Natrag   Forum.hr > Društvo > Usamljena srca

Usamljena srca Lonely Hearts Club Band
Podforumi: Druženje forumaša

Odgovor
 
Tematski alati Opcije prikaza
Old 14.04.2017., 00:18   #21
"Do kad smiješ bit vani? Do mraka. Nakon toga te mama s prozora zove da dođeš doma. Vrlo često nas je morala doć fizički uklonit iz parkića. Danas mame fizički pokušavaju odlijepit klince s kauča i otjerat ih u park. Pod uvjetom da te iste mame nisu zalijepljene za vlastiti instagram.
Ručak je išao u usta, ne na Fejs.
Kugla sladoleda nije bila 10 kuna. Bila je dvije i pol, eventualno tri i nitko nam nije govorio da je okus “plavo nebo” čista kemija i da bi trebali uzet nešto prirodnije.
Paradajz je imao okus po paradajzu.
Jagode po jagodama.
Voda nije imala okuse. I svi smo ju pili iz pipe i ostali živi.
Toalet papir nije dolazio u 17 aroma.
Šampon je od obećanja nudio čistu kosu, danas još jedino ne nudi surogat majčinstvo i obnovu fasade.
Kad si se zaprljao vani, to je bio znak da si točno shvatio djetinjstvo.
Kad si bio nemirno, dekoncentrirano dijete, to je bio znak da si dijete. Danas je to ili znak da si “indigo” ili da trebaš pit tablete protiv djetinjstva, ovisi o tome koliko su ti roditelji otvoreni za bulšit.
Od dječjih ozlijeda smo imali razbijeno koljeno i/ili usta jer smo pali s penjalice. Danas klinci od ozlijeda imaju karpalni tunel i išijas jer previše sjede za kompom.
Mame su djecu vodile u park, ne u shopping centar jer su taman sniženja u zarama.
Tinejdžeri su izgledali kao tinejdžeri. Danas tinejdžerke u prvom srednje izgledaju kao 40-godišnjakinje koje se jako dobro drže.
Žene su imale obrve kao detalj na licu. Danas imaju lice kao detalj na obrvama.
Riječ fontana je bila asocijacija na bombonijeru, ne na Milana Bandića.
Oko fontana su se skupljali klinci, ne prosvjednici.
Nije se kasnilo na dogovore jer se znalo da pola 9 ispod sata znači pola 9 ispod sata i da ne možeš javit da kasniš.
Pisala su se pisma. Slale su se razglednice. Zvali smo se na telefon i jedva smo čekali da zazvoni.
Danas kažemo “koji k me zove, kaj ne može poslat Whatsapp ko normalna osoba?!”
Ispričavali smo se kad bi sjebali nešto igrom Mir mir mir, nitko nije kriv! Danas se na prvi problem unfriendamo.
Telefoni su bili fiksni, a životi mobilni. Danas su ljudi fiksni, tj. fiksirani za mobitel.
Nismo se ispričavali zbog svake pizdarije samo da bi ostavili dojam političke korektnosti.

Žileti nisu imali REVOLUCIONARNIH 5 oštrica nego dvije i svejedno su bilo dobri.
I nisu stajali pod alarmom na blagajni da ih netko ne ukrade.
Kad ti teta na blagajni nije imala za vratit kusur, uzeo bi čungalunge. I roditelji su si mogli priuštit da ponekad ostanu bez kusura.
Plastične boce su se skupljale za pretakanje rakije a ne za preživljavanje.
U pekari nisi mogao kupit lisnato s nojevim suzama, ali bilo je pereca (probaj danas nać perec).
Imali smo KINDER ladu. U šalici s kravicom. I mazali smo ju na najobičniji bijeli kruh koji je tad bio KRUH, a ne lošija opcija.
Nitko nije bio alergičan na gluten.
Na rođendanima smo bili zalijepljeni za društvene igre, ne za društvene mreže.
Pokloni su bili leksikoni, spomenari i kasice prasice.
Skupljali smo Polly pocket. Žvakali shock žvake, one kisele, odvratne. Imali gatalice i kihalice.
Potpisivali se u bilježnicu prezimenom simpatije, čisto da testiramo kako bi izgledalo.
U razredu si bio faca kad bi ti se u leksikon upisala hrpa ljudi. Danas si faca ako imaš ajfon.
U školi smo se bojali učiteljice. Danas se učiteljice boje roditelja.
Internet je bio luksuz koji je mama mogla prekinut jednim dizanjem tefefonske slušalice.
Pjesme su se slušale na walkmanu, od početka do kraja. U kaziću je uvijek bila spremna kazeta ako na radiju bude stvar koju čekaš snimit. Uvijek bi ju uhvatio tako da fali prvi dio ali nema veze. Imaš pjesmu i cijeniš ju više nego što ćeš ikad cijenit torrent albuma koji danas imaš na hardu za 3 minute.
Imali smo malo izbora i borili se da slušamo dobre stvari. Danas klinci imaju neograničen izbor i svejedno guglaju Daru Bubamaru.
VIVA je vrtila Metallicu. Danas Metallicu vrti haundem na natpisima majica.
Nirvana je bila bend, ne pjesma od Rozge.
Ombre se zvao izrast.
Josip Katalenić je bio samo loš pjevač.
Filmovi su se posuđivali u videoteci. Polica s erotskim filmovima je bila jedino mjesto na kojem si mogao vidjet gole sise. Nije bilo pornhuba, klinci su dulje bili klinci.
Televizori su bili mali i imali su groznu sliku, ali kad se gledao film, gledao se film. Danas propustiš pola filma jer na Facebooku ljudima daješ do znanja da gledaš film.
Fotkalo se samo kad je bitno - 12, 24 ili 36 fotki po filmu, ovisi koliko para imaš kad kupuješ film. Nije bilo "daj da vidim kak sam ispala" ni "joj daj opet, žmirila sam" - ak si žmirio na fotki, to ćeš saznat kad se film razvije. Tu i tamo bi se film "osvijetlio" i sve bi otišlo u k ali zato smo cijenili svaku sliku koja je uspjela. Manje smo slikali situacije, više smo ih živjeli. Nije nam trebao hešteg nofilter jer se filter koristio jedino kad bi baka kuhala kavu za goste.
Na kiosku nisi mogao podignut novac, fotokopirat potvrdu o prebivalištu ili napravit ultrazvuk nožnog palca. Kupovale su se Efekte za kunu, sličke s nogometašima i tončip kartice za govornicu na bubamare i Baltazare.
Zvalo se s govornice, ako ništa drugo, samo da čuješ kak netko ko ti se sviđa s druge strane kaže "halo" pa poklopiš. Brojevi su se znali napamet.
U kino se išlo s 25 kuna - 20 za kartu, 5 za kokice i to je to. Nismo se check-inali da svi frendovi vide da smo u kinu - svi frendovi su bili s nama u kinu. Platno je bilo manje, stolci su bili neudobniji, ali reklame nisu trajale 17 sati. Nije bilo potrebe za reklamom MORRRRON jer nitko nije bio MORRRRON. Kokice su bile pakirane u papirnate škarnicle i nisu imale putar na sebi, ali su bile svježe i pojeo si ih s guštom, do kraja, do zadnjeg zagorenog kukuruza.
Vozili su se šugavi auti i živjeli bogati životi. Danas se radije živi šugav život da bi se mogao vozit skupi auto.
Na kraju kazališnih predstava se pljeskalo IZVOĐAČIMA, ne političarima.
Imali smo manje, ali smo od tog manje napravili više.
Ljepše je bilo tad, čini mi se.

Ljepše je bilo prije, u doba kad su jagode bile od jagoda, sladoledi od neba i djetinjstva od djetinjastih stvari."
drumforce is offline  
Odgovori s citatom
Old 14.04.2017., 00:41   #22
^^^ Ovo mi zvuči kao nešto što bi napisala Andrea Andrassy.
cukrena is offline  
Odgovori s citatom
Old 14.04.2017., 00:45   #23
Zvuči kao nešto što bi napisala svaka nostalgična osoba rođena 80-ih...
drumforce is offline  
Odgovori s citatom
Old 14.04.2017., 00:49   #24
Guglala. Da, Andrea Andrassy. Kužim nostalgiju (ja sam early 90's kid), ali presmiješno mi je kako ovakav tekst dolazi od osobe koja se samopromovira na društvenim mrežama i maltene živi od toga što je Instagram mala. Off topic skroz, ali morala sam.
cukrena is offline  
Odgovori s citatom
Old 14.04.2017., 00:49   #25
Quote:
šećerna-vata kaže: Pogledaj post
^^^ Ovo mi zvuči kao nešto što bi napisala Andrea Andrassy.
Da, odmah sam na nju pomislila. Meni ona malo ide na živce. Ono, kako smo bili ekipa, ono brate.
ex anais is offline  
Odgovori s citatom
Old 14.04.2017., 08:25   #26
Quote:
drumforce kaže: Pogledaj post
Ljepše je bilo prije...
Podjednako je jadno i znakovito kada nekome nije dovoljno pričati o tome kako je prije bilo lijepo, nego, eto, jednostavno mora popljuvati ovo sadašnje poslije i objasniti kako je prije bilo ljepše.

Mentalno priproste Andreine generalizacije današnjih ljudi i njihovih života tek su set jadnih i znakovitih noževa u toj priči.
Lord Byron is offline  
Odgovori s citatom
Old 14.04.2017., 10:03   #27
Quote:
drumforce kaže: Pogledaj post
Šampon je od obećanja nudio čistu kosu, danas još jedino ne nudi surogat majčinstvo i obnovu fasade.
Sjećam se, bile su dvije vrste šampona: od koprive ili od breze. Nakon pranja kosa je bila oštra k'o žica.
Danas imaš poticaje za obnovu fasade. Ne znam tko nije obnovio fasadu u zadnjih par godina?

Quote:
Tinejdžeri su izgledali kao tinejdžeri. Danas tinejdžerke u prvom srednje izgledaju kao 40-godišnjakinje koje se jako dobro drže.
Tinejdžerke u trapkama, tenama, kose nemarno svezane u neki repić, žmirkaju ujutro kad žure u školu, još imaju krmeljić u oku? Nego, kad si zadnji puta vidjela tinejdžerke?

Quote:
Nismo se ispričavali zbog svake pizdarije samo da bi ostavili dojam političke korektnosti.
Pa nemoj se ispričavati. Jednostavno je.

Quote:
Žileti nisu imali REVOLUCIONARNIH 5 oštrica nego dvije i svejedno su bilo dobri.
Sjećam se tih brijačih aparatića s dvije oštrice, nisu se brijale noge nego strugale do krvi.


Quote:
Kad ti teta na blagajni nije imala za vratit kusur, uzeo bi čungalunge.
Hoću kusur, a ne žvake, bio je moj životni moto tada.

Quote:
Na rođendanima smo bili zalijepljeni za društvene igre, ne za društvene mreže.
Bokte, mi i danas igramo društvene igre na rođendanu.

Quote:
Pokloni su bili leksikoni, spomenari i kasice prasice.
Trice, nepotrebne stvarčice. Sreća pa se običaj promijenio i danas se daruje nešto korisnije.


Itd, itd. Andrea Andrassy u svom elementu.
Orlandia is offline  
Odgovori s citatom
Old 14.04.2017., 10:09   #28
Quote:
Orlandia kaže: Pogledaj post
Tinejdžerke u trapkama, tenama, kose nemarno svezane u neki repić, žmirkaju ujutro kad žure u školu, još imaju krmeljić u oku? Nego, kad si zadnji puta vidjela tinejdžerke?
Objasnjava puno o drumicu, A.K.A. Andrei.
__________________
I could die for you. But I couldn't, and wouldn't, live for you.
little-big-one is offline  
Odgovori s citatom
Old 14.04.2017., 16:01   #29
Quote:
ex anais kaže: Pogledaj post
I jednog prvog poljupca na mostu, sunčano popodne, trema, nervoza, divan početak. Bez obzira na kraj.
Ispod mosta, ali da, točno ovo

Ljeto '92. na Krku nakon puno rata i puno krajeva svega...i onda jedna večer u kojoj mi hrpa klinaca od 16-17 godina idemo pješice iz Dobrinja u Šilo, oko 3 ujutro, cijeli taj put sve dok kad u zoru dolazimo do Šila. Nemam pojma gdje su ti ljudi, ne znam više ni kako su se zvali, ali jedan od najljepših trenutaka u životu.

Jedan sumrak u kasno ljeto '91. na Korani, trava i voda i crveno nebo i mirisi i netko nekog pogodi čičkom i onda se uskoro svi gađamo tim čičkom i poslije skačemo u vodu i smijemo se i sve je nekako presuper.

Bilo je sigurno barem 7-8 "prvih sladoleda u godini" koji su bili važni u tim malim godinama, ali ostao je samo jedan. Mama još ima kaput, a ja sam jako mali. Sunce je, ali nije jako toplo. I ona uzima od jagode. Nemam pojma od čega uzimam ja. Kasnije idemo i držimo se za ruke i ližemo sladoled i smijemo se i prolazi vlak nad nama, i tako...

Jedan trenutak na napuštenom autoputu u ratu, visoko sunce, ljeto, sjedim na toplom asfaltu i jednostavno je lijepo. Ona sjedi na zidiću između dviju traka i nešto crta, a pramen joj ulazi u oči. Malo se namršti, pa ga pomakne, pogleda me ispod tog pramena i nasmiješi se.

Centar mog svijeta, opet ljeto. Ispred je mali kiosk/kućica sa sladoledom, pomfritom i hot dogovima, iza je ogroman park, lijevo je Radićeva, desno je Korana. I desno je ona. Ne vidi me, ide s prijateljima na Koranu, pričaju nešto i smiju se, stanem i gledam za njima, nešto gestikulira rukama, ne mogu vjerovati da već ima 16 godina i u tom trenutku znam da će biti sve okej s njom, da će imati dobar život.

Kasnije iste večeri u toj Radićevoj koja je godinama prazna i zapuštena neki ljudi sviraju, neki ljudi slikaju, neki ljudi imaju izložbe, djeca crtaju po asfaltu, a sve to gleda tisuću ljudi ako ne i više i svi su nasmijani. Kad mi netko priđe neugodno mi je, jer sam to, eto, napravio ja, ali kasnije kad sve završi, kad nas nekoliko sjedi na rubu malog stejdža i ulica se polako prazni i sve izgleda kao nekad, mislim da je to jedna od onih stvari, možda jedina, zbog koje je valjda valjalo da jednom postojim na svijetu.


To su te male stvari. Tako mi zvuči tema Pa nisam ubrajao osjećaje kao rođenje kćeri, kraj rata, velike sportske pobjede (pogotovo Ivaniševićev Wimbledon 2001.), saznanje da mi je brat živ nakon što je već bilo sigurno da je mrtav...

Lijepa tema.
KLCCLK is offline  
Odgovori s citatom
Old 14.04.2017., 16:45   #30
Jaayy... Prije 2 godine točno ovaj mjesec, novi posao, novi ljudi, pa upoznam i njega.. Cijeli taj mjesec je bio za pamćenje, iako su mi nakon 2 tjedna počeli ''dizat tlak'' sa pjesmicom sa reklame
Ali jedan pogled je ostao nezaboravljen, jedan mig, i sada se sjećam, još pola sata poslije sam se crvenila, nisam znala ni kako se zovem ni di sam krenula
Nostalgija...
Lady Mona is offline  
Odgovori s citatom
Old 14.04.2017., 17:42   #31
Dan kao iz bajke. Suncan, topao, pticice pjevaju. Proljece je. Cim sam ustala, iako sam bila lose volje danima, imala sam filing da ce mi se taj dan dogoditi nesto drugacije. Sjecam se svega, i jutra i rucka i nekoliko trenutaka prije nego sam upoznala Njega. Sarmantnog, nasmijanog. Pricali smo nesto neobavezno. Razmijenili brojeve. Bilo je jasno da ce se nesto medu nama dogoditi, no tko je mogao pogoditi da cemo zavrsiti zajedno i provesti niz prekrasnih godina zajedno. Nazalost, poslije je ispalo da je to samo jos jedna termonuklearna ljubav i prica za ispricat na supendarama.
Al taj osjecaj tog dana. Plamen srece i energija. To cu pamtiti zauvijek.dobar osjecaj
NightDive is offline  
Odgovori s citatom
Old 14.04.2017., 18:21   #32
Koji biser od posta KLCCLK.

I ja imam neke slicice u glavi, ali sad ih necu pisati jer sam previse pod dojmom citanja tvog upisa. Mozda nekom drugom prilikom.
__________________
Stay classy sassy and a little bad ass - y

'Još je puno bolja' - by j. ♥
Alaine Zanna is offline  
Odgovori s citatom
Old 14.04.2017., 19:34   #33
Quote:
KLCCLK kaže: Pogledaj post
Ispod mosta, ali da, točno ovo

Ljeto '92. na Krku nakon puno rata i puno krajeva svega...i onda jedna večer u kojoj mi hrpa klinaca od 16-17 godina idemo pješice iz Dobrinja u Šilo, oko 3 ujutro, cijeli taj put sve dok kad u zoru dolazimo do Šila. Nemam pojma gdje su ti ljudi, ne znam više ni kako su se zvali, ali jedan od najljepših trenutaka u životu.

Jedan sumrak u kasno ljeto '91. na Korani, trava i voda i crveno nebo i mirisi i netko nekog pogodi čičkom i onda se uskoro svi gađamo tim čičkom i poslije skačemo u vodu i smijemo se i sve je nekako presuper.

Bilo je sigurno barem 7-8 "prvih sladoleda u godini" koji su bili važni u tim malim godinama, ali ostao je samo jedan. Mama još ima kaput, a ja sam jako mali. Sunce je, ali nije jako toplo. I ona uzima od jagode. Nemam pojma od čega uzimam ja. Kasnije idemo i držimo se za ruke i ližemo sladoled i smijemo se i prolazi vlak nad nama, i tako...

Jedan trenutak na napuštenom autoputu u ratu, visoko sunce, ljeto, sjedim na toplom asfaltu i jednostavno je lijepo. Ona sjedi na zidiću između dviju traka i nešto crta, a pramen joj ulazi u oči. Malo se namršti, pa ga pomakne, pogleda me ispod tog pramena i nasmiješi se.

Centar mog svijeta, opet ljeto. Ispred je mali kiosk/kućica sa sladoledom, pomfritom i hot dogovima, iza je ogroman park, lijevo je Radićeva, desno je Korana. I desno je ona. Ne vidi me, ide s prijateljima na Koranu, pričaju nešto i smiju se, stanem i gledam za njima, nešto gestikulira rukama, ne mogu vjerovati da već ima 16 godina i u tom trenutku znam da će biti sve okej s njom, da će imati dobar život.

Kasnije iste večeri u toj Radićevoj koja je godinama prazna i zapuštena neki ljudi sviraju, neki ljudi slikaju, neki ljudi imaju izložbe, djeca crtaju po asfaltu, a sve to gleda tisuću ljudi ako ne i više i svi su nasmijani. Kad mi netko priđe neugodno mi je, jer sam to, eto, napravio ja, ali kasnije kad sve završi, kad nas nekoliko sjedi na rubu malog stejdža i ulica se polako prazni i sve izgleda kao nekad, mislim da je to jedna od onih stvari, možda jedina, zbog koje je valjda valjalo da jednom postojim na svijetu.


To su te male stvari. Tako mi zvuči tema Pa nisam ubrajao osjećaje kao rođenje kćeri, kraj rata, velike sportske pobjede (pogotovo Ivaniševićev Wimbledon 2001.), saznanje da mi je brat živ nakon što je već bilo sigurno da je mrtav...

Lijepa tema.
Divan post. Malo me podsjetilo na Knjigu o Uni.

1999-a. Ta je bila gadna i nekako začuđujuće oslobađajuća. Kalelarga, zima, oštra, prava pravcata, bronhitis, tad sam zadnji put imala bronhitis, štandovi duž cijele ulice, seljački, ali voljela sam ih, grad je djelovao nekako ljudskije, toplije, nikad mi više nije djelovao baš tako. Prvi srednje. Doma kaos, bol u plućima, a vani neograničena sloboda. Škola, tako nebitna. Gimnazijalka koja bježi sa svih satova, skoro pa delikventica. Bespovratno i do ušiju zaljubljena u kretena gradskih razmjera. Pušim prve cigarete, ronhill mentol, imam osjećaj kao da me zidine starog grada mogu sakriti od svih, napose odraslih. Ali varam se. Ali tad me još nije briga što misle, profesori, zabrinuta starčad, nije me briga žale li me ili gledaju s prijekorom, vjerojatno oboje.

Ne sjećam se da sam se ikad više osjećala tako slobodno. A imale smo samo rum colu u bočici od pola litre, kutiju cigareta i glupe ulete. Imala sam groznu frizuru, najgoru ikad, neki pokušaj punka, sačuvaj bože, a nikad me više nisu baš toliko salijetali. Sunce na Kolovarima, dan pred nama, 14 sati, more svjetluca, a mi pjevamo. I nebitni su kreteni u koje smo zaljubljene, nebitno je ono što nas čeka doma, nebitno je sutra.

I onaj cijeli dan u prirodi, taj neki on u kog se još nisam zaljubila i koji me kad sam iskašljavala pluća pokrio jaknom i ja sam pomislila kako je to lijepo, kad netko brine o tebi kad si u kurcu.
Suze, lažna pokajanja i "sutra ću biti opet ona stara, sutra ću imati opet sve petice", šamar, suze, prvi poljupci, prva pijanstva, kašljanje od cigareta, osjećaj da mogu sve i da je sve "sada", here and now je stvarno bilo here and now. Sreća i nesreća u jednom.

There is a crack in everything, that's how the light goes in. I tad sam naučila biti sretna kad se sve oko mene raspada. Naučila sam otići nekom u bolnicu svaki dan i smijati se navečer. Naučila sam da ne možeš ništa pametno reći prijateljici kad ti pokaže plava leđa jer, jebiga, bježanje sa sata nije baš pametno kad imaš nasilnog oca.
Brzo je prošlo, brzo smo se "dovele u red". Ali tu zimu pamtim kao komadić slobode koji sam otela unatoč svemu. I to mi je spasilo zdrav razum, unatoč tome što su mi postupci djelovali potpuno ludo.

I taj moj ludi grad, iz kojeg sam pobjegla i ne nedostaje mi, stvarno ne, osim ponekad tih nekih trenutaka. Baka, rođak i ja na rivi, ja 10, on 7, skupljamo žireve da od njih radimo doma kasnije zvrkove i vraćamo se u kristalno jasan sumrak jer takvi su sumraci u mom gradu, ružičasto ljubičasto nepodnošljivo prekrasni, i opet ti štandovi na Kalelargi i toplina koja te zapljusne na početku ulice, jeftine kičaste trake i ljudi u rukavicama i šalovima, gužva, žamor, onaj osjećaj punine nakon dana punog smijeha, zdrav umor i zasićenost igrom.

I jedna večer kad smo igrali košarku do kasno, odzvanjanje lopte u mraku, strašno sam voljela košarku, osjećaj kad ubacim tricu, išle su mi te trice.

Bezbroj večeri na šetnici, ne onoj na rivi nego onoj gore daleko, iznad provalije, gdje je ljeti zrak oštar, gdje se vidi cijelo nebo i gdje su ostali beskrajni srednjoškolski razgovori. Šetnja do Gaženice i nazad, dok ne padneš s nogu. Fale mi te besciljne šetnje.

Povratci sa sela i noćna vožnja, gledanje svjetla u brdima i osjećaj potpunog spokoja.
ex anais is offline  
Odgovori s citatom
Old 16.04.2017., 14:21   #34
zaljubljena si u ljubav samu a to ti ne valja
Clandestine is offline  
Odgovori s citatom
Old 16.04.2017., 15:27   #35
Quote:
Clandestine kaže: Pogledaj post
zaljubljena si u ljubav samu a to ti ne valja
Da jesam, onda bih prihvatila bilo koga tko me hoće.

Kužim gorčinu i "nitko me voli uskršnji blues", ali ajde daj mudruj na nekoj drugoj temi koja nije zamišljena kao ova i koja stvarno ne treba tvoja zrnca mudrosti, ne da mi se bakćati s tobom i tebi sličnima, nisam raspoložena, bit ću bezobrazna, a ne da mi se biti na Uskrs bezobrazna.
ex anais is offline  
Odgovori s citatom
Old 16.04.2017., 15:49   #36
Quote:
ex anais kaže: Pogledaj post
Da jesam, onda bih prihvatila bilo koga tko me hoće.
Ali ti i prihvaćaš bilo koga sve dok podupire tu tvoju maštariju iz ljubavnih novela i romantično vampirskih romana,osim toga imaš tu želju da budeš poželjna širokim masama i da se zavaravaš da te oni "hoće",kao i taj idolizirani nejasni osjećaj ljubavi...zato i ta jaka želja za iznošenjem romantike u javnoj sferi.Taj scenario je neostvariv i ne priliči ti,posebno jer si odrasla žena a ne srednjoškolka.
Clandestine is offline  
Odgovori s citatom Received Infraction
Old 16.04.2017., 15:57   #37
Quote:
Clandestine kaže: Pogledaj post
Ali ti i prihvaćaš bilo koga sve dok podupire tu tvoju maštariju iz ljubavnih novela i romantično vampirskih romana,osim toga imaš tu želju da budeš poželjna širokim masama i da se zavaravaš da te oni "hoće",kao i taj idolizirani nejasni osjećaj ljubavi...zato i ta jaka želja za iznošenjem romantike u javnoj sferi.Taj scenario je neostvariv i ne priliči ti,posebno jer si odrasla žena a ne srednjoškolka.
Ti bi se sad hranio i parazitirao na meni, vampiri uvijek imaju tu potrebu pa si tako i ti ne posve slučajno odabrao baš ovu temu da je zasereš.
Ali ne dam ti. Nebitan si. I na kraju dana, ma koliko žena pljunuli, nećete jebati. To je poetska pravda.

Ne trudi se replicirati, uzalud je.
ex anais is offline  
Odgovori s citatom
Old 16.04.2017., 16:10   #38
OK neću se više javljati na temi,sve dok ne ideš u ekstreme toliko ti mogu ugoditi.Ne pljujem ni na tebe ni na kakve žene.Poetska pravda je just world fallacy(guglaj),uostalom ja sam već imao sex.A i mnogi koji zaista pljuju i ponižavaju žene itekako imaju uspjeha sa istima pa si misli ko to omogućava i neposredno podupire.
Clandestine is offline  
Odgovori s citatom
Old 17.04.2017., 00:03   #39
I caught a glimpse of your eyes
Last night in a restless dream
Awaking out of green field blue seas stars
Your eyes arose like the spectres of flowers
I turned out the light and clicked fast the door
The book fell
I had so many thoughts, so many signs
I made sense of nothing at all
This green dream was unreal
__________________
lemonzoo kaže:
nije zabranjeno iznositi argumente u korist ruske invazije, sve dok se netko ne naslađuje nad ubijanjima i sličnim stvarima, i dok se ponaša civilizirano
IamBlackShip is offline  
Odgovori s citatom
Old 17.04.2017., 03:29   #40
Ex anais, sad kad si se samobanala i ja sam u napasti. Deja vu.

I opet ne mogu da se fokusiram na temu, sad iz ovog razloga.
__________________
Stay classy sassy and a little bad ass - y

'Još je puno bolja' - by j. ♥
Alaine Zanna is offline  
Odgovori s citatom
Odgovor


Tematski alati
Opcije prikaza

Kreni na podforum




Sva vremena su GMT +2. Trenutno vrijeme je: 11:32.