Trudnoća poslije 40-te

[protelos]

Tražila sam ovu temu, ali ju nisam našla, ako već postoji molim moderatora da ju premjesti..

Dakle, imam 42 godine, i prošli tjedan sam saznala da sam trudna. Trudnoća nije neplanirana, pred 6 mjeseci sam izvadila Mirenu, par mjeseci nakon toga sam imala ginekološke probleme (jaka krvarenja zbog stanjenog endometrija), tako da nismo ni mogli pokušavati. Zadnje mjesece sam bila jako opterećena poslom, radila sam od jutra do mraka i potpuno zaboravila na projekt zatrudnjivanje. Tako da usprkos planiranju, opet me nekako plus iznenadio

Ali, nije to glavna tema. Imam već dvoje djece, od toga zadnje ima tek 2 i pol godine (trudnoća u kasnim godinama mi nije strana). Ali s ovom je nekako sve drugačije. Vidim da mi je skoro neugodno reći da sam trudna, gledam po forumima komentare, čitam mišljenja kako je trudnoća u tim godinama neprimjerena i najradije bi preskočila taj dio sa objavljivanjem trudnoće, najradije bi samo javila da sam rodila, jer imam osjećaj da se ovoj trudnoći, osim mene i muža, nitko neće veselit.
Malo me hormoni lupaju, mozda sam preosjetljiva, možda pretjerujem, ne znam, recite mi što mislite o tome. Jesmo li muž i ja neodgovorni,sebični, da radimo siročad (sve izjave koje sam našla na forumima)

[Cathie]

ako je to dijete željeno i biti će voljeno (a sudeći po tvom postu hoće), ne vidim zašto bi godine bile ikakav problem
čestitke na trudnoći, uživaj i ne razmišljaj o zlobnim sitnim dušama oko tebe

bože me sačuvaj u kakvim sve obiteljima budu djeca i kako se sa njima ophode, ali kao mlađi su pa ok?

kao što rekoh, samo naprijed, to je moje mišljenje

[Tursiops truncatus]

protelos, ja sam nedavno navrsila 40tu i ovih dana tek cekam prvo dijete. Ne usudjujem se razmisljati da cemo stici imati jos jedno, ali, nadam se, bez obzira na godine. Mislim da to dosta ovisi i o tome kakva si osoba. Moja sestricna je prvo rodila sa 38 i sada, u 48oj, ima cetvero djece + puna je energije. Gle Halle Berry!
Najvaznije i je da se veselite ti i muz (i tvoja ostala djeca). Bas te briga za ostale! Sretno!

[Smiling Helena]

Draga trudnice, jedina važna stvar je da se ti i tm, zajedno sa klincima radujete toj trudnoći i bebi. Svako neka brine o svojoj porodici i neka o njoj odlučuje. Zar zaista misliš da godine imaju bilo kakve veze sa osmjesima, ljubavlju, pažnjom i radosti koje postoje u jednoj porodici? Nemoj dozvoliti da ti nekakvi lažni moralisti nameću osjećaj nelagodnosti jer mu na ovoj temi zaista nije mjesto. Niti si slagala, koga prevarila, ukrala, nanjela kakvo zlo. Kuš!
Trudnica poslije 40. imam oko sebe i ne vidim nikakvu razliku u odnosu na one u 30im. Lijepe, sretne, u slatkom iščekivanju, i najvažnije zdrave! Godine su ipak samo brojevi.
Mamu sam izgubila u svojoj 18. Bila je divna i hvala joj na svemu što me je naučila. Nikada je ne bih mjenjala za drugu koja bi "duže" bila tu, ako se na to odnose strahovi i komentari o "siročićima".
Uživaj u trudnoći i svrati kad god ti treba podrška. Sigurna sam da je imaš i među najbližima.

[protelos]

Joj, puno vam hvala na podršci, nisam ni očekivala takav odaziv, meni se čini da su sve trudnice mlade.

A podršku imam od muža, on ne želi ni čut za takve priče, tvrdi da ima namjeru živjeti najmanje 90 god....
A i ja sam svjesna da nema nikakvih garancija, da ćemo biti s djecom dok nas trebaju, pa čak i kad ih rodimo sa 20!!!
Istina je, da može pubertet biti naporan, jedan smo već prošli u "normalnim" godinama, a kako će to biti kad budemo over 50
Sad se još i za pubertet sekiram 10-tak godina unaprijed, sama sebi sam smiješna, ali eto, sve mi to prolazi kroz glavu.
I to kako će reagirat na poslu, to me strah i pomislit, koji će komentari bit

[Smiling Helena]

protelos kaže:

Joj, puno vam hvala na podršci, nisam ni očekivala takav odaziv, meni se čini da su sve trudnice mlade.

A podršku imam od muža, on ne želi ni čut za takve priče, tvrdi da ima namjeru živjeti najmanje 90 god....
A i ja sam svjesna da nema nikakvih garancija, da ćemo biti s djecom dok nas trebaju, pa čak i kad ih rodimo sa 20!!!
Istina je, da može pubertet biti naporan, jedan smo već prošli u "normalnim" godinama, a kako će to biti kad budemo over 50
Sad se još i za pubertet sekiram 10-tak godina unaprijed, sama sebi sam smiješna, ali eto, sve mi to prolazi kroz glavu.
I to kako će reagirat na poslu, to me strah i pomislit, koji će komentari bit

Za ovo prvo, , za poslednje

Na poslu će svi znati šta ste radili.
Pogledaj oko sebe. Koliko je ljudi koji izmišljaju obaveze i ostaju što duže na poslu da ne bi morali otići doma. A vi i poslije toliko zajedničkih godina uživate zajedno i želite dijete. Možeš samo biti ponosna. Znam da ja hoću ako budem u tvojoj situaciji, a nadam se da hoću jer sada čekamo prvo (j 34 i mm 42).

[protelos]

Smiling Helena kaže:

Za ovo prvo, , za poslednje

Na poslu će svi znati šta ste radili.
Pogledaj oko sebe. Koliko je ljudi koji izmišljaju obaveze i ostaju što duže na poslu da ne bi morali otići doma. A vi i poslije toliko zajedničkih godina uživate zajedno i želite dijete. Možeš samo biti ponosna. Znam da ja hoću ako budem u tvojoj situaciji, a nadam se da hoću jer sada čekamo prvo (j 34 i mm 42).

ah, nije problem što će znati što smo radili, to me baš boli...
Nego, znam kakvi su bili komentari kad je kolegica zatrudnila sa trećim, pa je bilo joooj, što će joj 100 djece...pa jel misli stat jednom, itd,itd...Kad god sam to čula sam im odbrusila, pa nećete joj vi hranit djecu, koji vam je?!
A meni je, kad sam se vratila sa porodiljnog pred 2 godine, šefica rekla, ooo super, sad si gotova sa radjanjem, zar ne? Na to sam se nasmijala i rekla nikad ne reci nikad....
Samo da napomenem, radi se o visoko obrazovanim ljudima, večina njih doktori znanost, docenti, profesori (ja sam još uvijek samo dr.med. i nikad me nisu pretjeno zanimale dodatne titule, zadovoljna sam i ovako, na opće zgražavanje kolega...). Nekako je u mojoj okolini opće mišljenje da ne možeš imati karijeru u medicini i veliku obitelj, to navodno ne ide skupa, jer navodno, ne možeš biti potpuno posvećen tom poslu ako te doma čeka čopor djece. S tim da ja zaista imam podršku muža, on bitno više "potegne" u kući od mene.

Ma ne znam, očigledno ću morat stavit čepiće u uši i ne obazirat se na poglede kad mi se počne trbuh vidjeti.

[Smiling Helena]

protelos kaže:

ah, nije problem što će znati što smo radili, to me baš boli...
Nego, znam kakvi su bili komentari kad je kolegica zatrudnila sa trećim, pa je bilo joooj, što će joj 100 djece...pa jel misli stat jednom, itd,itd...Kad god sam to čula sad im odbrusila, pa nećete joj vi hranit djecu, koji vam je?!
A meni je, kad sam se vratila sa porodiljnog pred 2 godine, šefica rekla, ooo super, sad si gotova sa radjanjem, zar ne? Na to sam se nasmijala i rekla nikad ne reci nikad....
Samo da napomenem, radi se o visoko obrazovanim ljudima, večina njih doktori znanost, docenti, profesori (ja sam još uvijek samo dr.med. i nikad me nisu pretjeno zanimale dodatne titule, zadovoljna sam i ovako, na opće zgražavanje kolega...). Nekako je u mojoj okolini opće mišljenje da ne možeš imati karijeru u medicini i veliku obitelj, to navodno ne ide skupa, jer navodno, ne možeš biti potpuno posvećen tom poslu ako te doma čeka čopor djece. S tim da ja zaista imam podršku muža, on bitno više "potegne" u kući od mene.

Ma ne znam, očigledno ću morat stavit čepiće u uši i ne obazirat se na poglede kad mi se počne trbuh vidjeti.

Meni tvoja porodična priča djeluje idealno!

[palchy]

protelos kaže:

Tražila sam ovu temu, ali ju nisam našla, ako već postoji molim moderatora da ju premjesti..

Dakle, imam 42 godine, i prošli tjedan sam saznala da sam trudna. Trudnoća nije neplanirana, pred 6 mjeseci sam izvadila Mirenu, par mjeseci nakon toga sam imala ginekološke probleme (jaka krvarenja zbog stanjenog endometrija), tako da nismo ni mogli pokušavati. Zadnje mjesece sam bila jako opterećena poslom, radila sam od jutra do mraka i potpuno zaboravila na projekt zatrudnjivanje. Tako da usprkos planiranju, opet me nekako plus iznenadio

Ali, nije to glavna tema. Imam već dvoje djece, od toga zadnje ima tek 2 i pol godine (trudnoća u kasnim godinama mi nije strana). Ali s ovom je nekako sve drugačije. Vidim da mi je skoro neugodno reći da sam trudna, gledam po forumima komentare, čitam mišljenja kako je trudnoća u tim godinama neprimjerena i najradije bi preskočila taj dio sa objavljivanjem trudnoće, najradije bi samo javila da sam rodila, jer imam osjećaj da se ovoj trudnoći, osim mene i muža, nitko neće veselit.
Malo me hormoni lupaju, mozda sam preosjetljiva, možda pretjerujem, ne znam, recite mi što mislite o tome. Jesmo li muž i ja neodgovorni,sebični, da radimo siročad (sve izjave koje sam našla na forumima)

Draga trudnice, kako su ti već cure ovdje rekle - a o kakvim godinama ti to pričaš?
Uživaj u svojoj trudnoći, vidiš da su se te granice ionako, u cijelom svijetu pomakle...samo još ponegdje kod nas gledaju nas ispod oka ako do 30-te ne "obavimo" sve. Ja, evo, u slatkom prvom iščekivanju,a "tek" mi je 36 Ne znam je li zbog posla koji radim ili sam samo takva po prirodi, ali se često osjećam kao da imam 18 (radim u SŠ), istina tijelo ponekad dokazuje i pokazuje da to nije tako, ali za sada sam rekla kad bih se uvijek osjećala kao kad sam trudna, letjela bih! A bojala sam se svega prije nego sam ostala trudna, zato sam i dočekala te sitne godine
Uživajte ti i TM u djeci i tvojoj trudnoći i ne zamaraj se time što će drugi pričati!

[mom2be]

prvo cestitam!

drugo - bas te briga sto ce selo reci

i ja sam (kao stara trudnica ) cula dosta dvosmislenih komentara kad sam bila trudna drugi put, bilo je kroz jedno uho unutra kroz drugo van

[vega_mama]

protelos kaže:

Tražila sam ovu temu, ali ju nisam našla, ako već postoji molim moderatora da ju premjesti..

Dakle, imam 42 godine, i prošli tjedan sam saznala da sam trudna. Trudnoća nije neplanirana, pred 6 mjeseci sam izvadila Mirenu, par mjeseci nakon toga sam imala ginekološke probleme (jaka krvarenja zbog stanjenog endometrija), tako da nismo ni mogli pokušavati. Zadnje mjesece sam bila jako opterećena poslom, radila sam od jutra do mraka i potpuno zaboravila na projekt zatrudnjivanje. Tako da usprkos planiranju, opet me nekako plus iznenadio

Ali, nije to glavna tema. Imam već dvoje djece, od toga zadnje ima tek 2 i pol godine (trudnoća u kasnim godinama mi nije strana). Ali s ovom je nekako sve drugačije. Vidim da mi je skoro neugodno reći da sam trudna, gledam po forumima komentare, čitam mišljenja kako je trudnoća u tim godinama neprimjerena i najradije bi preskočila taj dio sa objavljivanjem trudnoće, najradije bi samo javila da sam rodila, jer imam osjećaj da se ovoj trudnoći, osim mene i muža, nitko neće veselit.
Malo me hormoni lupaju, mozda sam preosjetljiva, možda pretjerujem, ne znam, recite mi što mislite o tome. Jesmo li muž i ja neodgovorni,sebični, da radimo siročad (sve izjave koje sam našla na forumima)

Draga protelos,

Budi sretna i uzivaj u tom blagoslovu. Ja uskoro cu navrsiti 40 i sanjam o drugom djetetu. Ako bih saznala da sam trudna skakala bih skroz do neba od srece. Uopce ne brini sto drugi misle. Najvaznije je da ste vi sretni i da beba bude zdrava. Sve ostalo zaboravi i uzivaj :-)

[limeta01]

Cestitam.... Uzivaj u svojoj djeci i muzu i novoj bebi.... To su najvece vrijednosti u zivotu... svaki je zivot dragocjen... Sretnoooo

[protelos]

limeta01 kaže:

Cestitam.... Uzivaj u svojoj djeci i muzu i novoj bebi.... To su najvece vrijednosti u zivotu... svaki je zivot dragocjen... Sretnoooo

Hvala, limeta. A ja tebi zelim puno snage, da prebrodis ove teske trenutke. Svaki zivot jest dragocjen, ponekad se zaista opterecujemo potpuno nebitnim i potpuno besmislenim stvarima, pokusat cu imati to na umu i zapaliti svijecu za tvog andjela, za kojeg sam sigurna da je osjetio svu tvoju ljubav.
Svima vam hvala za vase odgovore, zaista ste mi pomogle!!

[klarah]

protelos kaže:

Joj, puno vam hvala na podršci, nisam ni očekivala takav odaziv, meni se čini da su sve trudnice mlade.

Ma nisu. Ja i sve moje frendice rađamo oko 40-te :-)
Kako se komu posloži, nema garancije nizašto, molit se dragom Bogu za zdravlje i da nam da snagu, i ići dan po dan.
Je naporno i sigurno je uglavnom napornije što si stariji, ali opet to je najveća radost, Božji dar i najveće veselje.
Drži se

[luce ST]

U mojoj je obitelji generacijama slučaj da žene rađaju u kasnijim godinama. Sve su rodile zdravu djecu i ja se oko toga uopče ne brinem. Jedna mi je rodica prvo dijete rodila sa 46 godina. Žena je u odličnoj formi i niko joj ne bi dao te godine.

[pistacija]

Dok sam čekala rađanje moje bebane u Vinogradskoj bilo je jedno 7 žena 40 i 42 godine koje su išle roditi , većini je to bilo treće Moja se strična (radi na jako visokom položaju) prvo rodila sa 40 i za sad ih ima dvoje.

Ja sam rodila prvo sa 38 a bome sa 40 ili 41 planiram još koje.

Samo naprijed i sretno

A ovima na poslu u inat bih se sređivala i namjerno isticala trbuh , ko ih j*

[protelos]

Drage moje,

lijepo je čuti takva pozitivna iskustva. Sada se maksimalno trudim razmisljati pozitivno i zanemariti sve brige.
I muz i ja smo potpuno zdravi (osim nesto kila viska, ali dogovorili smo se da cemo poslije poroda oboje se dovest na idealnu težinu), financijski stojimo dovoljno dobro (ne bi se bunila da imamo više), dobro se slažemo (i posvadjamo kad treba), uglavnom, ima stvari koje bi htjela jos "popraviti", ali ako bi čekala da je sve po mojoj volji, mislim da ne bi ni jedno dijete imala...

Pročitala sam negdje da je pozitivna strana trudnoće "u godinama", da su onda roditelji već stabilni, imaju riješeno stambeno pitanje, imaju dobar i siguran posao i situirani su, imaju stabilnu i zrelu vezu/brak. Jedan dio je kod nas zaista stabilan i siguran, jedino što ću kredit za kuću otplačivat do penzije i vjerojatno će negdje do onda biti stvarno gotova

[mctaca]

Što mislite o tome?
U zadnje vrijeme sve je više žena oko mene koje radjaju prvo dijete u dobi iznad 40 godina. Neke čak i kao samohrane majke, neudane, a neke u "brzinskom braku", samo da bi se rodilo dijete.

ŠTo vi mislite o tome? Jel vam to ok?
Evo baš ovih dana treba roditi jedna moja bivša susjeda, u dobi od 45 godina, neudana, živi u kući sa starim roditeljima i neudanom sestrom, koja je isto izand 40 godina i solo.

To znači da na grbi ima 2 stara i bolesna roditelja, sad će imat i bebu i skoro pa nikoga da joj pomogne, ako zanemarimo sestru koja je lakši psihički bolesnik i u osnovi nije baš od prevelike pomoći.

O tome kolike su statistike za mlijun bolesti djeteta i nakon što se rodi, poremećaja u razvoju, učenju i slično, što se ne vide sve na pretragama u trudnoći, da niti ne govorim.

Dok dijete bude imalo 20 godina, što je po meni minimalna dob za samostalnost, iako je i to premalo, ona će imati 65. Znam dosta ljudi koji su krepali prije 65-te, što znači da joj se može dogoditi da niti ne doživi punoljetnost vlastitog djeteta.

Po meni, ako nisi rodila na vrijeme, ne trebaš ni 45, iz teške sebičnosti. Što vi mislite o tome?

[mctaca]

Gotovo isto mislim i za bračne parove koji su desetljećima skupa, ali su se se nakon 40-te sjetili raditi djecu. To mi je užasno odbojno i neodgovorno. Jedino je malo bolje, jer ajde, dvoje ih je, pa će valjda bar jedno doživjeti da vidi kćer ili sina na maturi.

[higijeničarka]

mctaca kaže:

Znam dosta ljudi koji su krepali prije 65-te

Po meni, ako nisi rodila na vrijeme, ne trebaš ni 45, iz teške sebičnosti. Što vi mislite o tome?

Mislim da si fulala pdf.
Ostalo ću zadržat za sebe.