Alkoholizam - problemi, iskustva, liječenje - opća tema

[sony5]

On je dobra osoba - baš , kako da ne!! Biježite od njega, nije vrijedan vašeg jada. Ostavi mamu gdje je, a od njega se makni. Njemu su svi krivi osim njega. Nemoj da ti nabija krivnju. Pohvala tebi za upis i brigu za obitelj. Ipak nije tvoje da ih ti uvodiš redu. To ne može dragi bog, a ne ti. Digni ruke od toga koliko god bilo teško. Pravi otac, dobar čovjek (kako ti kažeš) ne okrivljuje druge za svoje propuste i slabosti, ne tuče bližnje. Pravi otac bi rekao: maknite se od mene, nisam vrijedan muke.

[VeronikaN]

sony5 kaže:

On je dobra osoba - baš , kako da ne!! Biježite od njega, nije vrijedan vašeg jada. Ostavi mamu gdje je, a od njega se makni. Njemu su svi krivi osim njega. Nemoj da ti nabija krivnju. Pohvala tebi za upis i brigu za obitelj. Ipak nije tvoje da ih ti uvodiš redu. To ne može dragi bog, a ne ti. Digni ruke od toga koliko god bilo teško. Pravi otac, dobar čovjek (kako ti kažeš) ne okrivljuje druge za svoje propuste i slabosti, ne tuče bližnje. Pravi otac bi rekao: maknite se od mene, nisam vrijedan muke.

Sony,ne bih se složila s tobom!
On je otac autorici teme,te postoji kako emocionalna povezanost,tako i odgovornost prema roditelju.
Otac joj je bolestan od bolesti u kojoj više ne može objektivno rasuđivati,a posljedica je prenošenje vlastitih fikcija(umišljene krivnje) na druge!
Na osnovu toga, bila bi dužnost sve njegove djece,kao i supruge,ako nisu razvedeni,da nešto poduzmu ako žele imati čistu i mirnu savjest,no nikako da se autorica sama upusti u rješavanje tog problema,jer će sigurno i sama postati žrtva,jer taj čovjek je i agresivan!
Ta agresivnost će rasti i teško je odrediti na koga će se sručiti: kćer,susjeda samog sebe!

[twinkly doo]

ono što bi ja napravila...svaki dan bih pričala s njim, da vidim jel ozbiljan u svojoj namjeri da prestane piti, ako nije, mislim reci mu licem u lice: tata, dok ne prestaneš piti ništa dobro se neće desiti! a mamu pogotovo nes moc vratiti.

nosi mu knjige, inspirativne filmove, ma angažiraj se oko toga 1110 posto, radi sve što možeš, predloži psihijatra, psihologa, daj mu bibliju,potakni ga da ide u crkvu, zovi ga svaki dan, instaliraj mu internet, ma sve sve čega se možeš sjetiti da spasiš jednu dušu ))))))))))))

[hefest]

Obavezno liječenje, odmah....
Težak oblik alkoholizma koji je možda u ireverzibilnoj fazi.
Nema čekanja.
Nikakva pričanja, uvjeravanja, ovo, ono..
Tu je prisutna i alkoholna ljubomora... zajebano.

To je teško bolestan čovjek kojem treba stručna pomoć.
I to odmah.

Ne daj se uvući u ništa drugo, nemaš ni znanja, ni iskustva.
Ako to ne učiniš ubrzo će umrijeti, ili od gušterače, ili od jetre, ili možda suicid, tko zna.

[ja_a]

Nekako mi je teško vjerovati dok ovo čitam jer ti opisuješ točno moju situaciju doma koja je trajala do 2008. Završilo je tako da je stari umro sa 70 godina od svih bolesti. Nekada je znao trusiti alkohol čak što ga je naravno dovodilo do njegovih žutih minuta i ekscesa, pa čak i razbijanja, inaćenja, te raznih pakosti. Sve je to bilo pojačano njegovim bolestima kojih je imao cijelu hrpu i postao je svojevremeni fenomen jer je preživio ono što nije trebao. On je skoro 20 godina teško bolovao od raznih teških bolesti. Pred kraj stanje se pogoršavalo i stalno je izvlačio van isto priču staru 30 godina o tome kako ga je stara s nekim tad prevarila, pa je govorio da će ubiti tog čovjeka, pa je stalno govorio da ga stara vara sa svima ostalima. Koliko ima ili nema istine u tome ne bih ulazio, no stvar je u tome da je imao ženu doma i sina jedinca kojima je zagorčavao život. I ne, nisam se znao postaviti prema tome. Bilo mi ga je žao no svatko tko nije s njim srao protiv stare i njenih "preljubnika" i nije htio cijeli dan razglabati o tome (u mome slučaju to sam bio ja), bio mu je automatski i neprijatelj.
Sve to skupa postalo je jako nesnošljivo za trpjeti. Mislio je da smo se urotili protiv njega i svašta.
Jest da je katkad toliko znao pretjerati da sam se i sprdao iz njega a on se sve više počeo se ponašati inatljivo kao da imam mlađeg zločestog brata, a ne oca.
Stara i ja jednom otišli kad nam je radio sranja i to nakon što sam od susjeda morao pozvati policiju jer je redom sve demolirao po stanu. Hitna ni htjela doći, pa morao zvati policiju.
Mogu misliti kako to sve utječe na tebe jer to stvara strašan stres dijetetu. Kao malome bilo mi je strašno gledati kakva sranja mi starci rade, no kada sam odrastao postalo mi je svejedno, no tada se on trudio da mi zagorča život.
Nije tvoj stari loš čovjek kao što nije bio niti moj, ali godine, bolest, te razni lijekovi koji se igraju s hormonima i mozgom čovjeka jednostavno čine svoje. Ti bi se trebala nekako emotivno distancirati od toga.
Moj stari je čak išao jedno vrijeme i psihijatru i ništa od toga.
Ali što reći za čovjeka koji je negdje od sredine 1990-ih, pa do 2008. kada je umro imao 2 ili više infarkta, operirao je zbog raka i nekih izraslina i prostatu i mjehur, imao emoboliju pluća, te trpio bolove svih mogućih i nemogućih vrsta. Patio se strašno. Muka mi je prisjećati se toga. Čak da je bio normalan, mogao je u međuvremenima biti i sretan i sve to, ali nije to znao, niti mogao... a ja mislim da mu niti sam nisam pomogao da se osjeća bolje jer si sam nisam htio priznati da to može voditi samo kraju, već sam mislio da će on živjeti bez obzira na sve. No nije živio. Godinu prije nego je umro i nakon par infarkti kada su ga doktori slikali, gledali su kako mu kuca srce i nije im bilo jasno na koju foru kuca i rekli su da to srce uopće ne bi trebalo kucati kakvo je bilo. Neki dodatni mišiči su ga pokretali.
Bilo je jako teško s njime. Jedino je bilo dobro to je da je što je bio stariji, to je bio sve nemoćniji da demolira sve oko sebe. Pa je počeo u bibliju pisati neke bolesnoće po papirima, pa je stalno čitati pred kraj, govoriti nam o božjim kaznama koje će nas stići. Ma ono.. malo i smiješno. Samo dokaz da moraš biti lud da se baviš religijom.
Ti i tvoja braća bi trebali misliti na sebe. Na žalost iz iskustva eto znam da je teško s takvim ljudima napraviti nešto pozitivno. Probajte s njime malo na finjaka. Odvraćajte mu misli od tih njegovih gluposti. Imajte obzira prema njegovim fiktivnim "problemima" ili se bar pravite da imate. On isto sada samo želi malo više pažnje koje možda nema, a to u tome ludilu ne zna pokazati na pravi način. Nije ni svjestan pravo svojih postupaka.
To vam je kao veliko dijete samo se ovo ne da odgojiti više.

[sony5]

VeronikaN kaže:

Sony,ne bih se složila s tobom!
On je otac autorici teme,te postoji kako emocionalna povezanost,tako i odgovornost prema roditelju.
Otac joj je bolestan od bolesti u kojoj više ne može objektivno rasuđivati,a posljedica je prenošenje vlastitih fikcija(umišljene krivnje) na druge!
Na osnovu toga, bila bi dužnost sve njegove djece,kao i supruge,ako nisu razvedeni,da nešto poduzmu ako žele imati čistu i mirnu savjest,no nikako da se autorica sama upusti u rješavanje tog problema,jer će sigurno i sama postati žrtva,jer taj čovjek je i agresivan!
Ta agresivnost će rasti i teško je odrediti na koga će se sručiti: kćer,susjeda samog sebe!

Ja sam rekao što ona treba za njeno dobro, a što joj onda ti predlažeš? Da ostane, reskira, pati i na kraju izgubi bitku sva izranjavana?

[Otriježnjeni]

sony5 kaže:

On je dobra osoba - baš , kako da ne!! Biježite od njega, nije vrijedan vašeg jada. Ostavi mamu gdje je, a od njega se makni. Njemu su svi krivi osim njega. Nemoj da ti nabija krivnju. Pohvala tebi za upis i brigu za obitelj. Ipak nije tvoje da ih ti uvodiš redu. To ne može dragi bog, a ne ti. Digni ruke od toga koliko god bilo teško. Pravi otac, dobar čovjek (kako ti kažeš) ne okrivljuje druge za svoje propuste i slabosti, ne tuče bližnje. Pravi otac bi rekao: maknite se od mene, nisam vrijedan muke.

ti koji si naucio bjezati od problema nemoj druge navoditi na to. a čije je da pomogne ocu ako nije njezino i njene brace i mame? mozda tvoje, a covjeku ocito treba pomoc.

[Otriježnjeni]

manipi, pokusaj oca nagovoriti na lijecenje u ustanovi, da se za pocetak pokusa rijesiti alkohola, a s tim ce se rijesiti i jednog dobrog dijela agresivnosti, a ako prihvati onda ce mu doktori usput i uraditi analizu stanja i mozda odrediti kakvu terapiju tabletama da se ta njegova agresivnost ne pojavljuje, mamu ne vracaj ni pod razno, prvo lijecenje i tek kad se vide rezultati da je to to, onda poceti pricati o tome, obecati je lako samo rijetki uspiju obecanje i ispuniti, a ako ne bude htio milom, onda se moze u suradnji s doktorom puno toga uciniti pa cak i prisiliti na lijecenje, samo treba bit uporan,

sto god ucinis poslije ce ti biti lakse, znat ces da si pokusala, (govorim iz osobnog iskustva) a pobjeci nemoj. A kako je napisala twinkly uradi sve sto mozes,

[Max Blitz]

Nešto sam htio reći o svom iskustvu s liječenjem od alkohola. Naime, nakon dobrih 20-tak godina cuganja, pri čemu sam na cugu i cigarete potrošio cca 200 tisuća eura (nisam se zaduživao, sve zarađeno i potrošeno), vidio sam da više nema smisla, a i zdravlje mi je počelo stradavati. Otišao sam u Vinogradsku na onaj program dnevne bolnice koji traje mjesec dana. I tu su počeli moji problemi. Supruga me ostavila jer je rekla da neće biti sa LIJEČENIM alkoholičarem i da što će joj obitelj i prijatelji reći kad čuju da sam se išao liječiti od alkohola. Program sam prekinuo nakon tjedan dana, jer sam išao dobrovoljno pa sam mogao. Odlučio sam da ću sam probati ne piti. I to mi uspijeva, jer već oko pola godine nisam popio ni kapi. Ali imam strašne probleme sa okolinom (prijatelji i rodbina). Nikako ne prihvaćaju da sam prestao piti, jer smatraju da nisam normalan. Za njih je biti LIJEČENI alkoholičar nešto najgore što se čovjeku može dogoditi jer se od alkohola idu liječiti samo najgore propalice, ološ, beskućnici ili po nalogu sudske suda prisilno. Društvo me izbjegava i ismijava, pa i ne poziva više. Rodbina također, a i žena se nije vratila, štoviše, podnijela je zahtijev za razvod i prijeti se da neću viđati kćer jer sam liječeni alkoholičar. Dok sam pio, bilo je naravno raznih problema, ali ni u snu nisam mogao ni pomisliti da će mi se ovako život okrenuti naopako jer sam odlučio prestati piti. Istina je da u društvu trijezan nisam baš zanimljiv jer uglavnom šutim i cuclam svoj sok, a to društvu ne paše, kažu da to nisam ja. Istina, moram se naučiti zabavljati trijezan, a to mi teško ide. Eto, ima li tko kakav koristan savjet, što da radim?

[147]

Max Blitz kaže:

Nešto sam htio reći o svom iskustvu s liječenjem od alkohola. Naime, nakon dobrih 20-tak godina cuganja, pri čemu sam na cugu i cigarete potrošio cca 200 tisuća eura (nisam se zaduživao, sve zarađeno i potrošeno), vidio sam da više nema smisla, a i zdravlje mi je počelo stradavati. Otišao sam u Vinogradsku na onaj program dnevne bolnice koji traje mjesec dana. I tu su počeli moji problemi. Supruga me ostavila jer je rekla da neće biti sa LIJEČENIM alkoholičarem i da što će joj obitelj i prijatelji reći kad čuju da sam se išao liječiti od alkohola. Program sam prekinuo nakon tjedan dana, jer sam išao dobrovoljno pa sam mogao. Odlučio sam da ću sam probati ne piti. I to mi uspijeva, jer već oko pola godine nisam popio ni kapi. Ali imam strašne probleme sa okolinom (prijatelji i rodbina). Nikako ne prihvaćaju da sam prestao piti, jer smatraju da nisam normalan. Za njih je biti LIJEČENI alkoholičar nešto najgore što se čovjeku može dogoditi jer se od alkohola idu liječiti samo najgore propalice, ološ, beskućnici ili po nalogu sudske suda prisilno. Društvo me izbjegava i ismijava, pa i ne poziva više. Rodbina također, a i žena se nije vratila, štoviše, podnijela je zahtijev za razvod i prijeti se da neću viđati kćer jer sam liječeni alkoholičar. Dok sam pio, bilo je naravno raznih problema, ali ni u snu nisam mogao ni pomisliti da će mi se ovako život okrenuti naopako jer sam odlučio prestati piti. Istina je da u društvu trijezan nisam baš zanimljiv jer uglavnom šutim i cuclam svoj sok, a to društvu ne paše, kažu da to nisam ja. Istina, moram se naučiti zabavljati trijezan, a to mi teško ide. Eto, ima li tko kakav koristan savjet, što da radim?

Postoji naziv za partnera alkoholičara a to je sualkoholičar. Sualkoholičari je također ovisnik, samo ne o alkoholu nego o alkoholičaru. Sualkoholičar od svojih emocionalnih problema bježi baveći se alkoholičarem i mnogi teško podnose otriježnjenje partnera iako su cijeli samo kukali kako žele da im partner prestane piti. Možda bi vam pomoglo istraživanje toga u literaturi, možda vam bude lakše kada shvatite što se događa i zašto.

[Otriježnjeni]

Max Blitz kaže:

Nešto sam htio reći o svom iskustvu s liječenjem od alkohola. Naime, nakon dobrih 20-tak godina cuganja, pri čemu sam na cugu i cigarete potrošio cca 200 tisuća eura (nisam se zaduživao, sve zarađeno i potrošeno), vidio sam da više nema smisla, a i zdravlje mi je počelo stradavati. Otišao sam u Vinogradsku na onaj program dnevne bolnice koji traje mjesec dana. I tu su počeli moji problemi. Supruga me ostavila jer je rekla da neće biti sa LIJEČENIM alkoholičarem i da što će joj obitelj i prijatelji reći kad čuju da sam se išao liječiti od alkohola. Program sam prekinuo nakon tjedan dana, jer sam išao dobrovoljno pa sam mogao. Odlučio sam da ću sam probati ne piti. I to mi uspijeva, jer već oko pola godine nisam popio ni kapi. Ali imam strašne probleme sa okolinom (prijatelji i rodbina). Nikako ne prihvaćaju da sam prestao piti, jer smatraju da nisam normalan. Za njih je biti LIJEČENI alkoholičar nešto najgore što se čovjeku može dogoditi jer se od alkohola idu liječiti samo najgore propalice, ološ, beskućnici ili po nalogu sudske suda prisilno. Društvo me izbjegava i ismijava, pa i ne poziva više. Rodbina također, a i žena se nije vratila, štoviše, podnijela je zahtijev za razvod i prijeti se da neću viđati kćer jer sam liječeni alkoholičar. Dok sam pio, bilo je naravno raznih problema, ali ni u snu nisam mogao ni pomisliti da će mi se ovako život okrenuti naopako jer sam odlučio prestati piti. Istina je da u društvu trijezan nisam baš zanimljiv jer uglavnom šutim i cuclam svoj sok, a to društvu ne paše, kažu da to nisam ja. Istina, moram se naučiti zabavljati trijezan, a to mi teško ide. Eto, ima li tko kakav koristan savjet, što da radim?

zabavljati se trijezan može, nisam ni sam vjerovao ali je tako, bolje biti i sam nego s takvim prijateljima koji i sami vjerovatno imaju problem, samo to ne žele sebi priznati, pate zato i osudjuju kao što su i mene isto tako osudjivali, a njih par koji poznaju srž problema, i koji poznaju mene puni su hvale, a bolje je imati jednog ali vrijednog nego tuce koji osudjuju, bolje je biti dijete lijecenog alkoholicara nego dijete alkoholicara, to reci svojoj zeni, jer je sve dobro dok mozak tolerira alkohol, a sto poslije kad sve krene niz brdo, bolesti jetre, drhtavica, a svaki dan sve gore, otupljenost itd, Umjesto sto trazi razvod ima da bude zahvalna dragom Bogu a i tebi sto si na vrijeme skonto svoj problem i sto ga pokusavas rijesit ona radi skandal oko najbolje stvari koja se mogla dogodit. A koga vise danas briga sta ce mi drugi rec, pa najvazniji su mi moja obitelj i ja, (da sam to bogdo shvatio ranije) nebi vjerovatno sad piso po netu o svom iskustvu s lijecenjem od alkohola,
ja bi nastavio s lijecenjem, a oni ce polako shvatit, pokusaj nagovoriti zenu da i ona ode na par sastanaka, da se uvjeri da tamo nema niko LUD, i da svi imaju isti problem, i da to nije nista strasno, a pogotovo da nije strasno sto ce ti rec drugi.

[Max Blitz]

Hvala ne odgovorima 147 i Otriježnjeni. Naime, ovakva je situacija: Žena ne želi ni čuti da bi ona možda išla na neki sastanak ili savjetovanje u vezi alkohola jer se boji da će je netko uvesti u neku evidenciju, zapisati joj ime i slično. Njezina obitelj također "pada u nesvjest" da kako sam se išao liječiti u bolnicu, sad me imaju u evidenciji, otvorili su mi karton, pa to ljudi mogu saznati, sad sam ih osramotio, i njih i dijete, kako sam to mogao napraviti i slično. To je njima najvažnije i jedino bitno, tj. da se "prljavo rublje" gura pod tepih i da ne ide u javnost ni na koji način. Što se prijatelja tiče, slična je situacija. Imam par njih s kojima mogu pričati o tome, ali me nikako ne podupiru u smislu da zašto sam se išao liječiti u bolnicu, što nisam samo smanjio piće i to je to. Također me upozoravaju da karton liječenog alkoholičara može u životu izazvati nebrojene probleme. Što se zaposlenja tiče, napredovanja u poslu, eventualnog pojavljivanja na sudu u bilo kom smislu, itd, itd. Ne znam ni sam što da mislim. Nadam se da ću uspjeti u apstinenciji od alkohola, jer mi za sada dobro ide u tom smislu, ali se nisam nadao da ću navući druge probleme na vrat. Za sad mi se čini da sam bio navučen na alkohol u socijalnom i psihičkom smislu, a ne toliko u fizičkom. Svi oni koji piju znaju kakva atmosfera i zafrkancija vlada za šankom među pijanim društvom, te da takvu zabavu i dijaloge nije moguće postići na trijezno. Ja sam inače nešto povučenija i zatvorenija osoba i alkohol mi je pomagao da se opustim, oslobodim, da se smijem (inače se gotovo nikada ne smijem) i da se zabavim. Inače nisam upadao u neke veće probleme zbog alkohola, naravno da ih je bilo, ali ništa drastično. Zbog alkohola mi je bila oduzeta vozačka dozvola tri puta u 20 godina, zadnji put prije tri godine. Također obitelj nije financijski patila zbog alkohola, jer relativno dobro zarađujem (iako sam zapio i popušio novaca u vrijednosti dva stana). Ugalavnom sam skužio da se fizički dobro ne osjećam kad pijem, a pretrage su pokazale da imam načetu jetru koja se navodno može sama regenerirati. Eto, doživio sam veliko nerazumijevanje okoline, pa sam u svojoj apstinenciji i problemima više-manje sam.

[Otriježnjeni]

Poznata mi je ta situacija s poniženjem, ljudi nisu upućeni, za njih su svi liječeni alkoholičari babaroge kojima nije mjesto ni u društvu a ni u obitelji. Što se supruga boji nije ni čudo, jer teško joj je da prihvati da joj je muž alkoholičar, pogotovo muž koji nije u financijskim problemima a ne zna da alkoholičar možeš bit i kad ti sve u životu cvjeta i na poslu i doma, nek se malo raspita koliko samo doktora ima da su liječeni alkoholičari, odvjetnika sve redom ljudi na nivou, pa su i dalje supruge s njima, i daju im punu podršku. Što se tiče da ti karton od liječenja može zagorčati život to čisto sumnjam, barem ja nemam takvih informacija, možeš da imaš problema jedino da te sud poslao na liječenje, a kako si pošao dobrovoljno mislim da to nema nikakve veze, a ljudi ko ljudi, koliko tvojih prijatelja pogrdno priča o tebi dok si pio… a da sad ne pričaju pogotovo o stvari koju ne razumiju, moj kolega i prijatelj s posla nikako da shvati da ja ne mogu popiti samo jedno pivo i kao ostali da podjem doma, neg popijem jednu i dok se ne napijem ne idem doma, zato i jesam di jesam, da sam znao pit nebi bio sad liječeni alkoholičar, ali me podržava. A za dijaloge neke koji se postižu na pijano malo se prisjeti pa ces i sam vidjeti da je to samo obično laprdanje, to dok pijes i ne shvatas tek nakon nekog vremena sve poprima neki skroz drugi oblik. Meni osobno i jest bio problem sto sam uvijek mislio da mi alkohol treba da se opustim, da budem otvoreniji-sve je to u krivu, di ce ti bit bolje opustanje nego izići sa djecom u šetnju i samo njih slušati ima da crkaješ od smijeha, primijetio sam po sebi, dok sam pio uvijek sam imao krive prioritete, a ono sto mi je trebalo bit na prvom mjestu uvijek je bilo po strani, i sam zaradjujem dobro ali sam profućko na alkohol toliko novaca da me strah i samo pomisliti na to. Dok sam pio to me nije smetalo, neg ono, radim zaradjujem i sve za pet, bitno je da se provodim. Da završim da ne padnes na guzicu sta je ovaj pisao, pokušaj suprugu nagovoriti da barem posjeti par puta obiteljske sastanke anonimno naravno, bit ce joj lakse shvatiti poentu svega, pogotovo kako se nositi s tim da joj je muž alkoholičar, jer ni mojoj nije svejedno, a kad razmijeni iskustvo s drugim suprugama ako bude htjela ih čuti bit ćet to sve puno bolje, (samo je mojoj puno lakše bilo da shvati, jer sam ja bio sve samo ne dobar muž).
Jetra ko jetra se regenerira se sama, bitno je da živci i ostalo nije pošlo k vragu, sad za sad ti je najvažnije da ne prekines apstinenciju, okolina ce to polako da shvati, a njena rodbina te i ne treba zanimati, a ni tvoja, napisao sam prije da ste najvažniji ti i tvoja obitelj, i nek te ta misao vodi, a uvijek imas nas forumaše koji te u potpunosti razumijemo, u svakom pogledu,

[Max Blitz]

Odnos mene i vjerojatno bivše supruge, je s jedne strane i kompliciran, a i jednostavan, kako se gleda. Naime, nismo mi dugo u braku, oko tri godine, tako da ne može reći da je provela život uz alkoholičara, pa joj je npr. nakon 20 godina svega dosta. A i oženili smo se naglo, zbog djeteta, naravno, nismo dugo hodali prije braka. Ona se više boji onoga što bi moglo biti, a ne onoga što jest, u stvari, ne da joj se zajebavati sa mnom više. Istina je da sam ja na mnoge načine nastavio živjeti kao i prije braka, izlaziti van i naravno, piti. Dolazio bih doma oko jedan, dva, rjeđe tri u noći i često išao spavati sam u drugu sobu, čisto da me ne gleda tako pijanog. I to joj je smetalo, to je u pravu. Problem je i u tome što imam takav posao da se ne moram dizati rano ujutro, već negdje oko 11, ali onda radim do kasno popode, kako kada po potrebi. I onda, poslije posla kratko doma da sam s djetetom i onda bude neka svađa i ja napravim što? Odem van s društvom piti, ne baš svaki dan, ali često. Kad sam doma s njom, tiha misa. Nismo uopće mogli razgovarati, ili šutnja ili svađa, ništa između. A mogao bih sad do sutra i o njoj pisati, općenito nisam bio zadovoljan s njom u puno stvari, a rješavao sam probleme bijegom iz kuće u alkohol. Počeo sam stvarno puno piti, česta dnevna doza mi je bila 2-3 dcl žestokog plus 7-8 piva, a i više. A onda me ona namjerno budi ujutro u 7, da što se ne dižem rano kao i svi ljudi. A meni puca glava, i naravno, svađa opet. A dijete ide u vrtć, ona bi ga ujutro vodila, a ja bih išao po dijete popodne i onda bio s malom do navečer. Žena je često odlazila kod svoje rodbine sama, a meni dobro došlo, samo da nije doma i da se ne svađamo. Čuvao sam se dobro da nisam pred djetetom pijan. Uglavnom, nisam ja baš cvijeće, ali nije ni ona. Nismo jedno za drugo definitivno. Jedino mi je žao da je odvela malu kod svog starog, mada je viđam dosta često, a iz razloga što dijete želi biti sa mnom, jer izgleda da joj tamo nije baš bajno, mali je stan, gužvaju se. Općenito imam dobar odnos s djetetom, jer sam se čuvao da nisam pijan kad sam s njom, a pogotovo sad kad ne pijem je super. Da, istina, dijete me nasmije, ali jedino dijete, što isto nije dobro. Uglavnom, žena se želi rastati i to bi još sve bilo ok da se sad ne prijeti s tim kartonom s liječenja na brakorazvodnoj parnici. U svakom slučaju bih volio da ne postoji. Mislim da bih imao velike šanse da dijete pripadne meni, ma kako to možda nerealno zvučalo. Znam sve kućanske poslove, a i dijete sam dosta ja hranio na bočicu jer se ženi nije dalo dojiti, pa je brzo odustala od toga. Što se alkohola tiče, morao sam zaista prestati, jer sam počeo imati problema sa zdravljem, tipično alkoholičarski, znojenje, drhtavica, lupanje srca, tlak, mučnine, glavobolja, oslabio mi je vid, sluh, pamćenje, jetra, plus što puno pušim, oko tri kutije, pa me pluća stežu i nemam baš kondicije. Moj stav je sljedeći: prestati piti definitivno, ali ako se ikako može sam, tj. pomoć obitelji i prijetelja je dobrodošla, ali ako izostaje, onda isto ustrajati sam, a na liječenje ako se baš mora, odnosno ako nikako ne može drugačije. Za onih tjedan dana koliko sam bio u Vinogradskoj, skužio sam da ima puno recidivista, pa onda ljudi i muljaju s tim posjetama KLA. Ja bih ono što se ne može, da prođem cijeli program liječenja, ali da me ne uvode u evidenciju. Mislim da se tamo ima puno toga pametnog za čuti, još više od ljudi koji su na liječenju, nego od doktora i socijalnih radnika. Ja sam inače završio dva fakulteta, mislim da nisam baš neka totalna budala, ali ne podcjenjujem nikoga. Zanimljiva bi mi bila iskustva ljudi koji ustraju u apstinenciji, ali pobogu, može li to bez KLA, bez kartona i evidencije dolazaka. Ja npr. doma nisam uopće pio, niti uz jelo, isključivo vani, po lokalima i klubovima, što je naravno, skuplja varijanta, Ali imam kući nešto alkohola, stavio sam bocu rakije na ormar da je gledam, hoću li popustiti. Kažem, oko pola godine sam za sad bez kapi alkohola, nadam se da će tko i ostat. A ne znam što bih uopće bezalkoholno pio osim vode i kave, coca colu ne volim, sokovi su puni šećera. Što se uopće može piti da nema alkohola? Otkrivam svijet bezalkoholnih pića, stvarno, što piti?

[Lifelover]

"A ne znam što bih uopće bezalkoholno pio osim vode i kave, coca colu ne volim, sokovi su puni šećera. Što se uopće može piti da nema alkohola? Otkrivam svijet bezalkoholnih pića, stvarno, što piti?" to i mene zanima

[Otriježnjeni]

E to što si s suprugom samo tri godine u braku ne opravdava je to sto ne želi da prihvati tebe i tvoj problem s alkoholom, a ovo što si napisao za svađe i odlaske od kuće i sam sam to radio, dnevna doza nam je tu negdje, a kao i ti sam počeo ono malo po birtijama, malo po nekim fešticama,a kad sam doma ni kapi, tu smo negdje, kako se kaže u 5 deka. Za knjižicu da si član kla, nijedan sud neće radi nje donijeti odluku koja šteti tebi, pa sudovi i spremaju na liječenje od ovisnosti, ja da nisam sam otišao spremila bi me sutkinja, jer u 4 godine 4 prometne, i svaki put pijan, i ta knjižica mi je puno pomogla kod kazne. Tako da knjžica ko knjžica ne znači ništa pametnoj osobi, sa ženom se pokušaj pomirit radi malene, pogotovo što su ženska djeca privrženija ocu nego majci, e sad je pitanje koliko ona to želi u stvarnosti, jer kako sam primjetio nisi cvjećka ali nisam ni ja pa se sve lijepo sredilo, vjeruj mi da se čak isplati poći i do bračnog savjetnika, jer kad sam ja prestajao piti imali smo jedan put tjedno sastanak sa savjtnicom koja je usput i voditeljica KLA, ukazala je meni na moje pogreške ali i suprugi, i hvala bogu sad je sve ok, mislim ima malih svadjica kojih će uvijek i bit ali ništa strašno, pokušaj se pomirit.
Jesi li se raspitao jeli ima kakav klub anonimnih alkoholičara?
Program liječenja traje najmanje 3-5 god, i u pravu si kad kazes da više se nauči slušajući druge koji imaju isti problem nego odlascima kod psihologa ili nekoga sličnog, recidivista ima i uvijek ce ih biti, koliko sam ja skužio malo osoba dodje svojom voljom, uglavnom su pod nekim moranjem, ili je sud, socijalna služba, bolest, Ljudi ne shvataju, pogotovo na početku su slijepi i gluhi, niti što vide niti čuju, i još ako prekinu liječenje nakon pola godine godinu, malo ih je koji se nisu vratili, samo što se onda vrate triput gori i bolesniji, ja sam prije par godina se bio ostavio alkohola, nisam skoro godinu dana pio, ali bez kluba, i onda sam počeo opet piti. Ispočetka je to bilo par piva na poslu, a nakon dva mjeseca sam gonio po starom, gajbuša svaki dan i sve super, u biti kad bi svi pošli doma ja bi još ostajao da koju popijem, a vjerujem da kad sam prestao prvi put pit i da sam pošao na klub da nebi ni počimao opet, ali bolje ikad nego nikad,
Sa mnom na klubu ima likova koji apstiniraju po 15 god, jedan čak 23 god ne pije, i ti su redoviti, i konstantno ponavljaju da ih klub konstatno drži budnima, jer nako pola god, godinu dana se opustimo i lakše se udje u recidiv, pogotovo ko je recemo bio u nekim dugovima, i sve lijpo krenulo najboljim putem i onda pomisli, ma mogu ja bit umjereni potrošač i eto ga opet, (da samo znali piti ko normalan svijet nebi ni morali vraćati dugove ili se liječiti od drhtavice itd..) ima i jedan koji je dva puta pravio recidiv, oba puta je završio u vinogradarskoj jer je bio u katastrofalnom stanju, ali je uspio i sad redovito posjećuje klub. I pomaže onima koji tek dodju i onima koji naprave recidiv,
Rakiju odmah uzmi i u sudoper s njom, recidiv ti nije potreban, sa njim neceš ništa pametno postignuti osim da ćeš se ujutro osjećati ko zadnji papak, i kako to biva, opet ćeš se napit da bi zaboravio da si papak, i ode pola godine lijepog života u zaborav, nego se ti lijepo raspitaj za anonimne, i ne napuštaj nešto što vidiš i sam da ti je samo dobro donijelo, malo po malo se ljudi naviknu da netko ne pije, mene su peglali na početku de popij, da ne smijem jer mi žena brani, sto nekih nagovaranja, i drago mi je što nisam posustao,
Umalo da zaboravim, bez Kla teško da čovjek uspije, a pogotovo da shvati poentu nepijenja, imam par bližih rodjaka koji su prestali pit jer su bili alkoholičari, sad iz ovog kuta kad gledam njima je trebalo 4-5 godina da krenu pričati sami o svom pijenju i o tome što im je to pijenje dobrog donijelo, dok mi koji smo na klubu nakon godine dana krenemo gledati svijet realnim očima, i nakon godine nije to to, ali nedamo se,
A što piti? I ja eksperimentiram, kolu volim, ali od nje više štete nego od rakije, pa je izbjegavam, mada kad sam prestao piti prvih par mjeseci sam samo nju pio jer mi organizam tražio nešto gazirano, a u zadnje vrijeme sam otkrio da je voda zdrava ), cedevita da ne pričam, i kupujem one šumeće tablete (mgnesium, multivitaminske, sve osim željeza (željezo zezne probavu sve poremeti), i one su mi za osvježenje odlične,
p.s. George Bush je isto liječeni alkos, čak je mislim napisao i neku knjigu o tome, možeš pogledati da na nekim priredbama svi piju šampanjac a njemu se donese voda,

[Otriježnjeni]

E to što si s suprugom samo tri godine u braku ne opravdava je to sto ne želi da prihvati tebe i tvoj problem s alkoholom, a ovo što si napisao za svađe i odlaske od kuće i sam sam to radio, dnevna doza nam je tu negdje, a kao i ti sam počeo ono malo po birtijama, malo po nekim fešticama,a kad sam doma ni kapi, tu smo negdje, kako se kaže u 5 deka. Za knjižicu da si član kla, nijedan sud neće radi nje donijeti odluku koja šteti tebi, pa sudovi i spremaju na liječenje od ovisnosti, ja da nisam sam otišao spremila bi me sutkinja, jer u 4 godine 4 prometne, i svaki put pijan, i ta knjižica mi je puno pomogla kod kazne. Tako da knjžica ko knjžica ne znači ništa pametnoj osobi, sa ženom se pokušaj pomirit radi malene, pogotovo što su ženska djeca privrženija ocu nego majci, e sad je pitanje koliko ona to želi u stvarnosti, jer kako sam primjetio nisi cvjećka ali nisam ni ja pa se sve lijepo sredilo, vjeruj mi da se čak isplati poći i do bračnog savjetnika, jer kad sam ja prestajao piti imali smo jedan put tjedno sastanak sa savjtnicom koja je usput i voditeljica KLA, ukazala je meni na moje pogreške ali i suprugi, i hvala bogu sad je sve ok, mislim ima malih svadjica kojih će uvijek i bit ali ništa strašno, pokušaj se pomirit.
Jesi li se raspitao jeli ima kakav klub anonimnih alkoholičara?
Program liječenja traje najmanje 3-5 god, i u pravu si kad kazes da više se nauči slušajući druge koji imaju isti problem nego odlascima kod psihologa ili nekoga sličnog, recidivista ima i uvijek ce ih biti, koliko sam ja skužio malo osoba dodje svojom voljom, uglavnom su pod nekim moranjem, ili je sud, socijalna služba, bolest, Ljudi ne shvataju, pogotovo na početku su slijepi i gluhi, niti što vide niti čuju, i još ako prekinu liječenje nakon pola godine godinu, malo ih je koji se nisu vratili, samo što se onda vrate triput gori i bolesniji, ja sam prije par godina se bio ostavio alkohola, nisam skoro godinu dana pio, ali bez kluba, i onda sam počeo opet piti. Ispočetka je to bilo par piva na poslu, a nakon dva mjeseca sam gonio po starom, gajbuša svaki dan i sve super, u biti kad bi svi pošli doma ja bi još ostajao da koju popijem, a vjerujem da kad sam prestao prvi put pit i da sam pošao na klub da nebi ni počimao opet, ali bolje ikad nego nikad,
Sa mnom na klubu ima likova koji apstiniraju po 15 god, jedan čak 23 god ne pije, i ti su redoviti, i konstantno ponavljaju da ih klub konstatno drži budnima, jer nako pola god, godinu dana se opustimo i lakše se udje u recidiv, pogotovo ko je recemo bio u nekim dugovima, i sve lijpo krenulo najboljim putem i onda pomisli, ma mogu ja bit umjereni potrošač i eto ga opet, (da samo znali piti ko normalan svijet nebi ni morali vraćati dugove ili se liječiti od drhtavice itd..) ima i jedan koji je dva puta pravio recidiv, oba puta je završio u vinogradarskoj jer je bio u katastrofalnom stanju, ali je uspio i sad redovito posjećuje klub. I pomaže onima koji tek dodju i onima koji naprave recidiv,
Rakiju odmah uzmi i u sudoper s njom, recidiv ti nije potreban, sa njim neceš ništa pametno postignuti osim da ćeš se ujutro osjećati ko zadnji papak, i kako to biva, opet ćeš se napit da bi zaboravio da si papak, i ode pola godine lijepog života u zaborav, nego se ti lijepo raspitaj za anonimne, i ne napuštaj nešto što vidiš i sam da ti je samo dobro donijelo, malo po malo se ljudi naviknu da netko ne pije, mene su peglali na početku de popij, da ne smijem jer mi žena brani, sto nekih nagovaranja, i drago mi je što nisam posustao,
Umalo da zaboravim, bez Kla teško da čovjek uspije, a pogotovo da shvati poentu nepijenja, imam par bližih rodjaka koji su prestali pit jer su bili alkoholičari, sad iz ovog kuta kad gledam njima je trebalo 4-5 godina da krenu pričati sami o svom pijenju i o tome što im je to pijenje dobrog donijelo, dok mi koji smo na klubu nakon godine dana krenemo gledati svijet realnim očima, i nakon godine nije to to, ali nedamo se,
A što piti? I ja eksperimentiram, kolu volim, ali od nje više štete nego od rakije, pa je izbjegavam, mada kad sam prestao piti prvih par mjeseci sam samo nju pio jer mi organizam tražio nešto gazirano, a u zadnje vrijeme sam otkrio da je voda zdrava ), cedevita da ne pričam, i kupujem one šumeće tablete (mgnesium, multivitaminske, sve osim željeza (željezo zezne probavu sve poremeti), i one su mi za osvježenje odlične,
p.s. George Bush je isto liječeni alkos, čak je mislim napisao i neku knjigu o tome, možeš pogledati da na nekim priredbama svi piju šampanjac a njemu se donese voda,

[Max Blitz]

Otriježnjeni, hvala ti na savjetima, čitam pomno što si napisao i drago mi je da si uspio sačuvati brak i da ustraješ u apstinenciji. Ja sam pio, naravno, i prije braka, ali kad sam se oženio, tek onda sam počeo puno više piti, jer nikako nisam mogao sa ženom postići dogovor oko bilo čega, pa sam kukavički tražio izlaz van kuće u alkoholu. Padalo je i meni na pamet da ja zatražim razvod već prije, ali nisam zbog djeteta. A i često znam pasti pod ono "što će ljudi reći", a rekli bi vidi ga, ostavio ženu i dijete. Kada bi mala pripala meni, tj. da živi kod mene, bio bih najsretniji čovjek na svijetu. Ako na sudu, pri razvodu braka, žena spomene liječenje od alkohola, sud ima pravo zatražiti uvid u karton, a tamo mi nalazi krvi i jetre nisu baš najsjajniji, pa bi zato volio da ga nema. Osim toga, trebamo najprije proći ured za socijalnu skrb, a to se mora proći kada je maloljetno dijete u pitanju, jer oni u pravilu odlučuju kome će dijete pripasti. I tamo mi karton može napraviti probleme. Može, a možda i neće, vidjet ćemo. Jer da nema kartona (a osim toga, podaci s njega su i kod temeljnog doktora koji je izdao uputnicu za Vinogradsku), sve bi bilo rekla-kazala, jer znaš kako se kaže, što nije zapisano, nije se ni dogodilo. Razmišljao sam ja dosta o tome, moja žena zna zapaliti marihuanu, ja ne (a zna popiti dosta i ona, mada nije alkoholičar), pa bih je mogao poslati na testiranje na THC. Znam, ovo je sad prljava borba i bilo bi bolje bez toga, ne znam koliko će ona bit u stanju ići daleko. Koliko god ti ovo što ću sada reći zvučalo glupo, meni općenito žena ne treba za kućne poslove. Kuham, peglam, usisavam, perem veš, čistim kuću, općenito sam vrlo uredan i volim red, pa ne treba za mnom pospremati. Što uneredim, brzo pospremim, pa općenito tu i nema puno posla. Odjeću slažem po "špagi", ko u JNA, ako si bio, znaš o čemu govorim. Što se tiče brige o djeci, znam sve raditi, meni možeš dati dijete iz rodilišta direktno, znam što treba s njim napraviti (osim dojiti, naravno, a ima umjetnih mlijeka). Sad sam se zapetljao u neku priču koja ima i nema veze sa temom o kojoj govorimo, ali ti pružam neku širu sliku. Znači kada se ljudi nikako ne slažu karakterno i navikama (moja žena je dosta neuredna i šlampava) i kada nestane ljubavi, a očito da je nestalo, onda nema smisla nastavljati brak, pa makar zbog djece, jer je to onda više-manje patnja uz tek poneke lijepe trenutke. A to nije dovoljno. Ali da se vratim na alkohol. Ja sam ti malo čudna biljka, ne volim da me se prisiljava na bilo što. Da sam recimo, prisilno završio na liječenju od alkohola i da moram piti antabus, mislim da ne bi izdržao, odnosno pukao bih na ovaj ili na onaj način. Kao da se nekako mazohistički smijem ovoj mojoj boci rakije na ormaru i kažem joj mogu te popiti, nitko mi ne brani, ali neću, jer ja to neću. I lakše mi je kad je tu, nekako se normalnije osjećam, valjda kao i drugi normalni ljudi koji, naravno, imaju u kući alkohol. Teže mi je vani u društvu, jer gdje god da dođeš ljudi piju, ali nije to što piju, čak mi to i ne smeta, nego mi smeta što uporno i uporno nude piće i zajebavaju što nećeš. Većina, ne svi. A mogu ti reć da ima dosta situacija kad odbiješ alkoholno piće, neki ljudi skuže zašto si odbio (tj. da si na liječenju ili da apstiniraš) i onda se miču od tebe kao da imaš AIDS i vidiš da poskrivečki šapuću na uho drugima. Nevjerojatno, a da si pijan ko deva, onda je to super. U stvari, nije neverojatno, neću bit licemjeran, znao sam i ja neprimjereno komentirati ljude koji su prestali piti, ali ne tako drastično i nisam im uporno naručivao alkoholno piće. Ali pijan i trijezan ne idu zajedno, pogotovo ako je netko jako pijan i netko potpuno trijezan. Koliko sam skužio, ti si ipak završio na nekom obliku prisilnog liječenja, jer da si odbio na sudu liječenje, mislim da bi išao u zatvor. Pogotovo sad kad je zakon jako postrožen. Jer za teže prekršaje, pogotovo kad te uhvate više puta pijanog za volanom u kratko vrijeme plus ako radiš i prometne nesreće, onda je i liječenje i zatvor. Zato mislim da si dobro i prošao, ali to sad nema veze, samo sam ti htio reći da kod mene bilo koji oblik prisile još i pogoršava stvar. Eto, ja se raspisao, a možemo se dopisivat ako ti paše, volim svašta pametno čut.

[Otriježnjeni]

Evo i mene,
Znam ja za te probleme u braku, to kad muž pođe svugdje samo da nije doma, i opet sve se radi naopako, da nije alkohola, puno bi prije riješio neke stvari ili onako ili ovako. A sud ko sud moze raditi probleme a i ne mora, a najviše mislim da gleda kad si već tamo dali lijecenje ima uspjeha ili ne, a poznajući nas alkose kako nam liječenje poprilično dugo traje, mislim da bi utjecaja na sud imalo samo to ako se ide redovno na liječenje i ostalo. Želim ti reći da kad si već označio sebe kao i ja sebe, onda lijepo nastavi sa odlascima u klub i izvuci sve dobro što možeš izvući, a najveće dobro koje možemo jest da ostanemo trijezni i zdrave pameti, i kad to sud vidi ne bi trebao raditi probleme, a suprugi je bolje da i ona malo razmisli o svojim porocima.
A to da se bez žene može, to se slažem pa mogu i one bez nas, pogotovo danas ko je npr. studirao pa je silom prilika morao da nauči sve o kućanskim poslovima, ali nije prirodno da budemo sami. Drago mi je da nisi seljačina sto se tice kuce i kućanskih poslova, a sve je vezano uz temu, jer kad ovako sve pročitaš lakše je čovjeku donijeti neki sud o svemu, jer iz priloženog se vidi da stvarno ne štima brak, a sad bi se dalo raspredati danima o tome, tko je u pravu a tko ne.
Niko ne voli prisilu, i ja vjerovatno da sam otiso pod policijskom pratnjom na lijecenje nebi izdrzao siguran sam, jer ne volim prisilu ni u kom pogledu, a sklon sam i u inat raditi neke stvari samo da ne bude kako je neko drugi rekao pa makar to bilo naopako, ))))
Smiju se i meni u društvu kad ne pijem a svi piju, i podsmjehuju se i ostalo, a nek i m bude, ja sam se svog poroka rijesio a kad ce oni nek se pitaju, ma svi mi znamo komentirati nešto što mislimo da je nama ispravno dok nas same ne stigne isto, evo ti jedan primjer zajebancije na moj račun, bio sam kod strica koji je svaki dan pod nekom dozom, zna da se liječim, i svako malo bi me ponudio pićem koje sam ja naravno odbio, svaki put je završilo s rečenicom, „ ma ja kad ne znaš pit bolje je što si prestao a mogu si jednu popit“, i tako samo ukrug, ja sam se vec naviko, i čak sam počeo da govorim o klubu, jer kao i svi i mene je bilo sram i sve ostalo, e nije mene sud poslao na liječenje, nego je igrom slučaja došlo do tog da sam ja papir od liječenja iskoristio na sudu, jer kao što sam napisao na početku pokušavam da iskoristim sto mogu više trenutnu situaciju, a prisila uvijek je nesto pod prisilom i ovako i onako, bitno je da se čovjek dobro postavi i sve bude lakše.
P.m je otvoren ako ti se neke stvari ne daju pisati javno,

[SuperQueer]

bok ljudi, zanima me kada se osoba proglasava alkohoicarom, mislim ja i mje drustvo popijemo svaki vikend a ponekad i kroz tjedan mada rjede nego cesce, al za vikende popijem kako treba .... sorry ako smetam sa glupim pitanjem, zanima me, stara mi kaze da sam alkoholicar i pokazuje kojekakve ljude po kvartu koji su fakat potonuli i govori mi da cu tak zavrsit, al ja sam vikendas ... bila je jedna ruzna faza u mom zivotu kad sam bio jako nesretan pa sam loko cijele dane tj mjesecima se nisam uopce otrjeznio .... pa mogu rec da mi je bilo zabavno i pomoglo nosit se sa problemom, sada mi nekako to vise nije fora, a da neidem van vikednom tj da ostajem doma gledat filmove nebi ni pio ...