Moja mala mora svako toliko posjećivati razne doktore. Počeli smo kad je navršila dva mjeseca s neuropedijatrom. U mom gradu je samo jedan! Upisuje se jedan jedini dan u mjesecu a na red se dođe za jedno stoljeće.
I sad, naravno da tražim vezu...i nađem je i dođem na red za par dana. Veza mi kaže 'obavezno kupi bombonijeru i kavu', ja naravno kupim, doktorica sretno primi.
Čemu to?
Kad se malena tek rodila, trebala je vadit krv...sestra kaže 'moram joj izvadit iz glave', ja na to 'ajme molim vas nemojte u glavu' a ona meni 'nemojte vi mene učiti kako se vadi krv'
Jesam njoj trebala donit kavu?
Kad smo bili u Zagrebu, sestra kaže 'moram u glavu', ja opet ' molim vas nemojte' a ona meni ' draga moja, ništa se ne brini, ja to radim godinama, neće beba ni osjetiti bla bla'. Zašto je ova toliko ljubazna a niš joj nisam dala?
Ili recimo slučaj uzv kukova. Po novome se to radi svakoj bebi. I sad, moj pedijatar svu djecu šalje kod doktora X koji to naplaćuje 200kn. Kad je mala napunila mjesec, kaže dr da mora na uzv kukova. Ja kažem ' aha, kod doktora X', a on meni 'ne,ne, vi ćete ići u Biograd u bolnicu?
Taj u Biogradu je mukte.
I ja pametno zaključujem kako je doktor X kupio uzv, završio dvotjedni tečaj i lijepo zarađuje. Pedijatri koji su sigurni da s kukovima sve štima, šalju djecu kod X, za one koji možda imaju problem postoji 'pravi' doktor u bolnici. Pravi biznis, nema što.
Koji se cazzo događa?
Može li se uopće računati na dobar pregled i lijepu riječ bez kave i bombonijere?