Rak pluća

[BluesCat]

U ponedjeljak sam pokopao oca

[imago2007]

Tako je moralo biti, a svakom smrću svi mi moramo naučiti nešto. Pokušaj dokučiti što bi ti trebao naučiti. I drži se. Energija se ne gubi, samo mijenja oblik. Tako i njegova duša.

[imago2007]

Di je zazie?

[chickeneye]

BluesCat kaže:

U ponedjeljak sam pokopao oca

moja iskrena sucut.................

[nordea]

BluesCat kaže:

U ponedjeljak sam pokopao oca

Moja sucut...

[dersu]

allegra kaže:

Što se makrobiotike tiče, nisam vidjela da je ikog još izlječila ... ali je zato oboljelima, koji su od ranije naučeni na drugi tip ishrane, pokvarila ionako slabu kvalitetu ostatka života

poznajem dve osobe koje su izlecili karcinom s makrobiotikom, al karcinom nije bio metastaziran.
sve zavisi od faze u kojoj je karcinom.

isto vrlo vazno:

piti svaki dan sok od 1 kg cedjene svijeze cvekle! pomaze i kod hemoterapije:
http://www.mz-verlag.de/00000092010d...010f0c345.html - 20k

tekst je na njemackom, nadam se da to nije veliki problem.

[cesma]

radila sam na kemoterapiji i znam da se rijetki uspiju izvući u potpunosti ali i produžiti život par godina, isto tako je velika stvar, ukoliko je kvaliteta života tih par godina donekle ok. mama mi je imala mb.Hodgkin, pila je sok od svježe cikle pomiješan sa jabukom i mrkvom da ublaži ciklu i krvna slika joj se super popravila.sada je od toga prošlo 10 god. i još uvijek ga pije i osjeća se super.
svima sam svojim pacijentima to preporučila, preporučam i vama!!!

[dersu]

jednoj mojoj poznanici su se pojavili mali tumori u grudima. ljecnik joj je savjetovao da ih operira. ona je pocela piti sok od cvekle svaki dan i nakon odredjenog vremena mali tumori su se povukli sami od sebe, znaci nije bilo potrebno ic na operaciju.

znam drugu zenu koja je isto imala rak dojki i bila je otpisana vec prije dvadeset godina. pocela je jest makrobiotiku i pit sok od cvekle, mrkve i jabuke. ziva je jos!

trecu kojoj se sjecam iz detinjstva, se izlecila od karcinoma s mlijekom od koze. svaki dan je pila 1 litar. ali ta je zena zivjela na selu i imala je svoju kozu, pa je sama proizvodila svoje mlijeko.

[taylorica]

tatiana kaže:

hvala
trudim se. još je puno teških dana pred nama.

prije par tjedana mi je umro poznanik, imao je 47-8 godina. od raka.
tek prije 4 mjeseca su mu dijagnosticirali rak i sad je mrtav. rak se proširio svuda, svuda. nije imao šanse.
kad čujem riječ "rak" ja sam luda.
liječnici kažu da sve to skupa nije toliko tragično kako je bilo prije desetak godina, i stvarno je istina da je medicina silno otišla naprijed.
ali kad čujem za ovakve slučajeve kao što je taj moj poznanik bojim se da tu nikakvog lijeka nema i neće biti tako skoro.

Ne brini. Ne mora uvijek biti tako. Istina je da konkretnog lijeka nema, ali terapije uspješno pomažu većini. A čak i u slučajevima kada nema adekvatne terapije ili je tumor neizlječiv, moguće je držati ga pod nadzorom lijekovima. Iako osoba ima tešku dijagnozu, nije da mora umrijeti za par mjeseci. I neizlječive neoperabilne tumore moguće je održavati pod nadzorom i nekoliko godina. A u međuvremenu, možda i pronađu lijek. Do tada, uz malo upornosti i nade, život ti može biti skoro pa normalan. Pusa, drži mi se.

[taylorica]

cesma kaže:

radila sam na kemoterapiji i znam da se rijetki uspiju izvući u potpunosti ali i produžiti život par godina, isto tako je velika stvar, ukoliko je kvaliteta života tih par godina donekle ok. mama mi je imala mb.Hodgkin, pila je sok od svježe cikle pomiješan sa jabukom i mrkvom da ublaži ciklu i krvna slika joj se super popravila.sada je od toga prošlo 10 god. i još uvijek ga pije i osjeća se super.
svima sam svojim pacijentima to preporučila, preporučam i vama!!!

Potpisujem. Čak i ako se pomirimo s činjenicom da nema lijeka za ovu opaku bolest, i dobiti par godina velika je stvar. I počneš više cijeniti život jer ti je svaki dan dragocjen.

A što se soka od cikle tiče, osobno preporučujem Breussovu mješavinu povrtnog soka: cikla, mrkva, celer, rotkvica i krumpir. Jedna čaša dnevno čuda čini.

[taylorica]

Uranus kaže:

Ako počne uzimati kemoterapija, slaba pomoć će joj biti alernativa.

Postoji Breussova terapija gladovanjem 42 dana koja je pomogla mnogim ljudima. Ali nju trepa disciplinirano provoditi i treba je izdržati.
Uz nju ne dolazi u obzir kemoterapija, pa čak ni uzimanje bilo kakvih lijekova, čak ni protiv bolova.

Ovdje imaš za naračiti knjige o toj terapiji ako te zanima: http://www.superknjizara.hr/search2.php?PHPSESSID=49040560af84a69fd383e1f7ec62 faef&searchCategory=sve&searchPhrase=breuss

Slažem se s ovim. Da kemoterapija uprska bilo kakav način upletanja alternative. Ali, nekako pod normalno dolazi da se prvo pokušaš osloniti na modernu medicinu, pa tek onda, ako ne ide, alternativu uzimamo u obzir nekako kao da ionako nemamo više što izgubiti.

Koliko je to u redu ili nije, pojma nemam. Iako, nakon jako teške dijagnoze, uplašiš se za život, slijepo vjeruješ liječnicima, prođeš Sodomu i Gomoru, misleći kako oni najbolje znaju. Nekima i pomogne. Ali svaki organizam reagira drukčije. A ako nema očekivanih rezultata, stvar s alterativom se pogoršava jer je tijelo toliko iscrpljeno, da je preslabo pokušati se boriti samo prirodnim načinima.

Imam Breussovu knjigu, i , ne znam, teorija tamo meni čak drži vodu. Ali je zeznuto to što te nijedan liječnik ne želi strpati u bolnicu da budeš pod njihovim nadzorom, a dozvoliti ti da šest tjedana ništa ne jedeš. A opet, teško je na svoju ruku ništa ne pojesti kroz 42 dana, jer možeš umrijeti. A kombinacija nije dozvoljena. Ova terapija podrazumijeva ne uzimanje hrane i ne korištenje nikakvih lijekova, kemoterapije, zračenja, ičega. A doktori to ne podržavaju. A kada si uplašen za život, najprije slušaš doktore,pa i kad nema rezultata. Jer se nadaš da će ih možda jednom biti. Ma sve je to sjebano, i doktori i pacijenti samo su ljudi, zbunjeni i nemoćni. Sve je to u kurcu.

[taylorica]

Emo§ion:D kaže:

Isto tako, nekako si mislim, ako je osoba stvarno potpuno obuhvaćena, sorry, ali mislim da se tu više ništa ne može.
Pošto su te terapije stvarno iscrpljujuće, da možda razmisli i odustane od njih, te ostatak života pokuša provesti najbolje što može?

Nemoj tako. Mislim da je to najgore što se osobi može dogoditi. Pomiriti se sa zlom sudbinom. Zar misliš da osoba koja je svjesna da će uskoro umrijeti doista može provesti ostatak života najbolje što može? Nije lako reći, pa da, ionako imam samo dvije godine života, idem ja sada putovati po svijetu i ludo se provoditi prije nego umrem. Ne ide to baš tako. Bolest ti opterećuje misli, čak i onda kada se pomiriš s njom, i ustvrdiš da to tako je i da to tako mora biti, i da se ti tako trebaš nositi s tim.

Osim toga, što je s ljudima oko tebe, koji te vole i mole se za tvoj oporavak? Ako ni zbog čega, ne možeš dići ruke zbog njih. A i nada umire zadnja. Možda se dogodi čudan preokret. Možda i čudo. Ne treba gubiti nadu.

A terapije ne moraju nužno biti toliko iscrpljujuće. Niti je pravilo da osoba izgubi 20 kilograma i kosu. A ni da povraća svaki dan. Ima i loših i dobrih dana. Najvažnije je kako se nosiš s tim. Sam procijeniš što je najbolje za tebe. Iako, kada znaš da si odbijanjem uzimanja lijekova riskiraš okončati život u roku od tjedan dana, nije tako teško popiti nekoliko tableta dnevno. U svakom je čovjeku želja za životom. I vjera. I nada. Od toga se ne odustaje.

[taylorica]

Emo§ion:D kaže:

Ako joj je čitavo tijelo zahvaćeno bolešću više je nego očito da spasa nema, pa zašto se onda mučiti nekakvim mukotrpnim terapijama, koje su i vrlo bolne, kada će ionako kraj stići prije ili kasnije.
Ja sam svojom izjavom samo htjela dobro.

Svaka ti čast ako si ovom izjavom htjela dobro. Što misliš, kako se osoba kojoj je cijelo tijelo zahvaćeno bolešću osjeća nakon tvoje izjave da će ionako umrijeti prije i poslije?

Da, umrijet će, ali uz lijekove i mukotrpne terapije živjet će nešto duže. I kako onda svjesno prestati uzimati lijekove i odlučiti se na samoubojstvo?

Pa daj onda ti prestani disati namjerno. Ionako, i ti ćeš umrijeti prije ili poslije.

necemo se vrijedjati na ovakvoj osobnoj razini. ovo sto je emosion napisala je legitiman stav koji dijele mnogi ljudi, i zbilja nije potrebno da ju se vrijedja samo zato sto ima malo godina. kemik.

[taylorica]

Lavica02 kaže:

Ma dajete se malo saberite.
Kao što je allegra rekla...chickeneye nema kompletnu dijagnozu..
Nisam pesimista (vidjela sam ljudi koji su profunkcionirali i s rakom..rijetko, ali) no ukoliko se odustalo od operacije znači da je stvar gora nego se mislilo.
Kemoterapija nije samo jedna, ima jako puno "vrsta" i ne mora nužno biti mučnina nakon nje. Neke se uzimaju 20 min, neke 2 dana.. večina njih izaziva klasične posljedice ( mučnina, ispadanje kose...). Moj tata nije imao ništa od toga. Usporedno je išao i na zračenja. Primao je i jednu vrstu injekcija svaka 3 dana. Jedna doza tada 100 DEM ( sam plaćaš jer HZZO ih plaća samo kod liječenja narkomana!!!!) E, od njih mu je bilo gadno, stvarno gadno.
Pio je hrpu vitamina, čajeva....
Glupo je reći...e sada mora promijeniti način života za 180, ići na tu dijetu od 42 dana ( mislim haloo, organizam je iscrpljem bolešću, kod te nazovimo dijete je stvar u tome da se organizam iscrpi, doslovno, jer mišljenje je ako je tijelo gladno i stanice raka neće imati što jesti pa će "nestati"). Kod svih bolesti pogotovo kod ove ( osobno sam jako ljuta, nisam stručnjak u medicini, no živjetli smo s tom boleštinom, razmišljam ovako; došli smo kao čovječanstvo na Mjesec, trošimo silnu lovu na dokazivanje, ratovanje, kao najpametnija smo bića na Zemlji, a nismo u stanju pronaći lijek za tu opaku boleštinu) bit je čovjeku pružiti kvalitetu života ne kvantitetu.

Doktori su tu da nam pomognu ( ima ih svakakvih ) na nama je da ( na žalost ) kopamo, tržimo, molimo pomoć. Prvo medicina, a alternativa kao pomoć.
I jako, jako, jako, jako puno optimizma ( ne samo izvana, nego i iznutra jer to je ono najbitnije), pozitivna snaga volje

Lijepo sročeno.

Samo je bed što medicina i alternativa ne idu baš ruku pod ruku. Kod ove terapije, recimo, Breuss izričito zahtijeva potpuno isključenje zapadne medicine. Što je teško, ako lijekovi drže tumor pod nadzorom i, indirektno, i samu tebe živom. A ne smiješ ih piti šest tjedana, u ovom slučaju. Teška je to odluka. I teško je tu biti pametan.

[taylorica]

Vanjushka kaže:

Samo hrabro.

Mozda nije mjesto, ali moram, moja poznanica, 33 godine, zaboljelo je kao danas, otisla je na snimanje, tumor pluca, za sedam dana je umrla. Pokopali su je neki dan.

Ja jos ne mogu vjerovati, sedam dana, ej. Ja sam mislio da je i mjesec dana prebrzo.

Nema pravila.

Staro-mlado. Muško-žensko. Bogati-siromašni.

Čak i za vrijeme neke gadne terapije, nema pravila, tipa:

Ćelavi-kosati. Mršavi-debeli. Veseli-depresivni. Povraća-ne povraća. Jede-ne jede. Umre u roku sedam dana-živi sedam godina.

Jebigga...

[taylorica]

imago2007 kaže:

Vrlo je važno da održava fizičku težinu pa preporučujem da kupiš FRESUBIN u ljekarni oko 6 kn je komad, može se dobiti i na recept, tad je dzabe. Izgleda kao tetrapaktić od 2 dl mlijeka što ima po dućanima. To se pije na slamkicu, ima više okusa. Vrlo je važno da NE MRŠAVI koliko god je to moguće.

Jep, ako osoba ima dovoljno kila, lakše podnosi i lijekove i terapije. Fizički je spremnija nositi se sa svim tim.

A gorespomenuti pripravak je odlična stvar. Ja to pijem već pola godine i jaaaaaaaaaaako je fino.

[taylorica]

zazie1 kaže:

Najljubaznije molim zdrave ljude da ne laprdaju bez veze. Čak ni oni koji poznaju nekoga s karcinomom pojma nemaju.

Ja sam pacijentica s adenokarcinomom pluća. Prošla sam u posljednjih godinu i pol: polovično uspješnu operaciju, neuspješnih 6 ciklusa kemoterapije, seriju od 30 zračenja i postupak po imenu talkaža. U dosadašnjem su me tijeku bolesti doktori triput otpisali. Danas živim, radim i ponašam se sasvim normalno, a osjećam se kao avion.

Ne postoje dva ista raka, ni dva ista pacijenta. Najvažnija je psihička ravnoteža, želja za životom i borba. Usput si svatko pronađe neku podršku (najčešće iz područja alternativne medicine) a ako mu koristi psihološki, onda potpomaže procesu ozdravljenja. Osobno se hranim posve normalno. Kad sam se razboljela, napale su me stotine ljudi sa stotinama recepata, dobronamjerno, ali bez veće koristi.

U jednom sam razdoblju intenzivno meditirala i to mi je, mislim, mnogo pomoglo. Postoji knjiga pod izvornim naslovom "Getting Well Again" koja je prevedena i na hrvatski, mislim pod naslovom "Kako ponovno ozdraviti" i ona mi je također bila vrlo korisna, posebno u pogledu usmjeravanja meditacije.

Najvažnije je da pacijent aktivno sudjeluje u svom ozdravljenju, zanima se za tijek bolesti, informira se o mogućnostima i odabere svoju taktiku borbe. Depresija i strah su smrt. Neodgovarajuća podrška obitelji (ako svi cvile i plaču i otpisuju te) također. Vidjela sam žene koje su imale slabije oblike bolesti i bolje prognoze od mene, pa su umrle. Ja sam na nogama i smatram se pobjednicom, a svaki novi dan jednim korakom dalje od bolesti.

I da, u Hrvatskoj postoji jedna prateća studija Rocheovog lijeka Tarceva. Sudjelujem u njoj i mislim da je lijek vrlo uspješan. Međutim, nije čudotvoran, jer djeluje samo na otprilike 10 do 12% pacijenata. Najbolje rezultate daje kod žena s adenokarcinomom, mlađih od 40 godina i nepušačica. Parametri za ulazak u studiju su strogi, a najčešće te za nju preporučuje odjelni liječnik.

I na kraju: u mojoj obitelji bilo je (sa mnom) 7 raznih slučajeva raka. Svi smo preživjeli. Prema tome, molim da se ne dijele recepti o odustajanjima i slične kvazimoralne svinjarije. Da sam slušala takve "dobronamjerne" savjete, već bih davno umrla. Pacijenti s karcinomom česte su žrtve depresije iz koje se, iz osobnog iskustva govorim, u pravilu izvuku. Bolovi su jaki, popratne pojave liječenja strašne, ali život je ipak lijep i ne treba od njega odustajati. Treba se liječiti. Medicina napreduje prema individualnom, pametnom liječenju i trenutku kad će rak postati kronična bolest. Kanim taj trenutak doživjeti.

Rasplakala si me.

[taylorica]

I ispričavam se što sam toliko puta postala za redom, ali sam tek otkrila ovu temu. I želim sudjelovati i posavjetovati se s drugima.

I znam da prethodni post nisam morala cijeli kopipejstati, ali bio mi je tako snažan, i mislim da nije ništa lošega u tome da ga se još jednom pročita.

Hvala na razumijevanju.

[taylorica]

zazie1 kaže:

Kvragu i prognoze! Moja teta je prije tri godine dobila posebno rijedak oblik tumora na mozgu od kojeg obolijeva jedna od 100.000 osoba. Dijagnoza je postavljena u rujnu, a liječnici su smatrali da neće dočekati Božić. Danas je živa i zdrava, živi sama, brine se o svemu, planinari, jedino je malo nagluha.
Prijateljica je dovela tatu u bolnicu s rakom želuca, liječnici su se jedva odlučili operirati ga. Ali jesu i živio je još pet godina sam, s vrećicom za kolostomiju, a umro je u dobi od 75 godina, kad to i nije neko osobito čudo.
Mene su već dvaput dosad slali doma da umrem. Još sam tu.
BluesCat, prognoze su sranje. I sami liječnici priznaju da je njihovo znanje o raku i oporavljanju od njega nedostatno. Ono što će sigurno ubiti tvoju šogoricu je taj nesnosni pesimizam koji izbija iz svake tvoje riječi. Ako ti je cijela obitelj takva i ako ju pokopate dok je još živa, sigurno nema nikakve šanse. Podrška i vjera obitelji u ozdravljenje su NAJVAŽNIJE!!!!

Btw o kojem obliku tumora na mozgu se radi, znaš li možda?

[taylorica]

chickeneye kaže:

ima li tko pozitivnih iskustava s metastazama (na mozgu?) :/

Sjebano je to. Centri za sve živo su ti tamo. Česti su epileptički napadi, bez posebnih pravila, ali to se da riješiti lijekovima.

Najgore od svega je što je dovoljno malo uzrujavanja, blagi udarac ili slično da nešto otkaže, jer su centri za sve živo u mozgu i međusobno su povezani.

Primjera radi, meni je nedavno pukla neka žilica, i pretpostavlja se da ću ostati nagluha na lijevo uho. A sve samo zbog malo jače glavobolje.

Treba paziti na sebe, kontrolirati stres što je više moguće. Izbjegavati uzrujavanje i plakanje, jer stvaraju ogroman pritisak u glavi koji je teško izdržati, a uzrokuje pucanje žilica i otkazivanje rada nekih živaca. Kao i redovito uzimanje lijekova.

Ukoliko je tumor operabilan, oporavak nakon operacije relativno je spor, a recidivi česti, no ima i pozitivnijih slučajeva. Ukoliko nije, a ne odgovara na terapije zračenjem, moguće ga je donekle držati pod nadzorom lijekovima. Postići da stagnira, ako se već ne može suzbiti, i dobiti nešto na vremenu.

S vremenom prijeđe u naviku i nije ti jasno kako si prije mogao živjeti bez 20ak tableta dnevno.

Crni humor, znam...

I zajebavati se na svoj račun prijeđe u naviku nakon nego vremena. Dapače, zna i razveseliti.