Nesnalaženje u životu

[Funny Queen]

Ne znam odakle da krenem. Imam već dosta godina (prešla 30.), a nemam ništa. Nikako na zelenu granu s poslom. Ili sam prisiljena mijenjati (jer firma propada) ili visim po nekim zamjenama, ili ga loše radim jer mi ne paše. Iz te financijske nestabilnosti nemam obitelj ni djecu. Hvala bogu, imam gdje biti, nisam podstanar. Prijatelja imam nekoliko, u slobodno vrijeme sivruckam i igram kvizove, dečka nemam već 4 godine. Trebalo mi je vremena da prebolim bivšeg, a u međuvremenu, nikoga novoga na vidiku. Nemam ideje kamo da više pogledam. K tome, bila sam na kratko i u inozemstvu pa se vratila doma.
Čini se kao da mi nedostaje cilj u životu. Kako do nega? Kako saznati što uistinu želim i onda da dođem do tog cilja? Kako da se prestanem mučiti?
Ako se ovako nastavi, doista neću imati ništa.

[Lorse]

Funny Queen kaže:

Ne znam odakle da krenem. Imam već dosta godina (prešla 30.), a nemam ništa. Nikako na zelenu granu s poslom. Ili sam prisiljena mijenjati (jer firma propada) ili visim po nekim zamjenama, ili ga loše radim jer mi ne paše. Iz te financijske nestabilnosti nemam obitelj ni djecu. Hvala bogu, imam gdje biti, nisam podstanar. Prijatelja imam nekoliko, u slobodno vrijeme sivruckam i igram kvizove, dečka nemam već 4 godine. Trebalo mi je vremena da prebolim bivšeg, a u međuvremenu, nikoga novoga na vidiku. Nemam ideje kamo da više pogledam. K tome, bila sam na kratko i u inozemstvu pa se vratila doma.
Čini se kao da mi nedostaje cilj u životu. Kako do nega? Kako saznati što uistinu želim i onda da dođem do tog cilja? Kako da se prestanem mučiti?
Ako se ovako nastavi, doista neću imati ništa.

Koji je točno problem s poslom ? Radiš u struci ?

Mislim da,i ja imam taj problem,si opterećena s neizvjesnošću koju donosi današnje doba i to te previše zaokuplja.

Cilj ? Znam kako ti je,nemam ga ni ja Zapravo,imam,ali on je imati sve,a nemam sada ništa.

[salevart]

Najbolje bi bilo da uzmes olovku i papir, sjednes za stol i pocnes razmisljati koje stvari u zivotu bi tebe veselile i gdje bi se osjecala sretna i zadovoljna i onda pocnes zapisivati...
npr. Ove godine zelim naci posao gdje cu biti zadovoljna, i onda iscrpis sve mogicnosti trazeci takav posao, po mogucnosti ako moras ici i negdje dalje, samo da ostvaris svoj cilj. Onda za drugu godinu npr. Zelim se zabavljati sa prijateljima i mozda pronaci decka, da pocnes zivjeti sa nekim, ali samo ukoliko tome tezis, to znas samo ti sta su ti prioriteti. Evo jos jedan primjer, zelim si kupiti auto, znaci morat ces nesto ustedjet da bi si to mogla priustiti i onda pogledas na kojim stvarima koje nisu od zivotnr vaznosti da ustedis.

Znaci razmisljaj cemu tezis, sta je to sta bi tebe ispunilo, da se radujes zivotu i to si zapisi i onako uokviri kao sliku i stavi na vidno mjesto da se svaki dan podsjetis tome.

[8472]

Funny Queen kaže:

Čini se kao da mi nedostaje cilj u životu. Kako do nega? Kako saznati što uistinu želim i onda da dođem do tog cilja? Kako da se prestanem mučiti?
Ako se ovako nastavi, doista neću imati ništa.

Ims na netu puno tehnika napisanih na temu kako steći/pronaći motivaciju.
Zaguglaj malo, fakat ima svega.

Ideje za kako "graditi sebe", na mjestima gdje smo najtanji i najpotrebniji.
https://inbreathe.com.au/wellbeing-wisdom-centre/grow/

Ovdje je svojevrstan popis nacina kako se osnažiti, zacijeliti.
https://inbreathe.com.au/wellbeing-wisdom-centre/heal/

[Funny Queen]

Lorse kaže:

Koji je točno problem s poslom ? Radiš u struci ?

Mislim da,i ja imam taj problem,si opterećena s neizvjesnošću koju donosi današnje doba i to te previše zaokuplja.

Cilj ? Znam kako ti je,nemam ga ni ja Zapravo,imam,ali on je imati sve,a nemam sada ništa.

Neizvjesnošću jesam opterećena, ali nisam baš za to da moram imati sve jer se može dogoditi suprotno - od silne želje ili stotinu njih, izgubi se misao i smisao svega. Radim u struci ali mi taj posao nikako ne ide od ruke. Prije dosta godina sam radila u medijima i to mi je jako ležalo ali sam zbog problema u firmi bila prisiljena odustati (ne samo ja). Lako je reći "promijeni posao" ali to se do sada nije pokazalo jednostavno. S druge strane, svjesna sam da se od nečega mora živjeti ali već sada imam problema sa zdravljem zbog posla i previše sekiranja. A nemam više 25 da mogu samo tako svakoga ljeta biti u neizvjesnosti i mijenjati poslove.

[Koimatore]

nisi jedina.ja imam preko 35 i nemam posao,prijatelje,struku ni curu vec godinama. ako te to imalo tjesi

[F.A.Q]

bolje nesnalazenje u zivotu nego snalazenje u smrti!

nemogu nista pametnije reci dok autorica ne definira jasno sto je za njega zivot .. sto taj pojam predstavlja .. sto to znaci

pomocno podpitanje kako znas odnosno sto ti govori da se ne snalazis u "zivotu"?

[Funny Queen]

Hmmm...ne znam kako izgleda nesnalaženje u smrti? Jesmo li nezadovoljni dusi zlodusi koji noću maltretiraju neke obitelji?

Pitanje ti je dobro. Da znam na njega odgovor, vjerovatno se ne bih gubila na ovim prostorima. Život je nekad siv, nekad žut, ili crn. Ovisno o tome u kakvom sam stanju, a priznajem da sam kroz život bila često depresivna. Valjda sam tome i sklona.
Što je za mene život? Ona Kranjčevićeva koja se može shvatiti svakako "čovječe, pazi da ne ideš malen ispod zvijezda." Možda to shvaćam predoslovno jer je problem u ovome: tiha sam i povučena, prilično samozatajna, neagresivna, neprobitačna i ne znam se izboriti za sebe. Kažem to zato što često gledam u leđa nesposobnijima od sebe. Pošto žeš me pitati kako to znam, reći ću ti da sam u školi naučila dosta stvari ali sam dosta stvari naučila i sama. Sviram tri instrumenta i govorim tri jezika, imam dvije srednje i faks. Ok, ima ih puno koji imaju i više, pa što sad? Poanta je baš ta da gledam u leđa slabijima ali nametljivijima od sebe.
Kaže jedna osoba gore: definiraj što želiš. E, sad. Znam ja da bih rado svirala, pjevala i za pare pisala ali od toga se ne živi. I zbog toga cijelo vrijeme ta borba u meni što radim posao koji mi ne ide (jer nisam nametljiva ni angresivna, a ni nasmijana od 0 do 24). Nije uvijek bilo tako (radila sam i posao koji mi je išao ali sam zbog lošeg stanja u firmi morala odustati). Ne znam kako pomiriti ovo: raditi posao koji mi npr.iole ide i da mi ostane vremena za umjetnost? Naći nekoga sebi sličnog? Vrlo rado ali trenutno sam toliko utučena da ne znam koji bi tip pogledao zatvorenu osobu loše volje?

[SayWhatAgain]

Funny Queen kaže:

Znam ja da bih rado svirala, pjevala i za pare pisala ali od toga se ne živi. I zbog toga cijelo vrijeme ta borba u meni što radim posao koji mi ne ide (jer nisam nametljiva ni angresivna, a ni nasmijana od 0 do 24). Nije uvijek bilo tako (radila sam i posao koji mi je išao ali sam zbog lošeg stanja u firmi morala odustati). Ne znam kako pomiriti ovo: raditi posao koji mi npr.iole ide i da mi ostane vremena za umjetnost? Naći nekoga sebi sličnog? Vrlo rado ali trenutno sam toliko utučena da ne znam koji bi tip pogledao zatvorenu osobu loše volje?

Jesi probala s nekim freelance siteovima?

A za posao... pa naci ces bolji Stvari se lagano mjenjaju u Hr (ekonomski) pa ce se s vremenom sgurno otvoriti nesto, samo prati...

A ovo drugo - nemoj biti lose volje. Ne moras se smijati i veseliti na silu, al ono, budi "normalne volje". Opusti se

[Lorse]

Funny Queen kaže:

Hmmm...ne znam kako izgleda nesnalaženje u smrti? Jesmo li nezadovoljni dusi zlodusi koji noću maltretiraju neke obitelji?

Pitanje ti je dobro. Da znam na njega odgovor, vjerovatno se ne bih gubila na ovim prostorima. Život je nekad siv, nekad žut, ili crn. Ovisno o tome u kakvom sam stanju, a priznajem da sam kroz život bila često depresivna. Valjda sam tome i sklona.
Što je za mene život? Ona Kranjčevićeva koja se može shvatiti svakako "čovječe, pazi da ne ideš malen ispod zvijezda." Možda to shvaćam predoslovno jer je problem u ovome: tiha sam i povučena, prilično samozatajna, neagresivna, neprobitačna i ne znam se izboriti za sebe. Kažem to zato što često gledam u leđa nesposobnijima od sebe. Pošto žeš me pitati kako to znam, reći ću ti da sam u školi naučila dosta stvari ali sam dosta stvari naučila i sama. Sviram tri instrumenta i govorim tri jezika, imam dvije srednje i faks. Ok, ima ih puno koji imaju i više, pa što sad? Poanta je baš ta da gledam u leđa slabijima ali nametljivijima od sebe.
Kaže jedna osoba gore: definiraj što želiš. E, sad. Znam ja da bih rado svirala, pjevala i za pare pisala ali od toga se ne živi. I zbog toga cijelo vrijeme ta borba u meni što radim posao koji mi ne ide (jer nisam nametljiva ni angresivna, a ni nasmijana od 0 do 24). Nije uvijek bilo tako (radila sam i posao koji mi je išao ali sam zbog lošeg stanja u firmi morala odustati). Ne znam kako pomiriti ovo: raditi posao koji mi npr.iole ide i da mi ostane vremena za umjetnost? Naći nekoga sebi sličnog? Vrlo rado ali trenutno sam toliko utučena da ne znam koji bi tip pogledao zatvorenu osobu loše volje?

Ovakav sam i sam,mislim da to nije formula za neki pretjeran uspjeh nigdje u svijetu,ali na ovom balkanu je to pogubno jer u neuređenom društvo vrijedi pravilo snađi se sam.Ovdje se moraš boriti i za neke osnovne stvari na koje imaš pravo i na koje bi u svakoj uređenijoj zajednici dobila po defaultu.

Ja sam se pomirio sa svojom sudbinom,ali tebi ipak želim više-bori se

[F.A.Q]

Funny Queen kaže:

Hmmm...ne znam kako izgleda nesnalaženje u smrti? Jesmo li nezadovoljni dusi zlodusi koji noću maltretiraju neke obitelji?

Pitanje ti je dobro. Da znam na njega odgovor, vjerovatno se ne bih gubila na ovim prostorima. Život je nekad siv, nekad žut, ili crn. Ovisno o tome u kakvom sam stanju, a priznajem da sam kroz život bila često depresivna. Valjda sam tome i sklona.
Što je za mene život? Ona Kranjčevićeva koja se može shvatiti svakako "čovječe, pazi da ne ideš malen ispod zvijezda." Možda to shvaćam predoslovno jer je problem u ovome: tiha sam i povučena, prilično samozatajna, neagresivna, neprobitačna i ne znam se izboriti za sebe. Kažem to zato što često gledam u leđa nesposobnijima od sebe. Pošto žeš me pitati kako to znam, reći ću ti da sam u školi naučila dosta stvari ali sam dosta stvari naučila i sama. Sviram tri instrumenta i govorim tri jezika, imam dvije srednje i faks. Ok, ima ih puno koji imaju i više, pa što sad? Poanta je baš ta da gledam u leđa slabijima ali nametljivijima od sebe.
Kaže jedna osoba gore: definiraj što želiš. E, sad. Znam ja da bih rado svirala, pjevala i za pare pisala ali od toga se ne živi. I zbog toga cijelo vrijeme ta borba u meni što radim posao koji mi ne ide (jer nisam nametljiva ni angresivna, a ni nasmijana od 0 do 24). Nije uvijek bilo tako (radila sam i posao koji mi je išao ali sam zbog lošeg stanja u firmi morala odustati). Ne znam kako pomiriti ovo: raditi posao koji mi npr.iole ide i da mi ostane vremena za umjetnost? Naći nekoga sebi sličnog? Vrlo rado ali trenutno sam toliko utučena da ne znam koji bi tip pogledao zatvorenu osobu loše volje?

ti si super .. i vise nego dobra osoba u kontekstu snalazenja i kvaliteta (po ovome sto pises naranvo)

okolina u kojoj zivis je depresivna i vise nego nesnalazljiva

dakle okruzuje te hrpa kretena budala i primitivaca ..

da okolina ima imalo mozda bi te castila i zvala u drustvo da im sviras i uljepsavas zivot svojim talentima

al i seljak zna da biseri nisu za svinje tak da ...

j abi mjenjao ono sto ne valja a ne ono sto valja .. ti si kvaliteta .. okolina je sranje .. O)živi se(be)

budi sto jesi .. radi sto znas ..

inace pare su droga za spomenutu okolinu i sve .. OCITO je ovisno o parama .. da niej ulagalo bi se "zivot" .. nazalost smrt je jos uvijek najprofitabilniji biznis koji sigurno nece nikad propasti .. a primitivni ziherasi se nece odreci droge isto kako se i ti (ja se nadam) neces odreci sebe

[Rorion]

F.A.Q kaže:

.
.
j abi mjenjao ono sto ne valja a ne ono sto valja .. ti si kvaliteta .. okolina je sranje .. O)živi se(be)

budi sto jesi .. radi sto znas ..

inace pare su droga za spomenutu okolinu i sve .. OCITO je ovisno o parama .. da niej ulagalo bi se "zivot" .. nazalost smrt je jos uvijek najprofitabilniji biznis koji sigurno nece nikad propasti .. a primitivni ziherasi se nece odreci droge isto kako se i ti (ja se nadam) neces odreci sebe

Odličan odgovor, bravo.
Samo, opet ostaje sranje ovisnosti o sistemu, materijalistička okolina, a i treba režije platiti.....

[khari]

draga sestro...

Sve je laz, osim smrti.
Pa kad je tako, biti cu iskren, zaigran i prozracan. Smijati im se u facu, mrtav ladan.
Zivjeti ovo malo prolaznog onako kako me moj iskonski djecarac ponese. Bez imalo okrivljavanja. Bez imalo zalovanja. Biti umjetnik u dusi a ne umjetni lutak izvana. Bez prestanka. Dok god disem, pulsiram, osjecam.
Ne opterecivati se mrtvacima koji eto prolaze i ne dozvoljavati tom sturom i plitkom prikazom da ubija dijete u meni.
Povezivati se sa takvima i siriti energiju u smjeru koji ce to prepoznati i vratiti. A ja iz zahvalnosti, opet svim srcem odasiljati i djeliti dalje...
Radostan. Miran. Nasmijan.
Uci u novi dan sa dubokom zahvalnoscu sto sam covjek, propadliv i ranjiv, ali sirokog horizonta i visokog pogleda koji puca u beskonacno.
Proci ce sve ovo...samo je pitanje sa kojim stavom si sudjelovala, koliko iskreno davala, u kojoj mjeri zivjela i da li uopce otkrila svoj pravi identitet u skladu sa univerzalnom energijom koja uvijek povuce k sebi one koji joj se bez opiranja otvore.
... a onda, prestajes biti stranac. Imas svoje mjesto pod suncem.

[Piggy]

Zbog primata koji su na strateskim pozicijama u Hr drustvu, okrenula sam se inozemnom trzistu kako na kraju ja ne bi izvisila bez posla i da me isti taj primat-ljigo naziva nesposobnom i nesnalazljivom. I to nije da imam jedno zvanje, imam cak i dva (sto stvarno nije za baciti). Tako moja draga autorice prvo od svega treba vaditi se iz sredine koja Te psihofizicki potkopava.

[F.A.Q]

Rorion kaže:

Samo, opet ostaje sranje ovisnosti o sistemu, materijalistička okolina, a i treba režije platiti.....

"odlucna odluka" i ovisnost je proslost kao i svaka ovisnost ... i nemora biti dok te smrt ne raspadne

kakve rezije .. netreb nista placati .. pogle zivotinje .. disu besplatno .. piju vodu besplatno .. jedu besplatno ... ma tko to mene jebe da moranm placat porez i onda nme jos guzi dok mi oduzima prava po zakonu koji ja financiram

.. da sam normalan poludio bi

NE treba nista osim umrijeti .. a mozes birati kako ces zivjeti a ako imas srece i prilike i kako ces umrijeti

SVATKO IMA IZBOR

[Funny Queen]

khari kaže:

draga sestro...

Sve je laz, osim smrti.
Pa kad je tako, biti cu iskren, zaigran i prozracan. Smijati im se u facu, mrtav ladan.
Zivjeti ovo malo prolaznog onako kako me moj iskonski djecarac ponese. Bez imalo okrivljavanja. Bez imalo zalovanja. Biti umjetnik u dusi a ne umjetni lutak izvana. Bez prestanka. Dok god disem, pulsiram, osjecam.
Ne opterecivati se mrtvacima koji eto prolaze i ne dozvoljavati tom sturom i plitkom prikazom da ubija dijete u meni.
Povezivati se sa takvima i siriti energiju u smjeru koji ce to prepoznati i vratiti. A ja iz zahvalnosti, opet svim srcem odasiljati i djeliti dalje...
Radostan. Miran. Nasmijan.
Uci u novi dan sa dubokom zahvalnoscu sto sam covjek, propadliv i ranjiv, ali sirokog horizonta i visokog pogleda koji puca u beskonacno.
Proci ce sve ovo...samo je pitanje sa kojim stavom si sudjelovala, koliko iskreno davala, u kojoj mjeri zivjela i da li uopce otkrila svoj pravi identitet u skladu sa univerzalnom energijom koja uvijek povuce k sebi one koji joj se bez opiranja otvore.
... a onda, prestajes biti stranac. Imas svoje mjesto pod suncem.

Hvala ti na lijepom postu. Trenutno sam (ili možda na kraju?) jednog zaista tužnog i ružnog dvomjesečnog razdoblja. Nevolje na poslu + smrt jedne zaista bliske osobe. Puno toga odjednom za progutati, a još sam i sama takva kakva jesam.
Jesam li se dovoljno otvorila? Vjerovatno nisam. Kakvog sam stava? Možda bih neke stvari prebrzo mijenjala, a to opet, nije dobro. Iako, čemu biti rob nečega u čemu nimalo ne uživaš, a trebao bi? Nije sve posljedica kroničnog umora - stvarno sam psihički umorna i jedino što želim je napuniti baterije, udahnuti i lagano krenuti dalje.
Jutros sam dosta razmišljala o tvojem postu i pitanjima i zapisala neke misli.
Nisam dovoljno fokusirana na bilo što. Radim više stvari odjednom, a nijednu kako treba i onda to dovodi do nezadovoljstva. Jer, svašta me zanima, sve želim stići i svima ugoditi (sic! - ne možeš udovoljiti svakome).
Naslov je ovakav kakav je ali bi slobodno moglo stajati i "ne znam što želim jer mi nedostaje pravi cilj". Životna koncepcija. To je poanta svega.
Koliko sam dobra u tome u čemu sam navodno dobra? A ono, smatram da nisam loša ali opet nedovoljno dobra.
S druge strane, često sam mijenjala posao - ili silom prilika (istekao ugovor) ili zbog drugih problema. Na što se i kako fokusirati kad nedostaje ta jedna nit, a to je jedna uporišna točka u kojoj ćeš se barem donekle, osjećati sigurno? Vodenjak sam pa mi je bitna sloboda ali ipak ne toliko da mi svako ljeto mora biti neizvjesno jer moram tražiti posao. Da se razumijemo, trenutno ne mislim na to i ne mislim da ga neću naći ali mislim da štošta u svojem stavu prema svijetu trebam promijeniti kako bih bila sretnija i zadovoljnija. Čini mi se da sam od vrlo vesele osobe u zadnjih par godina postala mrgud. Ne smijem se često i suviše sma zabrinuta. Dijelom opravdano, dijelom vjerovatno ne.
Drugo, da sada imam 18, upisala bih sigurno neki drugi faks i manje bih se opterećivala.
Treće, ispada da sam prilično nesamostalna i ne pašu mi djelatnosti u kojima se od mene traži potpuna samostalnost. Daš mi zadatak, narediš i ja to obavim tip top. Čim nešto moram smišljati sama, nastaje kurcšlus.
Isto i kod sviranja, ma da su to neka druga polja - kao pratnja super ali kad treba svirati solaže, tu urica stane. Možda i nije svatko za sve.
Definitivno nisam tip vođe i već sam par puta spomenula da nisam probitačna ali trebam raditi na sebi kako bih napokon slomila neke kočnice iznutra koje me samo zaustavljaju i rade mi probleme.

[khari]

Ti si u dusi umjetnik, da se iscitati iz onoga sto pises, imas u sebi dodir neba, kako jedan moj prijatelj kaze, govoris srcem i dijete si u odraslom formatu. To je lijepo. To je dobra baza da napravis velike stvari u zivotu. Vjeruj. Ti samo trebas ici korak po korak, ima jedna kvalitetna misao, kaze, mali koraci cine velike zivotne razlike! ...probaj u sutrasnjem danu napravit nesto za sebe, bilo sto, za to malo razigrano dijete u tebi, koje je uplaseno i naucilo da bude ovisno o okolini...odmakni se od obale...kreni ka horizontu...i ja sam prolazio slicno, i mene su savjetovali drugi...i jos se rado savjetujem s drugima...ucimo svi jedni od drugih...

A ovo sto pises...Zivotna koncepcija...pravi cilj...nisi fokusirana ni na sto...nezadovoljstvo...promjena poslova...sigurnost...ovdje na forumu ti mi svi mozemo pametovati o tome, ali samo iz naseg kuta gledanja... mi ne znamo puno toga o tebi, tvoju proslost, djetinjstvo, odrastanje, roditelji, traume, potisnute negativne emocije, razocaranja, gubitak samopostovanja, samopouzdanja...puno faktora utjece na ovo o cemu pises...i ja te razumijem, ali mi ovdje mozemo samo opcenito, nacelno, probati rasvijetliti tvoju problematiku, dati podrsku i pokoji savjet.
A reci mi, da li pises pjesme naprimjer, sto cinis kada si sama sa sobom, bavis necim kreativnim osim sto sviras instrument?
Citas li nesto na temu svega navedenog sto te muci, neku knjigu i od kad se osjecas tako izgubljenno i nesamostalno da se izrazim?

[Funny Queen]

Evo, vraćam se iz pepela. Što radim? Pokušavam se koncetrirati. Kako sam imala problema s lijevom rukom, nisam jedno vrijeme svirala i sada se trebam vratiti u neku kvazi-formu. To je odgovor na pitanje što inače radim. Jesam li kreativna? Pa nemam (ako ne računamo ljeto) puno slobodnog vremena i onda sam u glavnom umorna kada dođem doma i često ne znam kud bih sa sobom.
Za pisanje ili neko komponiranje treba biti odmoran, sam sa sobom nekoliko dana. Ovako kako cijelo vrijeme trčim da spasim sebe i svoju egzistenciju, teško kreativnost dolazi na red.
Hrvatska baš i nije neko mjesto za obrtnike, a ni za umjetnike. Možda bi bilo lakše kada bih nekoga našla jer sam već dugo vremena sama. I tako imam svu silu tereta na leđima - nisam ostvarila ništa, vrijeme je puno nesigurnosti itd. itd. Tu je još i ideja o obitelji. Nije meni do udaje (čitaj: ne moram se udati da bih bila sretna) ali bih djecu jednoga dana htjela imati. Tako da sam s te strane, nekako u nedosluhu sa samom sobom jer mi se čini da je teško, pogotovo u današnje vrijeme, imati ovce i novce.

[ONeill]

Navela si nekoliko velikih stvari (da ne kažem problema) koji mogu biti previše za podnijeti kada se gledaju kao cjelina. Ono što meni pomaže u takvim situacijama, pa preporučam i ostalima, je da velike stvari razlomiš u nekoliko manjih koraka. Danas napraviš nešto, sutra nešto i tako malo po malo. I tako uspiješ riješiti stvari a da nisi ni svjesna

[morcego]

Funny Queen kaže:

Ne znam odakle da krenem. Imam već dosta godina (prešla 30.), a nemam ništa. Nikako na zelenu granu s poslom. Ili sam prisiljena mijenjati (jer firma propada) ili visim po nekim zamjenama, ili ga loše radim jer mi ne paše. Iz te financijske nestabilnosti nemam obitelj ni djecu. Hvala bogu, imam gdje biti, nisam podstanar. Prijatelja imam nekoliko, u slobodno vrijeme sivruckam i igram kvizove, dečka nemam već 4 godine. Trebalo mi je vremena da prebolim bivšeg, a u međuvremenu, nikoga novoga na vidiku. Nemam ideje kamo da više pogledam. K tome, bila sam na kratko i u inozemstvu pa se vratila doma.
Čini se kao da mi nedostaje cilj u životu. Kako do nega? Kako saznati što uistinu želim i onda da dođem do tog cilja? Kako da se prestanem mučiti?
Ako se ovako nastavi, doista neću imati ništa.

Mislim da trebaš samo što više "sviruckat i igrat kvizove", tj. radit bilo što što te veseli, a da nisu samo posao i poroci u pitanju (po mogućnosti, super je ako poroka i nema).

Dečka TRAŽITI ionako nema previše smisla - to obično ili dođe ili ne.
Posao, s druge strane, uvijek možeš tražiti bolji, a čini mi se da u međutku ne zabušavaš, što je dosta bitno.

Sve u svemu, nisi pretjerano zadovoljna životom jer do ovih godina nije ispao kako si mislila da hoće...
Pa welcome, na pravom si potforumu - većina nas je u sličnoj priči, samo kako koji dan i ne uvijek jednakim intenzitetom.

Ako te tješi - ni mi zaposleni, u sretnim brakovima i s obitelju, često nismo sigurni da su stvari ispale kako smo željeli.


Osobno, vjerujem da je u hobijima koji dušu hrane spas i da je to, zapravo, ključna razlika između sretnijih i nseretnijih ljudi. Ako ne govorimo o ozbiljnim psihičkim i fizičkim bolestima, naravno.