Život. Što je to?

[Meadow]

friendship kaže:

nije to više prirodno, prirodno je ono što su bili kao bebe, prve godine života. kroz formiranje se mijenjaju

jasno, možeš reći a što je s autistima

no nebitno. pa ni u školama ne žele svi učiti

Pa točno, ni u školi ne žele svi učiti, ljudi nisu isti po pitanju želja za učenjem, obrazovanjem, istraživanjem... kako onda možemo reći da je život = učenje tj. škola?

Možda za neke, no sigurno ne za sve.

mravac8 kaže:

Mislim da odgovor na pitanje tražiš na krivom mjestu, na internetu, na forumu.

Možda bi bilo bolje da izađeš van i tamo potražiš odogovor napitanje što je život.

I to tako da pogledaš živa bića ( crve, ptice, žabe, ljude, drveće .... ) i mrtve stvari ( kamenje, zemlju ..... ) i usporediš jedno s drugim, vidiš u čemu se razlikuju.

Pa probaj odgovor na pitanje dokučiti kroz osobine koje imaju živa bića ( a nemaju mrtve stvari ).

Mislim da bi posebnu pozornost trebalo obratiti tome kako živa bića provode vrijeme. Uz, naravno, usporedbu sa mrtvim stvarima.

Mislim da je forum super stvar, jer se mogu dobiti mišljenja različitih ljudi, iz različitih perspektiva. A ipak online borave malo načitaniji ljudi, sposobni voditi malo učenije razgovore.

Pa shvaćam ja distinkciju: živa vs. mrtva tvar, no nije problem u tome.


Već, što je život ŽIVIM bićima/ljudima?

- Sizif - kaže:

Mislim da promašuješ smisao onog što ona pita...
I bakterija je živa pa stoga i ona ima život, no nekako sumnjam da se Meadow tim pitanjem bavi na toj razini...

Meadow se bavi pitanjem ljudskog života, pitanjem (dis)kontinuiteta osobe koja u nekom periodu svojeg života do razine neprepoznatljivosti (na mnogim razinama) više nije ista ona osoba koja je i bila...

...pitanjem prolaznosti i beznačaja u vremenu...

Da, tako nekako se ova tema bavi.


Znači, što je život, ako sagledamo stvari na način da smo mi samo beznačajna točka u jednom dijelu vremena? Prije nas je vrijeme postojalo, nakon nas će postojati. Mi nećemo. Što smo onda mi?

Što je život ako propadaš, trećinu života prespavaš, a ostatak si ili star, ili u ne baš najboljem stanju (emotivno, psihički)?

Što je život ako se baviš trivijalnostima i glupostima, a vrijeme ti ide?
Tipa, novac.
Zašto se moramo boriti za novac, umjesto da vrijeme koristimo na način da unaprijedimo društvo i shvatimo koja je poanta življenja?
Bilo bi nam svima puno bolje.

Znači, što je život? Ispada, borba za novac. Za hranu, stan. I na kraju, ništa.

[Meadow]

wand_1 kaže:

Moderna kozmologija sugerira isto tako, da je sve ništa

Krauss: 'A universe from nothing'

Svemir je, a samim time i mi nešto kao jednadžba -1+1, postoje neki elementi koji se čine realni, međutim, kad riješiš, to je nula. Postojanje je 'privremena' stvar, jer je 'ništa' inherentno nestabilno...




Ne znam, to nisu baš tako teške stvari ako misliš na osobni konačni ishod.

Ono što je nezgodno u životu za pojedinca, po meni, nije njegov nestanak, nego razni oblici patnje dok je tu, dok postoji.


.

Ne znam kome to pomaže. Jedino što je strašnije od potpunog prestanka postojanja je kontinuirano postojanje bez kraja.

Pa ne znam baš, kontinuirano postojanje bez kraja mi se čini super.
Naravno, pod uvjetom da možeš živjeti kao mlada, zdrava osoba.
Zamisli da živimo samo 200 godina, eto.
Ne moramo zauvijek, samo 200.

Koliko bismo toga više naučili, postigli?

Znam da kozmologija tako sugerira, no i na osobnoj razini je sve = ništa.

Mi smo u biti ništa, kad pogledaš.
Ostarit ćemo, umrijet ćemo.
Stavit će nas u grob ispod zemlje, ili će nas zapaliti u krematoriju.
Svijest ako neka i preživi, tko zna gdje će završiti, kako ćemo se inkarnirati, hoćemo li uopće..

Nas kao nas, kakvi smo sada i danas, neće biti.
Nas nema.



Znam jednog čovjeka, cca 55 godina.
Nešto mu se zdravlje pogoršalo u zadnje vrijeme i išao je po pretragama.
Cijeli zabrinut što će na kraju ispasti.
I meni je isto bilo žao jer je dobar čovjek, i ne želim mu loše.

Ali, kad razmišljam: je li uopće razlika ako umre sada ili za 20-ak godina?
Ionako je star, život mu se ne svodi na bog zna što.... a ionako će umrijeti.
Čemu panika?
Zašto ljudi paničare oko tih stvari?

Možda je ovo bešćutno od mene, ali stvarno mi je to prošlo kroz glavu.

[La Baba yaga]

krena kaže:

Možda ovo: Odlazak Fa-changa. Kada je Fa-chang umirao,vjeverica je zaskvičala na krovu."To je baš to", rekao je,"i ništa više".

Ali sa 55 godina još ne shvaćan što je Fa-Chang mislio reći ????

Alegorija, čini mi se barem; ukazuje na trenutačnost i ispraznost života tj neizbježnu određenost života smrtnošću. Dakle neko trajanje u vremenu koje mi ne naslućujemo kao tok niza trenutačnosti. Krik kao neki bljesak konačnosti. To je egzistencija. Plamen koji brzo nastaje i nestaje. Izgaranje. Malo više cijeniti vrijeme. Uobrazilja stajališta "imam vremena na pretek". Mada možda znaći i nešto drugo.

[mravac8]

Meadow kaže:

Ma još je ona uvijek OK što se tiče moždanih funkcija, može se s njom lijepo razgovarati, daje čak dobre savjete i životne mudrosti, ALI je onemoćala fizički, stara, bolesna, teško se kreće, i ponekad se ono malo pogubi. Nije strašno, ali dogodi se.

Pa iste su neke stvari, naravno.. no što s onima koje su brutalno različite?


I na kraju svega, što je onda život?
Ljudi se tuku, pohlepni su itd., a na kraju, ne ostaje ti ništa.
Ono, realno.
Što imaš?

Evo za ilustraciju: moja teta ima na jednom računu skoro sto tisuća kn, a na drugom još i više, plus udio u nekim dionicama, fondovima... Plus novca kod kuće koji nije na banci. Plus svaki mj mirovinu koja ajde, nije previsoka, ali nije ni najmanja. Od nje može pristojno živjeti.

Što ti to sve znači kad nije u stanju spustiti se doslovno 5 min od kuće da bi se okupala na plaži?


Znači, što je život?

Ti misliš da život nema smisla jer je prolazan?

Mislim da si ti lijepa, mlada žena zadovoljna sobom i svojim izgledom, i zadovoljna svojim životom u kojem uživaš. I žao ti je što to nije trajno već se sve zavšiti, kako vrijeme prolazi pretovoriti će se u nešto drugo a ti ćeš se od lijepe mlade žene pretvoriti u staricu naborane i obješene kože.

To je neminovnost, jer je alternativa - zamrznuta slika na ekranu, a na zamrznutoj slici ništa se ne događa, ništa ne protiće pa ni misli ni osjećaji. Jer da bi mislila i osjećala treba protok vremena.

Pitaš što tvojoj tetki vrijedi 100 tiusća na žiro računu? Itekako vrijedi, star moraš biti ali je puno lakše biti star i bogat nego star i siromašan. Tvoja teta se ne mora bojati da će joj iskjučiti grijanje jer nema novaca pa će se stara i bolesna smrzavati u hladnoj kući.

Pojedinac se rodi i živi u okviru nekog društva i mora plesati kako društvo svira. Mora riješiti egzistencijalna pitanja, mora zaraditi za hranu, krov nad glavom odjeću, obuću .....

Dalje ovisi o pojedincu i kako su ga udarci društva formirali. Recimo, nepravedan odnos mog gazde kod kojeg sam bila podstanar prema meni natjerao me je da radim i štedim sve dok nisam kupila stan.

Mi vidimo vanjsku manifestaciju ljudskog ponašanja, ali ne vidimo unutarnje porive koje tog čovjeka tjeraju da se tako ponaša. Recimo, tko zna što to tjera Todorića da zgrče i zgrče.

Puno puta nismo u stanju razumjeti ni vlastite porive ni što nas tjera a gdje bi onda mogli razumjeti druge.

[Empyreus]

Meadow kaže:

Uskoro mi je rođendan.

Odmah sam odbila ove godine spavanja cjelokupno, i ostalo mi 6 godina.


I ja mislim da je bolje ne biti.
No već ako jesmo, i to ima neki svoj razlog, zar ne.

I meni je rođendan za 13 dana.

No to nije ništa posebno, to znači samo da si za jednu godinu bliže grobu.

[mravac8]

Meadow kaže:

Mislim da je forum super stvar, jer se mogu dobiti mišljenja različitih ljudi, iz različitih perspektiva. A ipak online borave malo načitaniji ljudi, sposobni voditi malo učenije razgovore.

Pa shvaćam ja distinkciju: živa vs. mrtva tvar, no nije problem u tome.

Naravno da je forum super stvar, ali neke odgovore moraš tražiti i na drugim mjestima.

Istina, ja sam težište bacila na život kao na biološku osobinu, ali i o ovome što tebe zanima možeš pronaći odgovore promatrajući druga živa bića.

Pogledaj mačku, psa, žabu .... odnosno njihove živote i usporedi sa životom čovjeka. Vidjet ćeš mnoge sličnosti ( kreću se, jedu, razmnožavaju, brinu o podmlatku ...... ) pa možda i na taj način budeš bolje razumjela život čovjeka.

Mislim da sam ti na ostalo već odgovorila, jedino za kraj ono što tebe najviše brine a to je da ćeš se pretvoriti u staricu.

Lako je moguće da, onog trenutka kada se pretvoriš u staricu u starosti budeš jednako uživala kao što sada uživaš u svojim godinama.

Ne poznam te dovoljno, ali većina mladih žena tvojih godina kada ih pitaš bi li danas željele biti dijete ili tinejđerica od 13-godina odgovaraju sa - ne, nedaj bože, hvala bogu da je taj period prošao, ja uživam sada u svojim godinama.

Isto možeš čuti i od 40-godišnjaka ili 50 godišnjaka kada ih se pita bi li sada željeli imati 28 godina i dvoje male djece.

Dakle, život umori, života se zasitiš, život dosadi.

I činjenica da ti je smrt sve bliže i bliže, da je sve bliže trenutak kada ćeš zaspati i nestati u ništavilu ne straši već - tješi.

Ovo sam napisala ne samo da te utješim već zato što u svojim godinama stvarno i iskreno tako mislim.

[- Sizif -]

mravac8 kaže:

I činjenica da ti je smrt sve bliže i bliže, da je sve bliže trenutak kada ćeš zaspati i nestati u ništavilu ne straši već - tješi.

O ništavilu govoriš kao o nečemu pozitivnom, kao o nečemu što ne straši već tješi...

To je, u svojoj suštini, argument za suicid, a ne 'dokaz' smisla života.

[Sigmund]

wand_1 kaže:

Nadam se da Sigmund ne čita ovo, ali naravno da je iluzija Što bi drugo moglo biti? .

čita, čita...i koluta očima

Možemo onda reći da je sve što postoji iluzija. Samo postojanje kao takvo je iluzija jer je sve prolazno i određeno nečim drugim izvan sebe. Sve što postoji je konačno, i mora se nužno samo-ukinuti. To je "tragika bitka".

[mravac8]

- Sizif - kaže:

O ništavilu govoriš kao o nečemu pozitivnom, kao o nečemu što ne straši već tješi...

To je, u svojoj suštini, argument za suicid, a ne 'dokaz' smisla života.

Pa ne baš ......

Nećeš ostaviti izvrsno glavno jelo i ako te na kraju čeka još bolji desert, zar ne?

Pojest ćeš s užitkom glavno jelo, svjestan da te na kraju čeka desert i zatim kad desert dođe na red ......

To je moj subjektivni osjećaj života i smrti. Drugi mogu imati drugačiji osjećaj .....

[Empyreus]

- Sizif - kaže:

O ništavilu govoriš kao o nečemu pozitivnom, kao o nečemu što ne straši već tješi...

To je, u svojoj suštini, argument za suicid, a ne 'dokaz' smisla života.

Ma to je samo jedan od načina na temelju kojeg se ljudi koji vjeruju u ništavilo nakon smrti tješe. Odnosno, govore si da trajni i potpuni prestanak svijesti i nije nešto previše lošega.

A i u pravu su, zaista nije. Tko ne vjeruje, neka proba malo opće anestezije. Nitko se nakon toga nije žalio za to koliko je strašno bilo to ništavilo. Sa time da istina bog, oni su oporavili svijest i govorili o tome. Mrtvi navodno nemaju taj luksuz.

[mravac8]

I nema veze sa smislom života, smisao života daješ životu, onome što je između rođenja i smrti.

[wand_1]

Meadow kaže:

Pa ne znam baš, kontinuirano postojanje bez kraja mi se čini super.
Naravno, pod uvjetom da možeš živjeti kao mlada, zdrava osoba.
Zamisli da živimo samo 200 godina, eto.
Ne moramo zauvijek, samo 200.

Koliko bismo toga više naučili, postigli?

200 g i beskonačno nije isto..

Mi smo u biti ništa, kad pogledaš.
Ostarit ćemo, umrijet ćemo.
Stavit će nas u grob ispod zemlje, ili će nas zapaliti u krematoriju.

Vrlo vjerojatno...

Svijest ako neka i preživi, tko zna gdje će završiti, kako ćemo se inkarnirati, hoćemo li uopće..

Nećemo se inkarnirati. To je wishfull thinking, nema nikakve osnove da bi netko vjerovao u to, osim želje da tako i bude.

Nas kao nas, kakvi smo sada i danas, neće biti.
Nas nema.

Ja bi tebe najradije poslao kod Ray Kurzweila. On je prvi čovjek koji će živjeti vječno..sad ima oko 65 i planira izgurati još 30 kako bi mogao doživjeti značajno produženje života i tehnološku singularnost

E sad, ako on to planira sa 65 možeš i ti s 30

[mravac8]

Empyreus kaže:

Ma to je samo jedan od načina na temelju kojeg se ljudi koji vjeruju u ništavilo nakon smrti tješe. Odnosno, govore si da trajni i potpuni prestanak svijesti i nije nešto previše lošega.

A i u pravu su, zaista nije. Tko ne vjeruje, neka proba malo opće anestezije. Nitko se nakon toga nije žalio za to koliko je strašno bilo to ništavilo. Sa time da istina bog, oni su oporavili svijest i govorili o tome. Mrtvi navodno nemaju taj luksuz.

Ne moraš, možeš to vidjeti i kroz spavanje.

Koliko puta ti je bilo žao što si se probudio i što *danas moraš napraviti to i to .....*?

[wand_1]

Sigmund kaže:

čita, čita...i koluta očima

Možemo onda reći da je sve što postoji iluzija. Samo postojanje kao takvo je iluzija jer je sve prolazno i određeno nečim drugim izvan sebe. Sve što postoji je konačno, i mora se nužno samo-ukinuti. To je "tragika bitka".

Mogu se složiti s tim.

[Empyreus]

mravac8 kaže:

Ne moraš, možeš to vidjeti i kroz spavanje.

Koliko puta ti je bilo žao što si se probudio i što *danas moraš napraviti to i to .....*?

Da, ali sa općom anestezijom je prestanak svijesti više potpuniji i dublji.

To je najsigurniji i najjednostavniji način za ulazak u to stanje 'smrti', drugi su na žalost teške ozljede mozga.

[- Sizif -]

mravac8 kaže:

I nema veze sa smislom života, smisao života daješ životu, onome što je između rođenja i smrti.

Ako prema tvojem viđenju život ima smisla, zašto o ništavilu govoriš kao o utjesi?

Nije li to proturječno?

[wand_1]

Fantasist kaže:

pojedinac možda i može se dovesti u stanje iste frekvencije sa informacijom svemira..

Da citiram Stilinovića: 'Ova izjava apsolutno prekrasno zvuči. Jedini je problem što je to hrpa riječi koje zajedno ne znače ništa, baš kao da kažete – prehlađeni kalodont čita tetku plavog srpnja'

[john newman]

to ti je svemirsko sranje, kao i sam svemir. ako pogledaš sastav života i svemira, vidiš da je sve sastavljeno od govana.

[mravac8]

Empyreus kaže:

Da, ali sa općom anestezijom je prestanak svijesti više potpuniji i dublji.

To je najsigurniji i najjednostavniji način za ulazak u to stanje 'smrti', drugi su na žalost teške ozljede mozga.

Ali, da bi čovjek shvatio o čemu se radi dovoljan je i prestanak svijesti kod spavanja. Jer i spavanjem stićeš iskustvo kako je to bidi bez svijesti, u ništavilu nepostojanja.

Osim toga, nije bitan prestanak svijesti, bitan je trenutak buđenja, kada si već polusvjestan i žao ti je što se moraš probuditi i krenuti u novi dan. Najčešće jer te čeka nešto za što misliš da će biti neugodno.

[mravac8]

- Sizif - kaže:

Ako prema tvojem viđenju život ima smisla, zašto o ništavilu govoriš kao o utjesi?

Nije li to proturječno?

Zato što i smisao ima rok trajanja.

I umori te borba da bi život organizirao prema smislu koji si mu dao. Ili ti dosadi.