evo još jedne
imam osjećaj da su uglavnom ženska djeca robovi tih osjećaja
valjda se djevojčicama usađuje osjećaj odgovornosti za druge ljudi budući da će jednog dana biti majke i skrbiti za obitelj
voljela bih čuti iskustva muškaraca koji su možda u toj situaciji?
uglavnom, ja sam stalno bila osluškivač potreba svoje majke pa sam se tako i kasnije pretvorila u pravi stroj za tuđe potrebe
mogla sam namirisati kad me netko treba i eto mene odmah
sad me više-manje zaboli
pomoći ću savjetom ako mogu i ako me tko izričito pita, ali bavim se više sobom i izgradnjom sebe
prije nisam mogla zaspati jer mama pati, baba pati, susjed pati, frendica s posla pati
baš mi je u jednom trenutku došlo da stanem na neko povišeno mjesto i samo se izderem BOLI ME KURAC ZA VAS!
oprostite, ali stvarno je bilo tako
da ne spominjem kako moje probleme nije nitko detektirao, a ja sam se pravila da je sa mnom sve ionako u redu
mlada sam, školovana, dobro izgledam, nisam sirotinja
kako se ja nezahvalnica uopće usuđujem tražiti da netko brine za moje osjećaje?
čak bi mi i mama rekla da koji vrag hoću, da bar ona ima moje (upiši po želji) bi bila najsretnija na svijetu
tužno je to sve