Eutanazija kucnih ljubimaca

[baja996]

Sama moras procijeniti kada je vrijeme za uspavati psa. Kada sam bio manji baka je imala nekog mjesanca i bio je star 14 godina...poceo se muciti priilkom svega, kretanja, jela itd itd. Dala ga je uspavati...bude covjeku zao, ali to je mozda na kraju krajeva i najbolja opcija nego gledati ga kako umire.

[Didi]

Moj je stav da psa, ako ga ništa ne boli, treba pustiti da sam ode. Ne znam je li ti veterinar baš rekao da će se 13-godišnjem psu stanje poboljšati nakon 40-dnevne kure tableta i Neurobiona, a štata je i da ne znaš o kojem je lijeku riječ. Sa starim psima isto je kao i sa starim ljudima - kada im zatreba neki lijek, obično je to do kraja života. Dakako, mislim na tegobe izazvane starošću, ne prehladu ili štogod slično. Problem s nevoljnim obavljanjem nužde riješite pelenicama.

[ChienSaintHuber]

Nama je eutanazija bila i ostala opcija onda kada kvaliteta života kućnog ljubimca narušena je do te mjere da život predstavlja patnju NJEMU. Dok god se naš pas/mačka osjećao mentalno dobro i fizičko propadanje nije pratila patnja i bol nismo ni razmišljali o eutanaziji. Eutanazija je jedna teška odluka (meni osobno do sada najteža i najgora u životu) jer radi se o članu obitelji. Inkontinenciju možete riješiti pelenama.Odluka je uvijek u konačnici na vama.

[patience]

Mislim da u ovoj situaciji zaista nije opravdano razmisljati o eutanaziji. Moja pesica ima 15 godina i borimo se s istim problemima, a ja sam iskreno sretna sto nemamo vecih problema i sto u toj dobi jos uvijek hoda, jede, ne trpi bolove, veseli se. Da je lako, nije. Zna biti isrpljujuce i fizicki i psihicki i emocionalno. Ali to je starost. A starost sama po sebi nije i ne bi smjela biti razlog za usmrcenje.

U vasoj situaciji je jedino nezgodno sto je tata sam sa psom, pa imam osjecaj da ne ovisi sve o vama. Rjesenje problema s obavljanjem nuzde bi mogle biti pelene ili ograniciti prostor u kuci, tipa sloziti ogradicu u prostoriji gdje tata najcesce boravi, a na pod staviti neku podlogu koja se lako cisti i upijajuce podloske.
Vjerujem da u toj dobi puno vremena provodi spavajuci, pa vjerujem da bi se mogao priviknuti na tako nesto.

[Pringles]

Shepica kaže:

... i još neke tablete, zaboravila sam naziv, koje je morao uzimati 40 dana 3xdnevno.

Ovo mi zvuči kao Cosequin. Ako je o njemu riječ to je onda barem 40 dana, ispod toga se za neki efekt ne ide, a po mogućnosti bi se trebao davati stalno. No skup je, pogotovo ako je veći pas, pa veterinari znaju predložiti kombinaciju da se nakon 40 dana kure s Cosequinom za održavanje daje glukozamin (koji je jedan od sastojaka u Cosequinu) koji se može povoljno ili barem povoljnije naručiti, a onda opet nakon pola godine ponoviti 40-dnevna kura s Cosequinom. I tako naizmjence.

[beryozinka]

Meni je ovo strašno za čitati. Pitam se zašto je za životinje eutanazija opravdana, a za ljude nije - sigurno ne bi člana obitelji eutanazirali ni u kojem slučaju.

[AndrejX]

Zivotinja nema religijskih niti filozoskih dvojbi, a obicno kad dode vrijeme trpe strasne bolove uz nikakvu kvalitetu zivota bez da se nadaju kako ce im sutra nekim cudom biti bolje.

Kod ljudi je sve obrnuto, cak i ateisti pred kraj postaju vjernici.

[ja u kutu]

Shepica; dio sa stepenicama je najgori, za starčeka ovčara. Postoje orme koje se stavljaju ispred zadnjih nogu pa se tako psa izvodi , pridržavaš mu zadnji dio i onda mu je kretanje izuzetno olakšano.

Ovo ti je jedan od linkova pa si pogledaj malo

http://pasos.com.hr/proizvodi/strazn...c-pri-hodanju/


Mokrenje po kući, ah jebatga; i nama popuste sfinkteri. Ogrančite mu kretanje na samo jednu prostoriju koju ćete prekrti pelenama, ili kada legne, pelenu tj podložak pod njega.

No, uz ove remenčiće kao pomagalo, tvoj tata bi ga bezbrižno mogao svaki dan do četiri puta izvesti van ( a to je fakat puno za njegovu dob - garant najviše spava ) pa će vani sve obaviti.

Ako u njemu ima života, a pišeš da ima, ako ima iskre u očima, a veliš da ima....eto, mene odma emocije obuzmu.....

nebih ga uspavala, ne dok je još uvijek PAS!

[Coco_Nut]

beryozinka kaže:

Meni je ovo strašno za čitati. Pitam se zašto je za životinje eutanazija opravdana, a za ljude nije - sigurno ne bi člana obitelji eutanazirali ni u kojem slučaju.

Tko kaže da eutanazija nije opravdana za ljude?

[Didi]

Coco_Nut kaže:

Tko kaže da eutanazija nije opravdana za ljude?

Nisam shvatila da je Beryozinka baš tako mislila, nego da se tu u startu radi razlika. Uostalom, eutanazija za ljude malo je gdje zakonita, a za životinje stvari stoje posve drukčije. Osim toga, kod ljudi se traži osobni pristanak, a kod psa takvu odluku donosi vlasnik. Dakako, strahovito je teško odlučiti, prepoznati trenutaka kada to doista treba učiniti, a kada još uvijek postoje izgledi za koliko-toliko kvlaitetan život: nije dobro donijeti takvu odluka zato što pas više nije mlad kao nekad pa nam se teško za njega brinuti, a nije dobro ni odgađati i pustiti ga da se pati, samo zato što se nama teško od njega rastati. Mi smo u cijeloj toj priči najmanje bitni, mislim, važno je postupiti onako kako je najbolje za psa.

[Coco_Nut]

Didi kaže:

Nisam shvatila da je Beryozinka baš tako mislila, nego da se tu u startu radi razlika. Uostalom, eutanazija za ljude malo je gdje zakonita, a za životinje stvari stoje posve drukčije. Osim toga, kod ljudi se traži osobni pristanak, a kod psa takvu odluku donosi vlasnik. Dakako, strahovito je teško odlučiti, prepoznati trenutaka kada to doista treba učiniti, a kada još uvijek postoje izgledi za koliko-toliko kvlaitetan život: nije dobro donijeti takvu odluka zato što pas više nije mlad kao nekad pa nam se teško za njega brinuti, a nije dobro ni odgađati i pustiti ga da se pati, samo zato što se nama teško od njega rastati. Mi smo u cijeloj toj priči najmanje bitni, mislim, važno je postupiti onako kako je najbolje za psa.

A ne znam. Napisala je i "sigurno ne bi člana obitelji eutanazirali ni u kojem slučaju".
Mislim da je eutanazija opravdana i za ljude u nekim slučajevima.

Koliko znam čak su i sudovi u zemljama gdje eutanazija nije legalna, presudili pojedincima da imaju pravo otići na eutanaziju tamo gdje je legalna.

Naravno da to nije laka odluka. Srećom do sada sam ju samo jednom morao donijeti. Hovawartica od 15 godina. Nije mogla na zadnje noge. Terapije kortikosteroidima, cosequin... Bilo joj je bolje. Pridržavali je dok je pišala i srala, prali svako malo jer se nekad nije stigla dići... Nosili je po stepenicama. Nosili je doma iz Ribnjaka jer nije imala snage za povratak. Ali je u očima bilo života.
Nakon nekoliko mjeseci, stanje se naglo pogoršalo. Ni najmanje mogućnosti da se pokuša pomaknuti, bez reagiranja na hranu, kakvu god ponudili, ne reagira na glas. I ono jedino bitno - nema života u očima.

[Brego]

Na teži sam način naučila posljedice izbjegavanja eutanazije. Radila sam u konjičkom klubu nekoliko godina i zaljubila se u starijeg konja kojeg su, naravno, svi zapostavili. Sigurno me svi možete razumjeti da sam se brzo povezala s njim jer je zapravo bio toliko usamljen. Odjednom se jako razbolio i vidjelo se na njemu da pati, da nije svjestan gdje je i da trpi bol. Pokušali smo ga liječiti, ali ništa nije uspijevalo. Ja sam uporno predlagala da ga se uspava jer sam bila cijele dane s njim i vidjela u kakvom je stanju. Ipak, nisu me poslušali i šopali ga tabletama i lijekovima dok se nije "oporavio". Kad sam se vratila kod njega (morala sam otputovati) nije me uopće prepoznao. Godine i godine rada i truda, ljubavi su samo tako pale u vodu. I dalje me ne prepoznaje. Nitko s njim ne radi, nitko ne obraća pozornost na to koliko je senilan, koliko i dalje pati- koliko mu je život prazan. Najviše sebe krivim što se nisam izborila za njega i što više ne idem k njemu, izgleda da nemam snage gledati ga takvog. Imam osjećaj da mu je disanje teško, a kamoli da netko nepoznat (nažalost ja) plazi po njemu. Mislim da se nitko ne bi trebao naći u ovakvoj situaciji jer ja si nikada neću moći oprostiti

[leeloo27]

Oduvijek sam ovu i onu temu Dugin most izbjegavala čitati jer mi je muka uopće misliti o takvim stvarima, al evo me nažalost na ovoj temi, počinjem ozbiljno razmišljati o ovoj opciji.

Imam miceka starog preko 16 godina, otkriven mu je nedavno tumor na nadbubrežnoj žlijezdi. Prvo je počelo sa povraćanjem pa je počeo imati konstantni proljev koji nikako nismo mogli zaustaviti da bi se na kraju nakon svih pretraga otkrilo da je tumor. Uz to sve smršavio je sa 6 kg na evo skoro 3,5 kg, znači u 3 mjeseca mi je izgubio skoro pol svoje težine. Samostalno ne jede već 2 mjeseca, ja ga hranim na špricu i bočicu. SKontala sam da mu i šećer skače valjda od tog tumora, jetra mu je u banani kak je to tak smršavio.

Evo sad mi je opet prije 2 dana počeo povraćati sve što pojede, užasno je slab, leluja dok hoda. Užasno mi ga je žao.

Kada ga pustiti da ode? Jutros mi se došao maziti i predio je, nemam ga srca dat uspavati, al ne želim da se pati. Ne znam kad je tren da ga pustim i odvedem uspavati.

Užasno se osjećam, plačem po cijele dane i ne znam šta da radim. Otići će mi moj micko kojeg imam pol svog života.

[Didi]

leeloo27 kaže:

Kada ga pustiti da ode? Jutros mi se došao maziti i predio je, nemam ga srca dat uspavati, al ne želim da se pati. Ne znam kad je tren da ga pustim i odvedem uspavati.

Užasno se osjećam, plačem po cijele dane i ne znam šta da radim. Otići će mi moj micko kojeg imam pol svog života.

Strašno mi je žao i nadam se da ćeš mi oprostiti što ću ti reći nešto glupo. Ili će bar tako zvučati. Iz onoga što pišeš stekla sam dojam kako ste vas dvoje toliko povezani da ćeš znati je li došao trenutak i kada. Nije ništa znanstveno ni medicinski, naravno, ali tko u ovakvim trenucima za to pita?

Držite se oboje i neke bude što lakše i bezbolnije. I dostojanstveno.

[Angelsss]

Leeloo drzite se, nadam se da ces dobiti znak od miceka kada za to dodje vrijeme.

Poslano sa mog LG-H815 koristeći Tapatalk

[OOOOOOO]

leeloo jako mi je zao zbog miceka, znam kroz sta prolazis i da je prebolno
Tesko je odlucit znam ali tjesi se da je proveo visoke godine i da mu je s tobom bilo krasno

[leeloo27]

Didi jesmo jako povezani (imala sam različitih ljubimaca tokom života, imam i druge mačke sada al za njega sam se vezala ko za nikoga do sada) i baš zato ne znam koliko sam ja objektivna, ja bi ga što duže uz sebe.

Ne znam ni koliko on jadničak konta da ovo je što ga stalno gnjavimo za njegovo dobro, imam osjećaj da nas gleda ko neke zlostavljače. Ili mu se daju neke injekcije ili tablete ili mu se trpa hrana na silu, jadan nas sam prati kad se krećemo po sobi da vidi šta ćemo mu sad opet raditi. Nadam se da konta da je to iz ljubavi, imam osjećaj da je jadničak sada sav neki u strahu od nas.

Ima tak nekad perioda ko sinoć kad mi dođe da ga odvedem i riješim i njega i nas muka (krene ga zanositi kad stoji, ko da se pogubi malo i halucinira) i onda mi dođe recimo jutros i mazi mi se i predi i legne mi na rame i gledam da sam ga odvela sam bi ga ubila, još uvijek je svejstan svega i još uvijek se nije ugasio.

Mislim da ću morati pitati vetove kada ga pustiti, ja ne znam to procijeniti.

I čeka me sve ovo za vjerojatno par mjeseci s drugom mačkom. Ona je još starija od njega i ima tumor na dojci veličine šljive, isto nije za operirati jer je stara i pitanje je dal bi se probudila iz narkoze.

Muka mi je već od svega, ne znam dal ću nakon ovoga više ijednu životinju imati.

[fermina-daza]

leeloo27 kaže:

Muka mi je već od svega, ne znam dal ću nakon ovoga više ijednu životinju imati.

Leeloo, suosjećam s tobom i vjerujem da se raspadaš od muke i tuge.

Manje više sve nas s kućnim ljubimcima čekaju ovakve odluke. Moja bi odluka bila (sad dok sam hladne glave) da kad je kvaliteta života ljubimca toliko narušena da mu je veći dio dana mučenje (bol, dezorijentiranost, panika...), a sve bez mogućnosti ozdravljenja ili barem stabiliziranja stanja, da bih tada stavila svoje rasparano srce na stranu i omogućila svojoj srećici konačni spokoj.

Evo mi je knedla u grlu samo dok ovo pišem.

Drži se i znaj da sve što si dijelila i činila sa svojim micekom ostaje zauvijek dio tvojih sretnih dana.

[chica bomb]

Leeloo, suosjećam s tobom.
Ja sam imala micu 15 godina, više od pola svog života.
Kada se razboljela i kada je eutanazija bila jedan od prijedloga, ja sam odbila, nisam mogla.
Onda je još par dana išla na infuziju i lijekove, nije jela, pila ni obavljala nuždu 2-3 dana.
Sama je otišla, kažu da nije patila i da je samo zaspala.
Također je imala svijetle momente gdje sam mislila da će se ipak uspjeti izvući, no nije.
Kada nažalost dođe do toga da je njihova kvaliteta života nikakva i svaki dan im je patnja, treba im olakšati, koliko god nama bilo teško.

Želim ti svu sreću i snagu u ovom teškom trenutku.
Vjerujem da si svojim mačkama pružila sve najbolje.

[leeloo27]

Hvala vam svima na utjesi i podršci.

Evo gurali smo nekako svih ovih dana, imao je periode kad je bio bolje i kad je živnuo, ali zadnjih 2-3 dana mi povraća, muka mu je po cijele dane i ne znam, mislim da je ovo sad već mučenje. Ne znam koliko uopće od tih mučnina može i spavati, sav je neki jadan, gleda nas u strahu jer ga hranimo po sitno stalno da se ne ispovraća i unatoč svim naporima opet je roknuo na težini. Imao je 6 kg prije par mjeseci, evo danas ga vagala, ima 3,5 kg.

Mislim da je vrijeme da se oprostim sa svojom ljubavi.

Kako izgleda kod nas eutanazija? Čitala sam negdje da ih sediraju pa im daju nešto za bolove i onda uspavaju i samo povećaju dozu narkoze dok ne uginu, da ništa ne osjete. Jel to tako i kod nas funkcioira?

Htjela bih biti s njime dok sve to obavljaju, ali bojim se da bi ga samo stresirala jer već sada plačem, tamo ću se raspasti i ridati. Mislim da ću zamoliti nekoga od mojih da to obavi, preteško mi je. Teško mi je što uopće moram donijetu tu odluku, ubit ću si mačka.