Boravak na psihijatriji zbog depresije

[Azaleja]

Imas 21 godinu iz osobnog iskustva mogu ti reci da mozes preokrenuti zivot naopacke,imati djecu,curu i puno toga ali prvo moras biti dobar sam sa sobom, jesti zdravo,kretati se,vjezbati i.itd,traziti kvalitetnu psihoterapiju

[Azz]

Azaleja kaže:

Ocito ovisi od psihojatra do psihijatra,meni je receno 2 tjedna, al eto.svatko drukcije

zapravo to stoji u uputama lijeka, no da, i srinkovi isto kazu

commandant, ad ce ti dati jedan dio, no (naj)veci dio ces ti morati proraditi.

[radical change]

Azaleja kaže:

Ad ovi trebaju poceti djelovati u roku od 2 tjedna

Početi djelovati da u prosjeku se prva iako minimalna poboljšanja moga već tada očekivati. Treba proći nekoliko tjedana otprilike i do 3 mjeseca da lijek potpuno djeluje, te još nekoliko mjeseci terapije da se stanje stabilizira. Onaj tko krene sa AD terapijom treba očekivati minimalno 9-12 mjeseci da će biti na ljekovima.

commandant kaže:

dok 99 posto ljudi mojih godina uživa u životu i zabavlja se, ja trunem u samoči i tuzi od dana kad sam se rodio, to nije fer, mlad sam trebao bi biti sretan imati curu, prijatelje, zabavljati se i uživati u životu, nažalost to nikad nisam osjetio, vjerojatno če proči još godine i godine života, a da se ništa neče promijeniti, neopisiva bol koja kao tumor jede tijelo je moje jedino društvo, normalne stvari koje se ljudima događaju same po sebe dok su još djeca, ja o njima mogu samo sanjati, sanjati o čemu imati djevojku i prijatelje zar je to stvarno toliko nemoguče nestvarno i nezamislivo, u mom slučaju nažalost je, uvjek je bilo i uvjek če biti, tješiti se lažnom nadom još 50 godina da če se nešto promijeniti, iako znam da se to neče nikad dogoditi, ima li to smisla, zašto je u mom slučaju malo ljubavi i sreče, tako nezamisliva stvar, zar sam stvarno to zaslužio, a uvjek sam bio tako dobar prema svima, i što reči na sve ovo, gdje da nađem onu najmanju sitnicu koja bi mi dala razlog da se nastavim boriti i vjerovati gdje je ona, tražim je posvuda ali nigdje je nema.

Sve što si opisao je klasično razmišljanje depresivnog čovjeka. Takvih ljudi kao što si ti ima na tisuće po svijetu, zaista nisi sam. Depresija je psihički poremećaj kao i bilo koja druga "bolest" a njena je karakteristika da ti potpuno zatamni pozitivan pogled na svijet. Ti si koncentriran samo na sebe, svoje osobne poraze i najcrnje misli, to je kao rupa u kojoj čamiš i ne vidiš izlaza, naprosto te proždire i postaje sastavni dio tvog života, i tome se jako teško othrvati. Ja sam u tvojim godinama prolazio kroz isto, znam potpuno kako se osjećaš, to je grozan osjećaj, pakao na zemlji. No ipak nakon kvalitetne terapije uspio sam u nekoliko godina učiniti zaista velike promjene u svom životu. Danas sam uspješan obrazovan čovjek, radim, živim sretan život, držim konce života u svojim rukama, sretno oženjen i očekujem dijete. Promjena je itekako moguća, nitko ne kaže da je lagana, ali moraš se potruditi najprije da sa psihijatrom nađeš dobru terapiju od koje ćeš se osjećati bolje a sve ostalo će polagano doći i slagati se na svoje mjesto kako vrijeme bude prolazilo. Nećeš moći vjerovati koliko će se promjeniti tvoj pogled na sebe, život i svijet oko tebe u pozitivnom smislu, spoznati ćeš da vrijediš, da želiš, možeš, voliš, znaš, upravo suprotno od onog kako se sada osjećaš. No na tebi je odluka da budeš ustrajan i daš sve od sebe kako bi ti bilo bolje i kako bi sebe promijenio na bolje, to je težak put ali moraš ustrajati. I stoga ne govori kako ti nećeš nikada ovo ili ono, kako ti nikada neće biti bolje jer su to gluposti, ja znam da su to gluposti, i ja sam primjer da to nije tako.

[Azaleja]

Izgleda da su misljenja oko ad ova podijeljenja i u njihovoj struci.Sto se tice uzimanja ad a minimum je 6 mjeseci a maximum do 12 mjeseci,dalje ovisi o tome koliko je kvalitetna psihoterapija minimalno 1x tjedno i to privatno,kvalitetna psihoterapija i ostalo mijenjati sebe i sve ostalo

[Azaleja]

Kod radical change je napisao jednu dobru recenicu koju bi modovi trebali podebljati gdje pise da drzim konce zivota u svojim rukama

[Missing person]

Commandant, ti ovog još nisi svjestan, ali ti si zaista jedino šta imaš.. I ako ti treba odgovor na pitanje zašto se borit, zašto živjet uopće, odgovor si ti sam! Depresija zaista uzrokuje iskrivljenost percepcije, pa tako čovjek ne vidi ništa osim najcrnjih strana sebe, svoje okoline i života
Svi imamo izbor biti sami sebi prijatelji ili neprijatelji..i kad je najteže, trebamo uvijek znat koliko vrijedimo. Sebi, ne drugima..
Čuj, ja imam partnera, zdrave roditelje, prijatelje.. Svi ljudi u našem živou tu su jer žele biti, ne jer nam duguju nešto
Treba čovjek osvijestit da je sam, uvijek i svuda... S tim da je to prekrasna spoznaja, kad je prihvatiš shvatiš kako sve ono što očekujš od drugih možeš sam sebi dat
Ja jako volim svoje najbliže ljude, ali nikog nikad ne želim vezati za sebe zbog straha od samoće
Potraži pomoć, terapije, kvalitetnog psihoterapeuta, ne odustaj od sebe...nije poanta živjet za druge, već naći intrinzične razloge, a ljudi će već doći
Sretno

[woow123]

commandant kaže:

dok 99 posto ljudi mojih godina uživa u životu i zabavlja se, ja trunem u samoči i tuzi od dana kad sam se rodio, to nije fer, mlad sam trebao bi biti sretan imati curu, prijatelje, zabavljati se i uživati u životu, nažalost to nikad nisam osjetio, vjerojatno če proči još godine i godine života, a da se ništa neče promijeniti, neopisiva bol koja kao tumor jede tijelo je moje jedino društvo, normalne stvari koje se ljudima događaju same po sebe dok su još djeca, ja o njima mogu samo sanjati, sanjati o čemu imati djevojku i prijatelje zar je to stvarno toliko nemoguče nestvarno i nezamislivo, u mom slučaju nažalost je, uvjek je bilo i uvjek če biti, tješiti se lažnom nadom još 50 godina da če se nešto promijeniti, iako znam da se to neče nikad dogoditi, ima li to smisla, zašto je u mom slučaju malo ljubavi i sreče, tako nezamisliva stvar, zar sam stvarno to zaslužio, a uvjek sam bio tako dobar prema svima, i što reči na sve ovo, gdje da nađem onu najmanju sitnicu koja bi mi dala razlog da se nastavim boriti i vjerovati gdje je ona, tražim je posvuda ali nigdje je nema.

nisam nigdje uspio pročitati koliko imaš godina.
svi mi psih. slučajevi trebamo shvatiti da ništa neće samo od sebe.
ti se može zatvoriti u psihijatriju i kukati nad sobom ,a oni te šopati tabletama.
radi na sebi jedina stvar koja vodi prema uspjehu

[Azaleja]

Tko.ima novaca i mogucnosti neka ode na kvalitetnu psihoterapiju 1x tjedno

[ray of light]

woow123 kaže:

nisam nigdje uspio pročitati koliko imaš godina.
svi mi psih. slučajevi trebamo shvatiti da ništa neće samo od sebe.
ti se može zatvoriti u psihijatriju i kukati nad sobom ,a oni te šopati tabletama.
radi na sebi jedina stvar koja vodi prema uspjehu

zakaj mislite da to tak izgleda, jedino ak si u teškoj psihozi i opasan za sebe i druge, tad te sediraju, a depresivni ljudi imaju program kroz dan, ne leže umrtvljeni lijekovima ko zombiji

[piskavac]

Azaleja kaže:

S obzirom na pomisljanje samoubojstvs i svega ostalog,rekla bi da odes,medutim jednom kad budes zaveden , razmisli o posljedicama,koje ce te cekati poslije,zato se dobro savjetuj sa psihijatricom te dobro odvagnite.Vlastito.iskustvo

Bojim se da ako ju pita; da će mu psihijatrica reč da boravak u bolnici i biti zaveden u spisima nema nikakve veze sa zaposlenjem.

Azaleja kaže:

Iz vlastitog iskustva sto dalje od hospitalizacije

Bi li nam makar ukratko htjela opiati što ti se dogodilo na hospitalizaciji?

Azaleja kaže:

Dobro razmisli i.odvagni posljedice boravka na psihijatriji.Razmisli i.o buducnosti.Ovo ti govor iz vlastitog iskustva.Posljedice koje ces imati su strasne
Stavi na papir i vidi za ili protiv
Dobro razmisli.

Koliko sati traje boravak u dnevnoj bolnici? Može li se ikako dnevna boonica uskladiti s poslom? Ili nekako da se radi jedan cieli dan, pa idući cijeli dan budeš slobodan?

[woow123]

rejoflajt kaže:

zakaj mislite da to tak izgleda, jedino ak si u teškoj psihozi i opasan za sebe i druge, tad te sediraju, a depresivni ljudi imaju program kroz dan, ne leže umrtvljeni lijekovima ko zombiji

Gledaj nekome je možda dobra psihijatrija
Da nisam vidio kako to sve izgleda ne bih pisao ovdje.
Kad te boli zub ideš zubaru,kad duša psihijatru.
Ali moras ispraviti razloge koji su doveli do tog stanja uma.
On ima 21 godinu i mozes mnogo toga promjeniti.

[ray of light]

woow123 kaže:

Gledaj nekome je možda dobra psihijatrija
Da nisam vidio kako to sve izgleda ne bih pisao ovdje.
Kad te boli zub ideš zubaru,kad duša psihijatru.
Ali moras ispraviti razloge koji su doveli do tog stanja uma.
On ima 21 godinu i mozes mnogo toga promjeniti.

pa nisam ja rekla da je to jedini izlaz, već općenito zašto ljudi imaju taj stereotip o hospitalizaciji u bolnici za duševne bolesti

i ja bih uvijek (ako se ne radi o akutnom stanju) preporučila psihoterapiju, pa sama godinama idem na nju, a što se tiče bolnice, samo sam (zasad) bila u dnevnoj

[piskavac]

woow123 kaže:

Gledaj nekome je možda dobra psihijatrija
Da nisam vidio kako to sve izgleda ne bih pisao ovdje.
Kad te boli zub ideš zubaru,kad duša psihijatru.
Ali moras ispraviti razloge koji su doveli do tog stanja uma.
On ima 21 godinu i mozes mnogo toga promjeniti.

Po toj logici, nemoj ić ni zubaru nego ispravi uzrok koji e doveo do ne znam... stvarana karijesa.

[woow123]

piskavac kaže:

Po toj logici, nemoj ić ni zubaru nego ispravi uzrok koji e doveo do ne znam... stvarana karijesa.

Problem je taj što ljudi misle da postoji tableta za sve
Njemu tableta neće naći curu,posao...
On treba raditi na sebi svaki dan..što psihički što fizički...
Nek uzme tablete a vrijeme provodi u teretani.
Bio sam na psihijatriji vidio čitav taj sustav...ponašaju se prema ljudima kao prema djeci od 5 godina

[Azaleja]

piskavac kaže:

Bojim se da ako ju pita; da će mu psihijatrica reč da boravak u bolnici i biti zaveden u spisima nema nikakve veze sa zaposlenjem.



Bi li nam makar ukratko htjela opiati što ti se dogodilo na hospitalizaciji?



Koliko sati traje boravak u dnevnoj bolnici? Može li se ikako dnevna boonica uskladiti s poslom? Ili nekako da se radi jedan cieli dan, pa idući cijeli dan budeš slobodan?

Nemam iskustva sa dnevnom,imam bas sa hospitalizacijom.Ne ne moze se uskladiti sa poslom,ide se na bolovanje.

[woow123]

Kažu da nije hotel da možeš dolaziti ili odlaziti kad hoćeš-otvoreni odjel
Nitko od vas ne piše kakvi su kreveti,wc,sobe,posteljina,zidovi...
Ljudi mogu biti pravo sj... u depresiji kakav sam i sam ja....
Ali to treba izbjegavati pogotovo mlada osoba

[Azaleja]

Evo ovako ujutro je bilo budenje u 6 h;iza toga tjelovjezba,pospremanje kreveta,vizita,podjela lijekova,kava i dorucak,radna terapija,rucak,podjela lijekova,posjete od 14 do 17 h,socioterapija,grupna terapija,vecera,gledanje tv,drustvene igre,podjela lijekova,spavanje i ovisno daljnje pretrage plus slobodni vilendi.Koje posljedice imam danas, problema ko u prici,peivatna poruka

[piskavac]

Azaleja kaže:

Evo ovako ujutro je bilo budenje u 6 h;iza toga tjelovjezba,pospremanje kreveta,vizita,podjela lijekova

Kada bi dolazila vizita što su najčešće pitali dobrovoljno hospitalizirane pacijente; osim što su ih naravno pitali o najnovijim pretragama? Bore li se općenito pacijenti za vrijeme i naklonost psihijatara? Ima li među pacijentima rasprava koji je doktor bolji? Koja je med. sestra bolja?

Azaleja kaže:

,kava i dorucak,radna terapija,

O čemu se razgovara na radnoj terapiji? Ono, pretpostavljam da se tamo mnogo radi; - pjeva, crta glumi, lijepi, pili, reže, turpija, whatever... pa se i ne stigne puno razgovarat o duševnim tegobama i dijagnozama. Ali pošto u psohijatrijsku bolnicu nisam ni provirio (govorim u kontekstu hospitalizacije) onda ne mogu bit siguran u to. Pretpostavka je majka svih zajeba.

Jesu li radni terapeuti makar donekle obrazovani u psihijatrijskoj struci? I/Ili u defektološkoj? Ili bilo kojoj drugoj medicinskoj ili društvenoj znanosti? Bore li se pacijenti za vrijeme i naklonost radih terapeuta? Kako radni terapeuti rješavaju konflikte ako do njih dođe na radu? Kad je riječ o dobrovoljno hospitaliziranim pacijentima, može li se u pravilu dijalogom smirit sukob; ili se u pravilu zove neka sestra ili doktor koji pacijentu daju tabletu za smirenje (ili injekciju u guzu)

Azaleja kaže:

rucak,podjela lijekova,posjete od 14 do 17h, socioterapija,grupna terapija,

U čemu se razlikuju socioterapija i grupna terapija?

Kada dođu posjetitelji onih pacijenata koji su dobrovoljno na hospitalizaciji; što pacijenti govore svojim posjetiteljima. Koje razloge navode zašto su završili u bolnici?

Kad se probam zamisliti u ulozi dobrovoljno hospitaliziranog pacijenta; mislim da s obzirom na stigmu koju nosi boravak u psihijatriji, da npr. rođacima i prijateljima ne bi rado govorio o točnim razlozima zašto sam tamo. Nego bih im, s obzirom na to da sam fizički bolestan, govorio da su doktori našli novu metodu za liječenje moje bolesti, a s obzirom da je moja bolest rijetka, ne postoje u bolnicama specijalizirani odjeli baš za moju bolest, pa sam eto uavršoiop na psihijatriji. A ne liječi me psihijatar nego neurolog.

U biti prilično mi se hebe za mišljenje drugih o meni, a taj je osječaj samo pojačan saznanjem da kao fizički bolestan čovjek neću moći naći nikakav posao. Barem ne iole stalan i iole dostojno plaćen posao. Pa bi moooožda čak rodbini i prijateljima rekao pravi razlog zašto sam otišao tamo, ali mislim si da u prvim danima nebih imao snage da im išta objašnjavam. Pa bi mi tvrdnja o novoj metodi liječenja moje bolesti bila savršena isprika. Ko kec na desetku.

Azaleja kaže:

vecera,gledanje tv,drustvene igre,podjela lijekova,spavanje i ovisno daljnje pretrage plus slobodni vilendi.Koje posljedice imam danas, problema ko u prici,peivatna poruka

Nastaju li sukobi i trzavice pri društvenim igrama? Ima li tendencija među pojedinim ljdima da oni jednostvno uvijek moraju pobijediti u tim igrama? Kako se dobrovoljno hospitalizirani pacijenti odnose ako su malo češće poraženi u tim društvenim igrama? (hebiga, nije svako Gari Kasparov u šahu)

Raspravlaju li u pravilu pacijenti o svojim bolestima kada su sami u sobi?







Toliko pitanja a tako malo odgovora.

[Azaleja]

piskavac kaže:

Kada bi dolazila vizita što su najčešće pitali dobrovoljno hospitalizirane pacijente; osim što su ih naravno pitali o najnovijim pretragama? Bore li se općenito pacijenti za vrijeme i naklonost psihijatara? Ima li među pacijentima rasprava koji je doktor bolji? Koja je med. sestra bolja?



O čemu se razgovara na radnoj terapiji? Ono, pretpostavljam da se tamo mnogo radi; - pjeva, crta glumi, lijepi, pili, reže, turpija, whatever... pa se i ne stigne puno razgovarat o duševnim tegobama i dijagnoza,ma. Ali pošto u psohijatrijsku bolnicu nisam ni provirio (govorim u kontekstu hospitalizacije) onda ne mogu bit siguran u to. Pretpostavka je majka svih zajeba.

Jesu li radni terapeuti makar donekle obrazovani u psihijatrijskoj struci? I/Ili u defektološkoj? Ili bilo kojoj drugoj medicinskoj ili društvenoj znanosti? Bore li se pacijenti za vrijeme i naklonost radih terapeuta? Kako radni terapeuti rješavaju konflikte ako do njih dođe na radu? Kad je riječ o dobrovoljno hospitaliziranim pacijentima, može li se u pravilu dijalogom smirit sukob; ili se u pravilu zove neka sestra ili doktor koji pacijentu daju tabletu za smirenje (ili injekciju u guzu)



U čemu se razlikuju socioterapija i grupna terapija?

Kada dođu posjetitelji onih pacijenata koji su dobrovoljno na hospitalizaciji; što pacijenti govore svojim posjetiteljima. Koje razloge navode zašto su završili u bolnici?

Kad se probam zamisliti u ulozi dobrovoljno hospitaliziranog pacijenta; mislim da s obzirom na stigmu koju nosi boravak u psihijatriji, da npr. rođacima i prijateljima ne bi rado govorio o točnim razlozima zašto sam tamo. Nego bih im, s obzirom na to da sam fizički bolestan, govorio da su doktori našli novu metodu za liječenje moje bolesti, a s obzirom da je moja bolest rijetka, ne postoje u bolnicama specijalizirani odjeli baš za moju bolest, pa sam eto uavršoiop na psihijatriji. A ne liječi me psihijatar nego neurolog.

U biti prilično mi se hebe za mišljenje drugih o meni, a taj je osječaj samo pojačan saznanjem da kao fizički bolestan čovjek neću moći naći nikakav posao. Barem ne iole stalan i iole dostojno plaćen posao. Pa bi moooožda čak rodbini i prijateljima rekao pravi razlog zašto sam otišao tamo, ali mislim si da u prvim danima nebih imao snage da im išta objašnjavam. Pa bi mi tvrdnja o novoj metodi liječenja moje bolesti bila savršena isprika. Ko kec na desetku.



Nastaju li sukobi i trzavice pri društvenim igrama? Ima li tendencija među pojedinim ljdima da oni jednostvno uvijek moraju pobijediti u tim igrama? Kako se dobrovoljno hospitalizirani pacijenti odnose ako su malo češće poraženi u tim društvenim igrama? (hebiga, nije svako Gari Kasparov u šahu)

Raspravlaju li u pravilu pacijenti o svojim bolestima kada

ZToliko pitanja a tako malo odgovora.

Po sjecanju vizita je gledala pospremanje kreveta,sto se tice borenja za vrijeme i naklonost psihijatra ovisi,naravno da ima rasprava tko je bolji,na radnoj terapiji se ne razgovara,nego radi,obicno se strika,ili tako nesto,radni terapeuti nesto slicno autogenom treningu,neke vjezbice,nista posebno,do konflikta ne smije.doci, bila sam iz neuroloskih razloga,kod drustvenih igara, nikad nije bilo trzavica,suti i budi dobar.da li pacijenti raspravljajz o svojim bimolestima bas ne.Nazalost posljedice boravka na psihijatriji za mene su danas katastrofalne

[jelena1777]

Missing person kaže:

Commandant, ti ovog još nisi svjestan, ali ti si zaista jedino šta imaš.. I ako ti treba odgovor na pitanje zašto se borit, zašto živjet uopće, odgovor si ti sam! Depresija zaista uzrokuje iskrivljenost percepcije, pa tako čovjek ne vidi ništa osim najcrnjih strana sebe, svoje okoline i života
Svi imamo izbor biti sami sebi prijatelji ili neprijatelji..i kad je najteže, trebamo uvijek znat koliko vrijedimo. Sebi, ne drugima..
Čuj, ja imam partnera, zdrave roditelje, prijatelje.. Svi ljudi u našem živou tu su jer žele biti, ne jer nam duguju nešto
Treba čovjek osvijestit da je sam, uvijek i svuda... S tim da je to prekrasna spoznaja, kad je prihvatiš shvatiš kako sve ono što očekujš od drugih možeš sam sebi dat
Ja jako volim svoje najbliže ljude, ali nikog nikad ne želim vezati za sebe zbog straha od samoće
Potraži pomoć, terapije, kvalitetnog psihoterapeuta, ne odustaj od sebe...nije poanta živjet za druge, već naći intrinzične razloge, a ljudi će već doći
Sretno

Mislim da je ovaj post čisti pogodak.
Na kraju imamo uvijek samo sebe.
Naravno da je važno imati nekoga tko te voli i koga voliš, ali ima i puno važnijih stvari od toga...a to si ti.
Ti....sam po sebi si poseban.
Svoj život možeš pretvoriti u tužnu priču, ali možeš joj dati i sasvim neki drugi smjer. Depresija je gadna i sama sam anksiozna i depresivna godinama, no jedino što sam tokom života naučila je da mi nema nikog drugog do mene same.
Svi ovi ljudi oko nas jesu i mogu biti jedan divan dodatak ili začini našim životima.
Glavno jelo smo ipak mi...tako da ako ne poradiš na tom dijelu da sebe prihvatiš sa svim tim tvojim karakteristikama, nikakvi lijekovi to neće učiniti. MOžda će te otupjeti i pretvoriti te privremeno u osobu koja je manje tužna, ali manje tužna jer će lijekovi odraditi svoj dio.
Onaj najvažniji ipak ćeš morati ti....a obzirom da si još jako, jako mlad, vjeruj mi da će biti još puno mogućnosti u tvom životu. Samo sa ovom tugaljivosti prema sebi nažalost teško da ćeš osvojiti neku curu. Drugo da se isto razvilo dok si sa nekim u vezi....dakle, izvlači se i rukama i nogama iz ovog stanja i vjeruj da samo kada promijeniš barem malo taj crni scenario u glavi, onda postoje šanse da se neke stvari dogode...one dobre, naravno.