Natrag   Forum.hr > Društvo > Psihologija > Psihokauč

Psihokauč Prozac Nation

Odgovor
 
Tematski alati Opcije prikaza
Old 10.05.2013., 18:48   #1
Granični poremećaj ličnosti (tzv. borderline; BPD) - opća tema

Dragi forumaši!

Ovo je tema za sve koji imaju bilo kakav interes vezan uz ovaj poremećaj, bilo da ga sami imaju, netko od članova obitelji, prijatelja, poznanika ili se radi o čistoj znatiželji.

Kao uvod donosimo nekoliko vrlo sažetih informacija o poremećajima ličnosti općenito te u nastavku osnovne podatke o graničnom poremećaju ličnosti, o kome je ova tema.


Općenito o poremećajima ličnosti

Ličnost je skupina karakteristika koje određuju ponašanja, misli i emocije svake osobe.
Poremećaj ličnosti prisutan je kad su crte ličnosti neprilagodljive i kad nisu fleksibilne, uzrokujući tako ozbiljne poteškoće na socijalnom i poslovnom planu ili subjektivne poteškoće.

Kako prepoznati poremećaj ličnosti?

Osobe s poremećajem ličnosti imaju poteškoća na poslu, što se očituje viškom aktivnosti, "ubijanjem" od rada ili upravo suprotno, kada osoba radi daleko ispod svojih mogućnosti. Osim na poslovnom planu poteškoće kod ovakvih osoba javljaju se i na društvenom planu. One teško sklapaju nova poznanstva, a teško zadržavaju stare odnose. Osobe koje se druže s njima teško ih podnose i često im "idu na živce" svojim nerazumljivim postupcima. Općenito, bolesnici s poremećajima u ličnosti teško podnose stres bilo kakve prirode.

Podjelu poremećaja ličnosti koju ćemo navesti izvedena je iz "Dijagnostičkog i statističkog priručnika za mentalne poremećaje", 4. izdanje (DSM-IV) (Diagnostic and Statistical Manual of Mental Disorders, 4th edition).

U DSM-IV opisano je 10 različitih oblika poremećaja ličnosti. Zbog međusobnih sličnosti u crtama ličnosti, njih 10 podijeljeno je u 3 veće skupine. Skupinu A sačinjava čudna ili ekscentrična grupa; skupinu B čini dramatična, emocionalna i nepostojana grupa; skupinu C čini tjeskobna i ustrašena grupa.

Skupina A. Čudna ili ekscentrična grupa uključuje paranoidne, shizoidne i shizotipne poremećaje ličnosti.
Osobe pogođene ovim poremećajem koriste obrambene mehanizme projekcije i fantazije, a mogu imati i sklonosti prema psihotičnim mislima. Projekcija se odnosi na pridodavanja neugodnih misli i osjećaja na drugu osobu (npr. predrasude, paranoja). Fantaziranje se odnosi na stvaranje izmišljenog svijeta pomoću kojeg se osoba nosi sa problemom samoće. Paranoja je osjećaj proganjanja ili nepoštenog odnosa od strane okoline (npr. osjećaj da se uvijek govori o njima, da se samo njima smije).

Skupina B. Dramatična, emocionalna ili nepostojana grupa uključuje histrionske, narcisoidne, antisocijalne ili "borderline" poremećaje ličnosti.
Osobe pogođene ovim poremećajima koriste obrambene mehanizme poput disocijacije, poricanja, gledanje na svijet "crno-bijelo" (engl. "splitting") i nekontroliranog motoričkog izražavanja misli i emocija (engl. "acting out"). Disocijacija se odnosi na nesvjesno zaboravljanje neugodnih osjećaja i asocijacija. Proces nijekanja, odnosno poricanja usko je vezan uz mehanizam disocijacije. U poricanju bolesnik odbija primiti na znanje neku misao ili osjećaj, ili pak želi, ali to ne može. "Splitting" je pojava kada bolesna osoba vidi druge osobe ili kao potpuno dobre ili kao potpuno zle. Takva "romantična" podjela svijeta na crno-bijelo otežava uspostavljanje kompleksnijih, svakodnevnih ljudskih kontakata i socijalnih veza.
Osim opisanim obrambenih mehanizama osobe se često žale na poremećaje raspoloženja.

Skupina C. Tjeskobna i ustrašena grupa uključuje izbjegavajuće, ovisne i opsesivno-kompulzivne ličnosti.
Osobe zahvaćene ovim problemom koriste obrambene mehanizme izolacije, pasivne agresije i hipohondrijaze. Izolacija je pojava karakterizirana odvajanjem neprihvatljivih ideja ili djela od emocija. Pasivna agresija se javlja kada je otpor neizravan i često je okrenut prema sebi. Hipohondrijaza je često prisutna kod bolesnika s poremećajima ličnosti, posebno kod ovisnih, pasivno-agresivnih bolesnika.

(1. Fulgosi Ante: Psihologija ličnosti, teorije i istraživanja, Školska knjiga - Zagreb, 1997.
2. DSM-IV - dijagnostički i statistički priručnik za duševne poremećaje)
__________________
Mornari na zvijezdama
sa slomljenim jedrima,
signale šalju u noć...

Zadnje uređivanje Pringles : 31.12.2013. at 18:29.
Pringles is offline  
Odgovori s citatom
Old 10.05.2013., 22:36   #2
Granični poremećaj ličnosti

Već krajem 17. st. engleski je liječnik Thomas Sydenham o nizu svojih pacijenata u jednom pismu napisao danas često citiranu rečenicu: "Oni preko svake mjere vole iste one koje će bez razloga mrziti."

Tužio se na njihove iznenadne ispade bijesa, boli i straha. Naravno da Sydenham poremećaj koji je opisao nije zvao granični poremećaj ličnosti (za žene je izabrao izraz histerična, a za muškarce hipohondar), no njegov je opis bio pun pogodak. I danas su simptomi koje on navodi dva najvažnija simptoma pri donošenju dijagnoze graničnog poremećaja ličnosti.

Godine 1938. američki je psihoanalitičar A. Stern uveo pojam "borderline" (granična crta), kako bi na odgovarajući način pojmovno označio određenu skupinu pacijenata. Njihov se poremećaj nije uklapao u uobičajene kriterije psihoanalitičkog učenja o neurozama, no s druge strane nije se mogao jednoznačno nazvati psihotičnim. U tom prilično neodređenom obliku borderline je dugo ostao nezgodna dijagnoza, koja je uzrokovala više zabune negoli razumijevanja i stoga nije rado korištena.

Trebalo je proći još gotovo pola stoljeća dok pojam "granični poremećaj ličnosti" nije od strane medicine službeno priznat kao bolest: tek krajem 20. stoljeća uvršten je u općepriznate i internacionalno korištene medicinske sustave klasifikacije. Na taj način sistematiziran, našao je svoj put u medicinska istraživanja, u praksu dijagnostike i terapije.

(Izvor: Niklewski, Gunter i Riecke-Niklewski, Rose: Kako živjeti s graničnim poremećajem ličnosti, Naklada Slap, 2004.)


DSM dijagnostički kriteriji za granični poremećaj ličnosti

Pervazivni model nestabilnosti u interpersonalnim odnosima, slici samoga sebe i emocijama, te izrazita impulzivnost koji počinju od rane odrasle dobi i očituje se u raznim situacijama kao pet (ili više) od slijedećih obilježja:

(1) Mahniti napori kako bi se izbjeglo stvarno ili izmišljeno napuštanje. Napomena: Ne uključuje samopovređivanje ili suicidalno ponašanje obuhvaćeno kriterijem 5.
(2) Model nestabilnih i intenzivnih interpersonalnih odnosa karakteriziran izmjenom krajnje idealizacije i obezvređivanja.
(3) Smetnje identiteta: izrazito i perzistentno nestabilna slika ili doživljavanje samoga sebe.
(4) Impulzivnost na najmanje dva područja koja su potencijalno štetna njima samima (npr. trošenje novca, spolni odnosi bez zaštite, uporaba psihoaktivnih tvari, bezobzirna vožnja, jedenje velikih količina hrane na mahove). Napomena: Ne uključuje samopovređivanje ili suicidalno ponašanje obuhvaćeno kriterijem 5.
(5) Povratno suicidalno ponašanje, geste ili prijetnje ili samounakazujuće ponašanje.
(6) Emotivna nestabilnost koja nastaje zbog izrazite reaktivnosti raspoloženja (npr. intenzivna epizodična disforija, razdražljivost ili anksioznost koja obično traje nekoliko sati, a samo rijetko više od nekoliko dana).
(7) Kronični osjećaj praznine.
(8 ) Neprimjeren, intenzivan bijes ili teškoće s kontroliranjem bijesa (npr. česti izljevi bijesa, stalna ljutnja, česte tučnjave).
(9) Prolazne, uz stres vezane, paranoidne ideje ili teški disocijativni simptomi.

(Izvor: DSM-IV - dijagnostički i statistički priručnik za duševne poremećaje)


Napomena: krajem svibnja ove godine izlazi DSM-5 koji donosi promjene u vezi podjele i dijagnostičkih kriterija za poremećaje ličnosti u odnosu na DSM-IV. Čim budemo u mogućnosti, uvrstit ćemo ih u uvod ove teme.
__________________
Mornari na zvijezdama
sa slomljenim jedrima,
signale šalju u noć...

Zadnje uređivanje Pringles : 12.05.2013. at 15:15.
Pringles is offline  
Odgovori s citatom
Old 31.05.2013., 02:15   #3
Imam 36 godina. Otkad pamtim za sebe, imam tegobe Borderline poremećaja, kao i agorafobije sa fobičnim napadima, od osme godine života.
Sa agorafobijom sam nekako naučila da živim. Jednostavno, napravila sam život takvim da 100 % mogu da izbegnem sve situacije koje me dovode do mogućeg fobičnog napada, koji potpuni užas. Problem kod agorafobije je da imam strah - izbegavanje - situacija nad kojim nemam kontrolu, što se precizno javlja u sledećim situacijama: izrazito u autobusu - više ne mogu ni jednu stanicu da prođem busem, jer čim se zatvore vrata i autobus krene, ja imam momentalnu potrebu da izađem iz autobusa. Kako je to nemoguće, u autobus više ne ulazim. Nikada. Preselila sam se u zgradu koja je potpuno blizu mog posla, pa stoga idem peške. Na druga mesta ne idem, a i kada baš moram, idem peške. Premda retko kada negde idem. da baš ne moram, nikada ne bih izašla iz kuće. dalje, u autu - npr taksiju - ako vozač ne zna za moj "problem", ja moram momentalno da izađem iz vozila. Zato se vozim samo sa potpuno poznatim ljudima, koje smatram za bliske. Dalje, u liftu, ako lift ode iznad sprata koji sam ja odabrala (npr. hoću deveti, on slučajno ode na 13. ili 18.), ja moram momentalno da pobegnem iz tog lifta i da nekako dođem do željenog sprata, gde mogu opet da uđem u njega i odem, recimo u prizemlje. I TAKO DALJE, mogla bih danima da pišem o daljim agorafobičnim elementima života moga, ali to nije tema.
Borderline mi obeleževa zaista svaki sekund i svaki segment mog života.
Ljubav: imala sam preko stotinu veza, jedan brak, razvedena. Uvek sam spavala na prvom viđenju, tak iako osobu tek tada prvi put upoznam. Zaljubim se momentalno, čovek mojih snova, maksimalno ga idealizujem, počnem da mislim kao on, da učim njegovo zanimanje, hoću da menjam struku, da budem isto što i on. Ja postajem on. To traje neko vreme. Može trajati dva sata, ili jednu nedelju, možda tri nedelje. Nakon toga, jezivo otrežnjenje i potpuno suprotne misli o toj osobi. Gnušam se nad njegovom profesijom, nad načinom kojim jede, kojim gleda. Ranije je bio lep, blještav, sada je prljav i neugledan. Ranije sam ga volela, obožavala, sada ga apsolutno ne volim i tvrdim da ga baš nikada nisam volela. Za svaku svoju vezu, dužu ili kraću, iz prošlosti, tvrdim da ih nikada nisam ni volela.
Imala sam periode potpune promiskuitetnosti, bez objašnjenja. Periodi kada menjam partnere na dan, ili više partnera za jedan dan, ili više partnera u isto vreme.
Nikada nisam smela da budem sama. Ako vidim da se jedna veza bliži kraju (makar i ona od jednog dana), ja hitno započinjem novu vezu i opet se do izbezumljenja zaljubljujem. Apsolutno ne smem da budem sama. Nikada.
Kada je "manična" faza, odradim deset obaveza za jedan dan, ili kraće, za šta bi mi realno trebalo možda i mesec dana. Trčim, ne mogu da hodam, jurim, govorljiva sam, samo se smejem, širim okolo pozitivnu energiju, dižem raspoloženje drugih, nastojim da saznam svaki problem tuđi, ako je moguće za 5 minuta i da ga odmah rešim, želim da svi budu srećni i presrećni. Pevam, radim ubrzano, visokoproduktivna, super efikasna. Tada, nadolazi milion ideja - o tome šta bih sve mogla i šta sve želim.. npr. da upišem nekoliko kurseva (strani jezik, automehaničarski kurs, serviser mobilnih telefona, šnajderka), plus istovremeno višu hotelijersku školu i filološki fakultet, kao i fakultet političkih nauka. Takođe, istovremeno, da nađem barem još dva dodatna posla. Neretko sam davala oglase za barem deset različitih pomoći i delatnosti, kada sam u maničnoj fazi (ja to zovem aktivna, progresivna faza). Nameštam krevete brzinom munje, spremim kuću ekstremno brzo itd. Sve ovo što sam opisala, dešava se u nekoliko sati, eventualno jedan dan ili retko, dva dana. Tada mislim, pa da, to si prava TI, ona koja JESI i koja je savršena i koja nema ništa pred sobom, nikakve kočnice i smetnje, preambiciozna, realno i opravdano preambiciozna! Tada smatram da sam perfektna, prepametna, prelepa, da sam otkrovenje ovog sveta, broj jedan! Apsolutni prvak u svemu i svakoj oblasti i da mogu sve!
Istovremeno,moram da kažem, da šetam u kilogramima od 135 do 104, pa nazad do 120... Kao takva, ja se i tada osećam super zgodnom, koketiram, zavodim i što je najneverovatnije i - zavedem. Volim upadljivo i erotično da se oblačim, da njišem kukovima kad hodam, vrlo upadljivo, da gledam prolaznike u oči, da ih streljam pogledom, da pokažem koliko sam superiorna i jaka. Ne šminkam se. Imam duge nokte, uvek, divno nalakirane. Prstenje... Minđuše su mi veoma bitne, moraju biti duge i upadljive, a imam i po pet pirsing rupa na svakom uvetu, što je ukupno 12 rupa.
Nakon manije,, dolazi pad. Jeziv i grozan pad. Totalna depresija. Jezivo beznađe. OČAJ! Ništa nema smisla, ništa nije vredno, potpuni besmisao i ništa nema svrhe. Odlazak na posao nema svrhe, razgovor, sedenje, disanje, život nema svrhe. To obično traje oko 4 - 5 dana, mada ponekad i samo dva dana. Tada sam potpuno bezvredna i mala, ništavna i ružna. Ne smatram da sam ikome vredna i značajna i smatram da bi svet bio mnogo bolji bez mene. Tačnije, mislim da niko ne bi primetio da me više nema. MMislim da bi baš svima bilo bolje bez mene. Tada potpuno poželim da sam mrtva. Molim se satima da umrem, da dobijem rak i umrem za dve nedelje, ili da odmah dobijem infarkt i umrem odmah. Kada vidim da ne umirem, onda počnem da planiram samoubistvo. Imam barem pet sjajno razrađenih strategija koje su bezbolne i ne mogu omanuti. Ali, nikada nisam zaista učinila pokušaj samoubistva. samo sam ga pedantno i detaljno isplanirala.
Što se spavanja i zavisnosti tiče, već oko 15 godina ni jednom nisam zaspala bez dodatnih lekova za spavanje, pomešanih sa sedativima. samim tim sam i zavisnik od tih lekova. Par puta sam pokušala da ne popijem lekove, ali sam imala jezive apstinencijalne tegobe i više mi nije palo na pamet da probam da ih ne uzmem. Dovoljno grozan život bio bi još grozniji bez tih lekova, koji me barem noću smire. Danju ih ne uzimam, osim ponekad, kada sam ba uznemirena ili krenem da brkam misli, ili da se osećam jako uplašeno ili paranoično.
Takođe, u užasnoj sam suprotnosti sa samom sobom. U jednom momentu, neku osobu volim i uvažavam, u drugom momentu je prezirem. U jednom momentu je moj prijatelj, pa moj neprijatelj, pa prijatelj. Neko je, ili na mojoj strani, ili radi protiv mene, što ne znači da sledećeg perioda opet neće biti na mojoj strani.
Moje mišljenje o baš svakoj stvari, događaju, pojavi na ovom svetu su dvojna, trojna i mešovita. Ni o čemu nemam nkonačan i definitivan stav. Sve je vrlo promenljivo. Teško donosim odluke, tačnije nikad ih ni ne donesem. Ako baš moram da poneku i donesem, kasnije se pokajem zašto sam donela baš tu osluku, da bih kasnije kasnije bila srećna zbog baš te odluke, pa opet promena itd...
Želim da me niko ne smara, da nemam nikakve obaveze i da ne zavisim niotkoga. A sve je zapravo potpuno suprotno.
Kada je umrla Amy Winehouse, počela sam da danima i noćima gledam snimke na YouTube-u o njoj, o periodu pre drogiranja, za vreme drogiranja i koncert u BGD-u. Iako pre toga nisam ni čula za Amy, nisam znala ni jednu njenu pesmu, kada je umrla, silno sam se zainteresovala za njen lik i delo. Tada sam postala (ne znam kako ovo da objasnim), telepatski povezana sa pokojnom Amy, tj Amy imam u sebi. Sada već mnogo manje gledam te snimke.
Verovatno smo svi čuli za "The Secret", odnosno kako je dobro slati pozitivne talase u kosmos, pa se pozitivno i vrate , ispunjavaju se želje itd. Neprestano sam u korelaciji sa Kosmosom i neprestano sam svesna nekog paralelnog sveta i energija, tuđih aura i pozitivnih ili negativnih talasa... Proučavam ljude i ubeđena sam da , ako se baš potrudim, mogu da im čitam misli.
Sada više nemam vremena da pišem, jer mi je užasno vrućina i sva sam u znoju, probudila sam se u ponoc i više nisam mogla da zaspim, nisam dobro. Moram da idem. Pisaću možda još. Možda i ne. Stvar trenutka.
barbika36 is offline  
Odgovori s citatom
Old 31.05.2013., 15:32   #4
Čitala sam ovaj post na jednom drugom Forumu, reci kakvo je tvoje stanje sada? Zašto si nam se odlučila "pridružit"?
katarina32 is offline  
Odgovori s citatom
Old 31.05.2013., 15:45   #5
barbika, meni to zvuci vise ko bipolar. i za razliku od bordelinea koji je poremecaj licnosti - bipolar je vec konkretniji neuroloski poremecaj koji se tretira u prvoj liniji medikamentima(u pravilu dozivotno). mozda da probas tretirati svoj bipolar pa ti zivot nece biti takav rollercoaster.
racija is offline  
Odgovori s citatom
Old 31.05.2013., 23:15   #6
Quote:
barbika36 kaže: Pogledaj post
Ljubav: imala sam preko stotinu veza, jedan brak, razvedena. Uvek sam spavala na prvom viđenju, tak iako osobu tek tada prvi put upoznam. Zaljubim se momentalno, čovek mojih snova, maksimalno ga idealizujem...

Dojmljiv post. I oprosti što iz njega citiram samo ovaj mali dio. Međutim, nisam posve jasno shvatio da li ti vlastiti promiskuitet i poteškoće u uspostavi bliskih odnosa predstavljaju tvoj glavni problem ili si kroz taj broj svojih veza tražila samopotvrdu svojih vrijednosti zbog čega danas nimalo ne žališ?

Zato bih ti postavio 3x nešto opširnija pitanja:

1. Želiš li nakon toga svega stati i došla si na ovu temu po savjet kako sa svime time stati, te se pokušati sabrati i realizirati u nekoj stabilnoj vezi sa samo jednim muškarcem?

2. Jesi li uživala u svim tim seksovima i grupnjacima, ili danas na njih gledaš kao na oblik samokažnjavanja? Ne sumnjam da su mnogi muškarci uživali jebajući tebe, i da si mnogima i sama bila tek usputna stanica. Ali zasigurno je bilo i onih koji su se upustili s tobom u vezu računajući na nešto ozbiljnije, pa me zanima osjećaš li grižnju savjesti da si neke od njih povrijedila i obmanula?

3. Koliko si dugo bila u braku i jesi li u to vrijeme varala muža? Ili je on za sve te tvoje avanture znao, možda u njima i osobno sudjelovao, ili ti je muž barem sve to pokušao tolerirati, s nadom da ćeš se nakon svakog jebanja s drugima uvijek vratiti k njemu. Što te od stotinu muškaraca privuklo upravo k njemu, i zbog čega ti je zapravo propao brak?

Btw, na ovoj temi već 9 godina egzistira teza da osobama s BPD-om nakon 35. godine samo od sebe krene nabolje. Što ti misliš o tome i osjećaš li se danas sa svojih 36 drugačijom i boljom od prije?
__________________
the truth hurts, but a lie is worse
DangerWords is offline  
Odgovori s citatom
Old 31.05.2013., 23:16   #7
Quote:
katarina32 kaže: Pogledaj post
Čitala sam ovaj post na jednom drugom Forumu, reci kakvo je tvoje stanje sada? Zašto si nam se odlučila "pridružit"?
Kome to „nama“? Misliš li da je Barbika netipična borderica (ili da to uopće nije?) pa da se ovdje ne uklapa sa svojom pričom? Što bi je ti savjetovala u njenoj očito neveseloj životnoj priči?
__________________
the truth hurts, but a lie is worse
DangerWords is offline  
Odgovori s citatom
Old 31.05.2013., 23:21   #8
ja bi joj za pocetak savjetovao posjet psihijatru koji bi nadam se trebao odmah prepisati neki od stabilizatora raspolozenja. i to sto prije.

ukoliko su to zbilja opetovane manije, manicno stanje uzrokuje poprilicne stete na nervni sustav, cak i da ne dovode osobu u fizicku opasnost, trebale bi se obavezno regulirati IMO
racija is offline  
Odgovori s citatom
Old 01.06.2013., 03:18   #9
Quote:
katarina32 kaže: Pogledaj post
Čitala sam ovaj post na jednom drugom Forumu, reci kakvo je tvoje stanje sada? Zašto si nam se odlučila "pridružit"?
Vidi kaKo je, nekad bude bolje nekad gore, sve zavisi od talasa. Pričala mi drugarica za ovaj forum da je najbolji u regionu za borderline poremećaj. Kako sam uterala neku dedovinu živim već neko vreme ovde u RH. BGD me počeo veoma da smara, iskidoše mi nervi od one vreve

Zadnje uređivanje barbika36 : 01.06.2013. at 03:30.
barbika36 is offline  
Odgovori s citatom
Old 01.06.2013., 03:29   #10
Quote:
racija kaže: Pogledaj post
barbika, meni to zvuci vise ko bipolar. i za razliku od bordelinea koji je poremecaj licnosti - bipolar je vec konkretniji neuroloski poremecaj koji se tretira u prvoj liniji medikamentima(u pravilu dozivotno). mozda da probas tretirati svoj bipolar pa ti zivot nece biti takav rollercoaster.
Pre su mi dali obe dijagnoze, i bipolarni i borderline poremeća, ali kaže moj šrink da ako se bipolarni i komorbiduje nije to nešto strašno, veću muku mi pravi borderline. 15 godina pijem lekove, ne mogu bez njih da funkcionišem, ne mogu da zaspem bez njih
barbika36 is offline  
Odgovori s citatom
Old 01.06.2013., 04:24   #11
Quote:
DangerWords kaže: Pogledaj post
Dojmljiv post. I oprosti što iz njega citiram samo ovaj mali dio. Međutim, nisam posve jasno shvatio da li ti vlastiti promiskuitet i poteškoće u uspostavi bliskih odnosa predstavljaju tvoj glavni problem ili si kroz taj broj svojih veza tražila samopotvrdu svojih vrijednosti zbog čega danas nimalo ne žališ?

Zato bih ti postavio 3x nešto opširnija pitanja:

1. Želiš li nakon toga svega stati i došla si na ovu temu po savjet kako sa svime time stati, te se pokušati sabrati i realizirati u nekoj stabilnoj vezi sa samo jednim muškarcem?

2. Jesi li uživala u svim tim seksovima i grupnjacima, ili danas na njih gledaš kao na oblik samokažnjavanja? Ne sumnjam da su mnogi muškarci uživali jebajući tebe, i da si mnogima i sama bila tek usputna stanica. Ali zasigurno je bilo i onih koji su se upustili s tobom u vezu računajući na nešto ozbiljnije, pa me zanima osjećaš li grižnju savjesti da si neke od njih povrijedila i obmanula?


3. Koliko si dugo bila u braku i jesi li u to vrijeme varala muža? Ili je on za sve te tvoje avanture znao, možda u njima i osobno sudjelovao, ili ti je muž barem sve to pokušao tolerirati, s nadom da ćeš se nakon svakog jebanja s drugima uvijek vratiti k njemu. Što te od stotinu muškaraca privuklo upravo k njemu, i zbog čega ti je zapravo propao brak?

Btw, na ovoj temi već 9 godina egzistira teza da osobama s BPD-om nakon 35. godine samo od sebe krene nabolje. Što ti misliš o tome i osjećaš li se danas sa svojih 36 drugačijom i boljom od prije?
Vidi kako je, nemam ja problem sa promiskuitetom, imam problem da se momentalno zaljubim, idealizujem partnera ko svevišnjeg i odjedared sušta suprotnost, zamrzim ga, ogadi mise za sekund.
Ponekad mi godi sex i pažnja, ponekad želim da komuniciram putem sexa, ne razumem zbog čega treba da žalim i koga da žalim, ne žale oni ni mene

Ad 1) došla sam ovde da sakupim spoznaje šta i kako dalje. Zamara me sve ovo, i ja bi želela da se stabilizujem, da znam šta želim i da ne idealizujem baš svakog s kim spavam. E sad, hoću li se smiriti sa jednim čovekom ili će to biti više njih to bi i sama htela da znam, to samo zvezde znadu kako je zapisano
Ad 2) kako me to pitaš jesam li uživala u sexu? Jašta nego sam uživala dok je trajao, kasnije me opere neki gadan osećaj! Osećam se iskorišteno, prljavo, znam da me ne voli...u fazonu sam da sam ja njemu samo droca i ništa više. Kad naiđe neki drugi čovek pomisim, taj je napokon onaj pravi i sve nanovo. Nikog ja nisam obmanjivala, svako je znao u šta se upušta, šta se hteli to su i dobili, neki i mnogo više. Zašto da me grize savest? A jel njih šta grize? Ja sam njih volela barem na početku dok oni mene ni tada
Nisam ja sexomtoliko kažnjavala sebe koliko druge, bivše ili aktualne pertnere, zato što me nisu voleli, ili zato što me nisu razumeli, ili me ostavili samu... Ne mogu da podnesem da budem sama
Ad 3) bili smo vereni 2 godine i 1 i po godinu u braku. Vidi kako je, nisam bila baš najvernija žena na svetu, ali on to nije znao. Kad bi me povredio pobegla bi kojem od mojih momaka. Znao je biti ladan, besan, metiljav, cesto me smarao dugim predbacivanjima...to nisam mogla da podnesem.
Šta me privuklo njemu? Bio je isprva dobar, tolerisao je moja tornada, spreman da oprašta, rekla bi da me i voleo, bio je mirne naravi ali se promenio, postao je nervozan, zajedljiv, voleo je i da zagalami, postao je bezrazložno ljubomoran, nikom ja srce nisam dala sem njemu... Kako se promenio tako sam prestala da ga volim i otišla s drugim čovekom....ni taj nije bio vredan mene
Ne znam za tu tezu da iza 35. krena na bolje, pre bi rekla na gore, sve sam usamljenija, prezirem sve i svi preziru mene, sve manje uspešna, sve očajnija, iza mene ništa, samo pustoš, ispred mene ništa... Manične faze traju sve kraće depresivne sve duže...sve sam ređe srećna. Ako me išta bar na kratko vreme raduje onda je to sex, ali ni do sexa više ne do.azim lako kao pre
Išla sam ja nekih 4 godine na psihoterapije al sve neki šabani, niko nije znao da me ukroti, niko da se postavi kao autoritet, sve neki pekmezasti tipovi, takve jedem za doručak. Niko da lupi šakom po astalu i kaže - nemoj da me zajebavaš više il ću da te izbacim kroz prozor! To bi me smirilo

Zadnje uređivanje barbika36 : 01.06.2013. at 04:44.
barbika36 is offline  
Odgovori s citatom
Old 01.06.2013., 22:42   #12
Quote:
DangerWords kaže: Pogledaj post
Kome to „nama“? Misliš li da je Barbika netipična borderica (ili da to uopće nije?) pa da se ovdje ne uklapa sa svojom pričom? Što bi je ti savjetovala u njenoj očito neveseloj životnoj priči?
Razumila je ona o čemu govorim
katarina32 is offline  
Odgovori s citatom
Old 02.06.2013., 02:06   #13
Quote:
barbika36 kaže: Pogledaj post
Pre su mi dali obe dijagnoze, i bipolarni i borderline poremeća, ali kaže moj šrink da ako se bipolarni i komorbiduje nije to nešto strašno, veću muku mi pravi borderline. 15 godina pijem lekove, ne mogu bez njih da funkcionišem, ne mogu da zaspem bez njih
Ništa neuobičajeno, jer još i danas se oko 15% borderlajna pogrešno dijagnosticira kao bipolar.
http://www.ncbi.nlm.nih.gov/pmc/articles/PMC2849890/

Za oba poremećaja karakteristična je nagla promjena raspoloženja i emocionalna disregulacija, što znaš i sama, i što navodiš kao svoj glavni problem. Međutim, glavna razlika među njima je to što faze manije i depresije kod BPD traju svega nekoliko sati, rijetko i više dana, dok je kod bipolara ta frekvencija izmijene puno duža.

Danas se u znanstvenoj literaturi sve prisutnija mišljenja da je veza između BPD-a i bipolara puno jača nego što se dosad vjerovalo, pogotovo što istraživanja mozga sve više pokazuju da oba poremećaja imaju zajednički genetički i biološki uzročnik, te da je BPD samo rapidnija manifestacija bipolara.

U svakom slučaju, vrlo je važno što ranije odrediti ispravnu dijagnozu, iz razloga što deficit empatičkog kapaciteta kod BDP-a zahtjeva sasvim drugačiji i intenzivniji psihoterapeutski pristup.

Svjesna si i sama da je nastavak terapije u tvom interesu, i nemoj od toga odustajati sve dok ne nađeš šrinka koji će te žestoko prodrmati, pa makar i bacanjem kroz prozor.
__________________
the truth hurts, but a lie is worse
DangerWords is offline  
Odgovori s citatom
Old 02.06.2013., 03:31   #14
Quote:
barbika36 kaže: Pogledaj post
Osećam se iskorišteno, prljavo, znam da me ne voli...u fazonu sam da sam ja njemu samo droca i ništa više. Kad naiđe neki drugi čovek pomisim, taj je napokon onaj pravi i sve nanovo. Nikog ja nisam obmanjivala, svako je znao u šta se upušta, šta se hteli to su i dobili, neki i mnogo više. Zašto da me grize savest? A jel njih šta grize? Ja sam njih volela barem na početku dok oni mene ni tada
Hvala ti na odgovorima. Smatram da si sa svojih nekoliko iskrenih postova puno jasnije približila tegobe s kojima se nosi osoba s BPD-om od mnogih koji su to pokušali učiniti prije tebe. I da će tvoje sudjelovanje na temi pomoći svima koji te čitaju da shvate puno toga.

Ako želiš, možemo nastaviti s 3x:

1. Mogu li BPD osobe iskreno voljeti? Izvan idealizacije i olakog zaljubljivanja, koje navodiš kao svoj glavni problem, i jesi li ikad susrela neku osobu koja te privukla svojom „nesavršenošću“? I jesi li dosad naišla na muškarca kojemu možeš apsolutno vjerovati, koji te je prihvatio sa svime što si ti, i uz kojega se i sama osjećaš voljenom i poštovanom? Ako jesi, koliko si onda bila odlučna da se za neku svoju vezu snažno boriš bez hitanja u zagrljaj drugome nakon prve svađe? Unatoč strahu od samoće i da će te oni ostaviti.

2. Zbog čega smatraš da te od tvojih partnera nitko nije u potpunosti volio i da je većina njih bila u tvom „fazonu“ da si droca? Čime si im dala do znanja kako bi prije nego su te zavoljeli bili svjesni, kako kažeš - „u čega se upuštaju“? Pokušaj mi još preciznije objasniti tvrdnje nekih bordera da „znaju voljeti ali da ne znaju biti voljene“.

3. Kako zamišljaš idealnog muškarca koji bi te trajno zavrijedio?
__________________
the truth hurts, but a lie is worse
DangerWords is offline  
Odgovori s citatom
Old 02.06.2013., 06:01   #15
Quote:
DangerWords kaže: Pogledaj post

1. Mogu li BPD osobe iskreno voljeti? Izvan idealizacije i olakog zaljubljivanja, koje navodiš kao svoj glavni problem, i jesi li ikad susrela neku osobu koja te privukla svojom „nesavršenošću“? I jesi li dosad naišla na muškarca kojemu možeš apsolutno vjerovati, koji te je prihvatio sa svime što si ti, i uz kojega se i sama osjećaš voljenom i poštovanom? Ako jesi, koliko si onda bila odlučna da se za neku svoju vezu snažno boriš bez hitanja u zagrljaj drugome nakon prve svađe? Unatoč strahu od samoće i da će te oni ostaviti.

2. Zbog čega smatraš da te od tvojih partnera nitko nije u potpunosti volio i da je većina njih bila u tvom „fazonu“ da si droca? Čime si im dala do znanja kako bi prije nego su te zavoljeli bili svjesni, kako kažeš - „u čega se upuštaju“? Pokušaj mi još preciznije objasniti tvrdnje nekih bordera da „znaju voljeti ali da ne znaju biti voljene“.

3. Kako zamišljaš idealnog muškarca koji bi te trajno zavrijedio?
Ad 1) vidi kako je, ako mene pitaš da li volim iskreno ...svakako da volim ali lako mogu i da prestanem da volim. Izgaram od ljubavi. E sad, jel to baš ljubav il idealizovanje, ko će ga znati? Nisu svi moji partneri bili savršeni, nije bio nijedan savršen. Kad krene idealizovanje meni se čini savršenim, ali brzo i progledam. Uz mnoge muškarce sam se osećala ko princeza, tako i ponašala, ali sve to brzo prođe, niko iskreno ne voli princeze. Nikome ja ne verujem u potpunosti pa ti teorija ne drži vodu
Ad 2) moj šrink kaže da su to moje projekcije a ja kažem da nisu. Kako neko može na prvom dejtu da naskoči ko napaljeni vepar i onda kaže to je bila ljubav?! Ako sex naglo dođe onda mora da računa stim da može naglo i da prođe, u to se upuštaš brale. Ja kad volim onda volim tako da boli, ali mogu za sekund i da se odljubim. Kaže moj šrink da to nije ljubav nego samo idealizovanje, možda al ja za drugačije ne znadem. To da nas borderke nitko ne znade voleti, to je tačno, svi bi da nas menjaju, niko da nas prihvati takvima kakve jesmo. Ti si prihvati svoju borderku onakvom kakva je u suštini?
Ad 3) idealan čovek mora da bude svemoguć, mora da mi čita misli, mora da bude i nežan i muževan, i jak i slab, i momak i otac, sve po potrebi
barbika36 is offline  
Odgovori s citatom
Old 02.06.2013., 15:08   #16
Jedan od mojih roditelja se specifično ponašao pa bi se moglo reci da otuda moj borderline poremećaj, ali nikada nisam bila zlostavljana. Zaista, ni na koji način. Prosto, toliko sam bila sama kao mala i toliko su se jedne te iste osobe vrtele oko mene, da nema šanse čak ni za one "nepoznate čike", ili "polupoznate", što dođu pa kao igraju se mame i tate s malom decom itd. Kasnije, ni jedan muškarac nije vršio agresiju nadamnom (osim jednom, u liftu, bila sam praktično silovana, ali to mi uopšte nije bilo traumatično, jer je bilo za očekivati, danima sam tog čoveka provocirala flertom i nabacivala mu se iako nisam htela ništa s njim. On je to shvatio kao poziv na seks, doveo me u neki lift i zarobio u njemu i onda poludeo... Shvatila sam šta se dešava,  isključila emocije i to je prošlo... Nisam bila baš ni klinka, 18 godina... - to mi definitivno nije bila trauma, već nauk da više ne flertujem kao sumanuta). Dakle, od zlostavljanja ni traga.
Menin lekovi jako smetaju. Baš mi realno smetaju. Ali, ubeđena sam da nema šanse da se lekovi obustave, pre svega zbog te apstencijalne krize, koje se plašim, a onda i zbog moguće posledice šta bi mi se dogodilo bez lekova...
Apstinencijalna kriza je grozna. Prvo mi krene: jak bol u glavi, pa zatim mestimični bolni grčevi po raznim delovima tela, pa onda trepljice koje vidim ispred očiju, gde god da gledam, sve mi treperi. Zvuci su pojačani na hiljadu, svetlost na tri hiljade, ne mogu to da podnesem. Misli idu brže nego kod bilo kakve manije, idu milion u sekundi, slike prolaze, miiiisli... Svo to vreme ne da ne mogu da zaspim, nego ne mogu ni da se smirim u krevetu. Ako legnem, preznojavam se, a trepljice pred očima i dalje su tu. Sve jače i jače. Onda ustanem, pa šetam po stanu celu noć,uznemirenost, jedan OPŠTI HAOS koji je sve veći i veći. I tako koliko god mogu da izdržim. 
Ali, eto nikada nisam izdržala. Na kraju su svi ti simptomi toliko prejaki, da ja lepo uzmem svoje tabletice, ovi haosi za oko pola sata SVI prođu i ja lepo zaspim blaženim snom... Nekad ne
Što se kupovine tiče, ja nemam baš neka dobra finansijska sredstva, ali nisam ni beda. Neka sredina kao. Uglavnom, pošto sam debela, nemam običaj da kupujem garderobu i NIKAD ne gledam izloge, ALI. Obožavam mobilne telefone! Napravila sam glupost prošlog meseca i bespotrebno kupila mobilni i napisala čekove i sad moram dva meseca da izmislim šta ću, jer NIIIIKAKO nisam imala taj novac i nemam ga i ne znam kako ću da platim taj mobilni!! Mada, jedan mesec je već otplaćen.
Ponekad odem, pa potpišem ugovor za postpaid broj.Trenutno imam RH T-com broj,Vip broj i dva postpaid Telenor broja. Brojim trenutke da dođe jul da mogu da raskinem jedan Telenor ugovor, nakon dve godine.
Jednom sam imala : dva postpaid MT:S broja , tri Telenora i jedan Vip i nekoliko prepaid brojeva. I isto toliko raznih telefona, od jeftinih do skupih. I sve sam redovno punila i nosila sa sobom... Naravno, nikad mi više od jednog nije trebao, ali ta potreba da posedujem telefone i brojeve je neverovatna. Sada sam mnogo mirnija. Imam samo tri postpaida i jedan prepaid. Ja mislim da mobilni operateri ustvari zarađuju na mentalno nenormalnim ljudima, kao što sam ja i sličnim. Koliko ima građana Srbije, a koliko ima operatera i brojeva u funkciji! Čista je logika da ima jako mnogo ljudi kao ja. Telenor daje šansu na svaka dva meseca da se potpiše ugovor i uzme neki novi telefon. Vip na šest meseci. Vip je strog :-). Za MT:S više ne znam.
Pre dva meseca sam čvrsto odlučila da nekako smršam i onda sam kupila oko 20 različitih odevnih predmeta za osobu koja bi mogla imati oko 50 kg, a ja sada imam oko 110, ili manje. Kao, ako imam male stvari, smršaću. Da ne pričam koliko sam trčala, skakala, plivala i gladovala tada. Tako da mi je poznat osećaj kad kupim, pa sam ljuta na sebe. 
Ali, ja nešto razmišljam, nije sve to tako loše. Mislim, ponekad budem smešna sama sebi sa svim tim telefonima, pa se smejem na glas. Nedavno sam se smejala gledajući taj minijaturni džemperić koji sam kupila sebi. To je sve jako smešno! A ja izgleda upadam u fijuk fazu, moraću da uzmem moje lekiće, pa u krevet. A možda i ne.
Imaju naši poremećaji i pozitivnih strana. NIKO ne može da poleti i da se raduje kao mi i NIKO ne može da pati kao mi
Mislim da je za ove poremećaje dobro biti bez lekova, ako to čovek može i SME. Ja se stvarno plašim šta bi bilo u depresivnoj fazi sa nama, bez lekova. Joj. Mislim da bi bilo strašno.
Uglavnom, čak i da hoću, ja ne mogu da ih ostavim. Kako da preživim apstinencijalnu krizu? Zaista ne mogu. Ja imam obaveze, moram da radim, da živim, imam i druge obaveze, prosto ne bih da detaljišem o svom privatnom životu baš previše, ali jednostavno ne mogu da dozvolim luksuz da se isključim iz života i posvetim "skidanju", za to su mi potrebne bar dve - tri nedelje! A i finalno - šta ako uspe? Šta ću bez lekova? Tako da, moj zaključak je - rado bih da živim bez IKAKVE hemije, ali ne smem da se usudim na takav korak.
Moram da uzmem lekove a nikako da se odlučim...možda ipak da. Ili ne. Jebem li ga
barbika36 is offline  
Odgovori s citatom
Old 05.06.2013., 06:37   #17
Quote:
DangerWords kaže: Pogledaj post
Mogu li BPD osobe iskreno voljeti?
Mene jako zanima ovo pitanje. Često nailazim na tvrdnju da BPD osobe nisu sposobne voljeti. Da budem iskrena, od pomisli da ne mogu i da se samo zavaravam dođe mi da se jednostavno ubijem odmah sad. Inače je dobar dio mog života totalna laž i nema smisla. Ne mogu vjerovati u to.

Osjećam se kao da volim. Imala sam nekoliko dužih veza i naravno da sam počela uviđati mane svojih partnera nakon tog početnog perioda idealizacije u kojemu sam ih smatrala savršenima. No to nije bio kraj ljubavi. Neke stvari prihvatim lakše, neke teže. Ponekad mi treba vremena da probavim neke mane ili nesuglasice i taj proces je baš tipično borderski, na svaki znak problema dovodim u pitanje cijelu vezu i važem je li to "to" ili nije. Ali na koncu se ipak najčešće saberem i pomirim s negativnim stranama. I mislim da mogu voljeti osobu unatoč nekim njezinim manama. Možda teže prihvaćam tuđe nesavršenosti i možda su mi veze zbog toga relativno nestabilne i podložne iskušenjima, ali ne mislim da to znači da ne znam voljeti. Samo se teže nosim s drugim ljudima jer se ne mogu nositi ni sama sa sobom.
No13 baby is offline  
Odgovori s citatom
Old 05.06.2013., 08:56   #18
Quote:
No13 baby kaže: Pogledaj post
Mene jako zanima ovo pitanje. Često nailazim na tvrdnju da BPD osobe nisu sposobne voljeti. Da budem iskrena, od pomisli da ne mogu i da se samo zavaravam dođe mi da se jednostavno ubijem odmah sad. Inače je dobar dio mog života totalna laž i nema smisla. Ne mogu vjerovati u to.

Osjećam se kao da volim. Imala sam nekoliko dužih veza i naravno da sam počela uviđati mane svojih partnera nakon tog početnog perioda idealizacije u kojemu sam ih smatrala savršenima. No to nije bio kraj ljubavi. Neke stvari prihvatim lakše, neke teže. Ponekad mi treba vremena da probavim neke mane ili nesuglasice i taj proces je baš tipično borderski, na svaki znak problema dovodim u pitanje cijelu vezu i važem je li to "to" ili nije. Ali na koncu se ipak najčešće saberem i pomirim s negativnim stranama. I mislim da mogu voljeti osobu unatoč nekim njezinim manama. Možda teže prihvaćam tuđe nesavršenosti i možda su mi veze zbog toga relativno nestabilne i podložne iskušenjima, ali ne mislim da to znači da ne znam voljeti. Samo se teže nosim s drugim ljudima jer se ne mogu nositi ni sama sa sobom.
Evo samo da te utješim...promjenila nedavno psihićku, najbolji stručnjak u Splitu (ova nova)... a samo da ti kažem da takve u Spplitu moraš svićom tražit...sve u svemu ona tvrdi da nemam dovoljno karateristika za borderlajn i da su mi ga krivo dijagosticirali, to je promjenilo moje cjelokupno gledanej sebe i to što mi je govorila ova stara - vi ne možete ovo -ono, lako moguće da je onaj ko ti je rekao da ne možeš voljeti isto tako fulao, a ti se uhvatila za to (kao i ja za cijelokupnu dijagnozu moje stare psihićke iako nisam baš bila sigurna da je sve 100% točno, al računam ona je stručnjak)..moj savjet vjeruj sebi i prati svoj osjećaj...
katarina32 is offline  
Odgovori s citatom
Old 05.06.2013., 09:01   #19
Inače mi smo svi ovdje jako labilni i čini mi se sugestija (bilo u vidu neke literature il nekog "stručnog") može utjecati na to da se čovjek ukalupi u neku dijagnozu iako možda nema toliko veze s njom...
katarina32 is offline  
Odgovori s citatom
Old 05.06.2013., 11:10   #20
Quote:
katarina32 kaže: Pogledaj post
Evo samo da te utješim...promjenila nedavno psihićku, najbolji stručnjak u Splitu (ova nova)... a samo da ti kažem da takve u Spplitu moraš svićom tražit...sve u svemu ona tvrdi da nemam dovoljno karateristika za borderlajn i da su mi ga krivo dijagosticirali, to je promjenilo moje cjelokupno gledanej sebe i to što mi je govorila ova stara - vi ne možete ovo -ono, lako moguće da je onaj ko ti je rekao da ne možeš voljeti isto tako fulao, a ti se uhvatila za to (kao i ja za cijelokupnu dijagnozu moje stare psihićke iako nisam baš bila sigurna da je sve 100% točno, al računam ona je stručnjak)..moj savjet vjeruj sebi i prati svoj osjećaj...
Koju dijagnozu ti je postavila nova? Jeli ti dala da ispunjavaš one testove?
barbika36 is offline  
Odgovori s citatom
Odgovor


Tematski alati
Opcije prikaza

Kreni na podforum




Sva vremena su GMT +2. Trenutno vrijeme je: 16:53.