Strašne priče naših baka

[crnamica]

Pozdrav svima.

Željela bih da na ovoj temi stavljate strašne priče ili pričice koje ste čuli od svojih baka, djedova ili nekog drugog iz obitelji. Ne moraju nužno biti priče, mogu biti i vjerovanja ili legende iz vašeg kraja.

Znate ono kada ne možete odoljeti da ne slušate, a kada treba ići spavati ne možete ni oka sklopiti od straha...

Za početak evo priče jedne bake:

Mjesto radnje dalmatinska zagora između dva rata. Baka je tada bila dijete. Jedne noći je zajedno sa majkom i svoje troje braće i sestara morala ići iz jednog sela u kojem su se zatekli u svoje selo. Put je vodio po kamenu i makiji i trebalo im je oko 40 minuta da dođu kući.
Odjednom je u sred te nedođije prema njima dolazila čudna pojava. Baka ju je kasnije opisala kao nešto što je blještilo, primicalo se polako i proizvodilo glasnu buku nalikna lupanje lanaca, šerpi i režanje.
Kada je došlo do njih stalo je i kao da se "obratilo" njihovoj majci a zatim nastavilo dalje svojim putem. Majka se jako uplašila i drhtala je od straha. Na njihova pitanje samo je govorila da šute i Bogu se mole.
Kad su stigli kući majka je na ulazna vrata navukla tešku škrinju i stol kako "nešto" ne bi ušlo. Nikad im nije rekla što joj je "to" reklo. Baka kaže da je majka umrla ubrzo nakon toga, a njoj se taj događaj urezao u sjećanje za cijeli život.

[amary]

Čemu tako bombastičan naslov?
Ima priča i priča,koje su istinite,a ne daju se ničim objasniti.
Barem dosada ili za sada.A ima i zbivanja u današnjici,za koje također ne postoji objašnjenje.
Zašto bi to trebalo biti iz bakinih škrinja.
Kojih,jel misliš onih od prije 100 g?
Prosjek starosti današnjih baka je negdje između 60 i 70 g.
Te bake i djedovi rasli su u doba u kojem se više nije samo tako vjerovalo u vještice,prikaze,rogate demone i slično,a ipak su neki od njih,čak i ateisti doživljavali neobjašnjive pojave.
A jedna stvarno istinita priča iz početka pedesetih dogodila se u zg županiji.I strašna je ako se staviš u ulogu...
Moj djed je išao na sprovod,naglo preminulom rođaku,dakle bio je prisutan.
Mrtvozornik(NE LIJEČNIK)proglasio je čovjeka mrtvim.Po tadašnjem običaju,ako je bilo ljetno doba,pokapalo se već sljedeći dan,jer se pokojnilk ostavljao u kući.
Tada se do groblja pješačilo.
I tako se povorka uputila na 2 km udaljeno groblje,kad je odjednom počela vriska i i bijeg,jer iz čavlima zabijenog lijesa čulo se zavijanje,urlanje i grebanje.
Srećom je svećenik koji je hodao ispred kola s lijesom bio pametan čovjek,te je odmah naredio da se lijes silom otvori.
Kad su iz obližnje kuće donijeli pajser(metalna šipka za izvlačenje čavala),podigli poklopac iz lijesa je iskočio" pokojnik",izbezumljen,van sebe urlajući,u šoku i strahu da će biti živ pokopan...
Čovjek je imao peh takozvane prividne smrti,a mrtvozornici su bili obični laici...
A "pokojnik" je nakon toga živio još desetak godina.
E to je za mene priča od koje mi se ledi krv pri samoj pomisli da čovjek bude živ pokopan.

[SubSV]

amary kaže:

Prosjek starosti današnjih baka je negdje između 60 i 70 g.
Te bake i djedovi rasli su u doba u kojem se više nije samo tako vjerovalo u vještice,prikaze,rogate demone i slično,a ipak su neki od njih,čak i ateisti doživljavali neobjašnjive pojave.

I više, pa moj stari ima preko 6 banki...pokojna baka je imala 80 kad je preminula.

Ovisi dosta o tome da li se radilo o seoskoj djeci ili gradskoj, seoska djeca su bila nekakav čudan mišung praznovjernog razmišljanja i vjerovanja u Boga. Budući da je taman nekako u to doba grunuo i rat (2 sv.) mnogi su prekinuli školovanje, ostali samo na osnovnoj školi a neobrazovanost je isto plodno polje za "mistične" i "neobjašnjive" događaje.

Neke priče moje bake su ko scenarij za X files epizodu.

[Hazen]

Meni se sviđaju takve priče za čitati i slušati. Podsjećaju me na djetinjstvo uz vatricu u peći.

[amary]

SubSV kaže:

I više, pa moj stari ima preko 6 banki...pokojna baka je imala 80 kad je preminula.

Ovisi dosta o tome da li se radilo o seoskoj djeci ili gradskoj, seoska djeca su bila nekakav čudan mišung praznovjernog razmišljanja i vjerovanja u Boga. Budući da je taman nekako u to doba grunuo i rat (2 sv.) mnogi su prekinuli školovanje, ostali samo na osnovnoj školi a neobrazovanost je isto plodno polje za "mistične" i "neobjašnjive" događaje.

Neke priče moje bake su ko scenarij za X files epizodu.

Do poslije drugog svj.rata ni sva gradska djeca nisu polazila ni u osnovnu,tkzv pučku školu(3g)ovisilo je iz kojeg su staleža bila.
Nije bilo zakonom propisano,obvezno polaženje pučke škole,a žensku djecu su tako i tako rijedko slali i u nju.
Tek je SFRJ zakonom odredila da sva djeca bez obzira na spol su obvezna pohađati osnovnu školu(8g).Bilo je tu i kažnjavanja roditelja,koji su odbijali slati djecu u školu,a kad je registar rođenih/umrlih/vjenčanih iz crkve prebačen u državni,više se nije moglo tajiti broj djece tj datum njihova rođenja,pa su od pedesetih nadalje slani i pozivi za upis u školu,a najzabitnija seoska mjesta,su tu razinu dosegla sredinom šezdesetih.
Postojali su kursevi za odrasle tj za analfabete,činilo se puno toga da se građani opismene,tako da je u hr jako malo nepismenih osoba,čak i kod najstarijih osoba.
Meni se čini da sad ima više mladeži koja nije u stanju služiti se rukopisom već samo tipkama...

Tvoj otac je sigurno pismen...

Mješavina praznovjerja i vjere nije bila samo seoska,"privilegija"
Samo su se neki nazivi mijenjali....pa su po gradovima šetali zločesti duhovi i mračnjaki,a po selima coprnice i nevidenči,pri porodu umrla,a nekrštena ..ili abortirana djeca....

[amary]

Hazen kaže:

Meni se sviđaju takve priče za čitati i slušati. Podsjećaju me na djetinjstvo uz vatricu u peći.

a kako spavaš,dobro?

Čuvaj se moderne vještice imaju i moderna oruđa,metle zamijenile mercedesima,a aliensi su kao kameleoni,mijenjaju formu i izgled što bi rekao keks....
Ali za ozbiljno,ipak ima nekih zbivanja koje si nitko ne može objasniti.

[Biljka]

amary kaže:

Ali za ozbiljno,ipak ima nekih zbivanja koje si nitko ne može objasniti.

Sve se može objasniti. Pa tako i bapske priče.

[crnamica]

Meni kao djetetu ovakve priče su bile strašne ali sam ih voljela slušati. Sada su samo drage uspomena iz djetinjstva. Bake koja ih je pričala več dugo na žalost nema.

[crnamica]

SubSV kaže:

Neke priče moje bake su ko scenarij za X files epizodu.

Podjeli ih sa nama

[SubSV]

Here it goes.

Jednom davno............................................. .................................................. .................................................. .................................................. ...................................



Zezam se prepričat ću brzinski.

Priča o maćehi.

Jedna priča je bila o maćehi koja je mučila svoju pokćerku. Uglavnom grozote, stavljala je insekte djetetu u uši, trovala ju, tukla ju četkom za kosu. Sve bi to trajalo da stari nije jedan dan ostao doma sakriven umjesto otišao na posao. Nakon toga je ženu izbacio ili se razveo.

E sad prilično sam sigurna da sam priču čula od bake, naravno da sam s vremenom zaboravila sve detalje osim samog kostura priče. Odakle njoj ta priča nemam pojma...dal je to neki slučaj zlostavljanja iz RL za koji je ona čula (crna kronika) ili je to zbilja dio neke priče koja se prenosi, ne znam, znam samo da postoji taj neki stereotip kod pripovijedanja o zloj pomajci.
Također znam da su i Grimmovci imali prilično strašne priče...guglajte The Juniper tree, Grimm fairy tales. Tak da to možda zbilja i je dio neke izmišljene priče...

Priča o strini.

I love this one baka je ima strinu koja bila coprnica tj tako se vjerovalo. I stara je išla okolo i radila spačke. Tipa ono...nestane mlijeko...nestane pilić....vrlo nezgodne stvari kad se radi o siromašnoj obitelji sa puno djece. Mislim pa to je tricky kad odeš u staju podojiti kravu i muzeš, muzeš, muzeš a nema ni kapi mlijeka, dotle te u kući čeka petero gladnih usta. Ono, sranje.
Na kraju se ispostavilo da mlijeka nema jer kravu muze netko drugi. U staju je ušao pradjed, našao kravu u sijenu i ogromnu žabetinu koja se prištekala na vime i cicala. Uzeo je vile i piknuo žabu, izlupao ju. Strina neko vrijeme nije izlazila iz kuće kad je konačno izašla bila je sva crna. I eto njima dokaza da je to cijelo vrijeme bila ona koja im je radila sranja.

I opet...sve ostalo sam zaboravila osim ovog detalja sa žabom koja je cicala ili kravu (ili možda krmaču, tko to zna )...


Ima i priča o bakinoj sestri koja je umrla mlada i došla joj tu večer nakon smrti...to be continued.

I eto, trebala bi bit zadovoljna što sam relativno normalna nakon svega. S obzirom da dolazim iz familije shapeshiftera koji su u dosluhu s vragom, koji posjećuju jedni druge nakon smrti i koji to sve prepričavaju djeci.

[muzički tobogan]

Priča koja možda i ne pripada ovdje:
Čovjek nabavio stado koza, inače je već bio u ratu sa ženom iz sela za koju se govorilo da je vještica. Svaki dan je vodio stado na ispašu, krenulo ga, sir, jarići, ovo ono, biznis. I jedan dan, pri povratku s planine na putu ga dočeka poskok i napadne. Čovjek je naravno znao da poskok ne napada iz čista mira da ne slijedi napadnutog i da sikće kao upozorenje, što ovaj nije radio. Dohvati je štap iz "ograde" i odalamio zmiju NEKOLIKO puta. Na kraju je ova pobjegla u suhozid. Posumnjao je o čemu se radi pa obratio pažnju gdje udara; samo lijevu stranu.
Sutra ujutro, parkirao se ispred zadruge i čekao... uskoro, stigla je inkriminirana žena. Sa maramom na glavi. Cijela lijeva strana lica bila joj je izudarana.
I zašto ovoj priči tu nije mjesto? Jer je to moj prijatelj i školski kolega, radnja se događa 1989te u selu Potravlju.
I da stado je nabujalo na nekih dvijesto grla, koje su pojeli četnici okupiravši selo dvije godine kasnije.
Tko će vjerovati nek vjeruje, tko neće njegova stvar: pošto kupio po to prodao.

[vlovrec]

Moja baka je znala spomenuti "svijećare"
To su kao bili ljudi (ne znam dal mrtvi ili živi, uglavnom ne netko poznat) koji su kad je bio mrak hodali sa svijećama na glavi
e, sad, nije to bilo ono da se osvijetli put, nego da upozore ljude da ne izlaze van iz kuća kad padne mrak
Žao mi je šta nikad nisam pitala baku, pa moralo se i po mraku izlaziti, ne? Šta onda? Da li ti taj svijećar nešto napravi?

No, moja baka je pričala o tim "ljudima" kao nešto što se podrazumijeva.

[crnamica]

Drago mi je da si nam ispričala svoje priče. Nadam se i nastavku...
Ovo sa strinom sam i ja čula u malo izmjenjenoj verziji, nije bila žaba nego zmija, ali završetak je isti.

SubSV kaže:

I eto, trebala bi bit zadovoljna što sam relativno normalna nakon svega. S obzirom da dolazim iz familije shapeshiftera koji su u dosluhu s vragom, koji posjećuju jedni druge nakon smrti i koji to sve prepričavaju djeci.

ima nas još

I to nije sve, sad smo prešli i na internet... samo nebo je granica

[crnamica]

Muzički tobogan sviđa mi se priča.
Je li ti prijatelj možda rekao kako je žena opravdala svoju iznenadnu promjenu fizionomije? Da nije možda ili

[crnamica]

vlovrec kaže:

Moja baka je znala spomenuti "svijećare"
To su kao bili ljudi (ne znam dal mrtvi ili živi, uglavnom ne netko poznat) koji su kad je bio mrak hodali sa svijećama na glavi
e, sad, nije to bilo ono da se osvijetli put, nego da upozore ljude da ne izlaze van iz kuća kad padne mrak
Žao mi je šta nikad nisam pitala baku, pa moralo se i po mraku izlaziti, ne? Šta onda? Da li ti taj svijećar nešto napravi?

No, moja baka je pričala o tim "ljudima" kao nešto što se podrazumijeva.

Baš neobično, nikad nisam čula za "svijećare" niti išta slično.
Možda su oni kako si rekla upozoravali na opasnost od nečeg lošeg vani u mraku. Mislim da ti svjećar ništa ne napravi, ali po ovom što ti je baka pričala, ako ga vidiš, a vani si, a mrak je, bolje ti je da hvataš crtu...

[amary]

Što se izlazaka po mraku tiče i dok nije bilo javne rasvjete to je stvar odgoja.
mene je moja majka,a onda kad nje više nije bilo(ostala sam kao dijete bez oba roditelja),baka uvijek vodila sa sobom i noću i danju,te mi je uvijek govorila:
Boj se zločestih ljudi i bijesnih pasa.
Odrasla sam na selu,ali kad poznaješ teren,možeš se kretati u bilo koje noćno doba,jer su ti poznati svi normalni zvukovi,te abnormalne odmah razlikuješ.
Nikad se nisam bojala kretati sama noću i u mraku i po neosvjetljenim mjestima,pa ni dan danas.
Od OŠ do moje kuće bilo je nekih 2,5 km,te sam samo jednom doživjela neugodnost u večernjim satima,na pustom dijelu između dva naselja,kad je neki kreten mislio da može samo tako napasti samu djevojku(8 razred)ali to je završilo tako da je kreten dobio kamenčugom po glavi(taj dio ceste još nije bio asfaltiran,pa je kamenje zgodno bilo priručno)te je bio toliko šokiran da je pobjegao preko polja....ali sam ga ipak prepoznala,a drugi dan je moj djed,koji je inaće bio poznat kao opak čovjek posjetio i njega i njegove roditelje,te mi više nikad nije stao na put...

[muzički tobogan]

CrnaMica, ne sjećam se najbolje, ali mislim da je pričala po zadruzi (tako su se onda zvali mali dućani po selima) da je pala niz "među" što će reći suhozid.

[crnamica]

"...baka uvijek vodila sa sobom i noću i danju,te mi je uvijek govorila:
Boj se zločestih ljudi i bijesnih pasa."

Amary- baka te dobro učila, ljudi često znaju biti gori i od bijesnih pasa. Nažalost si to morala osjetiti na svojoj koži, srećom da si se snašla i uspjela se obraniti od manijaka. A srećom da ti je i djed barem u ovoj situaciji bio opak tako da bitangi nije palo na pamet da te ponovo gnjavi...

[krena]

muzički tobogan kaže:

Priča koja možda i ne pripada ovdje:
Čovjek nabavio stado koza, inače je već bio u ratu sa ženom iz sela za koju se govorilo da je vještica. Svaki dan je vodio stado na ispašu, krenulo ga, sir, jarići, ovo ono, biznis. I jedan dan, pri povratku s planine na putu ga dočeka poskok i napadne. Čovjek je naravno znao da poskok ne napada iz čista mira da ne slijedi napadnutog i da sikće kao upozorenje, što ovaj nije radio. Dohvati je štap iz "ograde" i odalamio zmiju NEKOLIKO puta. Na kraju je ova pobjegla u suhozid. Posumnjao je o čemu se radi pa obratio pažnju gdje udara; samo lijevu stranu.
Sutra ujutro, parkirao se ispred zadruge i čekao... uskoro, stigla je inkriminirana žena. Sa maramom na glavi. Cijela lijeva strana lica bila joj je izudarana.
I zašto ovoj priči tu nije mjesto? Jer je to moj prijatelj i školski kolega, radnja se događa 1989te u selu Potravlju.
I da stado je nabujalo na nekih dvijesto grla, koje su pojeli četnici okupiravši selo dvije godine kasnije.
Tko će vjerovati nek vjeruje, tko neće njegova stvar: pošto kupio po to prodao.

Izgleda da svako selo ima takve slične priče. Kao i moje: http://www.zadarskilist.hr/clanci/22...oze-prihvatiti
Štriga, spudgulac, mudukljak...

- Ovo je zajednički rad mene i Kornelije Kuvač Levačić. Kada smo počeli bili smo skeptični i mislili smo da nećemo skupiti dosta materijala, ali prevarili smo se. Rekonstruirali smo tragove i stvorili cjelinu, a najveći izvor informacija bili su nam Išćani, kazao je Levačić ističući kako su priče o štrigama, morama i vukodlacima dio bogate baštine te da su se njima inspirirali i slavni francuski pisci.

Prvi dio priča bio je o nani Konstanti, za koju se u selu vjerovalo kako je štriga. Naime, vjerovalo se kako je Konstanta, koja je bila stvarna osoba i koja je umrla 1957., godine imala moći učiniti nažao djeci ili da dojilje ostanu bez mlijeka, a prema jednom kazivanju i pretvarala se u muhu. Zanimljive su priče o spudgulci i mudukljaku, neodređenim crnim bićima iz zemlje, koji imaju dosta sličnosti s pričama o vukodlacima.

- Ove priče prepričavaju se sa strahopoštovanjem. Išćansko imaginarno je posljedica egzistencijalnih strahova i neizvjesnosti, vezanoj uz djecu, dolazak stranaca ili ribarstvo i vinogradarstvo, kazao je Levačić.

[antiopee]

Čitala sam da se štrige rađaju u crnoj posteljici a krsnici u bijeloj.
Ne kužim baš kako to razlikuju, šta je crna kao krvavija ili ?
Imam jednu priju koja je rođena u posteljici, samo što u današnje vrijeme nitko ne zašiva posteljicu ispod pazuha

Ove priče za muhu sam i ja slušala, to su mogle žene koje su bile More. Jednu je muž 'uhvatio' na djelu, ona mu je priznala da jeste Mora i koga je mučila.
Odveo ju je svećeniku koji joj je rekao da će izvršiti obred nad njom ali će ostati slijepa.
Tako je i bilo.