Pas depresivan zbog trudnoće? /duži uvod/

[Ms_Manners]

Posse ima 12 i pol godina, od toga je 10 i pol sa mnom.

Uz njega tu je i mlađa kujica Sophie (5 godina stara, nešto manje od 3 godine s nama) i 5 mačaka (1.5 do 3 godine stari, tako su i dolazili). Posse je uvijek imao neko društvo (kod mojih roditelja sestrinog i majčinog psa, kod svekrve mačku) i nema problema s prihvaćanjem novih članova obitelji. Uvijek se angažirao oko njih, čak mi je njegova pomoć puno značila jer je npr. pazio kamo male mace idu i što diraju, ali nikad nije bio grub s njima. Kad su dolazili, već nakon par dana sam mu mogla sasvim vjerovati sa svima njima.

Kao čopor funkcioniraju odlično. Posse i Sophie se jako vole, spavaju zajedno, igraju se i doma i vani, jako rijetko ih razdvajamo i uglavnom max na pola dana. Mačke vole, ponašaju se dosta roditeljski prema njima, paze na njih i čuvaju ih. Tu i tamo bude manjih nepodopština, ali zaista se ne možemo požaliti. Htjeli smo imati uhodanu ekipu prije nego ubacimo i dijete u sve to i tako je i ispalo.

Muža jako voli, on je zaista divan s njima, strpljiv, nježan, ima dobre metode i upućen je u sve, može s njima sve što treba.

I sve je bilo super dok nisam ostala trudna.

Čini mi se da ga hvata neka depresija. Znam da on osjeti da je nešto drukčije, ne znam koliko shvaća što je u pitanju, zasad ni te promjene na njemu nisu toliko vidljive, ali ne želim čekati da postanu drastične.

I prije nego što sam ostala trudna bila sam doma neko vrijeme (nezaposlena), tako da su navikli na puno vremena sa mnom, to se nije promijenilo.

MM je više preuzeo brigu o njima za vrijeme mojih mučnina (bile su dosta gadne i dugo je trajalo), bila sam manje aktivna, ali nije da sam ih skroz prebacila njemu, išli smo van, na duže šetnje, igranje sa psećim frendovima, samo nešto manje. Ali bila sam doma, mazili smo se, količina pažnje i maženja nije se smanjila.

Tad sam neko vrijeme spavala na kauču (tako mi je bilo jednostavnije), a Posse nije htio ni ići u krevet, spavao je odmah ispod kauča uz mene. Sophie bi nekad otišla u spavaću s mužem, nekad ne, ali on je uvijek ostajao sa mnom.

Negdje u to doba je i on imao svojih problema, čistili su mu zube i to je tražilo narkozul, što je dosta loše podnio. Sam postupak je dobro prošao, ali dugo mu je trebalo da se probudi i baš ga je primila panika. Nismo bili s njim samo u sali, bili smo u čekaonici i zvali su nas čim su ga prebacili i počeli ga buditi. Par dana nakon toga još je bio drukčiji, grogi nekako. Ipak, to je bilo prije skoro dva mjeseca.

Ali otkad su mi mučnine prošle, stvari se vraćaju na staro, igramo se, vodimo ih okolo normalno, viđaju ostale pse u obitelji. Kad nije prevruće, idemo na trčanje, to je naše vrijeme i to jako voli.

Pazim da imamo nas dvoje svoje vrijeme, kao što smo uvijek imali, da radim nešto samo s njim.

Budući da su stvarno dobri psi, nismo imali neku posebnu disciplinu, žicaju i dajemo im sve što smiju psi jesti od naše hrane, imaju svoje poslastice. Sad smo to još pojačali. Često ga uzmem na kauč, tako da se izležavamo zajedno, uvijek je tu negdje uz mene i stalno ga ljubim i mazim.
Ipak, vidim da se mijenja.

Fizički je dobro, radili smo opsežan sistematski prije dva mjeseca i sve je u redu. Jede i pije normalno, ide van, vani se igra, veseli se drugim psima. Zdrav je čak i bez onog „za njegove godine“, ali kod kuće vidim promjenu.

Sretan je dok nešto radimo, ali u mirnijim trenucima brzo se nekako uvuče u sebe. Češće se ide maziti mužu, nekako se sjetno naslanja na njega. Nije prije bio takav, primjećuju i ljudi kojima ništa nisam rekla. Ne znam kako to objasniti sa psom koji nije bio nikad pretjerano zahtjevan, ali kao da se povlači u sebe.

On nije ljubomoran tip ni inače, ne zamjera ako ne može biti u centru pozornosti, maknut će se ako vidi da za njega nema vremena, čeka sa strane da dođe na red. (Ne često, ali ako je bila neka gužva na poslu, kad smo se selili ili imali neku veću akciju koja nije uključivala njih.)

Da napomenem, ni najmanje se ne brinem ni za sebe ni za dijete i ne bih željela da rasprava ode u tom smjeru. Naravno da ću paziti i promatrati kako reagira, ali uopće ne mislim da bi mogao za dijete biti opasan. Nije taj tip i dosad na nove članove obitelji (znam da nisu ljudska djeca bila u pitanju, ali ipak) nikad nije tako reagirao. Ako ne može pomoći, makne se.

Sad se brinem isključivo za psa.

On uvijek ima potrebu uključiti se i sudjelovati, i planiram mu to dopustiti (nadam se zapravo da bi ga to moglo i razveseliti malo, kad baš dijete dođe), tako dugo sam se tome veselila, ali sad me strah da bi ga taj stres mogao preopteretiti. Zasad nismo još ni dječju sobu složili, nemamo hrpe dječjih stvari, nismo ništa razmještali. Ukratko, po stanu se nigdje ne vidi da će za koji mjesec biti i dijete u priči.

Je li još netko imao slično iskustvo?

[ljuska]

Ne vidim uopce problem u svemu tome. Ipak,pas ima i koju godinu,nije stene.
Psi se jako dobro priviknu na nove stvari,ako ti i dalje budes vodila isti tempo zivota i bude dobivao istu kolicinu paznje kao i prije ne bi trebalo biti nikakvih problema.
Moja kuja obozava moje klince,dok sam bila trudna i rodila bas nikakvih promjena na njoj nije bilo. Tog klinca obozava,sama mu ode u sobu,legne na tepih i krade mu igracke.
Daj psu da upozna dijete,ostalo ce ici sve samo od sebe....

[Ms_Manners]

Ima koju godinu, ali do prije par mjeseci to se nije uopće vidjelo na njemu.
Moguće da je počelo očitije starenje, ali malo se neobično poklopilo.

Kad malena dođe, naravno da će ju odmah upoznati. Nadam se da će tad biti lakše jer će njemu biti opipljivije i moći će se motati oko nje, imat će neku ulogu.
Uopće ne sumnjam da će biti lud za njom, on je takav.

Ali sad se brinem tim više jer još nije bilo nikakvih vidljivijih promjena, a nemam ga s kime još upoznati da shvati. Aktivno ga pokušavam razveseliti i razmaziti i čak ni to ne pali.
Znam da se i on brinuo za mene kad mi nije bilo dobro, nije htio ni u šetnju ponekad, nije me htio ostaviti. Vani me više čuva, vidi se veća razlika kad je sa mnom ili s MM. Uvijek je bio pažljiviji kad mi nije bilo dobro, ali ovo sad je izraženije. (Zapravo se pitam je li moguće da kuži da je i dijete žensko, je li mogao znati i prije nas, jer curicu će sigurno čuvati više nego što bi dečka.)

Ne mogu se ne brinuti, on je 10 godina uz mene, sve dijelimo, poludjet ću ako mu se nešto dogodi.

[ljuska]

Ja ne bi brinula.
12,5 godina nije malo,nekim psima je to vrhunac njihovog zivotnog vijeka. Dok je on zdrav,jede i na oko ti izgleda ok,ne brini. Pa i mi smo nekad u klincu mozda iz gluposti ili nas pere takav dan. Moja kuja isto nekad zna odbiti rad taj dan jer vidim po njoj da je taj dan za nista,a najsretnija je kad je na poligonu i kad joj pokazes loptu.
Umjesto da se zivciras i brines uzivaj u trudnoci jer malena to sve osjeti.

[Ms_Manners]

ljuska kaže:

12,5 godina nije malo,nekim psima je to vrhunac njihovog zivotnog vijeka.

Sorry, ovo mi je kao da mi kažeš da se ne živciram jer mi je mama ionako stara i lijepo je poživjela.

ljuska kaže:

Pa i mi smo nekad u klincu mozda iz gluposti ili nas pere takav dan.

Ali to je sad više od pojedinačnog dana, traje već neko vrijeme i primjećuju i drugi.
Sad se već brine i MM, koji inače ima opušteniji stav od mene po tom pitanju.

[ljuska]

Ne,nisam mislila "on ti ima 12,5 g.budi sretna sto je jos ziv" nego u smislu da 12,5 g kod nekih pasmina je duboka starost gdje i oni imaju svoje faze kao i odrasli ljudi u njihovim godinama ali vjerujem da to nije povezano sa dolaskom bebe iako je on osjeti.
Imala sam kuju dalmatinera,20 g. je imala. Zadnjih 4-5 je bila banana,nije bila vise tako aktivna,nije se veselila toliko stvarima kao prije (nagrade/poslastice/igracka) i isto se povlacila u sebe,radije bi legla uz pec i tamo provela satima nego sto bi inace trcala oko kuce,ganjala macke,bila uz nas i sl. To smo primjecivali mi koji smo je znali kakva je bila prije a drugi kada bi je vidjeli ne bi primjetili nista. Jedan dan je samo preskocila zid i otisla 100 m od kuce...kraj predpostavljam da znas kakav je.
Hocu reci da vrlo vjerojatno osjeca i on da ga hvata starost,; nemoj me krivo shvatit da mu se blizi kraj nego jednostavno ako je u svemu ostalome ok da je zdrav,normalno jede i igra se jedino sto preostaje su mu godine. Sto ne znaci da nece zivnut kada malena dodje jer oni jako lako preuzmu zastitnicku ulogu oko bebaca.
Na kraju,ti mu ne mozes ponuditi nista vise od svoje paznje,igre,mazenja i vjerujem da on to itekako osjeti

[Bani]

Evo da ti se ja javim - iz mog iskustva - da on sve osjeca i neces moci napraviti nista - taj dio ce on morat odraditi sam. Moj je isao za mnom kad sam bila trudna i pazio na mene i mi smo mu svasta poceli dozvoljavati sto mu prije nismo samo da se ne osjeti zapostavljeno... Kad sam ja bila u rodilistu on je bio lud - tukao se u parku s kim god bi stigao i razlizao si je ranu koju je imao (zivci jel..). bio je uzasno nemiran dok nisam dosla doma . Dete je prihvatil fantasticno, bio je van sebe, prematal je s nama to dete svaku noc kolko god puta treba (njuska mu bila u ravnini prematalice). Nakon sedam dana mrtav je zaspao po noci nasred boravka u takvoj pozi da smo umrli od smjeha . Dvije i pol godine imal je razlizanu nogu (grdo je izgledalo) jer mu je stres bil kad se ona plakala, pa kad nismo spavali po noci a toga je biloooo jezus - nemre on to ni dan danas dozvoljava joj sve, niti ne bjezi a ona ga gnjavi (ja poludim na nju a on se ne mice od nje )... i tako... nakon dve i pol godine noga napokon zarasla, devet mjeseci bio mir, ona krenula u tantrume, dosta smo bili na poslu (ide s nama na posel), ovaj se opet razlizal sad je opet prestal (godisnji, svi bili na hrpi) pa cekamo da zaraste... njezna je on dusa... najsretniji je kad smo svi cetvoro zajedno i onda nema frke a takva je i ona nigde bez njega . Da skratim neke stvari neces moci sprijeciti i dajes sve od sebe a ostalo ce morati on odraditi tj svi skupa al bit ce sve ok vidjet ces

[Ms_Manners]

ljuska kaže:

Ne,nisam mislila "on ti ima 12,5 g.budi sretna sto je jos ziv" nego u smislu da 12,5 g kod nekih pasmina je duboka starost gdje i oni imaju svoje faze kao i odrasli ljudi u njihovim godinama ali vjerujem da to nije povezano sa dolaskom bebe iako je on osjeti.

Oprosti, to slušam zadnjih 5 godina, obično kao početak "to ti je samo pas" spike, na koju mi se digne živac trenutno.
I da ima 50 godina, ja ću uvijek htjeti još vremena s njim.

ljuska kaže:

Hocu reci da vrlo vjerojatno osjeca i on da ga hvata starost

Ma čudno mi je ipak da je doslovno tjedan dana prije trudnoće bio lud kao puška još, za Uskrs smo radili nered okolo po nasipu i valjali se u blatu, a sad ovako.
Da nije tog sistematskog, prvo bih na to pomislila, ali nalazi su mu svi odlični, srce, pluća, kičma je ok, zglobovi, krv... Čak i ne mogu reći da se nešto brže umara.
Kad nešto radimo, i dalje vidim tu živost, sretnu facu, kad vidi ruksak za šetnje, ali između tih aktivnosti se vidi razlika.

Bani kaže:

Moj je isao za mnom kad sam bila trudna i pazio na mene i mi smo mu svasta poceli dozvoljavati sto mu prije nismo samo da se ne osjeti zapostavljeno... Kad sam ja bila u rodilistu on je bio lud - tukao se u parku s kim god bi stigao i razlizao si je ranu koju je imao (zivci jel..).

Je li i prije toga imao tih živčanih tikova ili je to počeo tek kad si ostala trudna?

[Crveni Mjesec]

Možda je zbunjen. Možda ne razumije da si trudna, nego misli da si bolesna ili tako nešto, pa ga to brine?
Nekako mislim da će se sve razriješiti kad dovedeš bebu kući, ako je u tome stvar..

[Ms_Manners]

Crveni Mjesec kaže:

Možda je zbunjen. Možda ne razumije da si trudna, nego misli da si bolesna ili tako nešto, pa ga to brine?

Hm, stvarno, moguće i to. Stvarno bih voljela znati koliko on kuži u ovoj fazi.

[Bani]

Ms_Manners kaže:

Je li i prije toga imao tih živčanih tikova ili je to počeo tek kad si ostala trudna?

Nope . Pocelo je mojim odsustvom od doma ravno sest dana koliko sam bila u rodilistu. Da se razumijemo ja sam znala biti odsutna od doma po tri cetiri mjeseca i kad je krenulo pakiranje bil je snuzden ali nikad nikakvih promjena ponasanja.....

Kaj stvarno mislis da pas ne kuzi? A kak je onda u prirodi? Moj je meni cice snjofal vrlo rano kaj nikad nije a bome vise ih ni sad ne snjofa
I vrlo interesantno ja nisam znala da sam trudna a on je mene u stanu poceo pratiti svaki korak i drzal bi glavu na meni il bi bio pored mene al onak maltene u stopu me pratio....

[Ms_Manners]

Bani kaže:

Kaj stvarno mislis da pas ne kuzi? A kak je onda u prirodi? Moj je meni cice snjofal vrlo rano kaj nikad nije a bome vise ih ni sad ne snjofa

Ne znam više ni sama što da mislim.
Ne znam kako bi u prirodi, ali daleko je on od prirode, a i muško je.

Ne znam je li ikad imao trudnicu tako blizu, bilo koje vrste.
Početkom godine je frendica rodila, ona je jedina trudnica koju je vidio otkad je sa mnom, s njom se nije drukčije ponašao.

Nisam primijetila da meni šnjofa cice ili zagleda trbuh, ali on je jedan fini gospodin, a gospoda nikome cice ne šnjofaju.
Jučer sam ga uzela u krilo, stavio mi je glavu na trbuh, mala je lupala unutra, nije ni trepnuo.

Hoda za mnom po stanu, ali to isto oduvijek radi. Plus ljubim ga i hranim na svakom koraku, i inače, ali sad pogotovo, pa mu je to i poticaj da mi bude blizu, ne znam bi li bez toga bilo nešto manje izraženo.
Evo, novost je da ide u kupaonicu za mnom i nerijetko mi leži ispod kade dok se tuširam.

(Smijali smo im se neki dan, on ide za mnom i njemu je super i kad mu se samo nasmiješim, a živi za puse. U nekom trenu su ostali skužili da on nešto dobije, ali nisu skužili što pa su svi skakali kad god bi on krenuo, ali su ostajali ipak malo razočarani kad bih ih samo pomazila, oni bi radije nešto opipljivije kad su već u kuhinji.)

Stvarno jest inače suzdržaniji nego većina pasa, to mu je iz prošlog života ostalo valjda, te prve dvije godine.
Ne ide na kauč sam (uvijek uz neke poslastice) i ne ostaje gore ako se ja maknem, rijetko skače čak i na mene, ne inzistira ako nešto ne dobije, ne poslužuje se sam čak ni kad hrana stoji okolo. Ponekad pošnjofa nešto ako baš stoji na rubu stolića za kavu, a njegova verzija napasnog žicanja je smiješna, sjedi pola metra od mene i gleda u mom smjeru, s tim da skrene pogled ako pogledam u njega.

[Ms_Manners]

I dalje se čudno drži.
Sad opet ima krevet u dnevnoj sobi, u kojem spava preko dana. (Mačke su ga bile zapišale pa sam ga prala, neki dan mu je vraćen.)
I sad je preko dana on/off u tom krevetu, nekad se izležava tamo, nekad okolo, npr. tamo preko dana spava, ali noć je opet proveo kraj kauča, kraj mene.
A krevet metar i pol dalje, ista prostorija. :/

[zelazny]

frendica je imala sličan problem. Kada je ostala trudna, pas ju nije htio ni pogledati i izbjegavao ju je cijelu trudnoću. Kada je došla doma s bebačem, pas se totalno promijenio. Čuva i nju i dijete, sretan :-) Sve će biti O.K.

[crazydiamond2]

Evo i našeg iskustva

Tijekom trudnoće ne mogu reći da je pas imao takve promjene, osjetio je da se nešto dešava, znao bi mi staviti glavu na trbuh. Nisam primijetila povlačenje u sebe. Očito tvoj dedek malo više osjeća i morati ćeš ga pustiti da sam odradi te osjećaje, vi se samo i dalje oko njega tako lijepo brinite kao i do sada.

Nego, ono što sam htjela istaknuti je, kada smo sa malim došli iz rodilišta, dali smo mu odmah košaru da pošnjufka. U početku mu baš nije bilo jasno što se tu krije, ali brzo je prokužio i jako brzo se prebacio sa nas na malog, u smislu maženja i zaštite. Mi smo odjednom bili druga rupa na svirali legao bi uz njega kada je bio baš beba, sada kada je nešto veći skupa se igraju i stvarno ga voli.

Tako da će to doći na svoje, samo da se dijete rodi. Ne brini.

[Timbalandica]

uf ja ću svojima morati nekakvu grupnu terapiju napraviti....što ću kad budem trudna a njih četvero..

[Ms_Manners]

Timba, možda ne bude grupno.
Sophie npr. uopće nije previše briga. Ona malo više ide za mnom u kupaonicu, pogotovo kad mi nije bilo dobro, gleda me zabrinuto u tom trenu, ali generalno nije nešto pogođena. I bez razmišljanja me ostavlja ako MM ponudi zabavniju aktivnost. Ili bilo kakvu drugu aktivnost.

[fermina-daza]

Timbalandica kaže:

uf ja ću svojima morati nekakvu grupnu terapiju napraviti....što ću kad budem trudna a njih četvero..

dobit ćeš popust

[Timbalandica]

:klap::klap:
odlično! možda ima i nade za nas

[mala nemirna]

podižem temu

daklem, potvrdila sam trudnoću kod doktora, moj malac je za sad kolko tolko v redu po tom pitanju, a moram priznat da mi je bil sumnjiv kaj me nedavno odjemput počel svako malo šnjofati, sad znam i zakaj

na momente mi se čini da me ne doživljava, ponekad samo legne ispred mene i tužno me gleda

nisam promijenila odnos prema njemu, jedino kaj mi se zadnjih dva-tri dana dogodilo kaj sam ga malo zanemarila radi odlaska doktoru, al trudim se da svaki dan idemo u šetnje i da se družimo kolko god je moguće

čitala sam malo iskustva i nadam se da nebu nikakvih problema, da se brzo bu naviknul na prinovu dok stigne