Držite li gard visoko kad vas muškarac krene osvajati?

[Intra]

Oduvijek sam imala problem, a možda ako i nije problem, sigurno je karakteristika , da prema muškarcima koji mi se krenu udvarati nesvjesno podižem gard i stavljam utega koliko znam i umijem na bilo kakve pokušaje zbližavanja inicirane naravno s muškarčeve strane.
Sama nisam bila od inicijative, ne znam dal zato što nije bilo potrebe ili mi je to crta karaktera.
Nije ni bitnio toliko, večeras, noćas sam ponovno shvatila koliko sam zapravo teška u tim emocionalnim stvarima, divlja možda, nekultivirana.
Kao maslačak na livadi, puhni u mene samo jače i razletit ću se na stotinu strana. Drugim riječima, pokušaj muškarca kojeg prepoznajem kao ono nešto, koji intigrira, tjera me da nađem 100 razloga za bijeg.
Nemam nikakve ljubavne traume, slomljena srca, a već sam punim gazom u dvadesetima, idem prema drugoj polovici, dakle reklo bi se zrela formirana osoba. I osjećam se formirano, ali kad su emocije u pitanju, bježim. Od same sebe?
Pokušavam se dokučiti, sa muškarcima koji mi ne znače, lako uspostavljam prijateljski kontakt, kažu za mene da sam topla osoba, vedra, privlačim ih prijateljskom vibrom.

I u životu su mi se znale dešavati ljubavi upravo sa tim muškarcima kojih se nisam bojala, koje sam na prijateljskoj razini puštala da mi se približe. To nije bila eksplozija ljubavi, ali bila je mirna ljubavna luka. U koju sam dva puta doplovila i iz koje sam oba puta isplovljavala, jer me vuklo nešto nesvjesno u meni.
Spoznaja na dubljim nivoima da nije to TO, da mora postojati ono drugo. Ono drugo, rekli bismo pravo, nisam nikada bjesomučno tražila, jer nekako imam stav da to i nema smisla. Držim da se takve stvari prepoznaju.

Što zapravo želim reći, dosada sam bila prepoznata, a kada sam u ulozi da i ja želim prepoznati i kad mi se dogođa obostrano prepoznavanje, podigla sam gard veoma visoko, navukla zaštitne maske na sebe.kao da to nisam ja, kao da ulazim u bitku.
Ono što me zanima, što je to u meni što me nagoni na borbu sa vlastitim željama? A s druge strane kada sam objekt tuđih želja, nije pravilo,ali povijest mojih veza pokazuje, lakše se prepustim ako je muškarac dovoljno uporan i strpljiv u prijateljskoj ulozi.

Kako to već biva, premda sam mislila da sam protekom adolescenije zaokružila neki samospoznajni proces i premda znam nekako da prepoznajem što me pali, na testu vlastite realnosti života kad su u pitanju emocije ja se jedva provlačim kroz ispit.

Ima neko vrijeme da se nešto čudno događa između jednog kolege i mene, nešto što prepoznajem i sama, a ne samo da detektiram da sam prepoznata, a istovremeno i nešto što pokušavam ignorirati i odcijepiti od sebe kao nepotrebno.
Hladnija sam prema njemu više nego što trebam biti,a on je normalan samnom i svakodnevno topi preskakuje moj gard. Upada u moj teritorij, u moje misli kao da je profesionalni gardist, ruši moje barikadice, ali ja podižem nove. Da se slikovito izrazim.

Dao mi je do znanja, riječima i suptilno i spontano, a ja se ponašam kao livada prekrivena mrazom – samo primam i gledam što ću s tim njegovim bobicama pažnje. Razmišljam kako bi bilo lijepo da niknu u pravu stvar, ali za to bi ja trebala otopiti svoj mraz i pripremiti livadu. Dati sebe, a ja to ne znam još uvijek, iako znam prepoznati.

Vjerujem svom unutrašnjem osjećaju, svojim procjenama. međutim opirem se biti subjekt ljubavi i dalje, davati i primati. Naučena sam samo se prepustiti i uzimati i to od onih do kojih mi nikada nije bilo naročito stalo. Sada kada je i meni stalo, to ne želim pokazati.ne tjeram ga od sebe, ali i ne dajem zauzvrat.
Ljudi s posla primjećuju da se između nas nešto događa, pogledavaju, zezaju. On pokušava, maksimalno je prirodan, ponaša se onako kako to rade ljudi kad točno znaju. A ja se ponašam kao kakav vojnik, onakva kakva nisam, neprirodno, kao da on želi uzeti nešto moje (moju zemlju) i napravit nešto zajedničko, vrt.
A ja sam navikla upadat samo u tuđe i nahranit se pažnjom i tuđim plodovima (ljubavi i pažnjom) i potom nestati na svoju neokrhnutu zemlju.

Ovo bi se moglo nazvati i emocionalnim invaliditetom,ali u drugim odnosima nemam taj problem, ljudi koji me znaju ne ocjenjuju me hladnom, upravo suprotno.

Opteretila sam ovaj tekst vlastitim tokom navirućih misli, zapravo bih htjela čuti dal ima još ljudi kakva sam ja. Žena i djevojaka koje su imale taj gard prema emocijama i kako su ga srušile?
Ovog dečka prepoznajem kao pravu stvar i imali smo super odnos dok se njegov pogled prema meni nije promijenio, dok me nije počeo gledati sa otvorenim kartama, raznježeno, drugačije.
U tom trenutku sam nekako navukla svoje maske i postavila gard.
On je i dalje tu, ali ja bježim od sebe.

Eto zanima me kako biste psihološki ocjenili osobu koja sve razumije oko sebe, svoje emocije i zna prepoznat što je pali, pa onda opet svojim ponašanjem kao da priprema galone vode da sve to ugasi. Taj požar u sebi?

Jel to kukavično ili je na tragu onog razmišljam kako mi je jedna stara žena rekla : daj se onom muškarcu koji će tebe voljeti više. Ja kao da sam i izvrnula njen davni savjet,pa sam je nesvjesno poslušala i davala onima koji su isključivo mene voljeli. U takvim odnosima nisam bila sretna i željela bih to promijeniti i ovdje kod mene se radi o potrebi borbe sa vlastitom sobom.
Zanimaju me možda u prvom redu iskustva djevojaka koje su prošle slično.

P.S. moderatorima: svjesna sam da je ovo tema više za PDF psihologija, ali ako bi prošlo, ostavila bih tu, jer me više zanima praktični aspekt drugih djevojaka i žena u pogledu na problem koji sam iznijela, nego neke psihoanalize. Ali ako nije mjesto tu, slobodno gdje je.

[Perzefona]

Jel ti hoćeš da ljudi čitaju ovo što si napisala? Hoćeš. Onda se potrudi da izgleda probavljivo.

Ja ti to neću čitati. Ako je tebi teško stisunuti pokoji enter i razlomiti tekst na ulomke, meni je teško čitati.

[nalij pero]

Stigla sam do livade pod mrazom. Kao da su joj posvetili Veseljka.

[mari_2011]

ti si jos emocionalno nezrela osoba...
imam dojam da gledas na muske kao na nesto od cega treba
bjezat kao vrag od tamjana...

ali, da okrenes plocu, i zbilja se pocnes druziti s njima... bez obaveze..
bez iceg fizickog... da njegujes prijateljstvo?

mozda bi i ti stekla dodatno samopouzdanje.... i primirila se...
i malo po malo bi znala sto zelis...sto ne.... kako netko dise.... itd...


daj sebi vremena i prostora za manevar... jer ces tako SEBE poznati

sretno!

[ćumez]

auuu,kakav uvodni.kao dio iz romana "prohujalo s vihorom"

[Pješčani sat]

Perzefon@ kaže:

Jel ti hoćeš da ljudi čitaju ovo što si napisala? Hoćeš. Onda se potrudi da izgleda probavljivo.

Ja ti to neću čitati. Ako je tebi teško stisunuti pokoji enter i razlomiti tekst na ulomke, meni je teško čitati.

ovo.
krenula sam ali me satralo.
sori, ali ne mogu čitati

[kokosh_anel]

nalij pero kaže:

Stigla sam do livade pod mrazom. Kao da su joj posvetili Veseljka.

Stvarno sam se trudila (napreskokce) nać tu livadu pod mrazom ali nula bodova
Bole oči, bole oči Autorice, ajd ukratko opiši šta te ustvari muči da znamo odakle krenut.

[ruzy]

kokosh_anel kaže:

Stvarno sam se trudila (napreskokce) nać tu livadu pod mrazom ali nula bodova
Bole oči, bole oči Autorice, ajd ukratko opiši šta te ustvari muči da znamo odakle krenut.

ctrl+f livada

ja cu bas procitat sve

[electric_barbarella]

đizs nisam se ni potrudila čitati

[Mira Flying]

Evo, pročitala sam. Jesi ga nasrala, ali poprilično poetski, moram priznati.

Curo, tvoj razum se opire nekakvim brzopletim romansama i ne želi imati posla s onima koji te samo površno, tj., fizički privlače. Što je u tome loše? Ništa.

Moje najusranije veze, gdje sam se na kraju osjećala kao da sam nasumično pokupila nekoga s ulice i pustila ga u svoj život, proizašle su upravo iz strasti i zalijetanja samo zato jer je netko inicijalno izgledao i ponašao se kao onaj pravi. Jebeš to.

Danas sam, valjda, pametnija, pa bi mi se muškarac mogao približiti samo ako bi mi prvo bio prijatelj. I ne pada mi na pamet omalovažavati nešto stabilno, dosljedno i iskreno nauštrb nekakve filmske strasti koja ode k vragu istom brzinom kojom je nastala.

Na kraju, možda osjećaš da nešto s tim kolegom zapravo ne valja i zato mu ne daš blizu. Imaš onu debilnu pjesmu s kojom me Antena pila u mozak dok sam na poslu "I knew you were trouble when you walked in". Ali bogme mi je osjećaj dobro poznat.

[a1exa]

Ja sam čak i pročitala

Uglavnom žena ima problem sa prepuštanjem
Isto mi nije jasno, samo priča o tome kako je ona lovina i kad vidi da nju muškarac krene osvajati ona diže zidove. Zar nikad ti nisi osvajala? I nema tu strana kao takvih, zavođenje je igra koju igraju obje strane.
Ili sam ja sa Marsa opala

[tenaTT]

Iz moje sadasnje perspektive,a starija sam poodoosta od tebe, ali i s iskustvom i stavom vrlo slicnim tvome u tvojim godinama ( u biti bila sam ipak mladja nego sada ti kada sam tako razmisljala), mogu ti samo poruciti: rusi sama sto brze te nepotrebne zidove koje gradis oko sebe, sjebat ce ti zivot i sto je najgore-nepotrebno! I lovi lovinu koja te pali, iskoristi sto vise moze, probaj ono sto te pali i ne filozofiraj...proci ce ti zivot draga moja u nepotrebnom razbijanju glave oko gluposti a oni koje te pale i prilaze, zavrsit ce s onima koje znaju kako ih dograbiti! Ne budi baustelac koji se bavi gradnjom zidova, budi dizajner interijera i pobrini se da onog za kojeg mislis da je pravi i zadrzis u sto ljepsem ambijentu da ne pozeli odleprsat dalje..da se izrazim tvojim slikovitim rjecnikom

[UVschutz]

ona je mraz, a htjela bi biti rosa, on je bojno polje, a htjeli bi vrt... nisam pohvatala ostale metafore

mislim da gleda previše sapunica

[Natch]

nije mi se dalo sve citati, mislim da su stvari puno prozaicnije.
ukratko, veljaca je prosla, a od parenja opet nista?
to je ono po cemu se ljudi razlikuju od zivotinja: kompliciraju si zivot kulturom i civiliziranoscu bezuspjesno negiraju nagone. a ti biraj: ili ces se sevit ili ces pisati romane o tome

[Pješčani sat]

sad kad dođe đepika i objasni joj funkciju maternice

[Perzefona]

Meni je sad žao što sam ono napisala. Čini mi se da sam potakla ljude na nečitanje, a cura ima problem.

Ajde, žene, pročitajte i kažite koju pametnu.

[Natch]

Intra kaže:

Razmišljam kako bi bilo lijepo da niknu u pravu stvar, ali za to bi ja trebala otopiti svoj mraz i pripremiti livadu...A ja se ponašam kao kakav vojnik, onakva kakva nisam, neprirodno, kao da on želi uzeti nešto moje (moju zemlju) i napravit nešto zajedničko, vrt.

znaci on bi htio oplodit tvoju, jel, livadu a ti mu ne das? o pa to je klasican problem koji je zapravo vrlo lako rijesiti. je li itko ikada livadu (neobradjenu zemlju) pitao zeli li biti, jel pretvorena u vrt? sve ce to tvoj zemljoradnik sam sredit, ti se samo opusti...

[Nikolajevna]

Ja ti to neću čitati ako neće Perzefona.

[Natch]

da, bilo bi ljepse u stihovima

[Lyla]

Perzefon@ kaže:

Jel ti hoćeš da ljudi čitaju ovo što si napisala? Hoćeš. Onda se potrudi da izgleda probavljivo.

Ja ti to neću čitati. Ako je tebi teško stisunuti pokoji enter i razlomiti tekst na ulomke, meni je teško čitati.

Preskocila sam post jer me pocela bolit glava, a onda sam vidjela tvoj odgovor.