Perspektiva mladog para (odabir mjesta zajedničkog života)

[dct4]

Lord Byron kaže:

A mogao je i sa strane stavljati novac koji je utrošio u gradnju, pa ti ga dati i reći "evo, sine, riješi stambeni problem ondje i onako kako ti želiš, nisam ti htio nametati gdje ćeš i s kim živjeti".

Da naravno. Sad si pao u mojim ocima. Ko to moze stediti 30 god konstantno?
Jedno je muciti se, raditi non stop i ulagati u nesto vidljivo a dr je ostavljati cist cash sa strane. Ovo orvo neko ko je marljiv i ima velik cilj pred ocima i moze izdrzati a ovo drugo samo neko ko ima viska para. Obican radnik prije rata i nakon njega to definitivno nije mogao.
Medjutim vidim da imamo razlicite moralne vrijednosti no idbijam vjerovati da je vecina takva...kako roditelja tako i djece.

[chocolatecookie]

dct4 kaže:

Ne pricam ja o planiranom zivotnom putu neko o tako zdravoj srediduni da se na nikakav bijeg ne pomislja.

Zašto bijeg? Zašto ne jednostavno drugačiji planovi za život, odseljenje u drugi grad, želja za životom u gradu i zgradi, itd?

Recimo, meni je trošenje vremena i novca na gradnju katova za djecu jednostavno glupo. Radije bih stavljala taj novac na stranu za svoju djecu, pa im dala kad se odluče osamostaliti, pa neka rade s njim što misle da je najbolje za njihov život, i provodila vrijeme s njima umjesto zidajući katove za njih.

Recimo, roditelji moje poznanice su to napravili, i uštedjeli za nju par desetaka tisuća eura da kupi stan kad odraste.

Nekako mi je uznemirujuć koncept da roditelj odluči, 20 godina unaprijed, kakav će stambeni prostor trebati njegovom djetetu i gdje. Dijete koje više nije beba bih uključila u uređenje njegove sobe, tako da ne razumijem kako se planira stan nekome tko će tu živjeti za 20 godina, i tko zna hoće li živjeti solo, sa ženom, s dečkom, hoće li imati djecu, neće imati djecu, hoće li htjeti petero djece ili malu žirafu, kakav će raspored prostorija željeti i tako dalje.

Ali dobro, neki ljudi valjda vole da im roditelji odlučuju za njih iako imaju 30 godina, i pašu im emocionalne ucjene iz kategorije "ne možeš me izdati tako da ne useliš u kat koji sam napravio za tebe bez da sam te išta pitao". Svakom svoje.

[Lord Byron]

dct4 kaže:

Ko to moze stediti 30 god konstantno?

Netko tko svoje dijete voli nesebično?

[Éowyn]

dct4 kaže:

Da naravno. Sad si pao u mojim ocima. Ko to moze stediti 30 god konstantno?
Jedno je muciti se, raditi non stop i ulagati u nesto vidljivo a dr je ostavljati cist cash sa strane. Ovo orvo neko ko je marljiv i ima velik cilj pred ocima i moze izdrzati a ovo drugo samo neko ko ima viska para. Obican radnik prije rata i nakon njega to definitivno nije mogao.
Medjutim vidim da imamo razlicite moralne vrijednosti no idbijam vjerovati da je vecina takva...kako roditelja tako i djece.

A nije baš niti građevinski materijal besplatan. Niti struja, voda, mehanizacija itd. Svejedno ti je da li konstantnu ulažeš u to ili stavljaš sa strane. A vrijeme provedeno na gradnju kuće možeš provesti s djecom. A možeš, naravno, i svo svoje slobodno vrijeme utrošiti u gradnju kuće i biti svojoj djeci stranac koji im je dao kat kuće na raspolaganje.

[dct4]

Koje vi gluposti pisete jbt. No dobro, ne odrastemo svi isto. Nemamo svi podjednako sretno djetinjstvo i odrastanje. Svakom njegovo.
@ cookie
Pa imam ja recimo takav jedan primjer gdje su buduci mladenci dobili novac koji je bio orocen od strane roditelja (samo od muzevih). Ovi otisli u podstanarstvo, kupili lcdove, compove, auto, trosili vise nego sto imaju i za 2 god se vratili nazad. Guess what, nisi bili spremni na to. Neko dr ce to napraviti bolje, ni neko jos losije. Superi je ideja da nesto sto je zdravije, bezbolnije, ljepse vi osudjujete. Ja sam to prosao sa 18-19. Tad sam rebelirao protiv roditelja, pio, hodo i cinio sta mi volja i govorio kako ja najbolje znam sta cu sa svojim zivotom. Medjutim ako to radim i sa 30, imam problem.
@lord
Ma ok, kako ti mislis.
Takvih primjera u radnickoj klasi garant ima na tisuce, samo ostavlja a ovamo normalno zivis i to je to. Sasvim jednostavno.
@all
Ok je to sve, indibidualno svako ima neka svoja shvatanja i vrijednosti. Bilo bi bezobrazno od mene ovekivati da imate isto misljenje kao ja ako niste osjetili istu ljubav, potporu i podjednako odrasli kao meni slicni. Jbg, shit happens...snalazite se kako znate kad nije ispalo kako treba

[ryell]

Aha, sve su nas starci sjebali a ti si mudar i iznad svih ovdje na temi koji ne bi živjeli s roditeljima, pa eto, jadni mi koji smo "odrasli bez ljubavi i potpore" i blago tebi.

Čak i moj stari koji je "oldschool" otac, ima preko 7 banki i vjerojatno bi ga nazvao partijarhalnim ne smatra da je pametno da "djeca" žive u plemenskoj simbiozi s roditeljima i još dovlače ženidbene drugove. Umjesto zidanja kuće ili ekstra kata na njoj, financirao mi je školovanje i dan-danas uskače ako zatreba, ali me osposobio da se sama pobrinem za sebe a ne navalim njemu u kuću.

[4fun]

dct4 kaže:

stediti 30 god konstantno?

isti kurac ko kredit. samo sto treba veca snaga volje

[Lord Byron]

dct4 kaže:

Pa imam ja recimo takav jedan primjer gdje su buduci mladenci dobili novac...

Nisam znao da treba napomenuti da se, osim novca, od roditelja očekuje da poradi na tome da mu potomak u dobi za ženidbu ne bude neiživljeno derište.

Ja sam to prosao sa 18-19. Tad sam rebelirao protiv roditelja, pio, hodo i cinio sta mi volja i govorio kako ja najbolje znam sta cu sa svojim zivotom. Medjutim ako to radim i sa 30, imam problem.

Sa 30 trebamo odrasti pa znati da roditelji najbolje znaju što ćemo sa svojim životom?

Čak i ako 30-godišnjak (pa i punomanje-godišnjak) ne donese najbolje odluke o tome što će sa svojim životom - to moraju biti njegove odluke. U protivnom, nastavlja biti zlato mamino i tatino, a da toga nitko u cijeloj priči nije svjestan.

Nije nevažno to da ti se, osim neupitne roditeljske mudrosti koja te usidrila tu gdje jesi, omaklo i užasavanje nad ponižavanjem roditelja. Te stvari roditelji ugrade u djecu tijekom formativnih godina. Pardon, neki roditelji.

[zaza2208]

Lord Byron kaže:

Netko tko svoje dijete voli nesebično?

da nije malo SF očekivati od nekog ko ima kredit na 30god + dvoje djece koje treba školovati i othraniti pa i platiti fakultet da uz to uspije uštedjeti sa strane da oboje djece imaju polog za stan/zemljište/kuću?!?! ovdje govorimo o hrvatskoj realnosti, ne o todoriću.

eowin2 kaže:

A nije baš niti građevinski materijal besplatan. Niti struja, voda, mehanizacija itd. Svejedno ti je da li konstantnu ulažeš u to ili stavljaš sa strane. A vrijeme provedeno na gradnju kuće možeš provesti s djecom. A možeš, naravno, i svo svoje slobodno vrijeme utrošiti u gradnju kuće i biti svojoj djeci stranac koji im je dao kat kuće na raspolaganje.

ja bih rekla ovako, iz perspektive nekog ko je baš u toj branši da nije svejedno.


uz to, ne zavidim uopće ljudima koji smatraju da pod svaku cijenu moraju otići što dalje od roditelja. da bi bili odrasli. jer je to prirodno.
a bome ne zavidim ni na otuđenosti.
šta će bit, danas sutra ako ti isti roditelji od kojih odlazite ostare i ne budu se mogli brinut o sebi?! ni onda nećete živjet u zajednici jer ste odrasli?!

zar ne možete jednostavno prihvatit činjenicu da ima obitelji koje se ne kolju i ne završavaju na svekrvama i baba i slično?!

[Lord Byron]

zaza2208 kaže:

da nije malo SF očekivati od nekog ko ima kredit na 30god + dvoje djece koje treba školovati i othraniti pa i platiti fakultet da uz to uspije uštedjeti sa strane da oboje djece imaju polog za stan/zemljište/kuću?!?!

Nemam pojma o čemu govoriš. Ali, tješi me simetričnost situacije: ni ti nemaš pojma o čemu ja govorim .

Sve što sam rekao je da se novci utrošeni u gradnju dodatnog prostora u kući, mogu stavljati na stranu i onda dati djetetu kao inicijalni kapital. Koliki god bili.

uz to, ne zavidim uopće ljudima koji smatraju da pod svaku cijenu moraju otići što dalje od roditelja. da bi bili odrasli. jer je to prirodno.
a bome ne zavidim ni na otuđenosti.

Još jedan promašaj: gdje si pročitala zagovaranje odlaska "pod svaku cijenu"? Kao prvo, nisam jedini koji je autoru - pod pretpostavkom da zna o čemu govori (u smislu predviđanja odnosa s roditeljima) - kao najmanje lošu opciju predložio pokušaj življenja u toj kući.

Kao drugo (i važnije): nije poanta u "odlasku pod svaku cijenu", nego u mogućnosti odabira (za razliku od svršenog čina, moguće garniranog pasivno-agresivnim "tu ti je stan, ako nas voliš ostat ćeš u njemu").

Neki ljudi vole donositi odluke o svome životu. Ispravne, pogrešne, dobre, loše... ali, svoje odluke. Nitko ne zabranjuje da ta odluka bude i doživotno stanovanje u roditeljskom domu.

šta će bit, danas sutra ako ti isti roditelji od kojih odlazite ostare i ne budu se mogli brinut o sebi?! ni onda nećete živjet u zajednici jer ste odrasli?!

Kako to misliš, "ako ostare"? . Ja sam nekako siguran da će ostariti - ali, zašto bi život u zajednici bio jedini način skrbi za stare roditelje? Stavljam velike novce da će netko sad krenuti s nehumanošću i ostalim - ali, roditelj koji očekuje/zahtijeva da mu potomci žive s njim onemoćalim, je sebičan roditelj. Djeca se ne podižu kao garant kućne njege u starosti.

[zaza2208]

Lord Byron kaže:

Nemam pojma o čemu govoriš. Ali, tješi me simetričnost situacije: ni ti nemaš pojma o čemu ja govorim .

Sve što sam rekao je da se novci utrošeni u gradnju dodatnog prostora u kući, mogu stavljati na stranu i onda dati djetetu kao inicijalni kapital. Koliki god bili.

očigledno se ne razumijemo. a ni ti ne razumiješ kolko košta materijal a koliko ruke. ili polog. sve s pretpostavkom da ljudi imaju dvoje djece. nedaj Bože pa da imaju troje ili četvero.

Lord Byron kaže:

Još jedan promašaj: gdje si pročitala zagovaranje odlaska "pod svaku cijenu"? Kao prvo, nisam jedini koji je autoru - pod pretpostavkom da zna o čemu govori (u smislu predviđanja odnosa s roditeljima) - kao najmanje lošu opciju predložio pokušaj življenja u toj kući.

a gdje si ti pročitao da mislim na tebe?!

Lord Byron kaže:

Kao drugo (i važnije): nije poanta u "odlasku pod svaku cijenu", nego u mogućnosti odabira (za razliku od svršenog čina, moguće garniranog pasivno-agresivnim "tu ti je stan, ako nas voliš ostat ćeš u njemu").

Neki ljudi vole donositi odluke o svome životu. Ispravne, pogrešne, dobre, loše... ali, svoje odluke. Nitko ne zabranjuje da ta odluka bude i doživotno stanovanje u roditeljskom domu.

a šta, onaj ko ima gotov stan na katu kuće nema mogućnost odabira?! nego mora pod svaku cijenu ostat na katu?! ovdje ti pričaš o ucjenjivanju od strane roditelja, a zamisli, ja spominjem dobre odnose u obitelji, ne one gdje te taj isti roditelj ucjenjuje.

Lord Byron kaže:

Kako to misliš, "ako ostare"? . Ja sam nekako siguran da će ostariti - ali, zašto bi život u zajednici bio jedini način skrbi za stare roditelje? Stavljam velike novce da će netko sad krenuti s nehumanošću i ostalim - ali, roditelj koji očekuje/zahtijeva da mu potomci žive s njim onemoćalim, je sebičan roditelj. Djeca se ne podižu kao garant kućne njege u starosti.

nisam rekla ako ostare, nego ako ostare i budu bolesni i nemoćni brinut se o sebi.
također nisam rekla da se ti moraš brinut o njima. niti itko ovdje. ali me zanima, da li ćeš u svom odraslom razmišljanju pustiti da se sami pate u svojoj nemoći samo da bi mogao reći kako si odrastao i ne živiš s roditeljima?! ili ćeš im plaćati starački dom ili kućnu njegu koja košta otprilike kao rata kredita?!
i uz to plaćati svoj kredit i štedjeti za djecu. vriiiili?!

[Lord Byron]

zaza2208 kaže:

a ni ti ne razumiješ kolko košta materijal a koliko ruke.

Ne, glup sam. Ja mislim da se kuće sâme izgrade - mali patuljci dođu noću i eto kuće.

a šta, onaj ko ima gotov stan na katu kuće nema mogućnost odabira?! nego mora pod svaku cijenu ostat na katu?!

Evo ti na ovom topicu čovjeka koji kaže da bi odlaskom ponizio roditeljski trud. Ali, čak i bez takvog slučaja ekstremne roditeljske isprogramiranosti, ako ne želi ostati na katu onda nema ni onu podršku koju bi imao da se nije gradio taj kat, nego su se štedjeli novci.

ja spominjem dobre odnose u obitelji, ne one gdje te taj isti roditelj ucjenjuje.

"Sinko moj / kćeri moja, ako ćeš na kat, dođi, ako nećeš, ja ti novaca nemam" ne mora značiti loše odnose u obitelji. To je stanje stvari - a opet stavlja dijete u situaciju svojevrsne ucijenjenosti. Ne mora svaka ucjena biti smišljena i planirana.

nisam rekla ako ostare, nego ako ostare i budu bolesni i nemoćni brinut se o sebi.

Koliko znam, i to je sasvim izvjesno za svakoga koga ne pobere šleper.

da li ćeš u svom odraslom razmišljanju pustiti da se sami pate u svojoj nemoći samo da bi mogao reći kako si odrastao i ne živiš s roditeljima?!

Odraslost se ne dokazuje neživljenjem s roditeljima - nije se ni takva rečenica baš rasprostrla po ovom topicu (to što je trebaš za svoje sarkazme, to je tvoj problem).

Nemoćnim roditeljima se pomaže čak i u lošim odnosima - ako ništa drugo, to je i zakonska obveza. Svatko to odradi na način koji mu je najprikladniji - ali, kakve veze ima način započinjanja samostalnog življenja s budućom situacijom njege nemoćnih roditelja?

[zaza2208]

Lord Byron kaže:

Ne, glup sam. Ja mislim da se kuće sâme izgrade - mali patuljci dođu noću i eto kuće.


Evo ti na ovom topicu čovjeka koji kaže da bi odlaskom ponizio roditeljski trud. Ali, čak i bez takvog slučaja ekstremne roditeljske isprogramiranosti, ako ne želi ostati na katu onda nema ni onu podršku koju bi imao da se nije gradio taj kat, nego su se štedjeli novci.


"Sinko moj / kćeri moja, ako ćeš na kat, dođi, ako nećeš, ja ti novaca nemam" ne mora značiti loše odnose u obitelji. To je stanje stvari - a opet stavlja dijete u situaciju svojevrsne ucijenjenosti. Ne mora svaka ucjena biti smišljena i planirana.


Odraslost se ne dokazuje neživljenjem s roditeljima - nije se ni takva rečenica baš rasprostrla po ovom topicu (to što je trebaš za svoje sarkazme, to je tvoj problem).

Nemoćnim roditeljima se pomaže čak i u lošim odnosima - ako ništa drugo, to je i zakonska obveza. Svatko to odradi na način koji mu je najprikladniji - ali, kakve veze ima način započinjanja samostalnog življenja s budućom situacijom njege nemoćnih roditelja?

da sad ne spominjemo patuljke i tvoje sarkazme.... ako malo pogledaš oko sebe na forumu vidjet ćeš jedan snažni "lobi" po kojem je u svakom slučaju bolje otići od roditelja nego slučajno ostati na svom katu s posebnim ulazom. o tome ja pričam. da, iako si ti možda rekao autoru teme da proba na katu, drugi si spominjali sve beneficije podstanarstva. i svog "mira". jer je valjda mir nešto što se stječe odlaskom u podstanare. ni slučajno da bi na katu roditeljske kuće mogao imati svoj mir.
također netko je baš prije mog posta raspravljao o tome kako je potrebno odrasti i otići od roditelja. i ne, nisam sarkastična kad kažem da se odraslost ne dokazuje time. ozbiljno to mislim.

također, postavlja se pitanje, ako nekome mir toliko znači, šta će s tim roditeljima na kraju pred smrt?! to mene zanima. jer ovdje vidim toliko ogorčenosti na život u istom dvorištu da me zanima šta bi bilo da su primorani bit s njima u istom kućanstvu.
ne znači to automatski da baš TI imaš problema sa svojim roditeljima.

[štemajzl]

zaza2208 kaže:

a šta, onaj ko ima gotov stan na katu kuće nema mogućnost odabira?! nego mora pod svaku cijenu ostat na katu?! ovdje ti pričaš o ucjenjivanju od strane roditelja, a zamisli, ja spominjem dobre odnose u obitelji, ne one gdje te taj isti roditelj ucjenjuje.

Dizanje i uređivanje kata za dijete koji je 'samo' mogućnost odabira, kao investicija ima otprilike iste izglede da se isplati ili propadne kao da odeš u kasino i staviš sve na crveno.

Ne znam kako tebi, al meni to zvuče ko prilično šugavi izgledi. Pogotovo što ti rad i vrijeme uložene u tu dodatnu izgradnju nitko ne može vratiti.

[higijeničarka]

dct4 kaže:

.
@all
Ok je to sve, indibidualno svako ima neka svoja shvatanja i vrijednosti. Bilo bi bezobrazno od mene ovekivati da imate isto misljenje kao ja ako niste osjetili istu ljubav, potporu i podjednako odrasli kao meni slicni. Jbg, shit happens...snalazite se kako znate kad nije ispalo kako treba

Ako si ti odluku o tome gdje zivjeti donio na temelju svog (pozitivnog) odnosa sa roditeljima i voden (pozitivnim) emocijama prema njima, onda cinis istu stvar kao onaj koji odluku donosi na temelju svog (negativnog) odnosa sa roditeljima i voden (negativnim) emocijama prema njima.
Jasno ti je valjda da i jedna i druga situacija upucuju na to da nije doslo do zdravog odvajanja od roditelja (i pritom ne govorim o fizickom odvajanju).

Ukoliko si svoju odluku donio prvenstveno u dogovoru sa partnericom vodeci se podjednako zeljama, potrebama, prakticnoscu i isplativoscu, dugorocno i kratkorocno gledano, onda si ucinio isto ono sto i svi ostali koji su istim principom odlucili odseliti od roditelja.

Meni se ipak cini da je tebi bilo vrlo vazna cinjenica da imas gdje zivjeti besplatno i novce trositi na nesto drugo pa ne vidim potrebe da uzdizes svoje sretno djetinjstvo kao nesto cime mases povrh ostalih (ne)sretnika.

[Mimice]

dct4 kaže:

Shvatio sam da moj stari nije bez razloga napravio kucu sa 2 sprata (koliko djece i ima)

Kad ti i brat nastavljate zidat?

Ako budete plodna familija unuci bi mogli živit u Empire State Buildingu

[dct4]

Mimice kaže:

Kad ti i brat nastavljate zidat?

Ako budete plodna familija unuci bi mogli živit u Empire State Buildingu

ako bude sreće
ne, imam sestru ...naravno nju čeka njen sprat, ako joj bude potreban

higijeničarka kaže:

Ako si ti odluku o tome gdje zivjeti donio na temelju svog (pozitivnog) odnosa sa roditeljima i voden (pozitivnim) emocijama prema njima, onda cinis istu stvar kao onaj koji odluku donosi na temelju svog (negativnog) odnosa sa roditeljima i voden (negativnim) emocijama prema njima.
Jasno ti je valjda da i jedna i druga situacija upucuju na to da nije doslo do zdravog odvajanja od roditelja (i pritom ne govorim o fizickom odvajanju).

Ukoliko si svoju odluku donio prvenstveno u dogovoru sa partnericom vodeci se podjednako zeljama, potrebama, prakticnoscu i isplativoscu, dugorocno i kratkorocno gledano, onda si ucinio isto ono sto i svi ostali koji su istim principom odlucili odseliti od roditelja.

Meni se ipak cini da je tebi bilo vrlo vazna cinjenica da imas gdje zivjeti besplatno i novce trositi na nesto drugo pa ne vidim potrebe da uzdizes svoje sretno djetinjstvo kao nesto cime mases povrh ostalih (ne)sretnika.

o kakvom besplatnom življenju se govori?
ja i supruga već odavno zaradjujemo dovoljno da nismo prinudjeni na "besplatno življenje"...renoviramo kuću, uredjujemo vanjski dio, plaćamo režije, itd, itd.
Jednu vrlu bitnu činjenicu preskačete...vjerovatno zato što nemam svi podjednako životnog iskustva a to je:
zemljište: 20 000 eur npr
gradjevinska, urbanistička, bla,bla- 5 000 eur
priključci struje, vode, itd- 2-3 000 eur
itd, itd i na to sve dolazi još samo trošak za dodatni sprat za koji ne treba dodatna dozvola, dodatno zemljište, dodatni priključci, dodatni krov, ploče niti bilo šta drugo.
medjutim ako roditelji odluče uštediti (hajmo eći da je moguće) isti iznos novaca i dati to dijetetu za novi početak, to isto dijete ne može taj sprat dignuti negdje odvojeno, u zraku, bez dozvola, nacrta i svega ostaloga.
to znači da je roditelj za jedan sprat (120 kvadrata) uložio nekih 20 000 eur dodatno na kuću a da bi ti kupio stan npr treba ti za 120 m2 oko 100 000 eur...
cifre nisu točne već samo proporcinalne (po mojoj analogiji).
druga bitna stvar je opet odluka tvojih roditelja u mladosti. ako je ona bila "pogrešna" i oni odlučili napraviti 2 sprata više no što im je potrebno jeli utome više ispravna odluka dijeteta reći: hvala, no ja idem u podstanare, eto žena (muž) mi teška (težak), nervozna, hoće svoj mir (kojeg u odvojenom spratu ima svakako). vi se jeste napatili, mislili samo najbolje za nas, ali eto- ne želimo!?
PS
da napomenemo, nije to jednostran odnos samo davanja sa roditeljske strane...znate valjda u kakvom su vremenu oni odrasli i u kakvoj su državi stecali svoju imovinu te ako sam ja sada privatnik da mi je eventualno dužnost pomoći njih kad budu imali manje (s mirovinom se ne može uzdržavati tolika kuća).
opet nisam naivan, ima situacija gdje je suživot nemoguć ili nepoželjan pa i to treba poštivati no ne želim prihvatiti da je ta situacija normalna
u gradovima, soliterima je naravno situacija iz fizičkih razloga drugačija ali ovaj primjer iz uvodnog posta nije takav.

[Lord Byron]

dct4 kaže:

ako bude sreće
ne, imam sestru ...naravno nju čeka njen sprat, ako joj bude potreban

Zašto trošiš na ljetovanja, automobile i motore - zašto ne gradiš kuću za svoje sinove i kćeri?

[dct4]

Lord Byron kaže:

Zašto trošiš na ljetovanja, automobile i motore - zašto ne gradiš kuću za svoje sinove i kćeri?

hoću naravno
ma krivo me shvatate.
ono što je u jednoj epohi bilo poželjno, olakotno i hajmo reći bolje, ne mora značiti da će i u budućnosti biti bolje.
obitelj se kroz povijest mijenjala od matrijarhalne preko patrijarhalne do moderne obitelji (nukleusna ako se ne varam) u industrijskom dobu.
došla je do te mjere da se svela samo na supružnike sa djecom. pojavljuje se medjutim novi problem: otudjenje pojedinca. valjda uvidjate gdje to u konačnici vodi: mladi se odseljavaju relativno rano, uče se na život kao pojedinac, stupaju u brakove relativno kasno (sa 40 i više), razvod, samohrane majke, očevi itd su učestala pojava, daleko manje ljudi za sebe kažu da su sretni...itd, itd
možda se složimo na onoj: "njeko voli nješt, njeko voli nješt"
zadatak roditelja je da nas odgoje da samostalno znamo donositi odluke pa ko šta odabere
volio bih da se autor teme javi ako je odluka donešena
ja se ispisujem iz teme
pozz

[Lord Byron]

dct4 kaže:

ono što je u jednoj epohi bilo poželjno, olakotno i hajmo reći bolje, ne mora značiti da će i u budućnosti biti bolje.

Zanimljivo je da se te epohe podudaraju s time da je tvome ocu u njegovoj epohi "bilo bolje" graditi kuću za sebe i djecu, a tebi je u tvojoj epohi "bolje" kupovati automobile, motore i ići na ljetovanje gdje god želiš.

Pretpostavljam da će tvojoj djeci u njihovoj epohi biti bolje posvetiti život skrbi za roditelje.