Ukidanje prvog polugodišta - mišljenja?

[mestar]

Stowaway kaže:

Temelji se usvajaju u obiteljskom domu.
I vrtić i škola se mogu Bogu molit' ako stvaranje temelja (kroz igru, rad, whatever) ovisi o njima.

Amen na ovo. Bez stabilne obitelji nema stabilnog društva. Nema te ustanove koja može promjeniti taj poredak.

[Lord Byron]

mestar kaže:

Opća kultura se mijenja.

Upravo tako. U protivnom bi u opću kulturu spadalo i vezenje goblena i tako to...

mestar kaže:

Trudom i prirodna nadarenost se nadopunjuju

Treba razlikovati situaciju u kojoj sposobno dijete postiže jednaki rezultat uz manje rada, od (rekao bih, uobičajene) situacije u kojoj dijete-jebivjetar prespava cijelu godinu da bi na kraju kombinacijom kratkotrajnog štrebanja, pritisaka i ucjena isposlovalo željenu ocjenu iza koje ne stoji nikakvo znanje.

Međutim, ne vidim ni kako bi ni zašto bi ukidanje zaključivanja ocjena na polugodištu, sâmo po sebi, bilo što promijenilo u toj stvari.

[mestar]

Lord Byron kaže:

Treba razlikovati situaciju u kojoj sposobno dijete postiže jednaki rezultat uz manje rada, od (rekao bih, uobičajene) situacije u kojoj dijete-jebivjetar prespava cijelu godinu da bi na kraju kombinacijom kratkotrajnog štrebanja, pritisaka i ucjena isposlovalo željenu ocjenu iza koje ne stoji nikakvo znanje.

Pritisci i ucjene naravno nisu dobrodošli, ali ako dijete ima kapacitet u mjesec dana svladati gradivo za koje je nekom drugom trebala godina - zašto ne?

Problem vidim u tome što masa, ali zaista masa ljudi biva obrazovanjem smljevena, a ne oslobođena. Današnji školski sustav bez ikakvog problema od osobe bez tehničkih afiniteta napravi inženjera strojarstva. Imaš korake, ideš redom, prvi, drugi... stoti i nema sumnje ti naučiš što trebaš, nisu to nikakvi falši inženjeri, ali jednostavno im fali ono nešto. Gro je takvih ljudi, inžinjera, liječnika, učitelja, ekonomista.... Nezadovoljni poslom, nezadovoljni sobom, životom.

[soks]

Lali Puna kaže:

bonton se uči u vrtiću, barem kod moje kćeri. lijepo ponašanje za stolom, pozdravljanje, molim, hvala, oprosti...još od mlađe jasličke

o, pa to je napredan vrtić. konačno da pročitam nešto pozitivno i normalno.
mislim da sustav treba profunkcionirati i da se odgoj djece ne smije prepustiti samo roditeljima baš zato što ima svakakvih roditelja.

[Lord Byron]

mestar kaže:

ako dijete ima kapacitet u mjesec dana svladati gradivo za koje je nekom drugom trebala godina - zašto ne?

Dvije riječi: radne navike.

Jako veliki postotak djece može s lakoćom svladati barem prva četiri razreda osnovne škole. Ali, ako to rade po "zašto ne?" principu rada mjesec dana u godini, doći će potpuno nepripremljeni do razine gradiva koju ne mogu svladati na "zašto ne?" fore.

[mestar]

Lord Byron kaže:

Dvije riječi: radne navike.

Da, istina. Ja cijelo vrijeme imam na umu cijelo školovanje, zaključno sa faksom.

[anonymous_13]

Lord Byron kaže:

Dijete tijekom cijelog polugodišta dobija ocjene iz svih predmeta (usmeni odgovori, pismeni ispiti znanja, zalaganje i tako to). Ukoliko nije idiot, te su mu ocjene sasvim dovoljne da shvati kakvo je stanje stvari. Ukoliko je idiot, onda je svejedno.

nije stvar u tome da ne znaju kakve su im ocjene, nego da jednostavno ta zaključna ocjena na polugodištu u glavi dobrog dijela učenika nosi neku težinu sama po sebi koju samo percepcija "aha, imam te i te ocjene do sad" baš i nema.

[Lord Byron]

"Glave učenika" će se naviknuti na promjenu već tijekom prve godine primjene.

Zbunjuje me ovaj topic: toliko mudrovanja oko ukidanja polugodišnjih ocjena koje nemaju apsolutno nikakvo značenje ni važnost ni svrhu ni smisao ni učinak. u usporedbi s tim, odluka o djetetovoj depilaciji je po svojoj složenosti kvantna fizika .

[buditedobro]

Meni kao učitelju ocjene na polugodištu stvarno nisu potrebne. Kao roditelju ocjene su mi također bile teret.
No trebalo bi mijenjati, blago rečeno, čudni Pravilnik o ocjenjivanju, odnos prema razvoju funkcionalnih sposobnosti, odnos prema odgoju, odnos prema primjeni znanja.
No kako je to kod nas već uobičajeno, trči se pred rudo, promjene radi promjene. Za svaku bitnu promjenu potrebno je nekoliko godina rada na projektu, mnogo istraživanja i osvrta, analiza, no za to nitko nema vremena - svi žele brzu lovu (ili slavu). Za postavljanje svakog prometnoga znaka potreban je elaborat, za ovakve promjene dovoljno je da se netko zbrcne, daje se na čitanje, na drugo čitanje, treće čitanje, raspravom se zadovolji forma i kadija kaže što je prvotno rekao. Recenzije se bace, brbljavci ušutkaju i to je to.

[Cikla Oraščić]

Nisam u nastavi već neko vrijeme, ali mogu prenijeti mišljenja svojih kolega. Kako reče buditedobro, a dobro reče, promjena radi promjene. Ima toga još uza sve što si nabrojala, pa ovaj zadnji ZOO blesav je na više razina. A Nacionalni okvirni kurikulum služi da spališ paket papira printajući, ako imaš viška. Treba ukinuti polugodište, uvesti domaćinstvo, uvesti kineski i hindski (već se vidim kako upisujem svoje dijete), forsirati Model C učenja jezika nacionalnih manjina, informatiku od 1. razreda, a tko će se sad brinuti o tome koliko sati dnevno dijete treba provesti u školi da bi to sve pohvatalo. I je li bitno da četvrtaš nabroji sve hrvatske kraljeve. Pretrpavaju, a ništa ne oduzimaju, pa sad izgleda kao da svima olakšavaju ukidanjem polugodišta.

[anonymous_13]

Lord Byron kaže:

"Glave učenika" će se naviknuti na promjenu već tijekom prve godine primjene.

Zbunjuje me ovaj topic: toliko mudrovanja oko ukidanja polugodišnjih ocjena koje nemaju apsolutno nikakvo značenje ni važnost ni svrhu ni smisao ni učinak. u usporedbi s tim, odluka o djetetovoj depilaciji je po svojoj složenosti kvantna fizika .

misliš? živi bili pa vidjeli

[mestar]

Cikla Oraščić kaže:

I je li bitno da četvrtaš nabroji sve hrvatske kraljeve.

Je li bitno za bilo koga osim kvizomana i povjesničara?

Mislim da bi bilo manje frustracija kada bi priznali slijedeće dvije premise:

1. Ocjena nije mjerilo znanja, već mjerilo uspješnosti savladavanja zadanog programa,
2. Zadani program je jako loš i vodi ukalupljivanju, a ne oslobađanju potencijala.


Osnova svakog obrazovanja je motivacija. A za dobru motivaciju treba prvo tražiti djetetove afinitete i drugo treba jako, jako puno uloženog truda od strane učitelja i obrazovnog sustava u cjelini. A ide se linijom manjeg otpora, pa se kao motivacija koristi ocjena, odnosno strah od loše ocjene ili se pak igra na djetetovu ambiciju, a nijedno nije dobro. Obrazovni sustavi su tvornice za proizvodnju loše obrazovanih, nemotiviranih i frustriranih ljudi. Btw, oduvijek su takvi, nije to proizvod novog doba.

Nabrajanje kraljeva je paradigma tog sustava.

[HacijendaST]

Cikla Oraščić kaže:

I je li bitno da četvrtaš nabroji sve hrvatske kraljeve.

Dijete u četvrtom osnovne dijete treba znati koje prvi hrvatski kralj i to je to.

[Lyanna Stark]

Lord Byron kaže:

Zbunjuje me ovaj topic: toliko mudrovanja oko ukidanja polugodišnjih ocjena koje nemaju apsolutno nikakvo značenje ni važnost ni svrhu ni smisao ni učinak. u usporedbi s tim, odluka o djetetovoj depilaciji je po svojoj složenosti kvantna fizika .

Dijete koje ce na kraju skolske godine uciti za danas, a sutra zaboraviti, isto ce ciniti na kraju polugodista.

Dakle, odgovaranje na kraju prvog polugodista jednako je odgovaranju na kraju drugog polugodista, jer je oboje kampanjsko ucenje.


Ne razumijme zasto neki ovdje misle da ce u prvom polugodistu dijete nesto stvarno nauciti. Nece. Samo ce nastrebati pola knjige u prvom, a drugu polovicu u drugom polugodistu. Jos mi je skola svjeza, ucilo se kampanjski za svako ispitivanje.

[daru]

mestar kaže:

1. Ocjena nije mjerilo znanja, već mjerilo uspješnosti savladavanja zadanog programa,
2. Zadani program je jako loš i vodi ukalupljivanju, a ne oslobađanju potencijala.

Ok! I opet - ne vidim problem u ocjeni, nego u - programu. Dakle, treba mijenjati program da bi oslobađao potencijal.

Osnova svakog obrazovanja je motivacija. A za dobru motivaciju treba prvo tražiti djetetove afinitete i drugo treba jako, jako puno uloženog truda od strane učitelja i obrazovnog sustava u cjelini. A ide se linijom manjeg otpora, pa se kao motivacija koristi ocjena, odnosno strah od loše ocjene ili se pak igra na djetetovu ambiciju, a nijedno nije dobro. Obrazovni sustavi su tvornice za proizvodnju loše obrazovanih, nemotiviranih i frustriranih ljudi. Btw, oduvijek su takvi, nije to proizvod novog doba.

Osnovna škola po meni JE traženje djetetovog afiniteta. Trebala bi biti...
A obrazovni sustavi su tvornice - ljudi kakvi trebaju biti. Koji se sistem ikada usrećio s - misliocima i individualcima? Ni jedan! Nekad su ih - spaljivali na lomači, danas smo civilizirani, pa im zatupljujemo mozgove da što manje misle sami, i da misle kako ih učimo da treba misliti. Koliko sam čula - građanski između ostalog ide I u smjeru - odgajanja budućih poduzetnika, radnika itd itd tj. klase ljudi koje su TRENUTNO (pod "tren" mislim - u odnosu na cijelu povijest) potrebne sistemima u kojima živimo - da bi sistemi opstali (kapitalizam, je l?). I to je to - programiranje.
Međutim, možemo sad kukat i plakat nad ugušenim potencijalima pojedinca (iako i dalje mislim da kao odgovoran roditelj MOŽEŠ utjecati na OD-kalupljivanje), ali ti pojedinci većinom će postati jednog dana - upravo TO što trebaju biti - poduzetnici, ili radnici, ili ... ili... ili... I kasnije ih u životu čekaju- KALUPI u koje trebaju UPASTI tako "obrađeni". Ako ne odgovaraju kalupu - "progutat" će ih sistem, za koji - čisto sumnjam da će se mijenjati još za njihova života. Doći će na radno mjesto, gdje će očekivati da će napokon ispoljiti sve svoje potencijale i svoje zamisli... a onda će šef reći "nisi tu da MISLIŠ nego da RADIŠ kako JA KAŽEM!" ... i... GAME OVER! (imajuć na umu da će većina završiti u toj poziciji, a manjina se baviti znanstvenim radom i - biti kreativna, jer - gdje bi dospjeli da svi analiziramo žute mrave, a - nitko ne šljaka?! )

[HacijendaST]

I djeca su protiv ukidanja prvog polugodišta. Jučer mi je kćer (5. razred) rekla da je neka nastavnica spomenula ukidanje prvog polugodišta, a čuo se šapat: "Glupo" i to od više učenika .

[mestar]

HacijendaST kaže:

I djeca su protiv ukidanja prvog polugodišta. Jučer mi je kćer (5. razred) rekla da je neka nastavnica spomenula ukidanje prvog polugodišta, a čuo se šapat: "Glupo" i to od više učenika .

Pronese se šapat i jeza....

[mestar]

daru kaže:

Osnovna škola po meni JE traženje djetetovog afiniteta. Trebala bi biti...

Previše je toga u domeni "trebalo bi biti".

[daru]

mestar kaže:

Previše je toga u domeni "trebalo bi biti".

tako je... previše. Ali - da li bi neocjenjivanje to stanje popravilo? Iskreno - sumnjam. Waldorfska se temelji na prinicpima "ocjena nije bitna, koristi svoj potencijal" , pa iz primjera jedne obitelji - čula sam da je i tamo bitno - kome si dopao u ruke, kao i u "običnoj" osnovnoj školi. S učiteljicom jednog djeteta - prezadovoljni, a drugu - bolje izgubit nego nać... A taj "loto" igraš znači kod upisa u SVAKU školu. Da li će upast u ruke nekome tko ZNA prenjeti znanje i tko radi na otkrivanju potencijala, ili ga - guši ...

[Lord Byron]

daru kaže:

Waldorfska

Vrlo je, hm, hrabro upisati dijete u Waldorfsku školu.

Naime, dijete koje krene tim putem trebalo bi ići i u Waldorfsku gimnaziju, na Waldorfski fakultet, vjenčati se s waldorfovcem i živjeti u Waldorflandu.

U protivnom ga, prije ili kasnije, čeka susret s newaldorfskim svijetom - a to može biti zeznuto.