Može li se odrasla osoba legalno prisiliti na liječenje?

[morbidangel]

Mislim da je sve jasno iz naslova, ali da malo preciziram ako bude kakvih nedoumica. Dakle, imamo odraslu osobu, koja iz bilo kojeg(-ih) razloga, prijateljima, obitelji i rodbini neshvatljivih ili nepoznatih, odbija tretirati svoje stanje bolesti ili nekog poremećaja koji će na kraju dovesti do progresivnog pogoršanja općeg stanja, pa čak i smrti.
Npr. da dam par primjera.
U slučaju da osoba pati od različitih ovisnosti (o alkoholu, drogama), da ima različite poremećaje prehrane (bulimija, anoreksija), da joj je ustanovljena neka progresivna (izlječiva ili neizlječiva) bolest i sl.
Tokom svih tih poremećaja osoba funkcionira "relativno normalno", nije agresivna i ne postoji opasnost da će fizički nauditi drugima, ali naravno tokom svoje "pasije" nanosi bol ljudima kojima je do te osobe stalo.
Znači:
Smije li se alkoholičara doslovno zavezati i takvog odvesti osobnim automobilom do psihijatrijske bolnice i hoće li on moći za par dana dok ga puste moći tužiti prijatelje i obitelj zbog otmice i tko zna zbog čega još?
Može li se anoreksičara koji se nakon višemjesečnog samonametnutog posta doveo pred samu smrt na silu "liječiti" na psihijatriji, a na silu, ako je to potrebno, i hraniti?
Može li se čovjeka s izliječivim tumorom prisiliti da ode na liječenje?
Može li se čovijeka s neizliječivim tumorom prisiliti na medikamente koji će mu olakšati zadnje mjesece života?
Može li se na liječenje prisiliti čovjeka s progresivnom bolešću, ako današnja medicina nema mogućnosti izliječenja ali može bitno popraviti kvalitetu života (cistična fibroza itd.)


I na kraju, iako znam da to pitanje nije za ovaj podforum, ali što se mene tiče možete dati svoje mišljenje, je li moralno nekoga prisliti ili ne prisiliti (sam pao sam se ubio) na medicinsku pomoć?
Hvala.

[renegadeZga]

morbidangel kaže:

Mislim da je sve jasno iz naslova, ali da malo preciziram ako bude kakvih nedoumica. Dakle, imamo odraslu osobu, koja iz bilo kojeg(-ih) razloga, prijateljima, obitelji i rodbini neshvatljivih ili nepoznatih, odbija tretirati svoje stanje bolesti ili nekog poremećaja koji će na kraju dovesti do progresivnog pogoršanja općeg stanja, pa čak i smrti.
Npr. da dam par primjera.
U slučaju da osoba pati od različitih ovisnosti (o alkoholu, drogama), da ima različite poremećaje prehrane (bulimija, anoreksija), da joj je ustanovljena neka progresivna (izlječiva ili neizlječiva) bolest i sl.
Tokom svih tih poremećaja osoba funkcionira "relativno normalno", nije agresivna i ne postoji opasnost da će fizički nauditi drugima, ali naravno tokom svoje "pasije" nanosi bol ljudima kojima je do te osobe stalo.
Znači:
Smije li se alkoholičara doslovno zavezati i takvog odvesti osobnim automobilom do psihijatrijske bolnice i hoće li on moći za par dana dok ga puste moći tužiti prijatelje i obitelj zbog otmice i tko zna zbog čega još?
Može li se anoreksičara koji se nakon višemjesečnog samonametnutog posta doveo pred samu smrt na silu "liječiti" na psihijatriji, a na silu, ako je to potrebno, i hraniti?
Može li se čovjeka s izliječivim tumorom prisiliti da ode na liječenje?
Može li se čovijeka s neizliječivim tumorom prisiliti na medikamente koji će mu olakšati zadnje mjesece života?
Može li se na liječenje prisiliti čovjeka s progresivnom bolešću, ako današnja medicina nema mogućnosti izliječenja ali može bitno popraviti kvalitetu života (cistična fibroza itd.)


I na kraju, iako znam da to pitanje nije za ovaj podforum, ali što se mene tiče možete dati svoje mišljenje, je li moralno nekoga prisliti ili ne prisiliti (sam pao sam se ubio) na medicinsku pomoć?
Hvala.

Vrlo jednostavan odgovor,ne! Čovjek(bez I !!!) koji se pokuša aktivno ubiti(skok sa zgrade,bacanje na prugu i sl.)može biti prisilno hospitaliziran. Čovjek koji odbija liječenje(ako nije prije toga proglašen za nekoga tko nije u stanju odlučivati sam za sebe,npr.retardirani,senilni,dokazano psihotični) ne može se prisiliti na liječenje. Čovjek ima pravo npr.odbijati hranu.
Apsolutno sam uvjeren da nije moralno čovjeka tjerati na bilo koji način da se liječi ukoliko on sam to ne želi.
Alkoholičar koji sjedi u svojem stanu i pije(ne remeti javni red i mir) ima to pravo raditi sve do smrti.
Oni koji završe na psihijatriji(na zatvorenom odjelu) biti će liječeni na silu. No,da bi netko bio na zatvorenom odjelu mora na to ili sam pristati ili biti dokazano prijetnja(aktivna)za svoj ili tuđi život.

[morbidangel]

Hvala na odgovoru, ali bih volio i da se javi netko od pravnika. Ne pišem o tome jer mi se samo piše nego radi toga što ne želim za mjesec-dva ići na sprovod jako dragoj osobi, znajući da sam možda mogao nešto napraviti. Radije bih joj došao na rođendan nego na karmine. A poprilično frustira kad većina jednostavno slegne ramenima i kaže: Odrasla je osoba, ima pravo raditi sa svojim životom što god hoće bla bla bla

renegadeZga, kako uopće proglasiti nekoga nesposobnim da se brine za sebe, ako ga, u prvom redu, ni ne smiješ navodno legalno prisiliti da potraži liječničku pomoć gdje bi mu liječnik/psihijatar možda "oduzeo" sposobnost odlučivanja radi bolesti?
Ako se pokuša aktivno ubiti onda ga "smiješ" spriječiti i liječiti!? A što je onda neumjereno ispijanje i konstantna alkoholiziranost, ili odbijanje hrane čak i kad je jasno da osoba jedva samostalno hoda, ili odbijanje lijeka koji bi izliječio neku bolest, ako ne aktivno samoubojstvo. Istina, ova su puno sporija, ali i puno bolnija za ljude koji su takvo stanje prisiljeni promatrati nekoliko mjeseci.
Probao sam razgovarati, ali nema apsolutno nikakvog efekta, čak mi nije ni jasno zbog čega je sve to krenulo. Ili promijeni temu, ili mi bahato odgovori da gledam svoja posla, ili počne sipati žuć po svima. Pa ne mora se biti psihijatar da bi bilo jasno kako nešto ozbiljno nije u redu u glavi te osobe.
Znam kako se piše čovjek!!!

[ryell]

Koliko se sjećam, a pisalo se o ovome već na forumu, trebalo bi prvo otići na razgovor kod "obiteljskog liječnika" odn. doktora opće prakse dotične osobe, i s njim/njom porazgovarati o problemu. Ne znam doduše da li to možeš napraviti ako nisi član uže obitelji.
Ako je alkoholizam u pitanju, ako direktno ugrožava vlastiti ili tuđi život, može biti primljen(a) na psihijatriju ali zadržavanje je max 30 dana. Eventualno se u CZSS može vidjeti oko oduzimanja poslovne sposobnosti.

[renegadeZga]

morbidangel kaže:

Hvala na odgovoru, ali bih volio i da se javi netko od pravnika. Ne pišem o tome jer mi se samo piše nego radi toga što ne želim za mjesec-dva ići na sprovod jako dragoj osobi, znajući da sam možda mogao nešto napraviti. Radije bih joj došao na rođendan nego na karmine. A poprilično frustira kad većina jednostavno slegne ramenima i kaže: Odrasla je osoba, ima pravo raditi sa svojim životom što god hoće bla bla bla

renegadeZga, kako uopće proglasiti nekoga nesposobnim da se brine za sebe, ako ga, u prvom redu, ni ne smiješ navodno legalno prisiliti da potraži liječničku pomoć gdje bi mu liječnik/psihijatar možda "oduzeo" sposobnost odlučivanja radi bolesti?
Ako se pokuša aktivno ubiti onda ga "smiješ" spriječiti i liječiti!? A što je onda neumjereno ispijanje i konstantna alkoholiziranost, ili odbijanje hrane čak i kad je jasno da osoba jedva samostalno hoda, ili odbijanje lijeka koji bi izliječio neku bolest, ako ne aktivno samoubojstvo. Istina, ova su puno sporija, ali i puno bolnija za ljude koji su takvo stanje prisiljeni promatrati nekoliko mjeseci.
Probao sam razgovarati, ali nema apsolutno nikakvog efekta, čak mi nije ni jasno zbog čega je sve to krenulo. Ili promijeni temu, ili mi bahato odgovori da gledam svoja posla, ili počne sipati žuć po svima. Pa ne mora se biti psihijatar da bi bilo jasno kako nešto ozbiljno nije u redu u glavi te osobe.
Znam kako se piše čovjek!!!

Nisam pravnik već ti govorim sa medicinskog aspekta,odnosno,kako to funkcionira u praksi. Ukoliko osoba pokuša samoubojstvo onda se zove policija koja osobu odvozi na psihijatriju. Odbijanje lijeka ili bilo koje vrste terapije je pravo svakog čovjeka,naravno,ako je osoba prisebna. Sama činjenica da se osoba ne želi liječiti nije,ni sa medicinskog ni sa etičkog stajališta,osnova da ju se prisilno liječi. U slučaju kada je osoba npr. u komi ili nekom drugom medicinskom stanju u kojem nije sposobna odlučivati za sebe,onda se za neke načine liječenja pitaju osobe koje su joj najbliže.
Moraš biti psihijatar da odlučiš da li je osoba u stanju odlučivati za sebe ili ne. U konkretnom slučaju,jedino što možeš jest razgovarati sa tom osobom i pokušati je nagovoriti na razgovor sa psihijatrom. u slučaju da osoba bude primljena na zatvoreni odjel na psihijatriju,tek onda može biti prisilno podvrgnuta liječenju.
Npr.imaš štrajk glađu u kojemu,a to si mogao primjetiti,osobu nagovaraju da jede a ne prisiljavaju je na to,bez obzira što dotična osoba tako dovodi u pitanje svoje zdravlje i život.

[renegadeZga]

ryell kaže:

Koliko se sjećam, a pisalo se o ovome već na forumu, trebalo bi prvo otići na razgovor kod "obiteljskog liječnika" odn. doktora opće prakse dotične osobe, i s njim/njom porazgovarati o problemu. Ne znam doduše da li to možeš napraviti ako nisi član uže obitelji.
Ako je alkoholizam u pitanju, ako direktno ugrožava vlastiti ili tuđi život, može biti primljen(a) na psihijatriju ali zadržavanje je max 30 dana. Eventualno se u CZSS može vidjeti oko oduzimanja poslovne sposobnosti.

Liječnik obiteljske medicine u ovom slučaju,ne može ništa.
Alkoholizam ili bilo koje stanje u kojem osoba direktno,a to ti vrlo jednostavno znači,"želi se baciti sa krova zgrade,zapaliti se...."ili prijeti da će ubiti nekog sebe ili nekog drugog.
Za centar za socijalni rad nisam siguran,no,bez mišljenja psihijatra a nakon toga mislim i suda,ne može se nekome oduzeti pravo da odlučuje o svom životu,tj. u ovom slučaju,načinu života.
Preporuka autoru topica jest da i dalje razgovara sa osobom kojoj želi dobro,da se moli za nju,da u slučaju alkoholizma pazi da npr.osoba dobro jede,da skrbi za osobu tamo gdje to može. Na taj način možda napravi više dobra toj osobi nego prisilom

[drot13]

Nisam pravnik, ali odgovorit ću ti samo za prvi slučaj, budući da to što znam iz prakse.

morbidangel kaže:

… Smije li se alkoholičara doslovno zavezati i takvog odvesti osobnim automobilom do psihijatrijske bolnice i hoće li on moći za par dana dok ga puste moći tužiti prijatelje i obitelj zbog otmice i tko zna zbog čega još?...

Načelno, ne smije, ali policija će njegovu tužbu zanemariti, tj. utvrdit će da nije bilo elemenata kaznenog djela ili prekršaja. Pravilni postupak bi bio pozvati hitnu medicinsku pomoć i policiju (hitna automatski zove policiju) i oni će ga spremiti na liječenje do 3 dana (tada će biti pušten, ako ne bude komplikacija). Tu postoji rizik da liječnik hitne procijeni da osoba nije za hospitalizaciju, pa ju neće odvesti. U tom slučaju, prvo treba otići kod liječnika opće prakse (ili psihijatra, ako ga ima, tj. ako je osoba već prethodno liječena) i izvaditi uputnicu za bolničko liječenje. Na njoj nema datuma i ona se pokazuje hitnoj i policiji kada dođu na intervenciju, pa osoba nema nikakvo pravo glasa, nego će biti smještena i prisilno (ako treba). Tu se opet ne radi o trajnom liječenju, nego samo na 3 dana. Liječnici mogu to i produžiti, ali najčešće ne produžuju.

morbidangel kaže:

...

Za sve ostale, odgovor je ne, osim ako se osobi oduzme poslovna sposobnost.

renegadeZga kaže:

… Preporuka autoru topica jest da i dalje razgovara sa osobom kojoj želi dobro,da se moli za nju,da u slučaju alkoholizma pazi da npr.osoba dobro jede,da skrbi za osobu tamo gdje to može. Na taj način možda napravi više dobra toj osobi nego prisilom

Razgovor i molitva? Zezaš me? Pa da razgovor pomaže, ne bi niti razgovarali o prisili. O molitvi neću niti počinjati. Najčešće se srećem s alkoholičarima od čijeg alkoholizma pati cijela njihova obitelj, tako da sam u tom slučaju apsolutno za prisilu. Alternativa bi bila udaljenje iz obitelji i uskrata svake medicinske i dr. pomoći. Treće opcije nema.

[renegadeZga]

Liječnik sa hitne može doći sa uputnicom no,netko mora(a taj snosi i dogovornost za to) primiti pacijenta. To je dežurni psihijatar i ako on procijeni da pacijent ne treba hospitalizaciju,pacijent neće biti primljen.A neće biti primljen,naravno,protiv svoje volje,ako nije u stadiju akutnog pijanstva.
Policija je samo pratnja ukoliko se radi o osobi koju treba prisilno odvesti,ili je osoba prije toga narušavala javni red i mir.
Na svakoj uputnici treba pisati datum.Liječnik koji nije osobno pregledao pacijenta nesmije uputiti pacijenta bilo gdje.
Srećom,mišljenja policijskog službenika su za davanje stručnik medicinskih mišljenja,praktički beznačajna. To što bi osoba koja se na forumu predstavlja kao drot i na avatar stavlja policijsku značku(valjda kao dokaz vlastitog značenja i važnosti u društvu,čitaj: birtijama),uskratila osobi koja je alkoholičar medicinsku pomoć,vrlo loše zastupa policiju kojoj je uloga u društvu zaštita svih članova istog,dakle i alkoholičara.
Autoru topica savjetujem da se kloni prislila.Naime,iskustvo je pokazalo da se prisilno liječeni alkoholičari gotovo sigurno vraćaju staroj navici. Zato,preporučam,ako je autoru topica zaista stalo do dotične osobe da se za istu brine da se što bolje hrani,da ima dobru higijenu,te da za tu osobu moli i često pokušava sa njom razgovarati.
Policiji savjetujem da se više brine za kriminalce,pogotovo maloljetne, a ne za privođenje bolesnih osoba

[sivkić]

renegadeZga kaže:

Policiji savjetujem da se više brine za kriminalce,pogotovo maloljetne, a ne za privođenje bolesnih osoba

Policija samo postupa po napisanim zakonima.Ne privodi nego pruža asistenciju.

[drot13]

renegadeZga kaže:

Liječnik sa hitne može doći sa uputnicom no,netko mora(a taj snosi i dogovornost za to) primiti pacijenta. To je dežurni psihijatar i ako on procijeni da pacijent ne treba hospitalizaciju,pacijent neće biti primljen.A neće biti primljen,naravno,protiv svoje volje,ako nije u stadiju akutnog pijanstva…

Zaboravih napomenuti da se taj postupak ne primjenjuje rutinski kod bilo koga tko se ponekad napije, nego kod kroničnih alkoholičara koji odbijaju liječenje. Obiteljski liječnik u toj situaciji vrlo dobro zna stvarno stanje pacijenta (i njegove obitelji) i izdaje uputnicu bez pregledavanja pacijenta (ponekad, ali rijetko - par puta u mojih 11+ godina službe, izlaze na adresu), obitelj koristi tu uputnicu u stanju alkoholiziranosti, hitna i policija voze osobu na psihijatriju, a psihijatar ju zadržava - apsolutno i uvijek, na vrijeme do tri dana (prema potrebi i duže). Što se tiče prisile, nekada ju primjenjujemo mi na adresi ili tijekom prijevoza, a nekada medicinsko osoblje u bolnici. Ti ljudi su najčešće kontaktibilni, a kod liječnika puni suradnje i pozitivnih osobina, ali svejedno budu zadržani protiv svoje volje. I to potpuno opravdano.

renegadeZga kaže:

… Policija je samo pratnja ukoliko se radi o osobi koju treba prisilno odvesti,ili je osoba prije toga narušavala javni red i mir…

Nisam niti rekao drugačije. Kod spremanja na liječenje smo samo pratnja, ali ako je svojim ponašanjem počinio prekršaj ili kazneno djelo, preuzet ćemo ga nakon liječenja i obraditi sukladno svojim ovlastima.

renegadeZga kaže:

… Na svakoj uputnici treba pisati datum.Liječnik koji nije osobno pregledao pacijenta nesmije uputiti pacijenta bilo gdje…

Na svakoj uputnici ne piše datum, što je trenutno postalo i pravilo čak i kod normalnih pregleda iz razloga dugotrajnog čekanja na pretrage. A osobni pregled sam ti objasnio.

renegadeZga kaže:

… Srećom,mišljenja policijskog službenika su za davanje stručnik medicinskih mišljenja,praktički beznačajna…

Čovjek je pitao za savjet i dao sam ga znanjem stečenim kroz višegodišnju i svakodnevnu praksu. To sam čak i naglasio. Nije se radilo o medicinskom, nego o pravnom (i osobnom) mišljenju, barem što se tiče elementa prisile.

renegadeZga kaže:

… To što bi osoba koja se na forumu predstavlja kao drot i na avatar stavlja policijsku značku(valjda kao dokaz vlastitog značenja i važnosti u društvu,čitaj: birtijama),uskratila osobi koja je alkoholičar medicinsku pomoć,vrlo loše zastupa policiju kojoj je uloga u društvu zaštita svih članova istog,dakle i alkoholičara…

Tema nisam ja, tako da ti ovo vrijeđanje (u zagradi) nije toliko niti potrebno, ali nema problema, naviknut sam.

Što se tiče bolesti i uskraćivanja medicinske pomoći, činjenica je da je alkoholizam bolest i to ne osporavam. Kod nas je izuzetno česta i netretirana bolest, a neki od razloga su naša „kultura pijenja“ i toleriranje, tj. pomaganje „razgovorom i molitvom“. Kod postupanja s alkoholičarom, meni je na apsolutno prvom mjestu dobrobit njegove obitelji, a tek onda njegova osobna dobrobit. Razlog je taj što alkoholizam nije bolest koju pokupiš neskrivljeno (kao npr. neku prehladu), nego se radi o osobnoj odgovornosti osobe, tj. bolesnika. Znači, i obolijevanje i izlječenje ovisi samo i isključivo o osobnoj volji osobe. Jasno da postoje otegotne životne okolnosti, ali postoje i olakotne, tako da okolina nije isprika (ili je barem loša isprika). A najčešće upravo obitelj najviše trpi, kako posredno (npr. ekonomski) tako i neposredno (nasiljem). Prema tome, ako si sam kriv za svoju bolest i sam odbijaš liječenje, odvoji se od svoje obitelji, nemoj nikome nanositi patnju, nemoj biti na trošak medicinskog sustava i pustit ćemo te na miru - tada pij koliko ti srce želi. Do tada, prihvati da postoje metode (ako treba, prisilne i nasilne) koje će te izdvojiti iz društva, barem na kratko, za dobroti društva, tvoje obitelji, ali i tvoju dobrobit (makar, u tom slučaju, nezasluženo).

renegadeZga kaže:

… Naime,iskustvo je pokazalo da se prisilno liječeni alkoholičari gotovo sigurno vraćaju staroj navici…

Tu si potpuno u pravu, ali iskustvo je pokazalo da se ljudi teško sami odlučuju na liječenje, a i takvi se najčešće vraćaju svojoj bolesti povratkom u staru sredinu. Naravno da je sredina otegotna okolnost, ali izbor je opet na pojedincu. I opet, prisilno spremanje na liječenje je vatrogasna, a ne dugoročna mjera. Pojedinac je taj koji odlučuje, ali mu se mora dati do znanja da neće biti vječno trpljen i služen.

renegadeZga kaže:

… Zato,preporučam,ako je autoru topica zaista stalo do dotične osobe da se za istu brine da se što bolje hrani,da ima dobru higijenu,te da za tu osobu moli i često pokušava sa njom razgovarati…

I da trpi zlostavljanje (ekonomsko, fizičko, psihičko…), nesigurnost i sve ostalo loše što dolazi od takve osobe? A obzirom da uporno spominješ molitvu, samo da je se nakratko dotaknem. Uzdanje da će netko drugi (u ovom slučaju Bog) čarobno i preko noći riješiti taj problem je, u najmanju ruku, naivno. Da ne bi mislio da napadam vjeru ili Crkvu, vjerske komune postižu odlične rezultate u liječenju alkoholizma i drugih ovisnosti. Činjenica je da jednu ovisnost (npr. alkohol) zamjenjuju drugom (ovisnošću o Bogu, molitvi…), ali to je prihvatljiva i dobrodošla zamjena koja te osobe u pravilu čini boljim osobama (često fanaticima, ali pozitivnim fanaticima). Molitva treće osobe apstraktnoj sili nema tu neku vrijednost, a što se tiče same prisile, ona se često provodi i kod spremanja u komune, ali i u samim komunama. Ta prisila je potpuno drugačija od policijske (i u intenzitetu i u trajanju), ali postoji i često se upotrebljava. A što se tiče razgovora, da on uspijeva, prisila se ne bi niti spominjala u ikakvom kontekstu (vatrogasnom ili dugoročnom).

renegadeZga kaže:

… Policiji savjetujem da se više brine za kriminalce,pogotovo maloljetne, a ne za privođenje bolesnih osoba…

Policija se brine i za opću dobrobit društva (barem bi trebala), a kako je alkoholizam jedan od naših najvećih problema (često i kod maloljetnika, a za sobom najčešće povlači i činjenje kaznenih djela i prekršaja), treba se i time baviti. Naravno, u okviru svojih ovlasti, između kojih je i pružanje asistencije medicinskim djelatnicima prilikom prisilnog spremanja takvih osoba na liječenje.

[Katrin]

renegadeZga kaže:

Zato,preporučam,ako je autoru topica zaista stalo do dotične osobe da se za istu brine da se što bolje hrani,da ima dobru higijenu,te da za tu osobu moli i često pokušava sa njom razgovarati.
Policiji savjetujem da se više brine za kriminalce,pogotovo maloljetne, a ne za privođenje bolesnih osoba

Tako je. Svaka zena treba svom muzu pijancu (ili obrnuto) uredno kuhati, moliti se za cudesno izljecenje, trpjeti batine, uvrede, bjezati usred noci iz kuce od unezvjerenog supruznika i cistom snagom volje pobijediti tu bolest. Znas li uopce kako izgleda zivot s alkoholicarom? Takvi su u fazi gdje razgovor, higijena, molitva i slicno ne pomaze, nego je samo guranje glave u pijesak i odobrenje da nastave po svom.

[drot13]

Bingo.

[renegadeZga]

[QUOTE=drot13;37784630]...[QUOTE]

Autoru topica: Evo,dobio si savjet od policijskog službenika pa ti tako postupi. Ako dobiješ uputnicu za bolničko liječenje od doktora obiteljske medicine bez da je pregledao pacijenta,ako takav pacijent bude zaprimljen u psihijatrijsku ustanovu uz pomoć policije,imati češ puno sreće u svom naumu.Moguće je,budući da ima svakakvih liječnika.Policija tu nema nikakve riječi. Međutim,navedeni postupak je protuzakonit(iako ga preporučuje policijski službenik tvrdeći da je to praksa).Isto tako ja mogu tvrditi da je praksa da će policajac pustiti kolegu policajca ako je napravio prometni prekršaj,no,ja to neću(iako sam imao priliku to vidjeti)činiti a pogotovo nekome savjetovati.
Na tvoje pitanje opet naglašavam. Po zakonu,punoljetnu osobu koja je u stanju odlučivati sama za sebe,ne može se legalno prisiliti na liječenje. Takvo,prisilno liječenje bi bilo kršenje ljudskih prava te osobe.

drot13 kaže:

Bingo.

Osoba koja se predstavlja kao policajac,makar i na forumu,te pri tome daje savjete kako nešto obaviti na nezakonit način(uputnice bez pregleda),svojim postupcima ne samo da vrijeđa zanimanje koje predstavlja,već i samog sebe.

Katrin kaže:

Tako je. Svaka zena treba svom muzu pijancu (ili obrnuto) uredno kuhati, moliti se za cudesno izljecenje, trpjeti batine, uvrede, bjezati usred noci iz kuce od unezvjerenog supruznika i cistom snagom volje pobijediti tu bolest. Znas li uopce kako izgleda zivot s alkoholicarom? Takvi su u fazi gdje razgovor, higijena, molitva i slicno ne pomaze, nego je samo guranje glave u pijesak i odobrenje da nastave po svom.

Prvo pročitaj što je autor topica zapravo pitao.Naime,kako sam ja shvatio,autor topica je prije svega zabrinut za zdravlje same osobe koja se ne želi liječiti(bez implikacije da osoba nasiljem ugrožava nekog drugog).
Što se tiče muževa alkoholičara(ili samo običnih nasilnika),žena ima pravo(pa i dužnost,ako su tu i djeca)takvog nasilnika,(potpuno nevažno dal je alkoholičar ili samo nasilnik),prijaviti policiji. Molitva pomaže onima koji vjeruju,čak i onima koji ne vjeruju. Odmogla nije nikome.

[drot13]

renegadeZga kaže:

… Međutim,navedeni postupak je protuzakonit...

Nije. Ponavljam, tu se ne radi o izdavanju uputnice za osobu koju liječnik nije nikada vidio niti s njom bio u kontaktu, nego za osobu koju vrlo dobro pozna i koju je imao priliku u više navrata pregledavati.

renegadeZga kaže:

… Po zakonu,punoljetnu osobu koja je u stanju odlučivati sama za sebe,ne može se legalno prisiliti na liječenje...

Može. Na način koji sam ti opisao, a i sud može odrediti obvezno liječenje, čak i u prekršajnom postupku (naravno, kada postoji prekršaj, ali i sam dolazak pijane osobe svojoj obitelji je prekršaj).

renegadeZga kaže:

… Osoba koja se predstavlja kao policajac,makar i na forumu,te pri tome daje savjete kako nešto obaviti na nezakonit način(uputnice bez pregleda),svojim postupcima ne samo da vrijeđa zanimanje koje predstavlja,već i samog sebe...

Nije nezakonit (za pregled sam ti objasnio, više puta). A i dalje tema nisam ja.

renegadeZga kaže:

… Odmogla nije nikome.

Odmogla je mnogima koji su se uzdali samo u molitvu i razgovor.

[Katrin]

renegadeZga kaže:

Molitva pomaže onima koji vjeruju,čak i onima koji ne vjeruju. Odmogla nije nikome.

Ok, ionako nije stvar samo molitve. Poanta je da ozbiljno bolesno ososbu, sto akloholicari i jesu, ne mozes lijeciti samo molitvom, cistom odjecom i urednom prehranom, kao sto ti predlazes.

[nikolinaviolina]

Nije mi jasno,kako je u tim slučajevima odgovor sa moralne strane NE,odnosno takvu osobu se ne smije liječiti? Navesti ču jedan istinit pr. odavno,mater od prijateljice,je kronični duševni bolesnik (mislim,da je šizofrenija bila) Kčer njena živući sa navedenom u tome paklu se morala dodatno nositi, ni kriva niti dužna još sa njezinim problemima.Kada zaboravi popit lijekove,fantazira da su joj zamijenili čaše(u njima je držala spremne medikamente za popiti),neki ljudi došli i odnijeli,pa urote stalne,sve dok jednoga dana ispred lifta u zgradi nije ugledala tigra,ponijela je nož,pozvana je i policija.Epilog neliječenja je bio taj,da je morala u svojoj sumanutošću piknuti policajca nožem i završila trajno na hospitalizaciji. Zar moramo čekati i učinjene posljedice bolesne osobe, umjesto da ju i prisilno liječimo?

[Remy Rem]

Ne može se prisiliti čovjeka na liječenje. Svatko ima pravo odlučiti želi li na liječenje ili ne.
Međutim, to nije slučaj s bolestima/poremećajima kada je čovjek doista opasan za druge ili sebe (naudio je nekome ili pokušava, pokušaj samoubojstva). No, i kada je opasan samo za sebe, osim ako nije izazvao veće nerede i bio prijavljen, opet može odbiti liječenje.

Ne možeš ljude prisilno liječiti, jer im uskraćuješ prava!

Ako netko završi na hitnoj teško ozlijeđen, u nesvjesti itd. liječnik će mu pomoći, jer su u takvim situacijama doktori dužni spašavati svaki život.

[renegadeZga]

Remy Rem kaže:

Ne može se prisiliti čovjeka na liječenje. Svatko ima pravo odlučiti želi li na liječenje ili ne.
Međutim, to nije slučaj s bolestima/poremećajima kada je čovjek doista opasan za druge ili sebe (naudio je nekome ili pokušava, pokušaj samoubojstva). No, i kada je opasan samo za sebe, osim ako nije izazvao veće nerede i bio prijavljen, opet može odbiti liječenje.

Ne možeš ljude prisilno liječiti, jer im uskraćuješ prava!

Ako netko završi na hitnoj teško ozlijeđen, u nesvjesti itd. liječnik će mu pomoći, jer su u takvim situacijama doktori dužni spašavati svaki život.

Tako je,ovo potpisujem u potpunosti.

[Stravinsky]

Ovako. Mislim da je najbolje razgovarati s obiteljskim liječnikom i vidjeti kakvo je njegovo mišljenje o svemu tome. Naravno, on je pravno obvezan čuvati podatke o zdravstvenom stanju, no ovisno o tome koliko ste si "dobri" s njim, možete razgovarati. Uzet ću svoj primjer, ja kad bih došao kod svoje liječnice ne bi mi sigurno dala podatke o bolesti recimo moje bake, ali ako bih joj iznio sljedeću situaciju, ona bi vjerojatno popričala s njom.

Pravno prisiliti nekoga na liječenje je nemoguće. Ako je slučaj ovakav, moguće je pokrenuti postupak za lišenje poslovne sposobnosti, dapače svaka osoba je dužna obavijestiti centar za socijalnu skrb ako se punoljetna osoba ne može brinuti o osobnim potrebama, pravima i interesima. To je sad izvanparnični postupak u koji ne znam koliko vam se ulazi, mada bi teoretski takvi postupci trebali biti brzi. Ako se odlučujete na ovo, definitivno se prije posavjetujte s odvjetnikom, najbolje onim koji se prvenstveno orijentira na obiteljsko pravo, on će vam najbolje objasniti koliko je to "prolazno" na sudu, koliko ima smisla pokretati takav postupak i takve proceduralne stvari.

[succorosso]

drot13 kaže:

Načelno, ne smije, ali policija će njegovu tužbu zanemariti, tj. utvrdit će da nije bilo elemenata kaznenog djela ili prekršaja. Pravilni postupak bi bio pozvati hitnu medicinsku pomoć i policiju (hitna automatski zove policiju) i oni će ga spremiti na liječenje do 3 dana (tada će biti pušten, ako ne bude komplikacija).

Ako tako radite onda zanemarujete tuzbu koja ima definitivnu zakonsku podlogu, radi se o krivicnom djelu protuzakonitog lisavanja slobode.

Zamisli samo situaciju: susjed me ljuti, pa ga ja (zamislimo da sam bitno snazniji od njega) malo nalupam, zavezem i odvezem na psihijatriju, gdje izjavim da je on bolestan, lud, alkoholicar a mozda i ovisnik o teskim drogama i neka ga ljece, cim dulje tim bolje, ja potpisujem da mu daju elektrosokove i poljevaju ga hladnim smrkom. Onda policija ignorira njegovu prijavu da sam ga protupravno lisio slobode.

nikolinaviolina kaže:

..dana ispred lifta u zgradi nije ugledala tigra,ponijela je nož,pozvana je i policija.Epilog neliječenja je bio taj,da je morala u svojoj sumanutošću piknuti policajca nožem i završila trajno na hospitalizaciji. Zar moramo čekati i učinjene posljedice bolesne osobe, umjesto da ju i prisilno liječimo?

Ne postoji "trajna" hospitalizacija. Postoji prisilna hospitalizacija za dusevne bolesnike koji su opasni po sebe i okolinu, no i takva se ne provodi dugo. Nakon mislim max 30 dana mora bolesnik izaci pred suca koji ce odrediti da li se njegovo ljecenje moze prislino nastaviti.

U Staljinovoj Rusiji je bila rasirena praksa da se protivnike rezima hospitalizira i "ljeci" od njihovih ideja. Dugo vremena. U USA u 50ima su lobotomizirali ljude radi toga sto su bili pobornici komunizma. U cijelom svijetu su na razne nacine "ljecili" homoseksualne osobe, npr. elektroshockovima.

Cijela prica prisilnog lisavanja slobode je vrlo osjetljiva i podlozna zloupotrebi, tako da sva sreca da zakon tu ne daje puno slobode nadobudnima. Zamislimo samo da krenu prisilno davati raznorazna cjepiva, npr. ono smece protiv ptice gripe. Zarada bi bila fantasticna, ali posljedice po zdravlje pogubne.