predani i iskreni vjernici a - laici
ova mi je tema vječni misterij. Kako netko može biti tako 100 posto uronjen u svoju vjeru, živjeti je na svim poljima života i svviiiiima okolo samo o tome pričati/to naglašavati a unatoč takvom stilu života se ne odlučiti na redovnički život?
Gdje je zapreka, odnosno gdje je ta granica između posvećene osobe (zaređene) i vjernika laika?
Posebno me fascinira odlazak na kojekakva vjerska događanja/hodočašća/inicijative u sred radnog tjedna u podne. Ok, jasno mi je da ljudi ili privremeno ne rade ili radne možda drugu/treću smjenu pa dopodne imaju za vjerske aktivnosti ali posebno su mi fascinantni koji doslovno svo svoje slobodno vrijeme koriste za upražnjavanje religije.
I sama sam vjernica i jednostavno uživam na misi i duhovnim obnovama tako da ne bi tko krivo shvatio da imam nešto protiv vjernika - naravno da nemam.... samo mi nisu jasni pojedinci..
nažalost masa njih zbog toga para nosom oblake, misli da je bolja od drugih, u sveme vidi grijeh a članovi pojedinih vjerskih zajednica su ograničeni samo na druženje s ljudima u toj zajednici..van toga ili vrlo malo ili nikako.....
|