Infantilnost i emotivna nezrelost u odnosima u kasnim 30-tima

[gardenya]

Bok!
Većina me zna s teme okp.
Osim tog poremećaja htjela bi pokrenuti temu o naslovu.
Naime, ja nikada nisam imala zrelu vezu, ni ti čvrsto prijateljstvo. Sve moje veze su bili djetinjaste i nezrele.
Ostala sam bez prijateljica jer sam svima govorila što mi padne na pamet, bila ljubomorna i nespremna im pruziti više od nekog površnog odnosa....dečke sam gurala od sebe , ili bi sami otišli nakon što bi ih psihički ubila u pojam sa svojim djetinjastim igricama.
Sad sam u kasnim 30-tima , u braku u kojem se također ponašam infantilno. Svadjam se s muzem iz dosade. On se vrati svojima, onda ga ja zovem da se vrati natrag, on kaze da neće, ja plačem kao malo dijete..pa on nakon nekoliko dana pristane,a ja onda kazem da ne treba dolaziti.....nemamo djecu, ja se bojim te odgovornosti, a dulje vrijeme ni odnose....
Zapravo mi brak ne odgovara, najradije bi da smo zauvijek zivjeli odvojeno, bili dečko i cura, išli na dejtove, svadjali se, mirili se. .. brak mi je dosadan. On govori da je nesretan, da bi se razveo, ja ne zelim, samo njega imam...ne zelim biti sama, a opet nisam spremna na odgovornost.
Jedan dio mene uziva u patnji, i kad je sve super samo zeli dramu.
Je li i ovo neki poremećaj ličnosti? Jer bojim se da mu nema lijeka.
Kako odrasti, a ne izgubiti sebe? Je li uopće moguće odrasti sa skoro 40 ako nisam do sada?

[free.thinkerica]

Jel bio tvoj muž emocionalno i psihički zlostavljan u djetinjstvu?

Meni se čini da je njemu terapija neophodnija nego tebi.

Nego, zašto ne pitaš svog shrinka da te pošalje na psihološko testiranje, pa ćeš znati sa sigurnošću imaš li kakav poremećaj ličnosti?

[gardenya]

free.thinkerica kaže:

Jel bio tvoj muž emocionalno i psihički zlostavljan u djetinjstvu?

Meni se čini da je njemu terapija neophodnija nego tebi.

Nego, zašto ne pitaš svog shrinka da te pošalje na psihološko testiranje, pa ćeš znati sa sigurnošću imaš li kakav poremećaj ličnosti?

On me voli, zato trpi. I nije jedini koji me trpi. Nije baš da ih mlatim, imam i ja svojih dobrih strana. Išla sam više puta na psiho testiranja i osim opsesivnog i anksioznog poremećaja nisu ništa drugo našli. Kazu mi da sam emotivno nezrela, i na nivou djeteta. Nemam socijalnu inteligenciju. Ali samo sabotiram svojim ponašanjem svoj zivot i brak. A stvarno imam divnog muza. Ali dio mene očito se trudi da me zamrzi i ostavi. Zašto? Ne znam . Očito volim patiti.

[Blurred Vision]

Moglo bi ti se i ostvariti to što želiš. Sve ima neke svoje granice. Ustvari najveću štetu si radiš mužu jer će biti prisiljen napustiti te da sačuva sebe, ma koliko njegova ljubav bila jaka. Neće mu lako pasti.

[free.thinkerica]

Ne znam, Gardenya, ali znam da ljubav nije trpljenje. On tebi za sad tolerira te infantilne ispade, ali neće zauvijek. I on bi se mogao razboljet psihički i fizički od te vaše drame.

Već sam ti u prijašnjim temama dala savjet da makneš fokus sa sebe i staviš ga na druge ljude. No, to moraš svjesno raditi svaki dan budući je tebi egocentričnost default mode.
Razmišljaj malo više što svojim ponašanjem radiš drugim ljudima, stavi se u tuđu kožu, razvijaj malo tu zakržljalu empatiju.

Također aktivno radi na povećanju svoje emocionalne i socijalne inteligencije. Imaš hrpu yt tutoriala i online vježbi za takve stvari.

Radi na sebi. Nema drugog rješenja.

[miss.silence]

Nisam čitala druge teme, ali na temelju ovog upisa, mislim da teško da će se tu nešto promijeniti u tim godinama. Čudi me uopće da si i primijetila da postoji neki problem. Ali definitivno mislim da nećeš imati nikakvu, a kamoli dovoljnu, motivaciju za promijeniti sve to, čak i ako tu i tamo uvidiš da nisi baš skroz fer. Nekim ljudima bliski ljudi koji im preko svega prelaze na kraju učine najgoru medvjeđu uslugu.

Mislim da bi se takav problem riješio, bila je potrebna neka radikalna promjena u (dosta) mlađim godinama. Bilo preseljenje u inozemstvo pa da moraš tamo izgrađivati normalne odnose ispočetka (gdje ti ne bi tolerirali takve stvari) ili da u Hrv. ostaneš sama bez podrške i bez posla zbog svog karaktera ili tako nešto... ovako ne vidim neki poticaj da bi se ikad išta moglo promijeniti.

Radiš li, jesi li zaposlena, imaš li na poslu s kolegama takve ispade/igrice?

[gardenya]

Blurred Vision kaže:

Moglo bi ti se i ostvariti to što želiš. Sve ima neke svoje granice. Ustvari najveću štetu si radiš mužu jer će biti prisiljen napustiti te da sačuva sebe, ma koliko njegova ljubav bila jaka. Neće mu lako pasti.

Znam, tako je otišao i jedan prije njega. Samo što njega nisam voljela, a muža volim. Možda je to moje ponašanje obrambeni mehanizam. Strah od nečega, napuštanja...nemam pojma.

free.thinkerica kaže:

Ne znam, Gardenya, ali znam da ljubav nije trpljenje. On tebi za sad tolerira te infantilne ispade, ali neće zauvijek. I on bi se mogao razboljet psihički i fizički od te vaše drame.

Već sam ti u prijašnjim temama dala savjet da makneš fokus sa sebe i staviš ga na druge ljude. No, to moraš svjesno raditi svaki dan budući je tebi egocentričnost default mode.
Razmišljaj malo više što svojim ponašanjem radiš drugim ljudima, stavi se u tuđu kožu, razvijaj malo tu zakržljalu empatiju.

Također aktivno radi na povećanju svoje emocionalne i socijalne inteligencije. Imaš hrpu yt tutoriala i online vježbi za takve stvari.

Radi na sebi. Nema drugog rješenja.

Da, baš sam prefokusirana na sebe i to jako puno energije oduzima. Teško mi se poistovjetiti s drugima kad sam non stop u svom nekom svijetu.

miss.silence kaže:

Nisam čitala druge teme, ali na temelju ovog upisa, mislim da teško da će se tu nešto promijeniti u tim godinama. Čudi me uopće da si i primijetila da postoji neki problem. Ali definitivno mislim da nećeš imati nikakvu, a kamoli dovoljnu, motivaciju za promijeniti sve to, čak i ako tu i tamo uvidiš da nisi baš skroz fer. Nekim ljudima bliski ljudi koji im preko svega prelaze na kraju učine najgoru medvjeđu uslugu.

Mislim da bi se takav problem riješio, bila je potrebna neka radikalna promjena u (dosta) mlađim godinama. Bilo preseljenje u inozemstvo pa da moraš tamo izgrađivati normalne odnose ispočetka (gdje ti ne bi tolerirali takve stvari) ili da u Hrv. ostaneš sama bez podrške i bez posla zbog svog karaktera ili tako nešto... ovako ne vidim neki poticaj da bi se ikad išta moglo promijeniti.

Radiš li, jesi li zaposlena, imaš li na poslu s kolegama takve ispade/igrice?

Zanimljivo, ali na poslu se trudim i previše. Dozvoljavam da me šefovi iskorištavaju, Tj zatrpavaju poslom, ne znam se izboriti za svoja prava. Samo se smješkam kao debil. A nisam zadovoljna uvjetima ni ičim. Pa kupim to nezadovoljstvo u sebi i ispalim ga na ljude koji me vole. Zapravo sam najgora prema onima koji me vole. A previše dobra prema onima koji me ne vole.

Zašto???

[Martian7]

gardenya kaže:

Znam, tako je otišao i jedan prije njega. Samo što njega nisam voljela, a muža volim. Možda je to moje ponašanje obrambeni mehanizam. Strah od nečega, napuštanja...nemam pojma.



Da, baš sam prefokusirana na sebe i to jako puno energije oduzima. Teško mi se poistovjetiti s drugima kad sam non stop u svom nekom svijetu.




Zanimljivo, ali na poslu se trudim i previše. Dozvoljavam da me šefovi iskorištavaju, Tj zatrpavaju poslom, ne znam se izboriti za svoja prava. Samo se smješkam kao debil. A nisam zadovoljna uvjetima ni ičim. Pa kupim to nezadovoljstvo u sebi i ispalim ga na ljude koji me vole. Zapravo sam najgora prema onima koji me vole. A previše dobra prema onima koji me ne vole.

Zašto???

To se rješava na psihoterapiji.

[nothanks]

Znam da ni tebi nije lako samom sa sobom, ali nadam se da će ti mužu narast muda i da će pobjeć od tebe glavom bez obzira. Zlostavljač si. I kako pišeš ne znam jel bi ti terapija uopće pomogla, nažalost.

[gardenya]

Idem na psihoterapiju skoro 20 godina, o sve govorim kao i tu, dapače, još u detalje. I nikad mi nisu rekli da sam zlostavljač.

Ja sam najgora za sebe, i prema sebi.
A moje ponašanje prema onima koji me vole je samo simotom moga straha.

Dapače, ja sam imala bully -je u osnovnoj i srednjoj školi. Uvijek sam bila predobra i nikad se nisam znala zauzeti za sebe.
Pa bi iz tog bjesa iskaljivala se na onima koji me vole, jer mi oni neće ništa.

[-Aura-]

I opet opravdanja i opet ti u centru pozornosti.

Ne bi ti nitko trebao crtati kako tvoje ponasanje djeluje na druge, to bi morala sama moci zakljuciti.

[soks]

gardenya kaže:

Pa bi iz tog bjesa iskaljivala se na onima koji me vole, jer mi oni neće ništa.

Kako mozes? Zar se ne mozes staviti u kozu ljudi koji su ti bliski kad se otresas na njih bez da su ista skrivili?

[gardenya]

-Aura- kaže:

I opet opravdanja i opet ti u centru pozornosti.

Ne bi ti nitko trebao crtati kako tvoje ponasanje djeluje na druge, to bi morala sama moci zakljuciti.

Pa I jesam sama zaključila.

soks kaže:

Kako mozes? Zar se ne mozes staviti u kozu ljudi koji su ti bliski kad se otresas na njih bez da su ista skrivili?

Fali mi empatije. Naravno da mi bude kasnije žao. Ali u tom trenu si ne mogu pomoći.
Ljuta sam na sebe jer sam grozna prema onima koji me vole,a manja od makova zrna prema onima koji me "ne vole".
Voljela bi biti bolja prema voljenima, ali i da se znam izboriti za sebe, da ne budem otirač svima samo da me zavole.

[nothanks]

Ti nisi predobra (lol), ti si preslaba. Slaba si kao i buliji u tvojoj školi koji su se, kako sama kažeš, iskaljivali na tebi jer su mogli. Tako se i ti, kako sama kažeš, iskaljuješ na onima na kojima možeš. Po čemu si ti to molim te drugačija od svojih bulija?

[soks]

A bas. Koja je to sreca biti s nekim *upkom koji nema hrabrosti suprotstaviti se onima koji ga tlace, nego se istresat na okolinu samo zato sto sto je vole pa je podnose. A i oni koji to trpe nisu svoji.

[miss.silence]

gardenya kaže:

Zanimljivo, ali na poslu se trudim i previše. Dozvoljavam da me šefovi iskorištavaju, Tj zatrpavaju poslom, ne znam se izboriti za svoja prava. Samo se smješkam kao debil. A nisam zadovoljna uvjetima ni ičim. Pa kupim to nezadovoljstvo u sebi i ispalim ga na ljude koji me vole. Zapravo sam najgora prema onima koji me vole. A previše dobra prema onima koji me ne vole.

Zašto???

Zato što nemaš dovoljno samopouzdanja.

[FluZtr]

Poriv za svađanjem iz dosade čest je kod osoba koje su odrasle u neskladnim obiteljima u kojima su dominirale svađa, zavrzlama i nemir. Mozak se navikne na to pa kada toga nema fali mu i onda osoba krene kompulzivno ponavljati i rekreirati te obrasce svoje obitelji iz djetinjstva u odraslom životu u svojemu partnerskom odnosu. Potrebno je naučiti mozak da su mir i sklad pozitivna stvar, a ne dosada i izići iz te ovisnosti o konfliktu kao izvoru uzbuđenja i izlaska iz dosade. Kad se uhvatiš da ti je dosadno pronađi neki zdraviji način da se zabaviš umjesto iniciranja svađe. To što ste u braku ne znači da ne možete imati zanimljive dejtove, iznenaditi jedno drugo i začiniti odnos na zdrav način.

Napisala si: "samo njega imam... ne želim biti sama". Zapitaj se bi li bila s njim da ti on nije jedina opcija. Imaš li strah od napuštanja?

Ne znam jesi li ikada rješavala test za procjenu stila privrženosti? Ako nisi, savjetujem ti da riješiš ovaj test: https://quiz.attachmentproject.com/

Razlozi za sabotiranje odnosa mogu biti razni (osjećaj da nisi vrijedna biti u odnosu, da ne vjeruješ da bi te on stvarno mogao voljeti pa da provociraš kako bi došlo do ispunjenja tvojega vlastita mišljenja i kako bi si dokazala da si u pravu da te ne voli, može biti i simultani strah od napuštanja i strah od bliskosti), ti sama samorefleksijom trebaš iskopati koji je tvoj razlog.

Čudi me da u 20 godina psihoterapije nisi došla do nekih većih autorefleksivnih spoznaja. Možda je vrijeme za promjenu psihoterapeuta ili psihoterapijskoga pravca. Na koju vrstu psihoterapije ideš?

Iz svega pročitanoga, postoji mogućnost da imaš dezorganizirani stil privrženosti, ali vidjet ćeš već koji ti je stil kad riješiš test i pročitaš opis rezultata i vidiš pronalaziš li se u tome.

Otvorena komunikacija sa suprugom te postavljanje upita njemu koje su njegove potrebe i želje i kako možete poraditi na odnosu bila bi poželjna, ako možete financijski bilo bi dobro i da zajedno krenete na imago terapiju ako želite spasiti brak.

[komunistaJozo3]

gardenya kaže:

Bok!
Većina me zna s teme okp.
Osim tog poremećaja htjela bi pokrenuti temu o naslovu.
Naime, ja nikada nisam imala zrelu vezu, ni ti čvrsto prijateljstvo. Sve moje veze su bili djetinjaste i nezrele.
Ostala sam bez prijateljica jer sam svima govorila što mi padne na pamet, bila ljubomorna i nespremna im pruziti više od nekog površnog odnosa....dečke sam gurala od sebe , ili bi sami otišli nakon što bi ih psihički ubila u pojam sa svojim djetinjastim igricama.
Sad sam u kasnim 30-tima , u braku u kojem se također ponašam infantilno. Svadjam se s muzem iz dosade. On se vrati svojima, onda ga ja zovem da se vrati natrag, on kaze da neće, ja plačem kao malo dijete..pa on nakon nekoliko dana pristane,a ja onda kazem da ne treba dolaziti.....nemamo djecu, ja se bojim te odgovornosti, a dulje vrijeme ni odnose....
Zapravo mi brak ne odgovara, najradije bi da smo zauvijek zivjeli odvojeno, bili dečko i cura, išli na dejtove, svadjali se, mirili se. .. brak mi je dosadan. On govori da je nesretan, da bi se razveo, ja ne zelim, samo njega imam...ne zelim biti sama, a opet nisam spremna na odgovornost.
Jedan dio mene uziva u patnji, i kad je sve super samo zeli dramu.
Je li i ovo neki poremećaj ličnosti? Jer bojim se da mu nema lijeka.
Kako odrasti, a ne izgubiti sebe? Je li uopće moguće odrasti sa skoro 40 ako nisam do sada?

Odrastanje znaći ne držati se u 30tim istih onih principa ponašanja kao u 20tim ili 15tim .
Nitko vam ne brani ako ste u braku da i dalje idete na dejtove.

[free.thinkerica]

Gardenya pročitaj.

https://www.telegram.hr/zivot/9-stva...oogle_vignette

[Dragan]

@gardenya
Što te čini sretnom ?