"Nije mi sjeo/sjela"...

[šmizly]

šansu dajem kad sam ''prisiljena'' dat šansu,olitiga u slučajevima kao kod čokokuki
u suprotnom ni ne razmišljam o tome ko mi nije ''sia'' pa ni ne osjećam potribu za pružanjem šanse
nekad mi je ovako kako Rosey kaže,postajem subjektivna i pozitivne stvari mi ne budu toliko pozitivne koliko bi bile da se radi o nekom drugom..
nekad kad ''dam šansu'' mi ta osoba bude super,i baš si mislim kako sam imala krivi osjećaj,al činjenica jest da se nakon nekog vrimena uvik,ali uvik nekako pokaže da mi ta osoba ipak ne paše to ne znači da ću je gledat mrko,da neću pričat s njom il neznam šta,nego jednostavno,nije mi sila
a nekad se ''nije mi sila'' pretvori u ''ide mi na kitu''

[Lalaith]

"Nije mi sjela" ne mora nužno značiti da me podsvjesno podsjeća na nekoga s kim imam loša iskustva pa ih nesvjesno uspoređujem.

Jednom sam upoznala djevojku koja nije ničime bila nepristojna prema meni ili zlobna u ikojem pogledu - ali mi nije sjela. Nisam nikako mogla prstom pokazati u to nešto što me zasmetalo.
Poslije se ispostavilo da mi je pričala iza leđa i na kraju je još i govorila da sam ja bila bezobrazna prema njoj (tako da eto, možda se ta antipatija osjeti s obje strane). Ali dok ja nisam ulazila u nikakve dublje rasprave o tome i nastavila biti ljubazna ona me izvrijeđala i to ne meni u lice nego trećoj osobi. Kad sam joj se suprotstavila i prozvala je zbog toga je zašutila i nestala.

Poslije svega mi je sinulo što mi se nije svidjelo na njoj - bila je nekako hladna, suzdržana i usiljena.
Ono što hoću reći je da ne mora nužno biti da me na nekoga podsjetila - jednostavno mislim da većini takva osoba nebi "sjela" na prvu.

[Gzena]

Morticia Addams kaže:

Ali me nikad do sad osoba za koju sam u startu procijenila kao "dobru", tj. osobu "za mene" nije grubo razočarala.

Ni meni. Samo što nisam uvijek birala ljude po ključu 'on je dobar za mene'... Nažalost, imala sam i ne tako dobrodušnih ljudi u životu.

Ja se s ljudima kliknem na različitim razinama.
Ponekad mi i ovi 'dobri' i 'uvijek s pametnim savjetom' idu na kuki. : divlja :

Općenito - ljudi su me u globalu razočarali. Jako puno poznanika imam, ali jako malo bliskih ljudi. Možda sam prezahtjevna ili jednostavno nisam dobro odabrala.

[Gzena]

Inače, moj je muž pravi detektor za te stvari.
Taj njuši i ono čega nema na vidiku.
Godinama mu nisam vjerovala, a onda shvatila da je svaki hebeni put bio u pravu.
Oće to, život te nauči prepoznavati neke stvari.

[Ruralna]

Taj prvi dojam u kojem mi netko "ne sjeda" me iznevjerio nekoliko puta što je sasvim dovoljno da se ne obazirem na njega
A i sama sam inače osoba koje dosta često ne sjeda drugima na prvu, nisam nešto otvorena s ljudima koje ne poznajem, pa onda dobijem negativne reakcije.

[slafko]

Ja se ravnam po tom prvom osjećaju, ne opterećujem se jesam li se prevario ili ne, niti me previše zanima jesam li nekome sjeo i zašto ne. Može bit da sam umišljeno đubre.

[Perzefona]

slafko kaže:

Ja se ravnam po tom prvom osjećaju, ne opterećujem se jesam li se prevario ili ne, niti me previše zanima jesam li nekome sjeo i zašto ne. Može bit da sam umišljeno đubre.

Imam sve više problema s definicijom umišljenosti.

Ponašam se isto kao ti, i da, znala sam čuti da sam umišljena.

Mene je to zbunjivalo (dok mi je bilo važno, dok sam bila mlađa i više polagala na to što drugi misle).

Jer meni se čini upravo suprotno: meni se umišljenima čine ljudi koji moraju biti simpatični baš svima i baš svakome u startu.

Ako se vidimo jednom i nikad više, koga briga za mene i dojam koji ostavljam? Zašto bi taj netko tko me više neće vidjeti morao moći reći: ma baš je draga, jako je fina i simpatična?

Ako se budemo sretali i ubuduće, već će se vidjeti kakva sam.

Meni se stav "moram se svima sviđati" čini umišljenim.

Isto se tako ponašam prema drugim ljudima. Zapravo, jedva da ih vidim prilikom prvom susreta.


Na pitanje kako mi se svidio tajitaj, ja najčešće nemam odgovor. Nikakav. E, to valjda djeluje umišljeno. A nije, časna riječ.

[The White Rabbit]

morcego kaže:

I evo, sad me nedavno počelo jako nervirat što jednom od najboljih prijatelja svog dečka jednostavno nisam sjela.

ideš mu nakurac jer si mu "otela" njegovog pajdu, a bubu.

ont, kad mi netko ne sjedne ne zamaram se pretjeranim kontempliranjem o tome zašto je tome tako, pouzdajem se u taj osjećaj nesjedanja. I bok te, kako rijetko fulam.

[Gilda.]

Perzefon@ kaže:

Imam sve više problema s definicijom umišljenosti.

Ponašam se isto kao ti, i da, znala sam čuti da sam umišljena.

Mene je to zbunjivalo (dok mi je bilo važno, dok sam bila mlađa i više polagala na to što drugi misle).

Jer meni se čini upravo suprotno: meni se umišljenima čine ljudi koji moraju biti simpatični baš svima i baš svakome u startu.

Ako se vidimo jednom i nikad više, koga briga za mene i dojam koji ostavljam? Zašto bi taj netko tko me više neće vidjeti morao moći reći: ma baš je draga, jako je fina i simpatična?

Ako se budemo sretali i ubuduće, već će se vidjeti kakva sam.

Meni se stav "moram se svima sviđati" čini umišljenim.

Isto se tako ponašam prema drugim ljudima. Zapravo, jedva da ih vidim prilikom prvom susreta.


Na pitanje kako mi se svidio tajitaj, ja najčešće nemam odgovor. Nikakav. E, to valjda djeluje umišljeno. A nije, časna riječ.

Meni stav "moram se svima svidjeti" nema veze s umišljenosti nego s nesigurnosti. Meni s umišljenosti više ima veze stav "baš me briga što misliš i kako se osjećaš".
Više mi ide na živce stav opće nadrkanosti i proglašavanje svakog nasmijanog ili kulturnog osobom koja se mora svima svidjeti, fejkerom i umišljenim.
Neke osobe su jednostavno takve. Kao što su neke jednostavno nadrkane.


Što se tiče sjedanja, obično mi prvi dojam bude dobar.

[Perzefona]

Gilda. kaže:

Meni s umišljenosti više ima veze stav "baš me briga što misliš i kako se osjećaš".

Ali.. ovaj... kako da kažem a da ne ispadne grubo ili bahato?

To je jedina istina. Ako mi sad kreneš tvrditi da je tebe uistinu briga što netko koga si tek vidjela misli i kako se osjeća... pa ja onda ne znam kako ti već nisi umrla od tolikog trošenja na druge ljude, pa i one koje tek prvi puta vidiš.

Recimo, da se ti i ja negdje sretnemo i ne znamo da se znamo s foruma , npr. na fitnessu, u radionici kreativnog pisanja, na nekakvoj svadbi ili bilo gdje, zar ti zbilja, ono zbilja, očekuješ da mene, dok ti pružam ruku i izgovaram svoje ime, zanima što ti misliš i kako se osjećaš?

Ti si umišljena.

[The White Rabbit]

Gilda. kaže:

osobom koja se mora svima svidjeti

Postoje ovakvi likovi, i jedino što mogu reći je to da su mi nevjerojatno užasno naporni. U puno većoj mjeri naporni od onih nadrkanih.
Od nadrkanih se jednostavno maknem, no ova druga vrsta te naganja uokolo i nomatterwhat pokušava te natjerati na sviđanje, jer oni se jednostavno mooooraju svima sviđati inače će im valjda istrunuti mozak ili nešto
Isuse. Užasni su.

[Gilda.]

Ne, ne. Možda se krivo "odrazih". I jedni i drugi mogu biti umišljeni, naporni i slično. Stvar je u spontanosti.
Užasno mi je bedasto svakog tko je ovakav ili onakav proglašavati fejkom. To htjedoh reći. Mada ima i takvih i užasni su što rabbit reče.
Naravno da me nije briga što tko o meni misli u slučajnim slučajevima, nastupam spontano.
U slučajevima kad je spontano ( a i kad nije, ljepši mi je dan i to nije zanemarivo bilo da ljude znamo ili ne) draži su mi nenadrkani nego nadrkani i smatram ih manje umišljenima.

[Perzefona]

Ali zašto poistovjećujemo nezainteresiran i rezerviran s nadrkanošću?

U takvim je situacijama rezerviranost vjerodostojnija od srdačnosti. To je sve što pokušavam reći.

[The White Rabbit]

Perzefon@ kaže:

Ali zašto poistovjećujemo nezainteresiran i rezerviran s nadrkanošću?

Zato što neki ljudi "tvoju" rezerviranost i nezainteresiranost uzimaju osobno, i to ih ljuti i frustrira do neslućenih razmjera. Šta imaš ti bit rezervirana prema njima, il još gore, nezainteresirana, kad su oni tako superduper awić, kako se usuđuješ uskraćivati im postojanje. (ja se ne zajebavam, čula sam ovo na svoje uši, zečije i zdrave)
Mora da si onda nešto nadrkana i život ti je u kurcu i sve.

[Perzefona]

The White Rabbit kaže:

Zato što neki ljudi "tvoju" rezerviranost i nezainteresiranost uzimaju osobno, i to ih ljuti i frustrira do neslućenih razmjera. Šta imaš ti bit rezervirana prema njima, il još gore, nezainteresirana, kad su oni tako superduper awić, kako se usuđuješ uskraćivati im postojanje.

To.

I sad se vraćam na propitkivanje umišljenosti. Tko je tu onda stvarno umišljen? Onaj koji je rezerviran ili onaj koji je uvrijeđen nečijom rezerviranošću?

Ja bih rekla da je ovaj uvredljivko umišljen. Ma šta kondicional. Ja tvrdim da je ovaj koji si polaže pravo na moju oduševljenost sobom jako umišljen.

[The White Rabbit]

Perzefon@ kaže:

Tko je tu onda stvarno umišljen? Onaj koji je rezerviran ili onaj koji je uvrijeđen nečijom rezerviranošću?

Pa, ja uopće nemam dileme, glasam za drugog.

[Gilda.]

Rezerviranost je meni normalna. Bože kak smo različiti
Dakle u nekoj svakodnevnoj komunikaciji i upućenosti jednih prema drugima očekujem minimum pristojnosti. Kod mene to znači da nećeš mutavo stajati kad se upoznajemo već ćeš pružiti ruku i nabaciti pristojan osmjeh. Osnove kulturnog ponašanja a ne želja da smo svima simpatični. Kakva božja oduševljenost.

[slafko]

The White Rabbit kaže:

Zato što neki ljudi "tvoju" rezerviranost i nezainteresiranost uzimaju osobno, i to ih ljuti i frustrira do neslućenih razmjera.

Još kada bi me bilo briga... Di bi mi kraj bio?

[The White Rabbit]

slafko kaže:

Još kada bi me bilo briga... Di bi mi kraj bio?

nu ga, štoj nadrkan, sigurno namjerno provociraš, zapravo se praviš da te nije briga.

[slafko]

Da, mora da je to. Fali mi pažnje pa trolam i podjebavam u epskim razmjerima.