Odlazak u manastir i život u njemu.

[Apstraktno]

Poštovanje,

Interesuje me da li je neko ovdje bio pa se vratio iz manastira i da li neko planira ili je rasperio odluku i zašto.
Ne govorim o manastiru u pravoslavlju, ja sam više čovjek koji nevjeruje u Boga kroz religiju, vjerujem da je Bog u nama, tačnije da svi u sebi imamo Boga, a Bog je viša svijest, stanje iza svijesti ili nešto u tom kontekstu, a ne neko ko je bio ovdje na Zemlji i ko će opet doći, pakao i raj i zato mi se ne dopada crkveni manastir - Pravoslavni, najviše mi se dopada Budistički monah, ali opet i oni se mole Budi, interesuje me zašto se ljudi mole nekome, zar se sve ne nalazi u nama?

Mislim da ću kada ovo shvatim otići i zamonašiti se negdje u Budistički manastir, sve manje imam zainteresovanisti za svjetovni život, materijalizam, ljude, toliko osjetim da me vuče u tu stranu, toliko osjetim da mi je prava priroda da se posvetim sebi i duhovnosti potpuno, a ne djelomično dok sam dio ovoga života kojega sada živim.

[Beljki]

Vrlo cest, ali vrlo upitan motiv.

Ozbiljan samostan vjerojatno nece biti zainteresiran za nekoga tko trazi samo bjeg i nema pojma o njihovoj religiji, obicno se ocekuje da si vec donekle verziran u istoj.

Makar kod budista bi jos mogao proc. Predlazem theravadu.
Niti se mole (povijesnom) Budi (u stvari nitko se ne moli Budi iako ima rituala, ali kod nekih ima vise devocijskih praksi vezanih uz bodisatve i neutjelovljene "wisdom" bude) niti zahtjevaju akademsku naobrazbu u budističkim studijima prije primanja kao mnogi u mahajani, a uobicajeno je i privremeno zamonasenje.

Koji god samostan bio malo je nerealno ocekivanje da ces se tu posvetiti sebi i vlastitim duhovnim idejama, a ne zajednickom egzistencijalnom interesu i propisanoj indoktrinaciji.

Predvidjam da sto god odaberes nece potrajati

[Apstraktno]

Beljki kaže:

Vrlo cest, ali vrlo upitan motiv.

Ozbiljan samostan vjerojatno nece biti zainteresiran za nekoga tko trazi samo bjeg i nema pojma o njihovoj religiji, obicno se ocekuje da si vec donekle verziran u istoj.

Makar kod budista bi jos mogao proc. Predlazem theravadu.
Niti se mole (povijesnom) Budi (u stvari nitko se ne moli Budi iako ima rituala, ali kod nekih ima vise devocijskih praksi vezanih uz bodisatve i neutjelovljene "wisdom" bude) niti zahtjevaju akademsku naobrazbu u budističkim studijima prije primanja kao mnogi u mahajani, a uobicajeno je i privremeno zamonasenje.

Koji god samostan bio malo je nerealno ocekivanje da ces se tu posvetiti sebi i vlastitim duhovnim idejama, a ne zajednickom egzistencijalnom interesu i propisanoj indoktrinaciji.

Predvidjam da sto god odaberes nece potrajati

A šta ti preporučujem?

[Bodjan]

Apstraktno kaže:

Poštovanje,

Mislim da ću kada ovo shvatim otići i zamonašiti se negdje u Budistički manastir, sve manje imam zainteresovanisti za svjetovni život, materijalizam, ljude, toliko osjetim da me vuče u tu stranu, toliko osjetim da mi je prava priroda da se posvetim sebi i duhovnosti potpuno, a ne djelomično dok sam dio ovoga života kojega sada živim.

Pa što se ne posvetiš onda? Možeš biti vrlo duhovan bez odlaska u manastir. Svaka sekunda je nova prilika za svjesnost i svjesne akcije.

[Garofeeder]

Nisi otisao sa curom na selo?

[Apstraktno]

Garofeeder kaže:

Nisi otisao sa curom na selo?

Još ne

[Apstraktno]

Bodjan kaže:

Pa što se ne posvetiš onda? Možeš biti vrlo duhovan bez odlaska u manastir. Svaka sekunda je nova prilika za svjesnost i svjesne akcije.

Ne možeš se posvetiti duhovnosti ako si okupiran vanjštinom, bar ja ne uspijevam kompletno

[Bodjan]

Apstraktno kaže:

Ne možeš se posvetiti duhovnosti ako si okupiran vanjštinom, bar ja ne uspijevam kompletno

Misliš, ti ne uspijevaš da se posvetiš 100% duhovnosti jer nisi u 100% duhovnom okruženju, npr. u manastiru? Očekivanje savršenih uvjeta da bi nešto počeli je samo kontraproduktivno i pomaže da odlažemo.

Može se čovjek posvetiti i u manjem procentu, bez manastira.

[Apstraktno]

Bodjan kaže:

Misliš, ti ne uspijevaš da se posvetiš 100% duhovnosti jer nisi u 100% duhovnom okruženju, npr. u manastiru? Očekivanje savršenih uvjeta da bi nešto počeli je samo kontraproduktivno i pomaže da odlažemo.

Može se čovjek posvetiti i u manjem procentu, bez manastira.

U manjem procentu može ali to nije dovoljno, duhovnost traži da se okreneš sebi i nađeš odgovore, a kako to uraditi pored obaveza koje imaš prema sebi i društvu,porodici, poslu, stvarima? Nije duhovnost malo po malo, jer se gubi ono što se spozna danas, sutra zbog svih tih stvari otupiš i vratiš se nazad, manastir nije savršeno mjesto ali itekako je idealno

[Ufur]

Nisam pravoslavne vjeroispovijesti, po pisanju ti jesi. Manastiri su pravoslavni a i pises ekavicom. Pa jel' ti ne bi bilo pitati o tome negdje gdje imas puno pravoslavnih.

A znam da ima gora Atos za vas koji ste pravoslavni. Cijeli poluotok samo za monahe sa puno manastira.

Monastvo je inace milina, koje god vjeroispovijesti, mir tisina, meditacija, bavis se svojim stvarima, blans fizickog i intelektualnog rada je odlican u pravim omjerima, u kojima nisi fokusiran na zaradu i novac apriori, a u svijetu ivako ionako nema sta bas za neke duhovne ljude.

Ovo ti je neki pravoslavni manastir, malo docarava neki zivot i osjecaj takvog zivota, koliko je to moguce kroz video.

vidi ovdje;

One Day in the Life of a Men's Monastery

[šugavo pseto]

na takva mjesta se ide po neodoljivom unjutarnjem pozivu, a ne racionalnim promišljanjem kako bi se pobjeglo od uznemirujućeg profanog života - jer nikakav bijeg nije moguć

to uopće nije stvar nečije voljne odluke

to nije kao da daješ otkaz na poslu kako bi otišao na bolji ili seliš iz jednog mjesta u drugo, mjenjaš ljubavnicu ili čarape

[Ufur]

šugavo pseto kaže:

na takva mjesta se ide po neodoljivom unjutarnjem pozivu, a ne racionalnim promišljanjem kako bi se pobjeglo od uznemirujućeg profanog života - jer nikakav bijeg nije moguć

to uopće nije stvar nečije voljne odluke

to nije kao da daješ otkaz na poslu kako bi otišao na bolji ili seliš iz jednog mjesta u drugo, mjenjaš ljubavnicu ili čarape

Da to da, ali covjek je slab po prirodi svoje stvarnosti, pa se moze lomit izmedu duha i tijela, to se desava ovom mladicu na ovoj temi.

A um zavarava sve i svakoga stalno.

[šugavo pseto]

Ufur kaže:

Da to da, ali covjek je slab po prirodi svoje stvarnosti, pa se moze lomit izmedu duha i tijela, to se desava ovom mladicu na ovoj temi.

A um zavarava sve i svakoga stalno.

to je već signal da ne ide u tom pravcu, što racionalizira, lomi se i promišlja

ja ne idem niti na kavu ako počnem razmišljati ide li mi se ili ne

[Ufur]

šugavo pseto kaže:

to je već signal da ne ide u tom pravcu, što racionalizira, lomi se i promišlja

ja ne idem niti na kavu ako počnem razmišljati ide li mi se ili ne

Da, vrlo vjerojatno si u pravu, iako nikad ne znas, mozda previse okova drzi ga za svijetovno ovo, pa se ne moze odvaziti, a mozda osjeca to negdje unutra. A mozda je iluzija i fantazija.

Tesko je reci nama sastrane...

Neka borba se desava.

A da ne kazem da sve moze biti dio nekog sasvim drugog puta, a to on sada ne zna, jer um je uvijek indoktriniran u nekoj mjeri negdje, cega pojedinac nije svijestan..., cak i kad je siguran da misli ono sto misli...

[šugavo pseto]

Ufur kaže:

Da, vrlo vjerojatno si u pravu, iako nikad ne znas, mozda previse okova drzi ga za svijetovno ovo, pa se ne moze odvaziti, a mozda osjeca to negdje unutra. A mozda je iluzija i fantazija.

Tesko je reci nama sastrane...

Neka borba se desava.

pa ne znam koliko je to nama sa strane, recimo jednom davno kao nezreli nadobudni mladac poslao sam molbu za nekakvi ashram u Danskoj, na koji su mi odgovorili, doduše prilično neodređeno, zahtjevalo je još nešto pregovora, međutim kada sam srcem preispitao svoje motive svatio sam da me to ne bi spasilo, niti da mogu pobjeći od vlastitog uma niti bi to išta riješilo, kao što ne nema spasa niti razriješenja u bilo kakvoj projekciji, ne bi me spasilo ni jack pot od 100 000 000 ojra, kao ni stan od 55 kvadrata i 15 000 kn mjesečne rente ili bilo kakva slična projekcija u kojoj 'vidim' spas i izlaz, kao što nije i ne bi spasilo nikoga drugoga, barem ne na duže staze

što se tiče povlačenja iz svjetovnog života u samosta ili manastir, šumu ili špilju mudraci kažu da se prirodno javlja kada si već velikim dijelom ovladao umom, odnosno tek kada 24 sata na dan možeš ostati svjestan, u suprotnom gdje god ideš za sobom vućeš i prtljagu vlastitog uma, od nje ne možeš pobjeći nigdje

dakle nazovimo monaštvo je stupanj u duhovnom razvoju i to poprilično napredni stupanj, a ne nekakva titula ili bijeg

[Ufur]

šugavo pseto kaže:

pa ne znam koliko je to nama sa strane, recimo jednom davno kao nezreli nadobudni mladac poslao sam molbu za nekakvi ashram u Danskoj, na koji su mi odgovorili, doduše prilično neodređeno, zahtjevalo je još nešto pregovora, međutim kada sam srcem preispitao svoje motive svatio sam da me to ne bi spasilo, niti da mogu pobjeći od vlastitog uma niti bi to išta riješilo, kao što ne nema spasa niti razriješenja u bilo kakvoj projekciji, ne bi me spasilo ni jack pot od 100 000 000 ojra, kao ni stan od 55 kvadrata i 15 000 kn mjesečne rente ili bilo kakva slična projekcija u kojoj 'vidim' spas i izlaz, kao što nije i ne bi spasilo nikoga drugoga, barem ne na duže staze

što se tiče povlačenja iz svjetovnog života u samosta ili manastir, šumu ili špilju mudraci kažu da se prirodno javlja kada si već velikim dijelom ovladao umom, odnosno tek kada 24 sata na dan možeš ostati svjestan, u suprotnom gdje god ideš za sobom vućeš i prtljagu vlastitog uma, od nje ne možeš pobjeći nigdje

dakle nazovimo monaštvo je stupanj u duhovnom razvoju i to poprilično napredni stupanj, a ne nekakva titula ili bijeg

Da, monastvo je stupanj u duhovnom razvoju. Upravo tako. Dal' ima neke sile iza toga, koja te ajmo rec' "zove", na takav nacin zivota, ili je samo dio putovanja koje moze i ne mora trajati cijeli zivot, koje dusa/duh/um zeli, osjeca za sebe, to jedino nisam siguran u cijeloj konstalaciji.

[šugavo pseto]

Ufur kaže:

Da, monastvo je stupanj u duhovnom razvoju. Upravo tako. Dal' ima neke sile iza toga, koja te zove na takav nacin zivota, ili je samo putovanje koje dusa/duh/um zeli, osjeca za sebe, to jedino nisam siguran u cijeloj konstalaciji.

pa ako si ovladao umom onda je svejedno jesi li u spilji ili u gradskoj vrevi, sve nadalje zavisi od unutarnjeg poriva koji niti se dovodi u pitanje niti ga je moguće dovesti u pitanje

ali dokle god promišljaš, racionaliziraš i lomiš se znači da još uvjek robuješ umu

(ovo 'ovladavanje umom' shvati kao stilsku figuru za koju nema adekvatnog izraza u nijednom vokabularu, to je poput prsta koji ukazuje na mjesec - prst nije mjesec, on samo ukazuje na njega)

[Ufur]

šugavo pseto kaže:

pa ako si ovladao umom onda je svejedno jesi li u spilji ili u gradskoj vrevi, sve nadalje zavisi od unutarnjeg poriva

ali dokle god promišljaš, racionaliziraš i lomiš se znači da još uvjek robuješ umu

(ovo 'ovladavanje umom' shvati kao stilsku figuru za koju nema adekvatnog izraza u nijednom vokabularu, to je poput prsta koji ukazuje na mjesec)

Meni je to kristalno jasno da dokle god robujes umu, nikako i nikad nisi slobodan kako god okrenes, sa manastirima, samostanima, asramima, spiljama, pustim otocima, sumama, planinama, pustinjama ili gradovima, tramvajima i autobusima.

Meni se namece novo pitanje;
odakle dolazi poriv..., odnosno, da li je nusprodukt naseg uma/duha sta tko vise preferira, ili dolazi od negdje van nas samih..., ili je u Akashi dan svima a uzme ga tko zeli, ako zeli, figurativno receno.

[šugavo pseto]

Ufur kaže:

Meni se namece novo pitanje;
odakle dolazi poriv..., odnosno, da li je nusprodukt naseg uma/duha sta tko vise preferira, ili dolazi od negdje van nas samih..., ili je u Akashi dan svima a uzme ga tko zeli, ako zeli, figurativno receno.

to je banalni primjer izdrkavanja uma, jednostavno ne ulaziš u to, to ništa ne razriješava što god bilo od pretpostavljenog ili ništa od toga

recimo dokle god robuješ konceptima 'izvana - iznutra' (izvan čega i unutar čega ) i slično već si u kurcu ...

[Miss Piggy]

Samostanski život ne percipiram kao neki prostor duhovne i fizičke slobode, dapače, monasi/redovnici/redovnice imaju sređen dnevni raspored i dosta obaveza, tj. načina na koji doprinose zajednici. Uopće ne razumijem zašto bi netko tko nije konvencionalno religiozan, tj. "opičen" baš za jednu konkretnu religiju, otišao u samostan. Ako se već teži nečemu nematerijalnom, odnosno povučenom životu odvojenom od ljudi, sa prostorom i vremenom za kontemplaciju, spiritualnost itd., onda je bolje pronaći alternativne opcije.

Doduše, prošla sam dosta manastira u Srbiji (ne pitajte kako, long story) i zapravo sam se iznenadila svjetovnošću njihovog života. Mladi, jako obrazovani dečki, poslovno nastrojeni, u smislu da aktivno traže izvore financiranja za rekonstrukciju crkvi i samostana, brinu se za baštinu. Šteta što su celibatni u tim samostanima, dečki su za poželjet, svaka bi im dala.