Zaljubljenost u "ozbiljnijim" godinama - moguće?

[Quar]

Potpuno se slažem s tobom. Evo ti i odgovor o meni: ne, nisam doživjela to "uživanje u osobi". Inače nisam baš niti druželjubiva i priličan sam mizantrop, možda baš zato jer ovakve kao ti još nisam upoznala u životu - koji ne bi rekli "da ti mene voliš kuhala bi mi ko moja mama" ili sličnu glupost. Da on mene voli ne bi ne nagovarao da mijenjam navike prema njegovim željama. Ali danas je 99% veza kompromisno, a ne istinska ljubav.

Ali naslov teme je zaljubljenost, a ne ljubav, dakle neka vrst očaranosti nekom osobom.

[Silencium]

Dr.sc. forumas kaže:

@quar i silencium

Ne mogu da ne primjetiti, barem mi tako djeluje, ali vi u ovoj priči govorite stalno u stilu "ja, ja i samo ja", dakle šta ja imam od toga, kako mi to koristi itd... Pa ne voli se nekoga zato jer jer ti je koristan u životu

u pravu si. no, kako je tema ljubav u ozbiljnim godinama, pokušavam objasniti da se razna očekivanja pakiraju u omot ljubavi, pa kad razmotaš ostaju samo očekianja.
baš zato što sam idealist po pitanju ljubavi, ali i zato što sama nemam očekivanja od drugih, nisam ponovo spremna za zrnce nježnosti preuzeti sve obaveze koje druga strana očekuje.
mislim da zrela ljubav nije slijepa i oslobođena opreza kao mladenačka ljubav. ne mislim ni da ju je nemoguće naći. no, za ono što ja zamišljam pod ljubav potrebne su dvije zrele, realizirane osobe koje će biti zajedno zbog ljepote zajedničkog druženja, a ne zbog rješavanja praktičnih stvari u životu.

kao što vidiš, moje "ja, ja i samo ja" ne ide u smjeru ostvarivanja koristi, nego se odnosi na to da u (vjerovatno) posljednjoj trećini svog života nisam spremna graditi nove temelje svog života i mijenjati sebe kako bih ispunila nečija očekivanja, niti sam spremna uhvatiti se u koštac s tuđim problemima jer nisam više na početku životnog puta, ne planiram ni sa kim imati djecu i graditi egzistenciju.

Emericzy kaže:

Ljubav nije domaćinstvo. Ljubav nije ni seks. To je prije svega užitak u osobi. Zajedničkog života ni ne mora biti. Kao što zajednički život može postojati (i vrlo često postoji, i dobar i loš) i bez ljubavi. Kao što seks može postojati bez ljubavi, tako u ljubavi čak ni seksa ne mora biti -- premda je bez njega poprilično teško.

Ako vam je mrsko ili teško (ili oboje) skrbiti za nekoga, onda nemojte. To nije nužni dio ljubavi.

(Premda je vrlo velika vjerojatnost da će vas ljubav prema tome uputiti, jer je neki oblik skrbi za voljenu osobu skoro uvijek zadovoljstvo.)

Dakle, raščlanite pojmove o kojima govorite. I nemojte govoriti o ljubavi kad govorite o frajerima koji žude za spremačicom i jebačicom. What's love got to do with it?

slažem se s tobom u potpunosti.
da se vratim na svoja iskustva: nakon početne privlačnosti i zaljubljivanja u pravilu su iskakala očekivanja u obliku pitanja: kako ti zamišljaš našu vezu? tada se ispostavi da, uz navodnu zaljubljenost, ti ljudi razmišljaju o zajedničkom životu, kuhanju i pranju, i sve se svede na očekivanje servisnih usluga u nekoj zamišljenoj budućnosti.
"ljubav" u kojoj netko nalegne na mene svojim očekivanjima i emotivnim ucjenama, za mene nije ljubav. dakle, ti i ja razmišljamo slično.
zato sam i rekla da ću vam javiti ako sretnem nešto različito od navedenog...

[Emericzy]

Quar kaže:

Potpuno se slažem s tobom. Evo ti i odgovor o meni: ne, nisam doživjela to "uživanje u osobi". Inače nisam baš niti druželjubiva i priličan sam mizantrop, možda baš zato jer ovakve kao ti još nisam upoznala u životu - koji ne bi rekli "da ti mene voliš kuhala bi mi ko moja mama" ili sličnu glupost. Da on mene voli ne bi ne nagovarao da mijenjam navike prema njegovim željama. Ali danas je 99% veza kompromisno, a ne istinska ljubav.

Ali naslov teme je zaljubljenost, a ne ljubav, dakle neka vrst očaranosti nekom osobom.

Nije mi to neobično. Poznajem ljude koji čar ljubavi nisu osjetili (neke od njih vrlo dobro). Što da ti kažem? Nadam se da nećeš tako proći kroz život.

Nije da se tako -- bez ljubavi i zaljubljenosti -- ne može. Neki ljudi na taj način žive sasvim solidno. I složio bih se da je bez žestokog udara ljubavi možda bolje ne živjeti zajedno s nekim. Možda je bolja opcija urediti si život tako da možeš koliko-toliko komotno biti sam. Ili naći prijatelja s kojim možeš komotno i ravnopravno živjeti skupa, iz sasvim praktičnih razloga.

Međutim, ne napuštaj olako ideju ljubavi. Kad se dogodi -- a to je totalno nepredviđena stvar; nema načina da se odredi kad će se, gdje će se i pod kojim okolnostima i među kakvim ljudima ona desiti -- onda najednom pomisliš kako je to, zapravo, ono što životu daje smisao.

Neki ljudi ljubav prema 'pravom' ljubavnom partneru sublimiraju u neku drugu vrstu ljubavi, nešto što nema seksualne komponente, pa žive vrlo, vrlo slično kao i oni koji ljube. Nije ni to loše.

Silencium kaže:

u pravu si. no, kako je tema ljubav u ozbiljnim godinama, pokušavam objasniti da se razna očekivanja pakiraju u omot ljubavi, pa kad razmotaš ostaju samo očekianja.
baš zato što sam idealist po pitanju ljubavi, ali i zato što sama nemam očekivanja od drugih, nisam ponovo spremna za zrnce nježnosti preuzeti sve obaveze koje druga strana očekuje.
mislim da zrela ljubav nije slijepa i oslobođena opreza kao mladenačka ljubav. ne mislim ni da ju je nemoguće naći. no, za ono što ja zamišljam pod ljubav potrebne su dvije zrele, realizirane osobe koje će biti zajedno zbog ljepote zajedničkog druženja, a ne zbog rješavanja praktičnih stvari u životu.

kao što vidiš, moje "ja, ja i samo ja" ne ide u smjeru ostvarivanja koristi, nego se odnosi na to da u (vjerovatno) posljednjoj trećini svog života nisam spremna graditi nove temelje svog života i mijenjati sebe kako bih ispunila nečija očekivanja, niti sam spremna uhvatiti se u koštac s tuđim problemima jer nisam više na početku životnog puta, ne planiram ni sa kim imati djecu i graditi egzistenciju.



slažem se s tobom u potpunosti.
da se vratim na svoja iskustva: nakon početne privlačnosti i zaljubljivanja u pravilu su iskakala očekivanja u obliku pitanja: kako ti zamišljaš našu vezu? tada se ispostavi da, uz navodnu zaljubljenost, ti ljudi razmišljaju o zajedničkom životu, kuhanju i pranju, i sve se svede na očekivanje servisnih usluga u nekoj zamišljenoj budućnosti.
"ljubav" u kojoj netko nalegne na mene svojim očekivanjima i emotivnim ucjenama, za mene nije ljubav. dakle, ti i ja razmišljamo slično.
zato sam i rekla da ću vam javiti ako sretnem nešto različito od navedenog...

Da, razumijemo se.

[Violently happy]

Emericzy kaže:

Evo, ja sam najbolji primjer. Poslije pedesete godine jedva da sam se uopće zaljubljivao. Maksimum tri puta. Jedva spomena vrijedno. Ono, čisti robot.

Samo 3 puta? Borže jedan.

[Lord Byron]

Violently happy kaže:

Samo 3 puta? Borže jedan.

Ne budi naivna. Čovjek govori o radoblju nakon svoje pedesete. Kad promisliš koliko je to bilo davno, ziher je već zaboravio naramak zaljubljivanja.

[Emericzy]

Lord Byron kaže:

Ne budi naivna. Čovjek govori o radoblju nakon svoje pedesete. Kad promisliš koliko je to bilo davno, ziher je već zaboravio naramak zaljubljivanja.

Takve se stvari ne zaboravljaju. Sjećam se i prve, iz 1957. Imala je plavu kosu, plave oči, izgledala je kao anđeo i zvala se Marina. Meni je bilo šest godina, a njoj sedam. Kao što je vidljivo, i onda sam volio žene u godinama.

[Violently happy]

Lord Byron kaže:

Ne budi naivna. Čovjek govori o radoblju nakon svoje pedesete. Kad promisliš koliko je to bilo davno, ziher je već zaboravio naramak zaljubljivanja.

Roboti ne zaboravljaju. Čak ni oni preko 50.

[tonkica051]

pozitivax kaže:

Pa i seks tri puta u par godina nekaj znači ako imaš iznad 50..šalim se.
Za ludo zaljubljivanje i predavanje nekome a da si prekopitnuo četrdesete moraš ipak biti malo..očajan,usamljen,željan pažnje i nježnosti,naivan ,slijep na znakove sebičnosti i zahtjevnosti,sklon samozavaravanju i vjerovati u patuljke i vile itd.
Ne idu mi baš bajke..
Realno...nema kod nas takve iskrene,dobrodušne i mile muške robe a ja neću za par pusa nikome prati gaće i polagati račune zakaj već nisam doma , kamo sada idem ,što mislim sutra njemu skuhati i gdje sam bila te zašto sam na nešto potrošila novac.
Život je prekratak za to.Pogotovo kada se lampa upali iznad brojke 40.
Samo da u starosti ne bih bila sama?Hej tip može (statistika)otegnuti papke prije mene.Pa na me navali njegova fina familija...u stilu đe su pare..daj stan svoj ili njegov itd.Jedva čekam sudske procese oko uvrđivanja imovine.Jako romantično.Imam kraj mene sličan primjer takve turbonuklearne gerijatrijske ljubavi.On plače ,ona na ahiretu a njena djeca ga tuže da iseli iz stana koji su skupa renovirali iz temelja jer glasi na mamu i klince a ne na njega.Koja poezija ha?
Umjesto razgaženih cipela koje moram nositi do kraja života i na petke i na svetke,radije kupim nove kada mi stare dobiju rupe i kad u njih uđe voda.
.E to je romantično

tužno jer ljubav, kao ni zaljubljivanje ne traže trampu ni razmjenu dobara

Emericzy kaže:

Sad je stvar malo jasnija. Ti zapravo ne znaš što je ljubav, a možda ni što je zaljubljenost. To se prilično jasno vidi iz tvojih obrazloženja. Ti govoriš o nekim drugim stvarima, a nazivaš ih ljubavlju i zaljubljivanjem. Zato ti tvoje rezoniranje zvuči logično i razumno i sustavno.

Ali, logika nas uči, ma kako da je rezoniranje ispravno, zaključak ne može biti ispravan ako su premise netočne.

Ja ti želim da si te stvari razjasniš i da shvatiš koliko je velika i važna stvar ljubav, a uz nju, kao slatka pratilja, koliko je lijepa zaljubljenost. Te stvari nemaju ama baš nikakve veze s ovime što ti pričaš.

hvala, odgovorio si umjesto mene, fino i kulturno, kao i uvijek

[Slizim]

Emericzy uvijek zna kazati prave stvari.
Dakle, kada je interes u pitanju, stalno se nesto zahtijeva, necim nismo zadovoljni, a kada je ljubav u pitanju, normalno zacijena zaljubljenoscu (kao torta glazurom) onda smo zadovoljni da nam se pokaze takva-kakva paznja, srecni sto mozemo ucinti SVE sto se od nas trazi.
Na zalost, ovo samo mogu zamisljati, ali kada mislim o jednoj nedostupnoj osobi, vec sada, onako u mislima,znam da bih ucinila sve pa i ono sto mi ne pase.
U pravu ljubav ne spada ljubomora (osim ako je patologija u pitanjukao strah od napustanja). Pustiti voljenu osobu da leti u visine na nacin na koji ona hoce koji ne mora nas stalno ukljucivati je velika hrabrost i ljubav, jer samo u slobodi misli i pokreta ljubav je biljka koja moze rasti i izrast u zrelu vocku. Kako saznati sto je to ako je pritezete interesom, ljubomorom, nedostatkom slobode misli i djela, nedostatkom zrtve koja se rado daje.
Eto, nesvjesno, ucinila bih to sve, a radi se o pravom liku koji mi je nedostupan, a sa strane, iz daljine, nema puno sto ne znam o njemu, a on je vrlo malo svjestan da ga neko sa strane hoce i voli, ali zbog odgovornosti za jedan drugi ruzni materijalni zivot i potomstvo, odgovorno ga se odrice. Postoji i strah kako bi ta ljubav bila prihvacena. Razliciti statusi financijski, mala razlika u godinama (ja imam vise), na ledjima teret braka (ja). Sve je protiv mene, a ja se nadam,danas, nakon godinu, 5, 10.
Cekat cu svoj momenat i necu odustati, jer dok je covjek ziv nada postoji.
Da se jos ne nadam, zivot koji vec za mene nema nikakav smisao, bio bi mi jos tezi.

[Libertango]

Emericzy kaže:

Međutim, ne napuštaj olako ideju ljubavi. Kad se dogodi -- a to je totalno nepredviđena stvar; nema načina da se odredi kad će se, gdje će se i pod kojim okolnostima i među kakvim ljudima ona desiti -- onda najednom pomisliš kako je to, zapravo, ono što životu daje smisao.

Cijeli ulomak potpisujem, a ovo zadnje me baš pogodilo.

Totalno to, nema bolje stvari od tog intenzivnog šuta zaljubljenosti, najbolji način (nekad mi se čini i jedini) da se čovjek osjeti živim i vrijednim življenja.

[Emericzy]

Slizim kaže:

kada je interes u pitanju, stalno se nesto zahtijeva, necim nismo zadovoljni, a kada je ljubav u pitanju, normalno zacijena zaljubljenoscu (kao torta glazurom) onda smo zadovoljni da nam se pokaze takva-kakva paznja, srecni sto mozemo ucinti SVE sto se od nas trazi.
Na zalost, ovo samo mogu zamisljati, ali kada mislim o jednoj nedostupnoj osobi, vec sada, onako u mislima,znam da bih ucinila sve pa i ono sto mi ne pase.
U pravu ljubav ne spada ljubomora (osim ako je patologija u pitanjukao strah od napustanja). Pustiti voljenu osobu da leti u visine na nacin na koji ona hoce koji ne mora nas stalno ukljucivati je velika hrabrost i ljubav, jer samo u slobodi misli i pokreta ljubav je biljka koja moze rasti i izrast u zrelu vocku. Kako saznati sto je to ako je pritezete interesom, ljubomorom, nedostatkom slobode misli i djela, nedostatkom zrtve koja se rado daje.
Eto, nesvjesno, ucinila bih to sve, a radi se o pravom liku koji mi je nedostupan, a sa strane, iz daljine, nema puno sto ne znam o njemu, a on je vrlo malo svjestan da ga neko sa strane hoce i voli, ali zbog odgovornosti za jedan drugi ruzni materijalni zivot i potomstvo, odgovorno ga se odrice. Postoji i strah kako bi ta ljubav bila prihvacena. Razliciti statusi financijski, mala razlika u godinama (ja imam vise), na ledjima teret braka (ja). Sve je protiv mene, a ja se nadam,danas, nakon godinu, 5, 10.
Cekat cu svoj momenat i necu odustati, jer dok je covjek ziv nada postoji.
Da se jos ne nadam, zivot koji vec za mene nema nikakav smisao, bio bi mi jos tezi.

Uf... pogodila si me s ovime. Drž' se. Ustraj. Ne odustaj. Ljubav je čak i u ovakvim, tužnim i jednostranim uvjetima lijepa. A nikad ne znaš neće li se ipak ukazati kakva prilika i sve se okrenuti u najboljem mogućem smjeru.