Strastvena ljubav vs. ljubavi izrasle iz prijateljstva ili pak "dogovorene" veze

[Paradisaea]

Mantis Religiosa kaže:

prijateljstvo podrazumjeva duze poznavanje ali i minimalnu privlacnost

Da li se ovo podrazumijeva, prema tvom mišljenju, i za osobe istog spola?

[Mantis Religiosa]

Velia kaže:

Dakle, što mislite o vezama koje izrastaju iz prijateljstva? Je li riječ, po vašem mišljenju, o tome da osobe zapravo ulaze u vezu s dobrom podlogom? Ili o nečemu drugome (bio je spomenut očaj i želja da se s makar bilo kime uđe u vezu)?

A što se tiče dogovorenih veza - smatrate li da one mogu biti uspješne i da osobe u njima mogu biti sretne te se zavoljeti ili ne?

dogovorene veze mogu biti uspjesne, zasto ne - ukoliko ti se doticni barem minimalno svidja

cisto sumnjam da ces u vezu iz prijateljstva uci zbog ocaja, prijateljstvo podrazumjeva duze poznavanje ali i minimalnu privlacnost. Iz tog razloga bas to nisu prava "prijateljstva".

prije ces u nekakvu vezu iz "ocaja" uci random

[Mantis Religiosa]

Paradisaea kaže:

Da li se ovo podrazumijeva, prema tvom mišljenju, i za osobe istog spola?

pa naravno da da
i za veze proizasle iz homoseksualnog prijateljstva, dakle homoseksualne se valjda podrazumjeva nekakva privlacnost i ranije poznavanje

ne vidim nista sporno
ili zelis reci da hmoseksualne osobe imaju nize kriterije u odnosu na heteroseksualne ?

[Paradisaea]

Mantis Religiosa kaže:

pa naravno da da
i za veze proizasle iz homoseksualnog prijateljstva, dakle homoseksualne se valjda podrazumjeva nekakva privlacnost i ranije poznavanje

ne vidim nista sporno
ili zelis reci da hmoseksualne osobe imaju nize kriterije u odnosu na heteroseksualne ?

Meni je u oči upala izjava:

Mantis Religiosa kaže:

prijateljstvo podrazumjeva duze poznavanje ali i minimalnu privlacnost

Kažeš da homoseksualci moraju osjećati privlačnost prema osobi suprotnog spola da bi bili prijatelji?

Dugačije rečeno, da li heteroseksualci moraju osjećati privlačnost prema osobi istog spola da bi bili prijatelji?

Meni to nema nikakvog smisla - napisala si da prijateljstvo podrazumijeva privlačnost?

[Mantis Religiosa]

Paradisaea kaže:

Kažeš da homoseksualci moraju osjećati privlačnost prema osobi suprotnog spola da bi bili prijatelji?

Dugačije rečeno, da li heteroseksualci moraju osjećati privlačnost prema osobi istog spola da bi bili prijatelji?

Meni to nema nikakvog smisla - napisala si da prijateljstvo podrazumijeva privlačnost?

govorila sam za veze nastale na temelju prijateljstva . Svako prijateljstvo nuzno nije garancija i veze ne
Heteroseksualna prijateljstva se baziraju na prijateljevanju s osobama suprotnoga spola, ne ( ili me to namjerno provociras )?
Pa ako je prijateljstvo kod heteroseksualaca zavrsilo vezom onda pretpostavljam i nekakvu privlacnost ne
Nisam rekla da je privlacnost nuzna za prijateljstvo.

[Paradisaea]

Mantis Religiosa kaže:

Heteroseksualna prijateljstva se baziraju na prijateljevanju s osobama suprotnoga spola, ne ( ili me to namjerno provociras )?

Ne znam odakle si izvukla taj zaključak, ja sam se referirala na tvoju izjavu (boldano):

Mantis Religiosa kaže:

cisto sumnjam da ces u vezu iz prijateljstva uci zbog ocaja, prijateljstvo podrazumjeva duze poznavanje ali i minimalnu privlacnost. Iz tog razloga bas to nisu prava "prijateljstva".

[Pak Lena]

Velia kaže:

Dakle, što mislite o vezama koje izrastaju iz prijateljstva? Je li riječ, po vašem mišljenju, o tome da osobe zapravo ulaze u vezu s dobrom podlogom?

Prijateljstvo je uvijek dobra podloga za bilo koji odnos medju ljudima.
Kad osjecas da osobu koju smatras prijateljem dozivljavas drugacije od drugih.
O razini bliskosti ovisi i jacina dozivljaja.

No zajeb izmedju partnerske ljubavi i prijateljstva nastaje u poimanju strasti.
I to najcese one obicne, seksualne strasti koja se nagonski javlja izmedju dvoje ljudi i cini granicu izmedju prijateljstva kao dragog druzenja s dragom osobom i dragog druzenja s dragom osobom koja nam uz to izaziva i ukrutbu ili ovlazdbu.

A sto je jos cudnije, istu ukrudbu i ovlazdbu mogu izazvati ljudi koji nam uopce nisu bliski. Nego ih samo vidimo na slikama ili filmovima za odrasle i nemamo pojma kakvi su kao osobe. Ali djeluju na nas.

Ili o nečemu drugome (bio je spomenut očaj i želja da se s makar bilo kime uđe u vezu)?

Ako se nadju dvoje razumnih ocajnika ( postoji li to uopce ) koje oboje uzasava pomisao da budu sami, ne vidim razloga da takva veza ne bi bila ok.
Naravno, oboje moraju biti svjesni da bi ih ono sto bi imali solo uzasavalo vise od onog sto imaju zajedno.
Cak sto vise, msilim da bi imali dobre sanse za uspjeh. Ali moraju oboje biti iste fele.

A što se tiče dogovorenih veza - smatrate li da one mogu biti uspješne i da osobe u njima mogu biti sretne te se zavoljeti ili ne?

Danas, u ovom zapadnom drustvu ....tesko.
No, moji su se baka i djed ozenili na taj nacin, tri tjedna nakon sto su drugi "intervenirali"
Zivot je onda bio puno tezi nego danas, fizicki tezi i takve stvari su bile nuzne. Da bi se lakse prezivjelo.
Jbg. leptiri, svemiri i potresi su bili potisnuti plugom i motikom.

[Kela]

dajem glas za vezu iz prijateljstva, makar osobno nisam nikad imala takav modus operandi.
kao sto netko rece, zaljubljenost se moze objesit macku o rep, zaljubljenost nema nikakvog doticaja s osobom nasuprot nas nego samo s nasim nekakvim projekcijama i nalijepljenim idealnim karakteristikama koje smo prikeljili na tu osobu. kad covjek nekoga pozna, nema bolnog otreznjenja, a i ne znam zasto ne bi moglo biti strasti ukoliko se osobe bolje poznaju. to onda samo znaci da famozna zaljubljenost i napaljenost na nekoga proizlazi iz nepoznavanja te osobe i nase daljnje mogucnosti i prostora da odrzavamo (vjerojatno) nepostojece ideale jos neko vrijeme.

dogovoreni brak uopce necu komentirati. ali cak mi se i brak iz racuna cini cvrscim i stabilnijim od onoga zasnovanog na zaljubljenosti.

[omoplata]

Da osjecam ocaj, iz ovih stopa bih bio u vezi, jer bezveznih kandidatkinja ima, s kojima mogu bit kad god hocu. Dakle, tu motivaciju bih, bar kod sebe izbacio.

Sto se tice ovoga ljubav iz prijateljstva - desilo se jednom, neslavno propalo.

Dakle, da rezimiram...najvise se uzdam u random mating na random mjestima, pod random okolnostima. Nekako je najsladje, najmisticnije i najljepse.

[Hildegard]

Thora kaže:

Mislim da se poimanje sreće i faktori koji utječu na sreću kod ljudi ne razlikuju baš toliko u raznim dijelovima svijeta. Ako ti misliš da da, konkretiziraj, pliz.

Pa mislio sam prvenstveno na razliku u poimanju sreće u brakovima s jedne strane u zapadnoj civilizaciji (koji je nastao slobodnim izborom) u kontekstu okružja u kojem se nalazi (sloboda, demokracija, jednaka prava, etc.) i s druge strane dogovorenog braka u primjerice zemljama kao Saudi Arabija. Razlikuju se primjerice kod žena itekako mogućnosti, navike, očekivanja, samim time i želje, kao rezultat toga i poimanje sreće. Odnosno što je sreća za jednu ženu u braku u Saudi Arabiji mogla bi bit totalna suprotnost za jednu ženu odraslu i odgojenu primjerice u Berlinu čime dolazimo do društvenih, kultuloroških i moralnih razlika između dvaju svijetova, a između ostalog i do razlike u percepciji sreće.

Thora kaže:

Rekla bih čak da to ide tako daleko da nije baš ni da shvatimo što se događa, to se samo dogodi. A krasno je jer je druga opcija vječno nezadovoljstvo. Okej, postoje i neke stvari između i nije da se takvo što uvijek desi (da je tako, ne bismo imali gomilu ljudi koji pate dugo vremena nakon prekida, npr.), ali ja mislim da je vrlo zgodno to što se, kad ne dobijemo ono što smo htjeli, već nešto sasvim drugo, uspijemo uvjeriti kako je to što smo dobili baš super!

Hm, ovisi ovdje o čemu pričaš. Svi uvijek imamo očekivanja koja nerijetko nadilaze realnost, naročito u mladosti. S godinama ono što želimo se postupno prilagođava našim mogućnostima, oblikuje realnom stanju stvari ili ostajemo u sferi nerealnosti koja vodi samo ka frustracijama i/ili sanjarenju. Pa stoga ne bih to baš i nazvao neko samouvjeravanje kako bi čovjek podsvjesno lakše prihvatio mogući nesrazmjer između onog što bismo htjeli i onog što dobijemo. Iako naravno ne isključujem postojanje takvih primjera u životu.

Thora kaže:

Što se ljubavi tiče, s obzirom na našu sredinu, ja nikad o tome nisam ni morala razmišljati na taj način - jesam li ja nekoga odabrala pa ga volim ili mi je nametnut. Sad kad to spominješ, ljubav je ljubav, kako god se ona dogodila. Zar bih prijatelje s kojima sam se družila zbog toga što su nas stjecajem okolnosti trebala doživljavati kao manje vrijedne od onih koje sam si sama pronašla kroz razne hobije (internet lol)? Ili, sad će ovo glupo zazvučati, ali rano je ujutro i možda ne razmišljam ispravno , svoje roditelje i braću ja nisam birala da mi se dogode i da ih imam pa ih volim mnogo više od nekih ljudi s kojima se puno više slažem, zapravo. Treba li omalovažavati i tu ljubav jer se dogodila sama od sebe i najviše je produkt činjenice da dijelimo svoje gene s njima, a volimo svoje gene i želimo im najbolje?

Ljubav je ljubav slažem se, svatko ima vlastito shvaćanje i razumijevanje iste dok univerzalna definicija ne postoji što je i bolje jer bi u protivnom na neki način izgubila svoju draž. A uzet ću u obzir da si pospana pa mi daješ primjer vlastite braće i roditelja kao osoba koje ti nisi birala jelte i koje voliš kao i ja svoje. Ne možeš to uzet kao primjer da bi ti sad meni dokazala ispravnost ljubavi lišene izbora jer ljubav spram tvoje obitelji i ljubav koju gajiš spram svojeg partnera su u ovom kontekstu rasprave kruške i jabuke koliko god ti meni pokušala dokazat suprotno. I naravno da se ljubav koja je produkt činjenice dijeljenja gena ne treba omalovažavat no jedno je činjenica da si ti u tu obitelj ušla 'višom silom' van tvoje mogućnosti bilo kakvog izbora dok ulazak u brak je nešto tradicijski nametnuto u kojem ti i imaš mogućnost izbora - prihvatit to ili ne pa snosit posljedice kakve god one bile. Ono što je moje mišljenje je da tvoji roditelji to nemaju pravo jer bez obzira što su te donijeli na ovaj svijet oni te ne posjeduju kao što ni njih ne posjeduju njihovi roditelji.

Thora kaže:

Ono objašnjenje koje sam bila dala o tome kako se oni zavole s godinama... Mislim da se sjećam da je to bilo tumačenje i to ne od strane vanjskih promatrača koji promatraju graf i kažu da bi to moglo značiti to i to, nego da su parovi iz dogovorenih brakova tako opisali promjenu koja se dogodila. Sad, uvijek je moguće ovo što si ti napisao - radi se više o poštovanju i oni misle da je to ljubav, ali što oni znaju - ali to možemo reći za svaku osobu koja je ikad voljela.

Slažem se za zadnjom rečenicom. Stvar je individualnog pogleda na cijelu stvar, meni jednostavno dogovoreni brakovi nisu zdrav temelj za vezu između partnera koliko god mi netko možda donosio najnovije rezultate istraživanja sreće u brakovima iz Pakistana, Saudi Arabije ili Indije.

Thora kaže:

Da, nisam htjela reći da je to uvijek tako, ali dobro je što si to napomenuo.

Tvoja slika o funkciji razvoda je ponešto idealizirana. Da, trebali bismo se truditi oko stvari jer nam je stalo do toga, ali nije u tome bila poanta. Poanta je bila da, kad si već unaprijed ograničen time da nema bijega iz situacije u kojoj se nalaziš, spreman si i sposoban više se potruditi da sve štima.
Da se razumijemo, sad je gotovo. Ne mislim da bismo trebali ukinuti razvod, a kako bismo potaknuli ljude da budu sretniji i da se više trude u svojim brakovima. Kad bismo sad ukinuli brakove, to bi dovelo do toga da se sve manje ljudi ubračuje, čini mi se. Ali možda se varam. Ljudi se obično ubračuju jer ih nešto tjera na to ili zato što su strašno zaljubljeni, a na obje stvari to ne bi utjecalo.

Nije moja funkcija razvoda idealizirana uopće, to je legitimna mogućnost pojedinca u braku da u slučaju krajnje nesretnosti iz njemu poznatih razloga raskrsne s partnerom i krene sam na nov put u životu. Postojanje opcije razvoda po meni uopće nema signifikantni utjecaj na učestalost propasti brakova u zapadnom svijetu već je prije riječ o mnogo kompleksnijoj temi koja prije ima veze sa zrelosti pojedinaca i njihovoj sposobnosti održavanja ozbiljne veze, međuljudskih odnosa i faktora okoline modernog svijeta u kojem danas živimo.

Thora kaže:

A što bi se promijenilo? Koje bi bile pozitivne, a koje negativne promjene na globalnoj razini? Ja uopće ne mogu razmišljati tako daleko.

Pričao sam hipotetski jbte () o lišavanju slobode izbora u nekim pogledima kako bismo primjerice eliminirali neke društveno nepoželjne pojave što automatski sa samim sobom vuče tada nesagledive negativne posljedice. Za primjer uzmi udžbenik iz svjetske povijesti, primjera koliko ti srce želi.

Thora kaže:

Kad bolje razmisliš, netko je odabrao Čobankovića, od svih ljudi na svijetu baš njega. To je malo zastrašujuće.

Meni je to baš super S njim je netko tko je to izabrao, bolje nego netko kome bi to bilo nametnuto i tko primjerice na Čobija i pojam da je netko njega izabrao gleda kao zastrašujuće.

rubylee kaže:

Nisi cjepidlaka. Naslov je promašen.

U naslovu je trebalo stajati STRASTVENA ljubav vs. ono drugo, kamilica, menta, votever..

Probao večeras po prvi put prirodni sok od mente, baš je dobar

[Gorštak]

Da ja to onako zdravoseljački poklopim, uopće nije bitno kako ste se upoznali i koliko dugo se znate, vec je bitna tolerantnost. Ako vam partnerove mane ne idu na k, vjerojatno cete ostati dugo zajedno. Druga bitna stvar je da se znate ponasati primjereno, odnosno da ne izazivate ljubomoru, da operte sudje, da ne ostavljaye carape svugdje, da ne pravite od buhe slona i ostalo, ovisno o tome u kakvoj ste situaciji. Ukratko receno, ako ste dovoljno kvalitetni jedno za drugo, opstat cete, bez obzira na nacin upoznavanja.

[Mantis Religiosa]

Kela kaže:

dajem glas za vezu iz prijateljstva, makar osobno nisam nikad imala takav modus operandi.
kao sto netko rece, zaljubljenost se moze objesit macku o rep, zaljubljenost nema nikakvog doticaja s osobom nasuprot nas nego samo s nasim nekakvim projekcijama i nalijepljenim idealnim karakteristikama koje smo prikeljili na tu osobu. kad covjek nekoga pozna, nema bolnog otreznjenja, a i ne znam zasto ne bi moglo biti strasti ukoliko se osobe bolje poznaju. to onda samo znaci da famozna zaljubljenost i napaljenost na nekoga proizlazi iz nepoznavanja te osobe i nase daljnje mogucnosti i prostora da odrzavamo (vjerojatno) nepostojece ideale jos neko vrijeme.

dogovoreni brak uopce necu komentirati. ali cak mi se i brak iz racuna cini cvrscim i stabilnijim od onoga zasnovanog na zaljubljenosti.

a, zasto brak iz zaljubljenosti i leptirica ne bi mogao opstati ?? i zasto mislis da je takav brak zasnpvan samo na projekcijama ? Za to sluzi razdoblje hodanja pobogu, da shvatis s kime imas posla.

Po mome , sve ti to dodje na isto.....

[Mantis Religiosa]

Paradisaea kaže:

Ne znam odakle si izvukla taj zaključak, ja sam se referirala na tvoju izjavu (boldano):

objasnila sam ti, vidi gore

[Thora]

Hildegard kaže:

Pa mislio sam prvenstveno na razliku u poimanju sreće u brakovima s jedne strane u zapadnoj civilizaciji (koji je nastao slobodnim izborom) u kontekstu okružja u kojem se nalazi (sloboda, demokracija, jednaka prava, etc.) i s druge strane dogovorenog braka u primjerice zemljama kao Saudi Arabija. Razlikuju se primjerice kod žena itekako mogućnosti, navike, očekivanja, samim time i želje, kao rezultat toga i poimanje sreće. Odnosno što je sreća za jednu ženu u braku u Saudi Arabiji mogla bi bit totalna suprotnost za jednu ženu odraslu i odgojenu primjerice u Berlinu čime dolazimo do društvenih, kultuloroških i moralnih razlika između dvaju svijetova, a između ostalog i do razlike u percepciji sreće.

Pa dio svega i jest ta činjenica. Berlinske žene žele mnogo bolje za sebe i odlaze u potragu za novim, dok Saudijke ostaju. I to se ne mora nužno promatrati kao super stvar za Berlinke, a grozna za Saudijke, tj. Saudijka može biti baš sretna, a ova Berlinka i ne. Ti, čini mi se, misliš da je saudijska sreća manje vrijedna. A zašto bi bila? Kako je ljubav - ljubav, tako je i sreća - sreća.

Hm, ovisi ovdje o čemu pričaš. Svi uvijek imamo očekivanja koja nerijetko nadilaze realnost, naročito u mladosti. S godinama ono što želimo se postupno prilagođava našim mogućnostima, oblikuje realnom stanju stvari ili ostajemo u sferi nerealnosti koja vodi samo ka frustracijama i/ili sanjarenju. Pa stoga ne bih to baš i nazvao neko samouvjeravanje kako bi čovjek podsvjesno lakše prihvatio mogući nesrazmjer između onog što bismo htjeli i onog što dobijemo. Iako naravno ne isključujem postojanje takvih primjera u životu.

To se više odnosilo na manje stvari u životu (premda ne nužno). Bila sam prije negdje u ne znam više kojem kontekstu linkala taj video, pogledaj ako te zanima. Zapravo, pogledaj općenito jer je bitno za priču. lol Možda je samouvjeravanje kriva riječ jer podrazumijeva svjesnost i aktivnost, a nema je. Ali nemojmo cjepidlačiti!

Ljubav je ljubav slažem se, svatko ima vlastito shvaćanje i razumijevanje iste dok univerzalna definicija ne postoji što je i bolje jer bi u protivnom na neki način izgubila svoju draž. A uzet ću u obzir da si pospana pa mi daješ primjer vlastite braće i roditelja kao osoba koje ti nisi birala jelte i koje voliš kao i ja svoje. Ne možeš to uzet kao primjer da bi ti sad meni dokazala ispravnost ljubavi lišene izbora jer ljubav spram tvoje obitelji i ljubav koju gajiš spram svojeg partnera su u ovom kontekstu rasprave kruške i jabuke koliko god ti meni pokušala dokazat suprotno. I naravno da se ljubav koja je produkt činjenice dijeljenja gena ne treba omalovažavat no jedno je činjenica da si ti u tu obitelj ušla 'višom silom' van tvoje mogućnosti bilo kakvog izbora dok ulazak u brak je nešto tradicijski nametnuto u kojem ti i imaš mogućnost izbora - prihvatit to ili ne pa snosit posljedice kakve god one bile. Ono što je moje mišljenje je da tvoji roditelji to nemaju pravo jer bez obzira što su te donijeli na ovaj svijet oni te ne posjeduju kao što ni njih ne posjeduju njihovi roditelji.

Opet sam pospana , ali... Za nekoga tko pristaje na takve brakove ja bih rekla da on takav rasplet događaja doživljava kao višu silu i da se osjeća kao da nema pravo izbora. Monica B. je na onoj temi navela primjere ljudi iz takvih zemalja i kako su se ponašali, ali u njenim primjerima mi već vidimo određeni stupanj slobode pa makar se to zvalo i buntovništvo. Ako postoji naznaka slobode izbora, ništa nametnuto te ne može usrećiti. Ja sam više govorila o situaciji kad smatraš da ne može biti drugačije.

I samo da kažem da ja ne mislim da bismo trebali to proširiti po svijetu kako bismo bili sretniji i da ne pričam toliko o dogovorenim brakovima, koliko o sreći. Ali time opet postajem oftopik i morat ćemo se preseliti na neku drugu temu pa bismo se mogli i vrtjeti oko te ideje. lol

Uglavnom, baš zbog te priče ja mislim čak da ljudi koji žive u nekakvim diktatorskim režimima i nisu tako nesretni. Neću pretjerivati i reći da su presretni, ali ne mislim da se njihova razina sreće značajno razlikuje od naše, barem ne zbog te slobode koja je svima velik problem, nego više zbog problema sa zadovoljavanjem osnovnih potreba. Kad bi postojalo nekakvo uređenje gdje bi čovjek imao svašta nešta, osim hrane bi imao i priliku za samoostvarenje, ali bi mu život na neki način bio isprogramiran (opet, na način koji je njemu prikladan), da bi tada ljudi bili najsretniji. A netko bi upravljao njihovim životima.
Zanijela sam se. Sigurno nešto ne vidim. Ali najbolje je dijeliti svoje debilne ideje s ljudima pa ti oni lijepo pokažu kako (ne da, već kako) si debil te to prestaneš biti!

Slažem se za zadnjom rečenicom. Stvar je individualnog pogleda na cijelu stvar, meni jednostavno dogovoreni brakovi nisu zdrav temelj za vezu između partnera koliko god mi netko možda donosio najnovije rezultate istraživanja sreće u brakovima iz Pakistana, Saudi Arabije ili Indije.

A meni baš jesu. lol Hildegarde, saberi se! Nije to uopće poanta, ali mislim da sad bolje razumiješ što jest - o tome sam pisala gore.

Nije moja funkcija razvoda idealizirana uopće, to je legitimna mogućnost pojedinca u braku da u slučaju krajnje nesretnosti iz njemu poznatih razloga raskrsne s partnerom i krene sam na nov put u životu. Postojanje opcije razvoda po meni uopće nema signifikantni utjecaj na učestalost propasti brakova u zapadnom svijetu već je prije riječ o mnogo kompleksnijoj temi koja prije ima veze sa zrelosti pojedinaca i njihovoj sposobnosti održavanja ozbiljne veze, međuljudskih odnosa i faktora okoline modernog svijeta u kojem danas živimo.

Jest idealizirana jer misliš da je to krajnja opcija. I to vjerojatno jest tako (iako ne mogu reći da je uvijek) kad gledamo brakove s djecom, ali ne bih rekla da je tako čak ni većinom ako djece nema u priči. Doduše, možda tvoja slika jest realna, a ja sam pesimistična, ogorčena i još mnogo drugih groznih stvari. Nikad se ne zna!

Ne razumijem ovo što si dalje rekao. Ako smo zreliji, onda se više rastavljamo? Ili smo tada manje zreli? Kako su ljudi najednom postali manje zreli pa stopa razvoda raste? Faktor okoline? Koji to? Vidiš na TV-u da se netko razvodi pa si pomisliš kako bi bilo zgodno priuštiti si to? Šalim se, nemoj misliti da provociram.

Pričao sam hipotetski jbte () o lišavanju slobode izbora u nekim pogledima kako bismo primjerice eliminirali neke društveno nepoželjne pojave što automatski sa samim sobom vuče tada nesagledive negativne posljedice. Za primjer uzmi udžbenik iz svjetske povijesti, primjera koliko ti srce želi.

Uzmi udžbenik, Thora. Odi si ti pročitaj koju knjigu pa mi se vrati! lol Daj mi lijepo reci neki primjer; koje nepoželjne pojave, koje su posljedice. Povijest mi se nikad nije sviđala naročito, možda je to uzrok mojoj retardiranosti.

Meni je to baš super S njim je netko tko je to izabrao, bolje nego netko kome bi to bilo nametnuto i tko primjerice na Čobija i pojam da je netko njega izabrao gleda kao zastrašujuće.

Pa svakako da je bolje da je ona s njim nego ja!!
Ali imaš pravo, utješno je. Ima nade i za mene!!

***

Nemam komentara na temu, ne zanima me to baš. Super je kad se ljudi vole i to je sve! <3

[kockasta]

Hildegard kaže:

Meni je to baš super S njim je netko tko je to izabrao, bolje nego netko kome bi to bilo nametnuto i tko primjerice na Čobija i pojam da je netko njega izabrao gleda kao zastrašujuće.

to sto je netko nekoga izabrao ne znaci da ce ga uciniti dugorocno i sretnim. ovdje lezi i moguce objasnjenje zasto ljudi u dogovorenim brakovima mogu biti sretniji nego oni u nedogovorenim.
stvar je percepcijie. ljudi u slobodnim brakovima se zene zato sto su nasli neke pozitivne karakteristike kod neke osobe kao u tvom primjeru zena koja je izabrala cobankovica zbog nekih super karakteristika. nakon nekih godina u u svakom braku dode do faze otrjeznjenja. partner vise nije bas onakav kao sto je bio na pocetku i ljudi se pocinju fokusirati prvenstveno na partnerove mane zaboraveci drzati u vidu i njegove pozitivne karakteristike. usporeduju ga s proslosti.
u aranziranim brakovima ljudi su u startu konfrontirani samo s partnerovim manama jer drugo ne poznaju. i onda su prisiljeni traziti njegove pozitivne karakteristike da bi im bilo bolje.
obrnuti mehanizam djelovanja koji nije tako ni los i zato iz tih razloga ti brakovi mogu vrlo dobro funkcionirati.
a sto se tice srece i manjak izbora u arapskom svijetu pa marx je rekao da previse slobode vodi u ropstvo. previse izbora te ne cini nuzno sretnim.

[Tinkerbell 8]

kockasta kaže:

u aranziranim brakovima ljudi su u startu konfrontirani samo s partnerovim manama jer drugo ne poznaju. i onda su prisiljeni traziti njegove pozitivne karakteristike da bi im bilo bolje.
obrnuti mehanizam djelovanja koji nije tako ni los i zato iz tih razloga ti brakovi mogu vrlo dobro funkcionirati.
a sto se tice srece i manjak izbora u arapskom svijetu pa marx je rekao da previse slobode vodi u ropstvo. previse izbora te ne cini nuzno sretnim.

svašta može funkcionirati, što ne znači da to nije tužan život.
to je zapravo odrađivanje života.
ništa pozitivno ne mogu reći za takve prisilne brakove. pa radije bih se ubila, nego da "živim" tako.

[kockasta]

Tinkerbell 8 kaže:

svašta može funkcionirati, što ne znači da to nije tužan život.
to je zapravo odrađivanje života.
ništa pozitivno ne mogu reći za takve prisilne brakove. pa radije bih se ubila, nego da "živim" tako.

kakav tuzan zivot studije govore da su ti ljudi duogrocno sretniji.
dok stopa rastava na zapadu isto govori svoje.
tako da ne mozemo sa sigurnoscu reci da sloboda izbora garantira srecu.
mozda je bas suprotno i ta sloboda izbora se covjeku na kraju odbije od glavu?
mozda je sloboda izbora samo iluzija koja covjeka u konacnici ucini nesretnim?

nije da zagovaram aranzirane brakove samo se pitam, kako to da ljudi koji imaju mogucnost izbora se u konacnici tako cesto zeznu ili zavrse na kraju nesretni u tim svojim brakovima dok je kod ovih koji nisu imali izbor rating srece puno visi ?

tako da ja ne mogu bas sa sigurnoscu tvrditi da su aranzirani brakovi puno losiji nego ovi drugi.

[divlje srce]

Lord Byron kaže:

Veze nastale iz prijateljstva su mi nešto lakše zamislive, ali onako poput dvoje ljudi koji cijelu večer provedu na istom partyju, ali se ugledaju tek kad svi ostali odu doma, pa skuže da će im udobnije biti zajedno provesti ostatak noći - a ne treba zanemariti ni manji trošak za zajednički taxi.

Vidi se nedostatak iskustva. A sto ako je ovako: ona misli da sam ja nedostizan pa eto bar ce mi biti prijateljica jer sam joj super. Ja mislim da je ona super riba meni nedostizna pa eto bar cu joj biti prijatelj jer mi je super. I onda se nadjemo na pola puta

[Lord Byron]

divlje srce kaže:

Vidi se nedostatak iskustva.

Provalio si me, jebiga

:piše zahtjev za prunanje accounta:

[Mantis Religiosa]

divlje srce kaže:

Vidi se nedostatak iskustva. A sto ako je ovako: ona misli da sam ja nedostizan pa eto bar ce mi biti prijateljica jer sam joj super. Ja mislim da je ona super riba meni nedostizna pa eto bar cu joj biti prijatelj jer mi je super. I onda se nadjemo na pola puta

pa ukoliko te svrsta u kategoriju frenda onda si joj frend

ako mi je netko frend pecam dalje i ti ostajes frend