Doživljaji recentno pogledanih filmova, reboot 2014.

[Mr Smoogj]

Edge of tomorrow.

Prvih sat vremena zapravo skroz dobro, mada, u retrospektivi, nije trebalo trajati cijelih sat vremena. Lik brkatog poručnika, narednika, što li je već, odlično glumljen, frajer je pobjednik filma. Onda se sve polako počne raspadati, postaje sve jasnije kako je osnovna pretpostavka glupava. Završna dionica je tipičan imbecilitet, a post festum baš onakvo proljevasto govno po stubištu zgrade.

[Nadopuna prehrani]

redirected (2014)

U toj ružnoći i gadosti ima nekog šarma i gledalac koji voli i ceni morbidarije i frenetične krimi-komedije će se nasmejati nekoliko puta. Problem je što smo to više ili manje videli, pa Redirected izgleda kao “mash-up” furioznog tempa nekog Snatcha, gadosti Eurotripa i “oh, my balls” humora Hangover franšize. Pritom taj “mash-up” deluje jeftino i “second hand”. Vinnie Jones, bivši fudbaler i kostolom, po pravilu rezervni igrač u filmovima, ovde je glavno ime i ponajbolji glumac, praćen kolonijom relativnih anonimusa. Na kraju krajeva, sve izgleda malo izlizano.
Čini se da je Velyvis imao nameru da iskoristi jedan zapadni trend i uvali ga domaćem tržištu kao egzotiku, a da se pored toga obračuna sa koječime. Recimo sa filmskim kritičarima. Ta replika u kojoj besprizorna seljanka koja je upravo pokupila dva “engleska pedera” jer “šta će svet misliti o nama” objašnjava kako nije kurva i ima svoje snove da bude filmski kritičar je još i najsmešnija, pored toga što je najnategnutija replika u filmu. Glupo i detinjasto, ali barem iskreno. Po globalnoj mreži čitam da je Velyvis ubacio ime domaćeg reditelja na kućicu za pse (infantilno i interno, možda bih shvatio da sam upućen u “scenu”) i da je na ratnoj nozi sa piratima.
Lepo za njega, ali moram reći da me nije impresionirao. Redirected je film koji se gleda da prođe vreme i ako je moguće sa pola mozga. Naprosto, previše je tu reciklaže i ničim potkrepljenog kurčenja da bi se ovakav film shvatio ozbiljno.

[Illana]

Wild Horses kaže:

"Skyfall" - nikad nisam bio preveliki fan Jamesa Bonda. Stari filmovi su mi bili ok zabava, ali ništa više od toga. E sad, svojevrstan reboot franšize otkad Bonda glumi Daniel Craig mi je puno draži. Više mi se sviđa taj mračniji, realističniji (ovo nemojte shvatiti doslovno, jer se ipak radi o filmovima o Jamesu Bondu) pristup temi. I bome je ovaj treći film najbolji do sad. Dobra priča, Javier Bardem odličan kao glavni negativac, puno humora, par genijalnih scena i briljantna fotografija. Što više od filma poželjeti?

Poželjela sam da se režije Bonda ulovi netko drugi. Meni taj mrak nije sjeo.

Na momente nisam znala gledam li Harry Pottera ili koji je vrag. Jest da je i 007 bajka, i Craig je ok, ali ... nek mi vrate starog Bonda.

[Derek Trotter]

http://www.imdb.com/title/tt3177316/

Honeymoon počinje kada neuhranjen i anemičan mladi par stigne u kućicu na jezeru provesti medeni mjesec. Iako glume amere zapravo su oboje relativno poznati engleski glumci iz serija poput Downton Abbey ili Game of Thrones itd...nebitno, uglavnom prvih pola sata ovog nazovi filma prolazi u jebuckanju, hihotanju i gugutanju izmedju ovo dvoje neprivlačnih mršavaca. Inače i on i ona imaju grozno ružne zube ! Naravno jezero ima tajnu tj. u šumi se dogodilo nešto aliensko i fuj samo što to ovaj fimić nikako ne može prikazati pa cijelo vrijeme imam dojam kako peglica pokušava glumiti bmw ! Uglavnom horror bez strave ! Lijen, spor i nekako cheapy feeling kroz cijeli film !

[Nemruth Dagi]

Čarolija na mjesečini (2014.)

W. Allenu se mora priznati postojanje nepresušnog vrela kreativnosti, ideja te dakako snage da redovno izbacuje nove filmske projekte. Svi su oni na visokoj razini produkcije, sa vrhunskim glumcima, solidnim scenarijima, dakle posve gledljivi. No, među njima ima dragulja visokog sjaja i onih koji su ostali dopola brušeni. Čarolija na mjesečini je na ovom drugom putu jer ne ostavlja trag ni na mjesečini, ni na sunčevoj svjetlosti. U njemu nema dovoljno odbljeska Allenove genijalnosti, mada je sve više manje filmski postavljeno na svojem mjestu; režija, scenario, gluma. Nedostaje ono malo zrnce genijalnosti , ona kreativna atomska bomba koja stvara takvu eksploziju da gledatelju ne ostaju riječi osim divljenja za odgledanim. Allenova „Jasmine Blue“ za razliku od ovog filma pršti svjetlošću i na mjesečini i za sunčanog vremena u svakom kadru; ona je provokativna a pitka, nenametljiva i nadasve zabavna dok je Čarolija okrnjena, na granici dopuštene sterilnosti da se ne pretvori u dosadu. Sama tematika koju je redatelj i scenarist, izabrao za filmovanje sadrži u sebi dovoljno izazova jer što ima slađe nego raskrinkati lažnjaka, proglastiti ga prevarantom, pretvorivši ga u predmet sprdnje. No umjesto očekivane izvrsnosti, svakim novim kadrom očitava se prosječnost pa film ne spašava ni scenaristički dobro izveden kraj.
Ono što se mora izdvojiti su dakako dijalozi koji opet nisu na onoj visokoj razini Allenove jezične prpošnosti, zajedljive duhovitosti i britkosti na koje smo navikli te glumačka kreacija (previše osušenog, skoro pa bakalarnog) C. Firtha

Ukratko; Allen zna bolje i može bolje. Preporuka obaveznog gledanja ide ljubiteljima lika i djela W.Allena. Za sve ostale biti će to obično djelo malog laprdala kojega je filmski opsjenila opsjena kolege opsjenara a neke od nas ostavila tako filmski ravnodušnim

[iowa]

the promise 2011

taman pogledala na arte dost dobru mini seriju koja na realan i poprilicno temeljit nacin prikazuje stanje i cijeli taj izraelsko palestinski konflikt, danas i u doba britanaca. (sve je obuhvaceno od hebrona,ciscenja haife do deportacije u nablus i gazu) nesto slicno kao generation war, podsjetilo me i malo na incendies. britanka koja odlazi u dobar kvart kod neke izraelske familije, da bi podrzala frendicu koja odlazu u idf, a u biti potanjno istrazuje povjest jedne familije.

preporuka 8.1