Oslobađanje Dubrovnika i okolice

[SinfulSaint]

Da, mislim da se radi o izvornom, prvom modelu M-84.

Usput, zaboravio sam napisat da su slike u linkovima objavljene u knjizi Zagonetka pobjede koja se bavi događajima na dubrovačkom području 1991 godine.

[cagalj5]

jel mi moze neko reci gde su pale one dvije krmace oko bulavca u ljeto 95

[cagalj5]

interesuje me imali ko od vas daje bio na ivanici u 7 mjesecu 92 kada su crne mambe pokusale zauzeti ilijin vrh na vlastici gdje im je jedan zarobljen 5 poginula i tesko ranjen predrag matanovic volio bi da cujem sa vase strane nesto o tome dogadaju zarobljeni se zvao elvir i bio je iz siska

[Dubrovčanin]

TOMISLAV SMOLJKO - POGIBIJA MILANA TRUTINA ŠILJE

Gusle gude, a gudalo cvili
u Podbablju, istina je živa
majka Iva porodila diva.
Zgodno momče, voljele ga dame
brzo širi staze zaorane
hitro su mu došle brige strašne
a i ruke imao je krasne.
Sve je njima učiniti znao
a zaradu za Crkvu je dao
spletke njemu ne dadoše mira
nepravda ga uvijek iživcira.
Čuvao je stada koja pasu
besprijekorno momče je na glasu
kada gradom Imotskim prošeta
za većinu bio je atleta.
Ime Šilje dao mu Ivica
uvijek biše nasmijana lica
u Imotskom primjer je delije
Milan Trutin što ga zovu Šilje.
Gdje god dođe sva'k' bi ga poznav'o
u poslu mu mnogi novac dav'o
za Hrvatskom neovisnom žudi
san mu se je ostvario ludi.
Tako došli i prvi izbori
tad iz Srba mržnja progovori
nikad Šilje volio ih nije
prijezir stari ostade otprije
u malenom selu svim se bavi
sanjajući obračun krvavi.
Prijavi se momak dragovoljni
proslavljenoj našoj Trećoj bojni
stek'o slavu, u borbi priznanje
ostavio kuću i imanje.
Roditelje i vinograd ljetni
samom sebi dade zavjet sveti
Hrvatska će neovisna biti
ja sam spreman za nju poginuti.
Na mnogim je ratištima bio
domovinu da bi obranio
za svo vrijeme dok je vojak bio
jednu kunu nije naplatio
potpomaže i sestre i braću
što u ratu izgubiše ćaću.
U listopadu devedeset druge
napad biše srbijanske šuge
naša vojska pod Vlašticom bila
slavno mjesto da bi zaštitila.
Na malenome Mrkasin brdu
Srbi prave veliku utvrdu
stalno noću dokle ima zvijezda
postavljaju mitraljeska gnijezda.
Iz njih oni gađaju što hoće
a po danu brdima se šeće
dosta često u pripitom stanju
oštro tuku i noću i danju.
Tada našim naređenje dođe
na Mrkasin brdo da se pođe
ponesoše tad opremu svoju
pregledaše je li sve na broju.
Oko se Šilje bombe naniza
da se može boriti izbliza
i odoše na radni zadatak
za Milana biše vrlo kratak.
Kad su došli ispod samog brda
javiše se Srbi iz utvrda
svaki tuče da ih zaustave
tu divljaju te horde prljave.
Vidi Šilje da tu druge nema
puzeći se on ka cilju sprema
on pod paljbom četničke nemani
odustati nikako ne kani.
Pred njime se ukazala zbilja
i evo ga do samoga cilja
dva je gnijezda smjelo uništio
i k trećemu on se uputio.
Priš'o im je na pet-šest koraka
tada četnik opali iz mraka
i tromblonom pogodi Milana
velika se otvorila rana.
Tako ranjen ležati ostade
četnik blizu pristupa ne dade
a Karaman Živko sve to gleda
Slovenac mu naprijed ići ne da.
Živka moli da se natrag vrati
naši će mu sve podatke dati
ali onda Tomo odgovori
ja ostajem, a ti odi gori.
Da ga ovaj ne bi masakrir'o
nek' djelatno bude naše krilo
četiri sata borba je trajala
dok se garda Šilje dokopala.
Kad stigoše već je bilo kasno
Danko Mršić zaplakao jasno
uz zakletve i Bogu se kune
ja ću s njima poravnat' račune.
Svaku dlaku osvetit' heroju
makar glavu izgubio svoju
mrtvo tijelo otpremiše tada
dovezoše do Imotskog grada.
Grad Imotski tuga osvojila
nad Podbablje magla se savila
muškarci, žene i djeca plaču
u žalosti svi na noge skaču.
Svatko želi ovog tužnog dana
na počinak ispratit' Milana
mnogi ljudi iz naše općine
i iz Splita i Hercegovine.
Pohitaše u tuzi i bolu
odat' počast imotskom sokolu
zrakoplov se u Zagrebu dig'o
i Bobetko na sprovod je stig'o.
On je mnogih boraca nadglednik
a Hrvatske vojske zapovjednik
pa je i on ispred Šilje klek'o
lijepe riječi o njemu izrek'o.
U ime se stožera zahvali
uokolo mnogi su plakali
oj Milane, Imotskoga diko
tebe voli malo i veliko.
I umjesto da svadbu gledamo
u grobnici mi te ostavljamo
pred Šiljin rođendan malo prije
crn se barjak ispred kuće vije.
Ali ti znaj, naš sivi sokole
da te mnogi Imoćani vole
gdje si stao nastavit će oni
da se Srbin iz Hrvatske goni.
Svaki koji ne poštiva vladu
ostat ne će ni u jednom gradu
neka traže preko Drine sreću
u Srbiji i Miloševiću.
Vi, dužnici, sjetite se malo
iza Šilje što vam je ostalo
ako novac vi bezveze date
Božja kazna stići će vas, znajte.
Sad počivaj, veliki viteže
crna zemlja k sebi te priteže
kazao si hrvatskom narodu
kako treba ginut' za slobodu.

[bracodbk]

cagalj5 kaže:

interesuje me imali ko od vas daje bio na ivanici u 7 mjesecu 92 kada su crne mambe pokusale zauzeti ilijin vrh na vlastici gdje im je jedan zarobljen 5 poginula i tesko ranjen predrag matanovic volio bi da cujem sa vase strane nesto o tome dogadaju zarobljeni se zvao elvir i bio je iz siska

Bio sam na Uskoplju kad se to događalo.

[Dubrovčanin]

Novi dvodijelni dokumentarac prvi put prikazan u subotu i nedjelju, Deblokada Dubrovnika.

https://www.youtube.com/watch?v=0QcPCY-OZSs

https://www.youtube.com/watch?v=MOKQ6DdTEeY

[cagalj5]

bracodbk kaže:

Bio sam na Uskoplju kad se to događalo.

od kud su oni krenuli u akciju gdje im je bila baza i pocetni polozaj volio bi da mi napises sa vase strane staje bilo toga dana

[Didier88]

Može li netko možda opisati malo pokušaj osvajanja zelenikovca iz rujna 92? Član sam uže obitelji jednog stradalog pa bih htio znati nešto više o tome?

[fairline]

Didier88 kaže:

Može li netko možda opisati malo pokušaj osvajanja zelenikovca iz rujna 92? Član sam uže obitelji jednog stradalog pa bih htio znati nešto više o tome?

Imaš o tome u dnevniku Ratka Dragovića Kleka... ima stranicu na netu, pa potraži

[PV de LIsleAdam]

Vutra kaže:

javljam se jer me zanimaju detalji oko Bosanke, jeli istina da je bosanka neko vrijeme bila prazna, mozda dan, dva, pola dana, znam da mi je pok. otac pricao da se spustao po noci sa srda na bosanku nesto uzet iz doma i da tad dole nije bilo nikoga.

zanima me jos kako je funkcionirala obrana bosanke i koliko je trajala, gdje su bile straze, jeli se cuvalo kraj one prve kuce od zarkovice?

zatim kakav je bio odnos regularne vojske i ljudi koji su cuvali svoje kuce, jesu li se izmjenjivali na polozajima ili je vojska drzala strazu a stanovnici kuce...

zanima me jos jedna stvar u vezi pok. maria pezzi, cuo sam da je isao sa tamicem iz smjera bosanke prema zarkovici i da ga je pogodila raketna topovnjaca i odbacila kamion sa puta, jeli istina da ih je bilo jos u kamionu, te dali je istina da je netko sa bosanke dosao po njih sa crvenim yugom i ukrcao ih u auto dok je topovnjaca tukla okolo-ovo bi malo tko mogao znati iz prve ruke osim toga u yugu ciju sam pricu cuo, ali ako netko nesto zna, bio bi zahvalan da mi rece

Na Bosanku sam (zapravo smo, dragovoljci iz 2. satnije 3. omiške bojne 114. brigade - nekih 40-tak ljudi) došli na dan kad je pala Žarkovica, dočekali su na pripadnici 3. satnije, njih 10-tak, oni su na Bosanku došli preko Srđa. Mi smo došli Majsanom iz Komolca. Majsan nas je iskrcao na dnu stepenica, tamo gdje je danas trafostanica i onda smo se popelistepenicama na Bosanku. Tu je bilo i 15-tak pripadnika specijalne policije iz Dubrovnika, vodio ih je Menalo. Je li prije toga Bosanka bila prazna - ne znam, ali od tada do pada nije.

Stražarska mjesta su bila na rubu sela, a prema moru, odnosno cesti prema Žarkovici, specijalna policija. 10-tak dana se držao i položaj na tvrđavi iznad sela, ali kad su ga izgranatirali, povukli smo se samo u selo.

Ne sjećam se čime je raspolagala specijalna policija, ali mislim samo osobno naoružanje, uglavnom, imali smo, osim pješačkog osobnog naoružanja još: 2 x Bren u kalibru .303 British s možda 500 metaka za svaki, jedan M72, jedan M 53, 2 x RB M57 sa 6 mina i 4 punjenja, te jednu Osu M79 s 9 projektila (uništena pogotkom tenka u kuću).

Što se tiče Pezzia, znam kad je poginuo, ali u tom trenutku to je bilo 70 m dalje (u onim uvjetima moglo je biti i na Aljasci, jednako bi bilo daleko) i to onda nisam znamo, nego sam shvatio iz naknadnih priča. Priča o tamiću ne drži vodu. Na Žarkovici su bila tri tenka T55, do Srđa se nije moglo nikavim vozilom a da ga oni ne unište, pogotovo tamićem.

Hrana za posadu Bosanke, valjda nekih 70 ljudi, nosila se na leđima s Srđa. I to je jedini komad mog života kada sam bio gladan. A gald nije kad si gladan, glad je kad počinješ psa kraj sebe gledati kao hranu. Dobijali smo krišku kruha i mesni koji se djelio na 3 čovjeka za čitav dan. Pa smo jedan dan išli nešto peći, od brašna koje smo našli u kući, a koja greška... čim su vidjeli dim dobili smo, a ko je to više moga brojati koliko, MB 120, MB 82, 100 mm iz T55. Sutra smo bili pametni pa smo ispekli kruh po noći. Kad je mina ubila vola kraj trafostanice - moj bože kojeg obilja, pekli su se šniceli po noći i pljuckali gelere. Nakon 2-3 dana vol se napuhao i usmrdio, pa se kriza nastavila.

Od 18 dana koliko sam bio na Bosanci, do dana pada Bosanke, 17 dana su nas satirali topništvom. Prvi dan kad su nas poklopili, brojali smo projektile, ali nakon nekoliko stotina postalo je dosadno, pa nismo više. A Bosanka je tada bila 20-tak kuća, sve je bilo razoreno.

I koliko god to bilo strašno, to je ništa u usporedbi s onim kad su ušli u selo i kad smo se tukli na 2 m udaljenosti. S Bosanke nije bilo povlačenja, nisi se imao kamo ni povući. Srđ je u to vrijeme bio druga crta obrane.

[Rope07]

Sad sam gledao po wikipediji(eng i hrv) položaje JNA nad Dubrovnikom. Praktički su imali su grad na dlanu. Moje pitanje je zašto jednostavno nisu ušli u grad. Jesu li glavešine mislile da bi to razbjesnilo NATO koji bi ih bombardirao ili što?

[PV de LIsleAdam]

Nije lako ući u neki grad, pogotovo veličine i topografije Dubrovnika. Prilaz gradu ide uskim cestama na velikim strminama. Nekoliko motiviranih vojnika (a mi smo to bili jer je o nama ovisio život desetaka tisuća naših civila) s protuoklopnim naoružanjem i nema prilaza. Zbog toga je i Imperial bio tako važan za obranu Grada.

[Vrač Vabaši]

Rope07 kaže:

Sad sam gledao po wikipediji(eng i hrv) položaje JNA nad Dubrovnikom. Praktički su imali su grad na dlanu. Moje pitanje je zašto jednostavno nisu ušli u grad. Jesu li glavešine mislile da bi to razbjesnilo NATO koji bi ih bombardirao ili što?

Kako ti zamišljaš "jednostavan ulazak u Grad"? Pokušaj "jednostavno" kad uhvatiš vremena pješice sići sa Strinćjere na Nuncijatu ili sa Žarkovice u Zlatni Potok. Uzmi lijepo sve sto ti treba, dovoljno vode i sunčane naočale pa mi se javi kako si se proveo. Majko mila sto sve nećeš pročitat ovuda

[Dubrovčanin]

Rope07 kaže:

Sad sam gledao po wikipediji(eng i hrv) položaje JNA nad Dubrovnikom. Praktički su imali su grad na dlanu. Moje pitanje je zašto jednostavno nisu ušli u grad. Jesu li glavešine mislile da bi to razbjesnilo NATO koji bi ih bombardirao ili što?

U novim dokumentarcima Deblokada Dubrovnika branitelji su zapravo priznali da uopće nije bilo nikakve pobjede nego je JNA sama pošla ća, njeno povlačenje bez borbe diplomatski je dogovoreno. U prilogu HRT-a iz netom oslobođene Mokošice iz 1992., dostupnom na YouTube-u, Mihočević je u vojnoj odori. Ta je odora samo igrokaz, da ispadne kako je bilo nekih okršaja, a u biti uopće nije bilo ničega osim pukog dogovaranja. U ondašnjem prilogu novinar kaže kako se okupator povlači u paničnom bijegu. U ovome novom dokumentarcu Mihočević kaže kako je zapovjednik JNA njemu u zgradi škole u Mokošici rekao kako se oni povlače i da su se sve dogovorili kako će se i kojim putovima oni povući. To onda nije nikakav paničan bijeg, oni su ležerno otišli. Napljačkali se, nadivljali i pošli. Prošli sasvim nekažnjeno. Kakva je to pobjeda?! Nikakve pobjede nad JNA nije bilo. Što je bilo borbe u najbližim dijelovima Hercegovine, to je bila borba s drugom vojskom. VRS, ne JNA. Ne pozivam ni na kakvu reakciju, samo iznosim činjenice. Priče kako su goloruki Hrvati potukli četvrtu vojnu silu u Europi ipak su obične bajke. Što su onda Slovenci, najmoćniji ratnici svih vremena? Cijelu Sloveniju JNA je napustila za 10 dana. Znači, Slovenci su supermeni. Oni su za 10 dana razbili četvrtu vojnu silu Europe ? Razvidno je kako JNA nije išla 100% (full). Da jest, mogli su spržiti Dubrovnik da se ne vidi poslije gdje je bio. Vi ste stvarno uvjereni u fantazije u koje razuman čovjek teško može povjerovati, da je par stotina vojnika zaustavilo 30 000?

[Wikiceha]

Opet copy-paste-aš isti post?
Povukli su se jer bi inače dospjeli u okruženje.

Sad samo čekam da netko uleti s pričom od Kraljevića i njegovim "uletom" u Trebinje

[Noricum]

Wikiceha kaže:

Opet copy-paste-aš isti post?
Povukli su se jer bi inače dospjeli u okruženje.

Sad samo čekam da netko uleti s pričom od Kraljevića i njegovim "uletom" u Trebinje

JNA je dobila po repu u teškim borbama kod Bistrine, Slanog i Dola, nakon toga kreće bežanija.
Doslovno sve što je Autist(Dubrovčanin) rekao je netočno, valjda se informira na srpskim forumima kojima je cilj revizija povijesti i opravdavanje vojnih poraza.

[Refferer]

Ovaj podsjeca na "legendarnog" feniksa i njegova trabunjanja kako jugoarmija nikada nije ni napala Dubrovnik vec su "zaobisli grad i nisu ga dirali jer su postivali kulturnu i povijesnu vrijednost grada" a u okolici grada su se samo obracunavali sa paravojnim ustaskim formacijama.

[Wikiceha]

Noricum kaže:

JNA je dobila po repu u teškim borbama kod Bistrine, Slanog i Dola, nMakon toga kreće bežanija.
Doslovno sve što je Autist(Dubrovčanin) rekao je netočno, valjda se informira na srpskim forumima kojima je cilj revizija povijesti i opravdavanje vojnih poraza.

Refferer kaže:

Ovaj podsjeca na "legendarnog" feniksa i njegova trabunjanja kako jugoarmija nikada nije ni napala Dubrovnik vec su "zaobisli grad i nisu ga dirali jer su postivali kulturnu i povijesnu vrijednost grada" a u okolici grada su se samo obracunavali sa paravojnim ustaskim formacijama.

Iako mislim da je riječ o muslimanskoj legendi o "trampi" doline Neretve (i du zaleđa), za Posavinu.
Srpsko slavljenje poraza je isto u igri

[bracodbk]

PV de LIsleAdam kaže:

Što se tiče Pezzia, znam kad je poginuo, ali u tom trenutku to je bilo 70 m dalje (u onim uvjetima moglo je biti i na Aljasci, jednako bi bilo daleko) i to onda nisam znamo, nego sam shvatio iz naknadnih priča. Priča o tamiću ne drži vodu. Na Žarkovici su bila tri tenka T55, do Srđa se nije moglo nikavim vozilom a da ga oni ne unište, pogotovo tamićem.

Priča o Tamiću drži vodu ali u njemu nije poginuo Mario Pezzi, nego pokojni Željko Putica i to nekih 15-ak dana prije pogibije Pezzija i Hamdije Kovača, a dan prije pada Brgata. Taj Tamić je išao iz smjera Brgata prema Bosanci, granata je pala pred Tamić nekih 150-200 m daleko od prve kuće na Bosanci. Željko Putica je poginuo na mjesu, a još je nekoliko ljudi ranjeno.

[PV de LIsleAdam]

bracodbk kaže:

Priča o Tamiću drži vodu ali u njemu nije poginuo Mario Pezzi, nego pokojni Željko Putica i to nekih 15-ak dana prije pogibije Pezzija i Hamdije Kovača, a dan prije pada Brgata. Taj Tamić je išao iz smjera Brgata prema Bosanci, granata je pala pred Tamić nekih 150-200 m daleko od prve kuće na Bosanci. Željko Putica je poginuo na mjesu, a još je nekoliko ljudi ranjeno.

Mi smo došli na Bosanku onaj dan kad su četnici ušli na Žarkovicu (nekih pola dana kasnije), tako da znam samo za tu situaciju (3 x T55 i 5 x transporter gusjeničar, ali koji...) kad je takvo nešto bilo nemoguće, nije mi ni palo na pamet da se tako nešto moglo dogoditi koji dan prije s nekim drugim, svakako, znam kad je Mario poginuo.