Otpor prema promjeni

[Vordas]

kej fakat oprosti. neznam kak da ti drukćije kažem. fakat orprosti.nadam se da ćeš konstantno pisat šta ti hočeš. fakat oprosti. dobra si ti al ja sam burno preburno reagiro. instikt. šta da ti kažem. oprosti. bok

[Diego Rivera]

cioccolatina kaže:

Pises i razmisljas iznad nivoa 99 posto ljudi koje znam. Jel ti palo na pamet da najljepsi ljudi, gledano u dusu, imaju najvece oziljke? Meni je i ta tvoja, kako kazes, rascijepljena, bas ok. Svi trazimo rjesenje za sebe, svi imamo traume, tu smo di smo.

Ne znam po čemu si to zaključila, ali hvala

Rascijepljena duša...shizofrenija znači 'rascijepljen razum', a alegorički naziv za sch je 'rak duše'.

Kad sam blago maničnog raspoloženja, ne osjećam krivnju pa štogod napravio. Trudim se da budem ok, ali ako nešto sjebem, nije me briga.
Kad sam u depresiji, osjećam jad, samosažaljenje, ali i krivnju za stvari za koje ne mogu biti kriv.
Povremeno nisam ni maničan nit depresivan, već normalnog raspoloženja.No, rijetki su ti sveci.
Ali nekad sam i apatičan, ravnodušan prema sebi i okolini. Da mi u umre npr. mama koju najviše volim, bilo bi mi svejedno ako sam u tom stanju.
Bivša djevojka mi je rekla da imam pokriće za svakakvo emocionalno stanje i ponašanje. Trebam li se osjećati krivo što imam nesređenu psihu i emocije, iako nikome ništa nisam napravio? Doduše, povrijedio sam neke ljude zbog toga, ali i sam sam ispovrijeđivan do besvijesti. Osobe koje su mene povrijedile zaboli ona stvar za mene. Tako to ide, neki ispovrijeđivani i iskompleksirani ljudi su mene povrijedili, ja sam povrijedio neke treće ljude i krug je zatvoren.

[Diego Rivera]

Nisam htio otvarati novu temu jer ne želim u tolikoj mjeri skretati pažnju na sebe, već podižem ovu staru, nakon mjesec dana...
Uzrok moje životne situacije je definitivno u meni, mojoj genetici, traumama iz davne prošlosti...sve je to jako teško rješivo i ne smatram se krivim za sve to.
Ali, barem znam i prihvaćam da je (trenutno) problem u meni, ne u mojoj okolini i životnoj situaciji.
No, definitivno da nisam zadovoljan ni sobom ni svojim životom. Depresivan sam, ogorčen, usamljen, ne komuniciram s ljudima jer sam previše zaokupljen svojim problemima, a kad i pričam druge udavim sa svojim pesimizmom i oni uglavnom pobjegnu.
Zapravo, imam neke periode kad sam totalno drugačija osoba, a to je uglavnom kad se desi neka promjena u mom životu zbog koje živnem. Na neki način sam ovisan o promjenama, a to je isto loše jer želim biti zadovoljan sa trajnom, ali sređenom situacijom.
Isto tako ponekad pobjegnem od realiteta, gdje se dobro osjećam, ali onda najčešće ulazim u psihozu, i to je također vrlo loše.
Mislim da većina ovdje koji me znaju, znaju i da sam psihički bolestan (dg. F20.0)
Uglavnom, nekad sam toliko očajan da se poželim ubiti, ali to odgađam i izbjegavam zbog toga što je to društveno neprihvatljivo, imam ipak neke bliske osobe koje bi to jako pogodilo, a i nadam se da će ipak biti bolje. Povremeno bude, ali većinu vremena životarim u svojoj depresivnoj rutini.

[8472]

Gle, to je jedan krug zbivanja - situacija i emocija. I taj krug je svojevrsna petlja. Često zamršena i isprepretena raznim frustracijama i nezadovoljstvima.
U krugu je zato što čovjek sam često ne zna kako izaći iz tog kruga zbvianja.
Radiš jedno, to uvjetuje drugo, što uvjetuje tvoje frustracije koje onda uvjetuju prvotno tvoje ponašanje. I tako redom.

Obzirom da čovjek teško da je sam svjestan petlje u kojoj se nalazi, nekima se desi, evo kao tebi npr. pa si skužio da tu nešto ne štima. Ali ne znaš kako izaći iz petlje, jer iznutra se "izlazna vrata" gotovo nikad ne vide.

Izlazna vrata se vide izvana.
Najlakši način je u tom smislu potražiti nečiju pomoć da ti pokaže kako da izađeš iz te petlje.
Ta "vrata" mogu biti bilo što. Od novog hobija, seljenja u drugi grad, psihoterapije, kupnje zamorca.... doslovno bilo što - što pali kod određene osobe.

Tvoj doprinos ira veliku ulogu. Zamisli da si unutar vreće, i da su vrata nacrtana sa vanjske strane. Netko tko gleda sa vanjske strane može vidjeti 1, stotine ili nijedna vrata jer nije dobro obratio pažnju. Bitna mu je tvoja pomoć. Bitno je da ti svojim JA svojim bićem "svojim rukama guraš po toj vreći" dok se ovome izvana ne pokažu ta vrata. Onda će taj izvana znati o čemu se radi i moći TEBI pokazati ta ista vrata.
I onda na scenu nastupa tvoje najveće biće gdje ti sam trebaš proći kroz ta vrata.

Nadam se da sam ti ovako figurativno uspjela dočarati sliku.
Probaj potražiti nečiju pomoć. Ne mora to biti psihijatar, premda su oni tu najstručniji i nisu emotivno vezani uz nas pa njima lakše ide pokazivanje tih vrata.
Možda uz nekog frenda, rođaka, tko god... Nekog kome se možeš otvoriti i ispričati što te muči. Tu ne mislim naklapanje depresivnih tema kojima daviš ekipu.
To se ne radi u društvu, društvo brzo zbriše kad ih neko davi deprama.
To se radi 1 na 1 u povjerljivom razgovoru.

[Diego Rivera]

8472 kaže:

Gle, to je jedan krug zbivanja - situacija i emocija. I taj krug je svojevrsna petlja. Često zamršena i isprepretena raznim frustracijama i nezadovoljstvima.
U krugu je zato što čovjek sam često ne zna kako izaći iz tog kruga zbvianja.
Radiš jedno, to uvjetuje drugo, što uvjetuje tvoje frustracije koje onda uvjetuju prvotno tvoje ponašanje. I tako redom.

Obzirom da čovjek teško da je sam svjestan petlje u kojoj se nalazi, nekima se desi, evo kao tebi npr. pa si skužio da tu nešto ne štima. Ali ne znaš kako izaći iz petlje, jer iznutra se "izlazna vrata" gotovo nikad ne vide.

Izlazna vrata se vide izvana.
Najlakši način je u tom smislu potražiti nečiju pomoć da ti pokaže kako da izađeš iz te petlje.
Ta "vrata" mogu biti bilo što. Od novog hobija, seljenja u drugi grad, psihoterapije, kupnje zamorca.... doslovno bilo što - što pali kod određene osobe.

Tvoj doprinos ira veliku ulogu. Zamisli da si unutar vreće, i da su vrata nacrtana sa vanjske strane. Netko tko gleda sa vanjske strane može vidjeti 1, stotine ili nijedna vrata jer nije dobro obratio pažnju. Bitna mu je tvoja pomoć. Bitno je da ti svojim JA svojim bićem "svojim rukama guraš po toj vreći" dok se ovome izvana ne pokažu ta vrata. Onda će taj izvana znati o čemu se radi i moći TEBI pokazati ta ista vrata.
I onda na scenu nastupa tvoje najveće biće gdje ti sam trebaš proći kroz ta vrata.

Nadam se da sam ti ovako figurativno uspjela dočarati sliku.
Probaj potražiti nečiju pomoć. Ne mora to biti psihijatar, premda su oni tu najstručniji i nisu emotivno vezani uz nas pa njima lakše ide pokazivanje tih vrata.
Možda uz nekog frenda, rođaka, tko god... Nekog kome se možeš otvoriti i ispričati što te muči. Tu ne mislim naklapanje depresivnih tema kojima daviš ekipu.
To se ne radi u društvu, društvo brzo zbriše kad ih neko davi deprama.
To se radi 1 na 1 u povjerljivom razgovoru.

Lijepo si sve napisala, hvala ti.
Problem je što kod mene svaka ta promjena djeluje neko vrijeme, nakon čega se opet sve vrati na 'staro', jer su mi ti negativni obrasci duboko 'urasli' u psihu.
Neko vrijeme sam 'brijao' na razne psihološke knjige, i to je što je najbolje djelovalo, ali već sam se ispuhao i prema tome.
Kad sam se počeo liječiti i piti lijekove imao sam nadu da ću se jednom u potpunosti 'izliječiti', biti zdrava i funkcionalna osoba. Tražio sam ta 'vrata' kroz koja ću proći i izliječiti se.
No, stanje je suprotno svim očekivanjima bivalo sve gore i gore dok nije došlo do konačnog kraha-psihoze.
Otada sam dosta nadošao, recimo da sam se vratio na stanje prije nego sam se počeo liječiti. I tu sam stao, a to nikako nije zadovoljavajuće.
Inače i nemam nekih prijatelja s kojima bih mogao 1 na 1 pričati o takvim stvarima.
Ostaju mi psihijatri i psiholozi, kao što prijatelji mogu na neki način biti psiholozi, tako i psiholozi mogu biti prijatelji.
Još jednom, hvala

[F.A.Q]

dr. diego kaže:

Ne znam po čemu si to zaključila, ali hvala

Rascijepljena duša...shizofrenija znači 'rascijepljen razum', a alegorički naziv za sch je 'rak duše'.

hmmm zanimljivo .. ja sam PTSP iz "milja" prozvao rakom psihe

sluzbeno ga nemam .. al mi je nesluzbeno bio sugeiran u pocetku problema nakon teske psihofizicke traume i posto nisam znao nista o njemu a ima puno razlicitosti .. navodno .. nisam se previse bavio drugima .. mos mislit da sam bio preopterec samim sobom tak da .. tesko je bilo u tom periodu "sazrijevanja" ista izvana prostudirati u miru

isto kao ti sam po prirodi depresivniji .. intimno dakle .. ljudi koji me znaju misle da sam iznadprosjecna pozitiva toliko o kritikama drugih ljudi

jesi probao iskoristiti mehanizme svoje psihe za drugacije rezultate .. pokusati usmjeriti principe razmisljanja/ponasanja u podrucja gdje ce biti produktivna .. gdje ce biti pozitivna za cijelo tovje bice i zivot?

[Diego Rivera]

F.A.Q kaže:

jesi probao iskoristiti mehanizme svoje psihe za drugacije rezultate .. pokusati usmjeriti principe razmisljanja/ponasanja u podrucja gdje ce biti produktivna .. gdje ce biti pozitivna za cijelo tovje bice i zivot?

Problem je što sve to djeluje neko vrijeme, i onda se opet vrati na staro. Svaka promjena ima pozitivan učinak, ali na relativno kratak period.

Ovo, da iskoristim svoju energiju u pozitivnu stranu, recimo kad sam u psihozi to mi se čini iskoristivo, ali su me naučili da to nije moguće. Jedino rješenje su kako kažu lijekovi, a oni po prirodi svog djelovanja snizuju raspoloženje. I optimizam i sve što ide uz to...
Mislim da je to stvar za struku ipak, za nekih 10ak dana sam upućen u dnevnu bolnicu gdje ću moći više o tome razgovarati sa stručnim osobama.

[Diego Rivera]

Trebam li osjećati krivnju zbog manjka emocionalne topline prema drugim ljudima?
Dakle, zbog gena i života jednostavno ne osjećam kao drugi ljudi. A i taj hendikep je tipičan za 'moju' dijagnozu.
Mislim da ne trebam osjećati krivnju, ali nažalost moram biti spreman da će me većina ljudi šikanirati upravo zbog toga.
Emocije koje najbolje osjećam su zadovoljstvo i nezadovoljstvo. Sreću i tugu vrlo slabo.

[8472]

dr. diego kaže:

Trebam li osjećati krivnju zbog manjka emocionalne topline prema drugim ljudima?
Dakle, zbog gena i života jednostavno ne osjećam kao drugi ljudi. A i taj hendikep je tipičan za 'moju' dijagnozu.
Mislim da ne trebam osjećati krivnju, ali nažalost moram biti spreman da će me većina ljudi šikanirati upravo zbog toga.
Emocije koje najbolje osjećam su zadovoljstvo i nezadovoljstvo. Sreću i tugu vrlo slabo.

1. Kakva griznja savjesti? Prems kojim ljudima? Poznatima ili nepoznatima.

2. Malo me podsjecas na Sheldona.
A gle, nitko te ni na sto ne treba prisuljavati niti trebas osjecati ikakvu griznju za stvari koje ne postoje.

Ja volim jedno lijepo pravilo.
-Ponasaj se prema ljudima onako kako se oni ponadaju prema tebi.

Drustvene norme nam namecu odredjeni bonton. Mimo toga nikakva emotivna sr. te ne trebaju muciti.
Mislis li ikad da li se netko od tvoje ekipe grize oko toga da li je dovoljno rmotivno topao prema tebi?...

[Diego Rivera]

8472 kaže:

1. Kakva griznja savjesti? Prems kojim ljudima? Poznatima ili nepoznatima.

2. Malo me podsjecas na Sheldona.
A gle, nitko te ni na sto ne treba prisuljavati niti trebas osjecati ikakvu griznju za stvari koje ne postoje.

Ja volim jedno lijepo pravilo.
-Ponasaj se prema ljudima onako kako se oni ponadaju prema tebi.

Drustvene norme nam namecu odredjeni bonton. Mimo toga nikakva emotivna sr. te ne trebaju muciti.
Mislis li ikad da li se netko od tvoje ekipe grize oko toga da li je dovoljno rmotivno topao prema tebi?...

Misliš da previše dramatiziram. Imaš pravo jel to bila poanta?
zapravo, baš sam se tako isprazno osjećao ujutro i kad sam ovo napisao.
Nekad se valda jednostavno ispraznim. Jel to normalno?