Otrovni roditelji

[Engelchen00012]

Evo moja je "otrovna roditeljica" upravo porekla sve zivo sto sam joj predbacila! A cijeli zivot se ponasa prema meni kao prema debilu. Kad god napravim mali korak, ona mi podapne nogu...gadura.

[anarina]

čorko_ kaže:

Slabe i sramotne su ličnosti koje roditelji mogu sjebati. Takva osoba je slaba kad roditelji manipuliraju njime ili njom.
...
Treba starce odjebat kad postanu naporni, a ne dopustiti da te crpe. Jel imas svoj zivot ili ne?

Niko se nije rodio slab, posramljen, bez samopouzdanja i samopostovanja. Takav se postaje. Losi roditelji itekako imaju udela u svemu tome.
Ipak, slazem se sa tobom. Kakav bi to bio zivot kada bi nas roditelji odredili na samom pocetku i do kraja nema promene na bolje? Zato, cim malo odrastemo, takve roditelje treba odjeb* i krenuti da radimo na sebi i sopstvenoj psihi, mislim da nikad nije kasno. Ne kazu uzalud da proslost treba ostaviti proslosti i ziveti danas.
Medjutim, dete to ne moze i o tome mi ovde govorimo, o uzetim najboljim i najlepsim godinama zivota.

Btw, ostani u ovoj temi, itekako je korisno imati realno misljenje nekog ko se uspeo odupreti.

[naporna]

Meni u citavoj toj prici uvijek zvoni recenica mog tate "ne zelim svojoj djeci uciniti ono sto su moji roditelji ucinili meni". U nekim stvarima mu je to i uspjelo. U mnogima je ponovio skroz iste greske svojih roditelja. I ucinio par gorih.
Ja isto ne bih zeljela ponoviti greske mojih roditelja na mojoj djeci, ako cu ih imati jednog dana. Hocu li uspjeti u tome ?
Za zdravlje moje psihe sam se odlucila da oprostim mojim roditeljima. I odslusam i dan-danas svasta. Ali u medjuvremenu imam svoj zivot i radim po svom. Dug i tezak put je bio do tog "nivoa", ali eto, nekako sam to prosla.

[ray of light]

naporna kaže:

Za zdravlje moje psihe sam se odlucila da oprostim mojim roditeljima. I odslusam i dan-danas svasta. Ali u medjuvremenu imam svoj zivot i radim po svom. Dug i tezak put je bio do tog "nivoa", ali eto, nekako sam to prosla.

isto kod mene.

[ray of light]

anarina kaže:

Niko se nije rodio slab, posramljen, bez samopouzdanja i samopostovanja. Takav se postaje. Losi roditelji itekako imaju udela u svemu tome.
Ipak, slazem se sa tobom. Kakav bi to bio zivot kada bi nas roditelji odredili na samom pocetku i do kraja nema promene na bolje? Zato, cim malo odrastemo, takve roditelje treba odjeb* i krenuti da radimo na sebi i sopstvenoj psihi, mislim da nikad nije kasno. Ne kazu uzalud da proslost treba ostaviti proslosti i ziveti danas.
Medjutim, dete to ne moze i o tome mi ovde govorimo, o uzetim najboljim i najlepsim godinama zivota.

tako je, potpisujem.

[monilia laxa]

Podižem ovu temu jer je jučer moja otrovna roditeljica ˇ"dotaknula" meni najsvetije. Djecu.
Sve što se u meni ovih godina nagomilalo,doživjelo je noćas svoj vrhunac.Fizička bol je toliko jaka da mislim da će mi se tijelo raspasti,a o psihičkoj neću ni pisati. Ono što je ovaj puta prelilo čašu je to što jedan od svojih milijon otrovnih obrazaca iskoristila da bi samnom manipulirala preko djece tj.trogodišnjeg sina.
Rado bi sada natipkala o njenoj otrovnosti,ali misli se nemogu sabrati.U strahu sam i za život djece.Priznajem da u svemu ovome ima i malo moje paranoje,ali ona definitivno nije uračunljiva i ko zna što je sve spremna napraviti.
Ukratko ako ste čitali knjigu,e pa u 90% slučajeva sam mogla prepoznati sebe.. i nju.
Sutra zovem psihologe,tražim tko me može primiti da mi pomogne kako dalje komunicirati s njom..iako sam jako svjesna da bez ogromnog reza nema pomoći.Sve ove godine dok sam ja bila ta koju je slamala,nosila sam sam se s tim.Izbjegla hrpu grešaka koje rade djeca otrovnih roditelja,ali moja sreća je njen najveći okidač.Pokušala sam sve,ali izgleda da je najveća greška kaj odavno nisam napravila rez.
Razmišljam da sutra nazovem i njenu doktoricu opće prakse i pokušam joj objasniti o čemu se radi i da ta žena treba pod hitno pravu pomoć..Ne hrpu novih tableta nego baš pomoć.
Cijelo vrijeme s više ili manje uspjeha sam se nosila s tim, odavno prepoznala da nije to sve normalno,oooooooo Bože zašto sam dopustila da dođe do tu da se bojim za sigurnost svoje djece.

[Azz]

Monilia, a zašto se točno bojiš za sigurnost svoje djece?


Nitko se ne bi trebao gristi zbog toga što se nije uspio izvući bez ožiljaka iz ralja otrovnih roditelja. Nije to smeće koje ti smrdi u stanu, pa kad ga baciš i smrad nestaje. Taj vonj se osjeća i kad sve počistimo, jednostavno ostaje u nosu. Ali se može naučiti živjeti s njim na način da nam ne narušava zdravlje i kvalitetu života.

Ja sam sa svojim otrovnim roditeljem držim ok zadnjih godina. I dalje me uspije izbaciti iz takta, ali ne kao nekad prije. Uočim kuda ide priča i prije nego se zakuha stvar kažem "opa, stani!" i tu prekidam. Pa ako će nekog uvući u vrtlog to će biti roditelj sam, ali ne dopuštam da povuče i mene.

Ipak, još je ogroman dio puta ispred mene na kojem trebam još mnogo toga naučiti...zato i idem na pt, zato i jesam na ad...

[monilia laxa]

Azzura kaže:

Monilia, a zašto se točno bojiš za sigurnost svoje djece?


Nitko se ne bi trebao gristi zbog toga što se nije uspio izvući bez ožiljaka iz ralja otrovnih roditelja. Nije to smeće koje ti smrdi u stanu, pa kad ga baciš i smrad nestaje. Taj vonj se osjeća i kad sve počistimo, jednostavno ostaje u nosu. Ali se može naučiti živjeti s njim na način da nam ne narušava zdravlje i kvalitetu života.

Ja sam sa svojim otrovnim roditeljem držim ok zadnjih godina. I dalje me uspije izbaciti iz takta, ali ne kao nekad prije. Uočim kuda ide priča i prije nego se zakuha stvar kažem "opa, stani!" i tu prekidam. Pa ako će nekog uvući u vrtlog to će biti roditelj sam, ali ne dopuštam da povuče i mene.

Ipak, još je ogroman dio puta ispred mene na kojem trebam još mnogo toga naučiti...zato i idem na pt, zato i jesam na ad...

Zato što vidim da je iskoristila sve moguće opcije kako mene trovati i zna da su mi djeca najsvetije i više nema di nije piknula i pustila svoj otrov.
Sada i je puklo zato što nedamo djete na tjedan dana kod nje.Naš sin bi trebao biti s njom da se ona ne osjeća usamljenom i ja sam očajna osoba koja njemu oduzima pravo da ima baku. Razlozi zbog kojih mi nećemo da se on odvaja od nas na tjedan dana su naravno potpuno druge naravi.Ustvari mi smo ga puštali k njoj na 3-4 dana i to je njemu bilo i previše,ali ona je zatupila da to mora biti na tjedan dana.Ma nisu biti razlozi niti kaj je sada bio okidač nego to da je ona u svojoj vlastitoj nesreći opet tražila krivca i to se uvijek svede na to da sam to ja i samo je provocirala svađu.
Bojim se i zato što je ona poprilično navučena na tablete i neuračunljiva i više nisam sigurna da li može normalno razmišljati i donositi normalne odluke.Kada ju preplavi bujica negativnih emocija ona ne bira sredstva. Konkretno bojim se da će pokupiti malog iz vrtića i otpeljati ga. Muž danas nije uspio napomenuti da moja mama nemože podići dijete jer mu je bilo neugodno. Sigurno je da sam i ja malo paranoična,ali totalno sam pukla kada je njega počela koristiti kao još jedno sredstvo manipulacije samnom.

[monilia laxa]

odo po djete u vrtić,strah da će ga pokupiti prije mene je preveliki

[misterijazivota]

@rejoflajt - više ti nije važno njihovo mišljenje ili ti je još važno, ali manje?

Negdje sam čula dobru rečenicu - Sada ste dovoljno odrasli i pametni da postanete sami svoj roditelj. Drugim riječima, jedini autoriret u svom životu.

[misterijazivota]

Ja sam počela primjećivati da, oko 40te, sve više sličim svojoj majci. Totalno prepoznajem njezine reakcije u svom ponašanju prema drugim ljudima. I grozno mi je to. Ali nekako mi se čini da je dobro da sam to spoznala, jer to onda mogu promijeniti...

[moonsoon]

misterijazivota kaže:

Ja sam počela primjećivati da, oko 40te, sve više sličim svojoj majci. Totalno prepoznajem njezine reakcije u svom ponašanju prema drugim ljudima. I grozno mi je to. Ali nekako mi se čini da je dobro da sam to spoznala, jer to onda mogu promijeniti...

istina. davno sam na faksu imala seminar o međugeneracijskim prijenosima zlostavljanja i istražujući literaturu pronašla ključnu rečenicu - ako smo svjesni da je ono što su nam roditelji činili zlostavljanje, tada nećemo i sami postati zlostavljači; ako nismo svjesni, ako za njihovo neprihvatljivo ponašanje pronalazimo izlike i isprike i opravdanja, tada je velika vjerojatnost da ćemo isti model ponašanja primijeniti na svojoj djeci.

ne znam, analizirajući sebe, uviđam da u meni negdje duboko, duboko još uvijek čuči malo dijete koje je paralizirano strahom i treba roditeljsku pomoć, podršku i utjehu. više ne živim sa svojima, što je veliko olakšanje, ali i dalje sam financijski ovisna o njima (još sam student, a sa studentskim je poslovima tako kako je) i to oni jako dobro iskorištavaju.

trpjela sam njihova sranja dvadeset i tri godine, utjecalo mi je na život, na faks, na prijateljstva i veze, uspjela sam si napraviti brdo (srećom, ne fatalnih) zdravstvenih problema, i svega mi je toga stvarno dosta. ali ne znam, doista ne znam, kako ih isključiti jednom zauvijek. znam da samostalnost, prvenstveno financijska, ima presudnu ulogu u svemu tome, ali što dotad? kako im onemogućiti pristup tom najranjivijem dijelu sebe, odnosno,tom malom, uplašenom djetetu iz čije su perspektive oni sveznajući i svemogući?

[lanaa55]

Ja i sestre,provele smo djetinjstvo u strahu.Otac je stalno zlostavljao majku,tukao ju je ispred nas,dok smo bile malene,kasnije kada smo ušle u pubertet ostalo je također nasilje ali verbalno.Bezbroj puta su se posvađali,majka je vrištala i plakala,letjele su stvari sa stola,a tad bi mi počela plakati dok nitko nije obraćao pažnju na nas.I to se događalo jednom tjedno otprilike.Majka bi naljućena znala nas izudarati za svaku sitnicu,govorila nam ružne riječi i kako smo isti otac. Nismo dobivale pažnju,ljubav ni od jedne strane.A mi nismo krivile nju,nego oca.Kada smo ostajali sami s majkom ona je stalno proklinjala oca i govorila da bar umre,a kada smo ostali s njim on bi pričao ružno o njoj.Kada se nekim čudom nisu posvađali u našoj blizini,majka bi dojurila u našu sobu plakati.Osjećala sam se tako bespomoćno,uplašeno.Plakala sam po noći u krevetu i mislila zašto nam nitko ne pomogne?!Dosta puta nas je znala i probuditi njihova vriska.To sam morala trpjeti do svoje 20.god.kada sam si našla posao i odselila se.Tek tada sam počela dobivati užasne noćne more,svaku noć.Odjednom sam imala mir,mogla sam mirno spavati noću ali kada bi zaspala opet strah,užasni snovi.Majka bi me znala nazvati na mob. i vrištati mi u slušalicu jer su se opet posvađali,nisam znala što da radim,opet nisam imala mira.Dok joj jednom nisam rekla da ne želim da me više ikada zbog toga nazove,da su mi upropastili djetinstvo i da od sada želim svoj mir.Otac bi me također znao nazvati i govoriti o njoj,I o nama loše.Vrlo brzo sam prekinula s ocem svaki kontakt,a s majkom koja se sada odselila od njega nisam toliko bliska,ali se čujemo i vidimo tu i tamo.Sada kada dođe kod mene očekuje ljubaznost,a ja dosta puta znam prigovoriti kako su bili užasni roditelji i kako su nam upropastili djetinstvo,ona bi tada rekla kako sam nezahvalna i najgore djete koje mrzi majku i kako je ona svoj život upropastila radi nas,zatim se posvađamo i ona ode,i tako je ostalo i sada.Iako sam sada u srednjim dvadesetima,i imam prilično miran život prisutna je užasna ljutnja na njih oboje,čitala sam puno knjiga na tu temu,radila na sebi.Ali i dalje je ostala ljutnja,bijes,upropašteno djetinstvo,i noćne more koje imam i sada svaku noć kao da mi nedaju da pobjegnem ...

[misterijazivota]

Lana i moon dirnuli su me vasi postovi ali nisam pametna sto da vam napisem. Ono sto sam prvo pomislila citajuci je da ste obje hrabre i jake cure. Mozda je to ono sto je najvaznije u vasim pricama, samo vi mozda niste svjesne svoje snage! Najteze korake ste napravile. Sad samo trebate nastaviti koracati, step by step i ne osvrtati se natrag! Jos malo i imat cete svoje zivote i financijsku neovisnost!!! Ne dopustite da vas oni sprijece da stvorite svoje obitelji i svoje zivote, kao sto se to meni dogodilo, jer oni ce krepati a vi/ja cemo ostati sami! A zbog cega? Njihove sjebanosti?!? Nekako sve vise razmisljam o tome i pitam se mogu li ipak uhvatiti zadnji vlak...

[Mantis Religiosa]

onako ne treba slusati roditelje.....ne znaju oni sto je najbolje za vas

i onda se okerenss jednoga dana i propustio si sve prilike za srecu zato sto si jednostavno slusao svoje starce

slazem se s ovim oni ce krepati.....ti ces ostati i tvoji snovi, propustene prilike

[misterijazivota]

Nasmijala sam se kad sam tu procitala da ce necija mater dotuc oca, srcanog bolesnika, a sto je postao nakon 26 godina njezina zlostavljanja nasmijala sam se jer je ista situacija s mojim starcima, ustvari jos i gora. Moja stara je dotukla moju sestru svakodnevnim maltretiranjem kad sam ja odselila. Ona se od toga i od mog napustanja u grcu za vlastiti zivot smrtno razboljela i u roku godinu i pol dana umrla. Stara se ondA okomila na oca koji je postao tezak srcani bolesnik, a kad njega dotuce onda ce se fokusirati na mene. Sada i starog koristi da bi mene maltretirali a on, onemocao od vampirizma, postaje jos gori nego ona. Ti ljudi su cisto, nepatvoreno zlo i pitam se gdje je bog kad takvi zive. Unistili su mi zivot i jos ga unistavaju, a ja ne vidim kako i cime da se obranim, jer nista lose ne cinim. Nadam se da cu naci snage da zatvorim vrata izmedju njih i sebe zauvijek ili cu zavrsiti kao moja sestra, znam to. ZNam.

[BACARDI]

Procitala sam sve sta ste ovdje pisali .. stvarno ima jako tuznih zivotnih prica..
Htjela bi s vama podijeliti svoju, da dobijem od vas neki savjet, odgovor na moja pitanja...
Prica se odnosi na odnos mog decka spam svojim roditelja. Naime, ja sam odrasla u poprilicno sretnoj obitelji, bez vecih trzavica.. moji su u braku punih 35 god. Cijeli zivot od njih dobivam punu podrsku i neizmjerno sam zahvala na sretnom djetinjstvu koje su mi pruzili. Nekako sam se, odrastajuci, nadala da ce i moj zivotni partner imati vise manje slicnu pricu, da cemo se jednom, svi zajedno okupljati, slaviti blagdane i posjecivati se. Idealisticki zar ne ?

Kad sam upoznala svog sadasnjeg decka, znala sam da su mu roditelji nedavno rastavljeni i da je cijela prica bila poprilicno gadna. Njihov brak je pukao nakon kojih 25 god. braka.
Naime, njegova je majka otisla kad je shvatila da je predugo trpjela teror od strane svog sad vec bivseg muza, zena si je dovela zivot u red i sad je sretna. Otac mog decka je imao problema s alkoholom, ptsp-om, i dok je moj decko jos zivio s njim, periodicno je njegov otac upadao u te " faze" depresije, ludila, odlaska i dolaska s lijecenja.
Neobrojeno sam puta slusala decka kako mi place preko tel i govori da "nemoze vise" . On je nakon nekog vremena pobjegao od svog oca odselivsi se u podstanarski stan.
Odnos s ocem je bio ponekad zategnut( kad je bio u "down" fazi" i kad je pio), al vise manje je bio prisan. I kad mu stari napravi hrpu sranja, i kad ga je budio u gluho doba noci, malterirao ga itd, nakon sta se situacija smirila i nakon sta je moj decko ponavljao da ce napraviti "odmak" od njega, cim su se stvari slegle, njih dvojica su opet bili "najbolji prijatelji".
Tako je i danas i kad zivimo skupa (decko i ja). On ga zove svaki dan, kontrolila dal je ok itd. Godisnje, njegov otac, mininmalno 5x upadne u krizu i tu izmedju njih dolazi do bucnih rasprava, tenzija, al kad se stvari slegnu - opet sve ispocetka.
Vidim da ga to opterecuje jer ga ko programiram zove tocno svako jutro u isto vrijeme da izvidi situaciju.

Odnos s majkom mu je, po mom misljenju, ok al s njim odrzava kontakt tako da ju zove svaka 2 tjedna. On kaze da ona to shvaca i da je oduvijek imao puno bolji odnos s ocem.
Ja se trudim,zaista, al nemogu to shvatiti. Nemogu shvatiti da zna kako je za raspad braka njegovih roditelja kriv otac, pa makar se oni rastali kad je on vec bio u tridesetima. Nikako nemogu razumijeti, zasto majku, koja je divna zena, drzi na distanci, a oca zove svakodnevno, i "bolje se razumije s njim", kad u konacnici i odnos izmedju nas dvoje napet zbog njega. Jer i ja, kao i on, cekam da eksplodira ta tempirana bomba i da stari opet dodje u fazu depre iz koje ga njegov sin izvlaci. Ili se barem trudi.

Mozda sve to nemogu razumijeti jer nisam nikad bila u slicnoj situaciji, al vidim da ga to unistava, da je pod stalnim stresom i da zivi s tim da u iscekivanju ceka epizodu kad ce opet sve krenuti po zlu.
Oca mu vidjam mozda par puta godisnje, jer nemogu glumiti kako uzivam u njegovom drustvu dok s druge strane znam, kako se njegove krize reflekritraju i na nas.

...

[misterijazivota]

Zbog osjecaja "odgovornosti" tj. krivnje koju mu je otac nabio. Teško će se toga riješiti. Dok ne shvati da je njegov OTAC odgovoran za SVOJ život i da nije on taj koji je odgovoran za njegov život niti ga on može spasiti niti treba provjeravati jeli živ, svaki dan....A majka je normalna, tolerantna i ok prema sinu, pa onda nju zove jednom u dva tjedna. To ti je patologija prema ocu, a ne privrženost. Teško će se toga riješiti, jer je to duboko indoktrinirano u njemu. Morao bi proći dosta terapije i pokazati sam volju da to spozna, ali ne vjerujem...možda s vremenom....

Moja sestra je brinula oko histeričnih ispada moje stare, jer ju je ova duboko uvukla i nabila joj krivnju. Meni nekako nije uspjela toliko. Sestra je umirala od brige, ja puno manje. Nikad neću zaboraviti kad me je stara jednom probala izmanipulirati da će se ubiti, a ja sam joj odgovorila - pa dobro i to je jedna od opcija. I nastavila jesti. Nikad više predamnom nije prijetila da će se ubiti. Zato što je znala da ju ja sigurno neću zaustavljati. Dapače :-)

[Omaha]

misterijazivota;34957281

Negdje sam čula dobru rečenicu - [B kaže:

Sada ste dovoljno odrasli i pametni da postanete sami svoj roditelj. [/B] Drugim riječima, jedini autoriret u svom životu.

Kako je to divna rečenica!
Samo se pitam koliko roditelja tu rečenicu kaže svojoj djeci!?
Imam ja u obitelji ženu koja je proslavila 50 godina braka, savršeno izgledaju. Izvana tako izgledaju, a iznutra su ruševine. Upravo zato što navedenu rečenicu nikada nisu mogi reći svojoj djeci i što se i dalje ponašaju kao da su najveći autoriteti za sve i svašta u njihovim životima. To se, logično, preslikava i na njihove unuke.

Kako takvim ljudima skinuti krunu s glave, spustiti supervisoki ego ispod guzice?
Na žalost, njihova djeca se to ne usuđuju.
Zar to nije tragedija?

[nevanevičicaa]

Mantis Religiosa kaže:

onako ne treba slusati roditelje.....ne znaju oni sto je najbolje za vas

i onda se okerenss jednoga dana i propustio si sve prilike za srecu zato sto si jednostavno slusao svoje starce

slazem se s ovim oni ce krepati.....ti ces ostati i tvoji snovi, propustene prilike

oni ti žele najbolje