O lovcima, psima i zakonima...

[DorianGrey]

slavenh kaže:

Slažem se, lovački lobi je oduvijek bio (pre)jak. Kao što ne možemo puno napraviti kada nam netko odluči staviti golf-teren u dvorište, vjerojatno se ni ovdje ne može puno napraviti. Osim, možda, djeci i psima kupiti pancirke i kacige.

Ipak, u Nacionalu sam dao svoj mali doprinos toj raspravi.
http://www.nacional.hr/clanak/101472...-ulovite-lovca

odlično
Sarkastično,baš kako volim,a uloviti lovca mi je ak bude show,prijavljujem se

[slavenh]

Thx.

I ja sam odrastao okružen trofejima. Zidovi kuće su nam bili prepuni bezbroj rogova. Imali smo i glave divlje svinje i jazavca, oboje namještenih tako da izgledaju prestravljeno. Zato su mi se zauvijek zgadili lov, lovci i sve vezano uz tu kulturu.

[DorianGrey]

slavenh kaže:

Thx.

I ja sam odrastao okružen trofejima. Zidovi kuće su nam bili prepuni bezbroj rogova. Imali smo i glave divlje svinje i jazavca, oboje namještenih tako da izgledaju prestravljeno. Zato su mi se zauvijek zgadili lov, lovci i sve vezano uz tu kulturu.

Ja nisam, ali mi se svejedno gade,iako ne vidim njih kao glavni problem,nego izvor tražim u onima koji su im dozvolili da izigravau kauboje

[Smotani2]

DorianGrey kaže:

odlično
Sarkastično,baš kako volim,a uloviti lovca mi je ak bude show,prijavljujem se

Također.
Dolazim i ja.

[twistdrum]

http://www.regionalni.com/aktualno/n...jana-do-akovca

Zabranili lov od Mihovljana do Čakovca
Potaknuti novogodišnjim pucanjem članova Lovačkog društva Zec iz Čakovca na području Čakovec-Mihovljan, neposredno uz kuće i dječje igralište, Prijatelji životinja uputili su čelnim ljudima te članovima poglavarstava grada Čakovca i Međimurske županije zahtjev za ukidanjem lovišta na tom naseljenom području.

Zbog mučenja i ubijanja životinja u pojasu od 300 m od ruba naselja, što se ne smatra lovištem, ugrožavanja sigurnosti ljudi i životinja te kršenja zakonskih i podzakonskih akata, podnijeli su i prijave policiji, lovačkoj inspekciji i općinskom državnom odvjetništvu. Tijekom lova, stanovnici su fotografirali lovce s puškama izvučenima iz zaštitnih kutija u neposrednoj blizini kuća i dječjeg igrališta te mučenje nastrijeljenog zeca, kojeg su lovci nakon desetominutne agonije ubili slomivši mu vrat.

Prijatelji životinja upozorili su kako stanovnici ovoga kraja, kao i većina građana Hrvatske, žele miran i siguran okoliš za sebe i svoju djecu te za životinje za koje skrbe, a ne život ispunjen strepnjom od samovolje lovaca. Ne žele odgajati djecu uz prizore ljudi s puškama, pucnjavu i ceste okrvavljene od leševa ubijenih životinja.

Zahvaljujući reakcijama stanovnika tog područja i dopisima udruga, Upravni odjel za poljoprivredu i turizam Međimurske županije izvijestio je udrugu Prijatelji životinja o rezultatima sastanka predstavnika Lovačkog društva Zec Čakovec, lovozakupaca zajedničkog lovišta XX/118 – Čakovec II, predsjednika i tajnika Lovačkog saveza Međimurske županije, predsjednika Županijske skupštine Međimurske županije i predstavnice Upravnog odjela za poljoprivredu i turizam Međimurske županije. Na sastanku je od Lovačkog društva Zec Čakovec zatraženo da na navedenoj površini širine 700 metara ubuduće ne obavlja lov. Međimurska županija ovom odlukom ostvarila je značajan etički pomak u nastojanju da zaštiti svoje građane od ozračja straha i ugroženosti od one skupine građana koji posjeduju oružje te da im osigura mir i sigurnost.

Nažalost, problem lovaca koji ugrožavaju stanovnike i životinje nije vezan samo za Međimursku županiju, već je prisutan u cijeloj Hrvatskoj. Lov, odnosno korištenje sačme i pucnjava u neposrednoj blizini naselja, ugrožava sigurnost stanovništva i životinja. Osobito su česti slučajevi ubijanja pasa i mačaka, koji se kreću oko kuća, čime lovci opetovano nesankcionirano krše zakone ubijajući kućne ljubimce.

Ozljeđivanje i ubijanje pasa i mačaka od strane lovaca trebalo bi se sankcionirati jednako kao kada to čine ostali građani. Zakon o lovstvu dopušta lovcima "uklanjanje" pasa i mačaka koji se "kreću lovištem bez nadzora" (članak 55., stavak 2.), pri čemu "uklanjanje" nije definirano kao ubijanje, kako to najčešće lovci slobodno interpretiraju. O izgubljenim ili napuštenim psima i mačkama lovci su dužni izvijestiti udruge za zaštitu životinja ili veterinare koji će provjeriti je li životinja mikročipirana i zbrinuti je prema Zakonu o zaštiti životinja, odnosno smjestiti u sklonište i udomiti.

Zakonski propisi jasno nalažu da se lovačka puška ne smije koristiti za ubijanje domaćih i kućnih životinja. Izvan lovišta puška uopće ne smije biti napunjena niti izvan presvlake, no često dolazi do slučajeva teške zlouporabe oružja i posljedično zlostavljanja životinja te maltretiranja građana. Građani svjedoče kako im lovci prijete da će im ubiti pse kada ih žele upozoriti na neprimjereno ponašanje i kršenje zakonskih propisa. Zbog toga su zastrašeni i pokušavaju se ne zamjerati lovcima, iz straha za sebe, članove obitelji i životinje o kojima skrbe.

Svi koji krše zakonske propise jednaki su pred zakonom, pa tako i lovci. Stoga bi dosljedno sankcioniranje samovolje lovaca spriječilo moguće ljudske nesreće, spasilo živote životinja i time pružilo veću sigurnost i mirniji život građanima. Udruga Prijatelji životinja poziva građane da prijavljuju nadležnim institucijama zlostavljanje i ubijanje životinja, osobito od strane lovaca, kako bi prekršitelji zakona dobili jasnu poruku da ih posjedovanje puške ne stavlja iznad zakona.

[Pimpinell@]

Nešto se ipak kreće

[mooschitza]

Eto i mene ovdje...

Uvodna priča - krajem prošle godine logirala sam se na forum jer je netko iz auta izbacio izuzetno umiljatu mješankicu posavskog goniča kojoj smo pokušavali pronaći dom jer je par dana dolazila k nama, na mjesto gdje imamo kuću u izgradnji. U međuvremenu je malena nestala, tražili ju 10 dana i na kraju je sretno udomili sebi tada je, prema procjeni veterinara, imala cca 7 mjeseci i bila zdrava osim neuhranjenosti i tragova života na ulici. Budući do tada nismo imali niti planirali imati psa, znanje o njima nam je bilo vrlo slabo pa smo štreberski prionuli čitanju i proučavanju svega vezanog za pse. Malena je odmah očišćena od parazita, primila sva potrebna cjepiva, čipirana, sterilizirana i upisana u školicu. U KOSSP-u smo završile Tečaj odgoja i socijalizacije i Tečaj osnovne poslušnosti, na jesen krećemo sa naprednom pa ispit za A0 i kad ga položimo i ako će malena biti raspoložena i talentirana - na spasioce ili agility. Kupimo za njom, ima redovnu veterinarsku skrb (vet vjerojatno dobije histeričan napad kad vidi tko ga zove), susjedi u zgradi oduševljeni jer ni ne znaju da je u stanu, nema histerije ni kad ostane sama, ne uništava po stanu, na lajni je tamo gdje treba ili gdje smatramo da treba biti, ima ogrlicu sa privjeskom na kojem joj je ime i broj mobitela, ide s nama svugdje uključivši kafiće, restorane i nedavno more. Čemu uvodna priča? Iako nije savršeno odgojena (radimo na tome), želim pojasniti da smo, smatram, odgovorno pristupili neplaniranom proširenju obitelji pravim pravcatim križancem posavskog goniča i prekrivača za dvosjed.

Mjesto gdje nam je kuća u izgradnji je, ofkors, na lovnom području (iako samo 5km od rotora u Remetincu). Svjesni toga, preko prijatelja Googla, iščitali smo dosta toga i odlučili da ju tamo, kroz tih nekoliko sati dnevno (ionako ne svaki dani) nećemo šetati bez lajne. Bez obzira je li u tijeku sezona lova ili ne. Jednostavno - i suprug i ja smatramo da ne vrijedi riskirati i da ćemo joj potrebu za jurcanjem ispunjavati na sigurnijim mjestima. Tako da je malena tamo u šetnji na 10m lajni. UVIJEK. Čak ni hodanje uz nogu bez lajne ne vježbamo tamo. Ali, eto, usprkos tome...

U pitanju je područje gdje između 2 naselja vodi makadamski put duljine 1000m (zračne linije i manje), od makadama i kuća do autoputa je cca 800m. To je polje kojim tamo šetamo.

Situacija prva:
Prije cca mjesec i pol dana, hodamo makadamom (tada cca 200m od kuća)tata, curka i ja, čujemo traktor iza nas, stajemo sa strane, curka sjeda tati uz nogu i čeka zajedno sa nama da traktor prođe. Traktor ne prolazi, zaustavlja se i čovjek započinje razgovor. Ispočetka smo mislili da je u pitanju čavrljanje i počinjemo sa smješkom odgovarati na pitanja jel šetamo (a, malo), jel to posavac (nije, križankica je), kaže on - joj ti su najgori (meni lagano kreće wtf nad glavom, ali mi nije na kraj pameti ulaziti u rasprave), ima i on doma psa (ili pse, nisam sigurna više), smješkamo se kad čovjek govori da je već znao vidjeti tatu sa njom u šetnji. I onda kreće sa - znate li da je ovo lovno područje (rekoh - znamo, zato je pas na lajni kao i uvijek kad ovim područjem šetamo) i nastavlja sa - prvi put kad vam pas bude slobodan, ja ću to riješiti. Ja totalno ne mogu vjerovati što govori i iznenađeno ga pitam - molim?! On ponovi, ja i dalje u nevjerici pitam - kako to mislite? Kaže lik - ovo je lovno područje, ja sam lovac, pogodite kako to mislim - zlobno se nasmije i doda - puškom. Mi, oboje, u totalnom šoku, govorim liku da on ne smije pucati 300m od kuća, govori mi - "O! Vidi ti nju! Zna koliko metara od kuća ja ne smijem pucati, ali ne zna da joj pas mora biti pod nadzorom!" Zbunjeno ponovo pogledam curu koja i dalje NA LAJNI nezainteresirano sjedi pored tate, govorim mu da nije normalan, on pali traktor i odlazi. Nakon toga saznajemo da je još barem dvoje ljudi koji tamo žive dobilo takvu prijetnju, ni jedan od ta 2 psa nije samošetač, nije bez nadzora vlasnika, dobro su zbrinuti i odgojeni. Nakon toga, obojica su tamo gotovo potpuno prestali šetati pse. Saznali smo i za 3 psa koja su već ubili vjerujem da je i jednih i drugih i više, samo što se nismo raspitivali.

Situacija druga:
U petak tata šeta curku cca 150m od kuća, vidim kako sa makadama skreće i preko livade prema njima dolazi tamnoplavi mercedes i zaustavlja se blizu njih, lik bijesno izlazi iz auta, lamaće rukama, vraća se u auto, vadi neku značku, kreće prema starom i maše mu značkom pred nosom.
Krećem prema tamo i mislim si, kaj mi stari počeo švercat drogu ili imigrante pa je stigao agent efbiaja, cije i emajfajva u jednom, kaj se događa, dolazim do njih i pogodite - lokalni samoprozvani šerif iz situacije prve. Urla na tatu (koji je btw, teži kuler, izuzetno miran, staložen i nikad ne podiže glas) kako ga je već jednom upozorio i koliko puta misli da će ga upozoravat, da je ovo lovno područje, da je on lovočuvar i kinolog i da nema on šta tu hodat sa psom i plašit divljač (valjda je meso zeca mekše ako nije pod stresom prije nego ga on ubije), paralelno zove nekog mobitelom i govori mu kako tu ima jednu situaciju i posavca bez nadzora pogledam curku, koja bez obzira na urlanje, sjedi NA LAJNI mirno pored tate i zuji okolo k'o da se baš ništa ne događa, pada mi mrak na oči pa počinjem i ja urlati kako bih dotičnog nadglasala i uopće mogla doći do riječi. Govorim liku da nije normalan, da nam je jadna kinologija kad kinolog ne zna raspoznati posavca od mješanca, da mi je već prijetio da će mi ubit psa (lik skida mobitel sa uha), on tobože začuđeno pita - ja?!?! rekoh, da, vi, pokažem rukom na mjesto gdje smo bili, izurlam situaciju i što je točno rekao, govorim da kojeg vraga hoće i da smo 150m od kuća, da je pas na lajni kao i UVIJEK (u međuvremenu lik prekida vezu - valjda je zvao prijatelja lofca ili staru tetku samo da nas dodatno zaplaši), a sve i da nije, pas ne može biti pod većim nadzorom nego što je, a sve i da nije na lajni, još uvijek je pod nadzorom upravo kako zakon o lovstvu i nalaže..lik veli - da, al kolika je ta lajna? Rekoh - 10m! Kakav problem imate sa time? lik me šalje natrag na brdo s kojeg sam sišla, iako sam rođena, školovana i zaposlena u Zagrebu. Bit će ga je zbunila moja korpulentnija građa okreće se i odlazi prema autu, okrećemo se i mi i dobacujem mu još da ću idući put zvat policiju.

Elem, tip osobe sam - live and let live, boli me briga za tuđa posla, trudim se biti obzirna prema drugima, ali kad mi netko ovako pristupi - neću samo prijeći preko toga.
Srećom, bio je vikend i stigla sam još štošta pročitati, kontaktirati deatwin (hvala ti puno), ohladiti glavu i dobro razmisliti.
Budući na webu Hrvatskog lovačkog saveza nisam uspjela pronaći kojem lovačkom društvu ili udruzi pripada navedeno područje, danas sam ih kontaktirala telefonski, gospođa tamo mi je dala kontak telefon tajnika Lovačkog saveza grada Zagreba.
Gospodina sam kontaktirala, bio je ljubazan, strpljivo me saslušao, ispričala mu sve ovo što sam i ovdje napisala (o, da, dugo je trajalo), rekla mu da je stvarno tužno da sam ja kao vlasnik psa bolje upoznata sa zakonima o lovstvu od lovočuvara, da meni nije problem isprintati zakon i markirati dotičnom lovočuvaru članke, ali da bih zaista cijenila kao običan građanin da to učini on koji se time i bavi, da meni nije cilj da dotični izgubi lovačku dozvolu, da znam da je vrlo realno ako podnesem službenu prijavu policiji (imam registarske tablice vozila) da će ju izgubiti, što meni neće puno značiti jer će se uvijek naći neki drugi neuk, neupućen ili jednostavno bahat lovac. Također sam mu rekla, da iako mom mentalnom sklopu, za razliku od sanitarnog, apsolutno nije razumljiv sportski lov, da ne smatram kako ih sve treba izbrisati sa lica zemlje, da i sama osobno poznajem neke lovce i ne smatram ih uopće lošim ljudima, jednostavno meni nerazumljivim u određenim stavovima, u krajnjoj liniji, da im je lov zakonski dozvoljen pod određenim uvjetima i da bi stvarno bilo okej da ga se pridržavaju, a ne da time što nose pušku zastrašuju ljude okolo, koji taj isti zakon poštuju. Rekla sam mu i da planiram sve to i pisanim putem poslati na Hrvatski lovački savez, Lovačkom savezu grada Zagreba, Ministarstvu poljoprivrede i ostalog, Ministarstvu unutarnjih poslova, Policijskoj upravi zagrebačkoj, vjerojatno još nekima, ofkors medijima, ali da bih voljela da on prije svega toga reagira i kontaktira me povratno prije bilo kakve moje daljnje reakcije. Tražio me lokaciju na kojoj se to događalo i rekao da će mi se javiti. Čekam 48 sati, a onda reagiram dalje.

Cijela ova litanija sa rečenicama dužine koje bi i Krležu posramile, osim da podijelim iskustvo, i zbog pitanja - neki dodatni savjet?

[twistdrum]

samo dotičnom na terenu na fini ili manje fini način dati na znanje (i neka upozna i ostale lovce sa tim) da im slučajno ne padne na pamet zamijeniti tvog psa (ili bilo čijeg) sa srnom ili zecom jer buju imali posla s tobom jer badave svi zakoni nakon djelovanja pojedinih lovaca
i ja sam u lovištu , i hvala deatwin na njenom opširnom postu, kao i tvom sada :9
kod mene su malo normalniji lovci ali su svi upozoreni koji psi imaju vlasnike i da paze što rade
ali i ja poštivam dane lova i kad se sretnamo kod lovne kućice "dogovorime se ko ide u koju šumu, ak su oni s jedne strane cesta mi smo s druge

[pikuli]

kad si već krenula u borbu (ja ne bi, radije šetam "gradskim" šumicama gdje srećemo pse i joggere) onda idi do kraja. to znači poslati pismo institucijama koje si navela u razgovoru sa tajnikom lovačkog saveza. inače se najviše može postići kada se kontaktiraju mediji, no ako je tebi dovoljno da na mjestu gdje vi šetate ne dolazite u opasnost, ova upozorenja bi trebala biti dovoljna.

[mooschitza]

Ma i ja bih najradije to riješila u mirnom tonu, to sam i rekla gospodinu s kojim sam razgovarala.
Tamo ima jedan mali šumarak usred polja u kojem je kolibica, što pretpostavljam je ili je bila lovačka kućica koja je jako devastirana i rekla bih potpuno neupotrebljiva. Najbolje od svega je da nisam nigdje uspjela vidjeti kojem lovačkom društvu to područje pripada, nego su jesenas okolo hodali i puškarali, ove godine ih još nisam ni čula ni vidjela. Ne vidim neku posebnu vajdu u tome da liku idem išta posebno objašnjavati kad mi govori da znam da on ne smije pucat 300m od kuća, a da ne znam da pas tamo mora biti pod nadzorom dok curka na lajni sjedi tati uz nogu. Upravo zato i mislim da ću se morati obratiti i pisanim putem gdje ću naravno navest i broj curinog čipa. Ma joooooooooj...mogla sam i ne odustat od faksa nego ga završit koliko sam prisiljena baviti se zakonima..

[mooschitza]

pikuli kaže:

kad si već krenula u borbu (ja ne bi, radije šetam "gradskim" šumicama gdje srećemo pse i joggere) onda idi do kraja. to znači poslati pismo institucijama koje si navela u razgovoru sa tajnikom lovačkog saveza. inače se najviše može postići kada se kontaktiraju mediji, no ako je tebi dovoljno da na mjestu gdje vi šetate ne dolazite u opasnost, ova upozorenja bi trebala biti dovoljna.

I ja bih radije izbjegla fajt, ali i tamo moramo pesicu prošetati. Nije nam država baš za pohvalit se, al kvragu, nije valjda ni da živimo u Bejrutu. Doduše, neki novije donešeni zakoni su nam poput onih koji vrijede u Bangladešu i Salvadoru pa je i to upitno...
Mediji idu na cc, ofkors.

[pikuli]

sretno i uspješno!

[mooschitza]

tnx, trebat će mi.

[MBSK]

Mooschitza mislim da si odlično postupila, jedino nisi poslala pismeni dopis.
Ako ti se ne jave iz saveza svakako to napravi i potrudi se da u njemu bude jasno i detaljno objašnjeno.

Kao što sam i napisao nisam lovac ali nisam ni za " razapinjanje " navedenih – među njima ima ljudi koji itekako zaslužuju pohvale za svoj rad.

Da ti objasnim " problem " tvojih lovaca, posavac je pas gonič i relativno često glasom obavještava vlasnika ( komunicira sa njim).
A nažalost ima lovaca i onih drugih koji jako vole imati prste u pekmezu ( nedozvoljeni lov ), njima svaki pas jako smeta. Oni moraju biti tihi, nevidljivi i često pucaju u neregularnim uvijetima
( slaba vidljivost, neprovjeravanje linije zrna, pucanje na slijepo i sl.).

Lovcu koji se drži pravila i kodeksa tvoj pas uopće ne smeta, ako ne počne loviti. Kad je lov takvi obično upozore vlasnike pasa a i ostale da ne budu u području lova ( zbog sigurnosti ).
Pokušaj u okolini pronači takve ljude oni često također imaju pse, sa njima ćeš se lako razumjeti.
Oni mogu puno olakšati.
Uz to nastoj da okolina " upozna " tvog psa ( susjedi i sl.) što bolje, što je "poznatiji " to je sigurniji.
" Šerifi " se neće usuditi tako ponašati prema "domaćem" psu.

[mooschitza]

Hvala ti. Mislila sam se obratiti mailom čisto da svi vide kome je sve upućen dopis. Nije mi problem niti dopise odnijeti osobno, niti poslati ih preporučeno.
Nije ti meni na kraj pameti šetati psa u dane lova (od prošle godine ih nisam čula da pucaju niti vidjela da hodaju poljima). Kužim ja i neku njihovu preventivnu brigu, ali da mi netko prijeti dva puta, a da je vrlo očito da stvarno brinem o psu i da je pod nadzorom..pa to stvarno ne kužim.
Inače, pas mi je po pitanju lajanja specifičan - vrlo rijetko laje. Zna se dogoditi i po 3-4 dana da uopće ne zalaje. Reži u igri s nama, lajanjem poziva drugog psa na igru, u stanu kada netko pozvoni raspameti se od sreće (zafrkavamo se da je lopovima dovoljno da pozvone i da ih pas dočeka na leđima u pozi za češkanje), jedino kad se netko nepoznat približi toj kući u izgradnji počne lajati. I na jedne susjede koji su ju, prema njihovim riječima, tjerali (mlatili) željeznim šipkama dok je još lutala - uvijek laje. Tamo u šetnji ju stvarno nisam nikad čula da se oglasila. Doduše, najčešće ju moj tata tamo šeta, ali stvarno nije lajavica.

[drot13]

Da dodam još samo nešto, uz dopis lovačkom savezu, poslati kopiju i drušvima za zaštitu životinja. Oni znaju biti glasni i stisnuti gdje treba. A u slučaju ponovnih prijetnji, prijaviti i policiji.

[Hannan Ball]

Nedavno sam pročitao u novinama da se lokalna lovčka udruga pohvalila da je u akciji borbe protiv bjesnoće hmmm... "neutralizirala" određen broj životinja, te da je pregledom cca 880 lešina (pretpostavljam lutalice psi, mačke, lisice, kuna, zec) utvrđena bjesnoća kod nekih 25 životinja. Spominju se 10 lisica, 1 kuna i zec, (a ostalo je nepoznato).

BTW: - što će reć da je 97,5 % životinja odstrijeljeno bez nekog većeg razloga s aspekta širenja bjenoće.

Također je u istom članku spomenuto da je nedavno dolutala na periferiju grada lisica (iz članka nepoznato jel bila bijesna) i da dva psa koja su došla u kontakt (što se podrazumijeva pod "kontakt" nemam pojma) s njom: - citiram članak:"ipak neće morati biti eutanizirani", ali će morati biti u strogoj karanteni 6 mjeseci bez kontakata s drugim toplokrvnim životinjama (iako kaže da su psi prethodno uredno cijepljeni protiv bjesnoće).

E sad... pošto ja povremeno vodim svog pesonju na šetnju po prirodi malo me ovo štrecnulo - što ako mi pas pojuri za kakvom živinom (već sam povremeno vidio na mjestima gdje ga šetam i zeca, srnu, dosta fazana i jednom lisicu).
Zar bi stvarno u slučaju trebao prijaviti da je pas naletio recimo na lisicu (čak i ako se međusobno ne napadnu, ili da je pas npr. našao lešinu zeca), te bi onda moj pas bi trebao biti slijedećih par mjeseci u strogoj izolaciji ?!

Ako je to tako onda se također pitam što je s lovačkim psima koji sudjeluju u lovu na divljač - oni gotovo sigurno dolaze u kontakt s npr. zecom, lisicom, jazavcem, divljom svinjom ili srnom?
Po toj logici bi svaki lovac morao imati bar 30 pasa jer bi mu većinu vremena, odnosno svog životnog vijeka psi morali biti u karanteni ?!?

[Smartie]

Ja se ne bi zamarala osim u slučaju da je pas zaista bio u okršaju i ugrižen od strane npr. lisice. Ako je pas uredno cijepljen (a cijepivo je valjano 2 godine bez obzira na to što smo dužni cijepiti jednom godišnje) ne bi se zamarala. Pobogu, moji svako malo nađu nekakvu lešinu i katkad se uvale u istu. Di bi stigla kad bi zbog takvih stvari trčala veterinaru i stavljala psa u karantenu zbog toga

[LininLjud]

U Slovačkoj se sprema (ili je već prošao, ne kužim baš) novi zakon o lovstvu kojim se ukida mogućnost čišćenja lovišta od pasa, ili ako se ne ukida, jasno se definiraju uvjeti, tako da koliko vidim lovac ne smije upucati psa ako ovaj ima ogrlicu ili oprsnicu. BUdem saznao detalje o tome jel zakon već izglasan ili tek predložen, i točno što se mijenja u odnosu na prethodni zakon po tom pitanju.



http://www.sme.sk/c/6251093/poslanci...-reviroch.html

Evo, najnoviji info, to je izglasano, nije samo prijedlog. Dakle, Slovačkoj kapa dolje.

[Smartie]

LininLjud kaže:

lovac ne smije upucati psa ako ovaj ima ogrlicu ili oprsnicu.

A ako nema? koliko pasa se otrgne, zbriše iz dvorišta, ogrlica pukne... a ima i slučajeva kada ljudi skidaju i kradu ogrlice sa pasa.