Natrag   Forum.hr > Društvo > Psihologija

Psihologija Vodič kroz um i ponašanje za entuzijaste. Podforum: Psihokauč

Odgovor
 
Tematski alati Opcije prikaza
Old 30.10.2017., 22:45   #1881
Mene je bilo strah ronjenja pa sam završila tečaj da razbijem strah, pa sam išla preko 40 m s nekom ludom ekipom dolje i onda me uhvatila panika kad smo ušli u neku špilju i bio je mrkli mrak, pa sam posisala sav zrak iz boce. Uglavnom, ako vas je strah i želite se suočiti sa svojim strahom nemojte jer će vas biti još više strah.

Onda me bilo strah voziti se na motoru jurilici pa sam i to isprobala (ne da ja vozim nego sam sjedila iza) pa sam potvrdila svoju teoriju o generiranju straha. Ono kad sjediš iza i staviš ruke na rezervoar od benzina i skužiš da nemaš nikakav osigurač, nikakav pojas, ručke, samo te ručice na rezervoraru dok juri ko šajeta. Strašno.
Orlandia is offline  
Odgovori s citatom
Old 12.11.2017., 20:41   #1882
Najvise me strah velike samoce , razdoblja kada sam svjestan da je previse toga krivo ucinjeno
__________________
Covjek sam - Ne mrzim i ne zasluzujem biti zamrzen
Sloboda Prirode - Svijet s maskama nije prirodan svijet
Provedi vrijeme u Prirodi - Upoznaj ju cijelim Srcem
The Maystor is offline  
Odgovori s citatom
Old 29.08.2019., 16:10   #1883
Podižem temu samo da vidim jel ima onih koji su se oporavili.
Ja sam kancerofob i jos koji strahovi čuče u meni.
danas sam saznala za pojam psihičke smrti - umrijeti od straha.
pas mater gotova sam sad, s raka želuca, dojke i svega, sad sam sasrana da cu umrijet od straha
tonkica27 is offline  
Odgovori s citatom
Old 29.08.2019., 16:27   #1884
Gdje vlada ljubav, tamo nema straha
__________________
Death and life are in the power of the tongue, and those who love it will eat its fruits. (Proverbs 18:21)
Chocobella is offline  
Odgovori s citatom
Old 01.02.2020., 17:35   #1885
Mene zadnje 3 godine muči gadna kancerofobija. Inače imam prilično nesređen i totalno nesretan privatni život, tako da kad bih išla kopati po tome što leži u podlozi tih mojih strahova, ne znam odakle bih točno krenula. Sve je počelo kad sam jedan dan samo odjednom osjetila nekakav nedostatak zraka. Osjećaj kao da u zraku koji udišem nema kisika ili kao da ne mogu dovoljno duboko udahnuti, kao da su mi pluća "premala". Taj osjećaj nije bio u obliku povremenog "napada", nego je postao konstantan. Za par dana sam postala totalno opsjednuta tim osjećajem gušenja da sam jedva funkcionirala. Na poslu sam svako malo ustajala i odlazila negdje gdje mogu koju minutu biti sama, nisam mogla biti duže na miru, noćima sam "marširala" po dnevnom boravku, čak sam posezala za alkoholom da mogu nekako zaspati. Bila sam uvjerena da imam rak pluća. Ali, ja nisam dugo otišla doktoru, jer me je isto tako bilo panično strah da mi doista ne dijagnosticiraju rak pluća. A to sam sama sebi racionalizirala na način da je rak pluća ionako smrtonosan, pogotovo kad se već pojave takvi simptomi i da mi je onda bolje i ne znati. I da, pušač sam, što je samo još više doprinjelo mojoj uvjerenosti da umirem. I tako sam ja živjela nekoliko mjeseci jedva funkcionirajući, vrtila scenarije u glavi po cijele noći prije nego što sam konačno otišla doktoru. Imam odličnu doktoricu opće prakse koja mi je prvo poslušala pluća, izmjerila zasićenost kisikom, napravila urin i krvnu sliku. Svi su nalazi bili uredni i onda me je pitala jesam li ja pod kakvim stresom. Meni do tada ni na kraj pameti nije bilo da bi to moglo biti psihički, jer su ti moji simptomi bili itekako stvarni. Uglavnom, napisala je anksiozni poremećaj i dala mi je uputnicu za psihijatra, ali na kraju nikad nisam ni otišla, ne znam točno zašto. Taj osjećaj nedostatka zraka me mučio iduće 2 godine, ali ne konstantno, nego se javljao u nekakvim periodima. Ali ostala je kancerofobija. Znači, prođu me nekakvi trnci čim čujem na TV ili nekoga da priča o raku. Svaka i najmanja sitnica mi je rak. Glavobolja, urasla dlaka, madež... Zaista sam bila kod doktora zbog urasle dlake uvjerena da imam rak kože. I tako već 3 godine. Inače ja funkcioniram normalno, na poslu i doma, ali konstantno sam u nekakvom strahu, jako loše spavam, pijem često navečer jer se tako malo "otupim" i opustim, ne sjećam se kad sam zadnji put bila sretna i opuštena. Bračni život mi je totalno otišao još više k vragu (premda nije valjao ni ranije i vjerojatno je to i bilo okidač za sve ovo), nemam apsolutno nikakav nagon ni potrebu za seksom, nježnostima, bilo čime. Zakopala sam se u posao i to mi je jedini aspekt života koji mi štima. Užas! Razmišljala sam da potražim stručnu pomoć ali čitam ovdje da ni to baš nije nešto djelotvorno.
Orange Brick is offline  
Odgovori s citatom
Old 01.02.2020., 17:37   #1886
Mene zadnje 3 godine muči gadna kancerofobija. Inače imam prilično nesređen i totalno nesretan privatni život, tako da kad bih išla kopati po tome što leži u podlozi tih mojih strahova, ne znam odakle bih točno krenula. Sve je počelo kad sam jedan dan samo odjednom osjetila nekakav nedostatak zraka. Osjećaj kao da u zraku koji udišem nema kisika ili kao da ne mogu dovoljno duboko udahnuti, kao da su mi pluća "premala". Taj osjećaj nije bio u obliku povremenog "napada", nego je postao konstantan. Za par dana sam postala totalno opsjednuta tim osjećajem gušenja da sam jedva funkcionirala. Na poslu sam svako malo ustajala i odlazila negdje gdje mogu koju minutu biti sama, nisam mogla biti duže na miru, noćima sam "marširala" po dnevnom boravku, čak sam posezala za alkoholom da mogu nekako zaspati. Bila sam uvjerena da imam rak pluća. Ali, ja nisam dugo otišla doktoru, jer me je isto tako bilo panično strah da mi doista ne dijagnosticiraju rak pluća. A to sam sama sebi racionalizirala na način da je rak pluća ionako smrtonosan, pogotovo kad se već pojave takvi simptomi i da mi je onda bolje i ne znati. I da, pušač sam, što je samo još više doprinjelo mojoj uvjerenosti da umirem. I tako sam ja živjela nekoliko mjeseci jedva funkcionirajući, vrtila scenarije u glavi po cijele noći prije nego što sam konačno otišla doktoru. Imam odličnu doktoricu opće prakse koja mi je prvo poslušala pluća, izmjerila zasićenost kisikom, napravila urin i krvnu sliku. Svi su nalazi bili uredni i onda me je pitala jesam li ja pod kakvim stresom. Meni do tada ni na kraj pameti nije bilo da bi to moglo biti psihički, jer su ti moji simptomi bili itekako stvarni. Uglavnom, napisala je anksiozni poremećaj i dala mi je uputnicu za psihijatra, ali na kraju nikad nisam ni otišla, ne znam točno zašto. Taj osjećaj nedostatka zraka me mučio iduće 2 godine, ali ne konstantno, nego se javljao u nekakvim periodima. Ali ostala je kancerofobija. Znači, prođu me nekakvi trnci čim čujem na TV ili nekoga da priča o raku. Svaka i najmanja sitnica mi je rak. Glavobolja, urasla dlaka, madež... Zaista sam bila kod doktora zbog urasle dlake uvjerena da imam rak kože. I tako već 3 godine. Inače ja funkcioniram normalno, na poslu i doma, ali konstantno sam u nekakvom strahu, jako loše spavam, pijem često navečer jer se tako malo "otupim" i opustim, ne sjećam se kad sam zadnji put bila sretna i opuštena. Bračni život mi je totalno otišao još više k vragu (premda nije valjao ni ranije i vjerojatno je to i bilo okidač za sve ovo), nemam apsolutno nikakav nagon ni potrebu za seksom, nježnostima, bilo čime. Zakopala sam se u posao i to mi je jedini aspekt života koji mi štima. Užas! Razmišljala sam da potražim stručnu pomoć ali čitam ovdje da ni to baš nije nešto djelotvorno.
Orange Brick is offline  
Odgovori s citatom
Old 01.02.2020., 18:45   #1887
Mislim da si tad imala panični napadaj kad nisi mogla disati. A ako ti je sve u životu gadno, to nije ni čudno.

Ja primjerice imam grozan strah od promet, ali mi se čini da nikako nije neutemeljen.
__________________
There is another organism on this planet that follows the same pattern. Do you know what it is? A virus.
Human beings are a disease, a cancer of this planet. You’re a plague and we… are the cure.”
Gingerina is offline  
Odgovori s citatom
Old 01.02.2020., 21:24   #1888
Quote:
Gingerina kaže: Pogledaj post
Mislim da si tad imala panični napadaj kad nisi mogla disati. A ako ti je sve u životu gadno, to nije ni čudno.

Ja primjerice imam grozan strah od promet, ali mi se čini da nikako nije neutemeljen.
PS Vidim da nema odgovora od tebe - čula sam da je frend od frenda išao na kvalitetu psihoterapiju na Vrapče, a i sam taj frend ide na privanu KGBT, samo to košta. Probaj preko uputnice, ništa ne košta
__________________
There is another organism on this planet that follows the same pattern. Do you know what it is? A virus.
Human beings are a disease, a cancer of this planet. You’re a plague and we… are the cure.”
Gingerina is offline  
Odgovori s citatom
Old 01.02.2020., 21:38   #1889
Quote:
Orlandia kaže: Pogledaj post
Mene je bilo strah ronjenja pa sam završila tečaj da razbijem strah, pa sam išla preko 40 m s nekom ludom ekipom dolje i onda me uhvatila panika kad smo ušli u neku špilju i bio je mrkli mrak, pa sam posisala sav zrak iz boce. Uglavnom, ako vas je strah i želite se suočiti sa svojim strahom nemojte jer će vas biti još više strah.

Onda me bilo strah voziti se na motoru jurilici pa sam i to isprobala (ne da ja vozim nego sam sjedila iza) pa sam potvrdila svoju teoriju o generiranju straha. Ono kad sjediš iza i staviš ruke na rezervoar od benzina i skužiš da nemaš nikakav osigurač, nikakav pojas, ručke, samo te ručice na rezervoraru dok juri ko šajeta. Strašno.
Sto posto točno! Ja sam kao htjela pobijediti strah od vožnje baš vožnjom --- i lijepo se prevalila s autom u malu provaliju, jer me savlado strah od nadolazećeg autobusa, stiltao me. I još vozila 2 autostopera - svi preživjeli, nije bilo povreda, ali vječno se zahvaljujem bogu, iako agnostik.

A ronjenje! Pokušala tu ljepotu o kojoj su mi govorili iskusit. Na metar dubine meni osjećaj klaustrofobije - neću.
__________________
There is another organism on this planet that follows the same pattern. Do you know what it is? A virus.
Human beings are a disease, a cancer of this planet. You’re a plague and we… are the cure.”
Gingerina is offline  
Odgovori s citatom
Old 01.02.2020., 21:44   #1890
Quote:
tonkica27 kaže: Pogledaj post
Podižem temu samo da vidim jel ima onih koji su se oporavili.
Ja sam kancerofob i jos koji strahovi čuče u meni.
danas sam saznala za pojam psihičke smrti - umrijeti od straha.
pas mater gotova sam sad, s raka želuca, dojke i svega, sad sam sasrana da cu umrijet od straha
To je valjda naprosto srčani ili moždani udar?
__________________
There is another organism on this planet that follows the same pattern. Do you know what it is? A virus.
Human beings are a disease, a cancer of this planet. You’re a plague and we… are the cure.”
Gingerina is offline  
Odgovori s citatom
Old 01.02.2020., 21:49   #1891
Quote:
Gingerina kaže: Pogledaj post
PS Vidim da nema odgovora od tebe - čula sam da je frend od frenda išao na kvalitetu psihoterapiju na Vrapče, a i sam taj frend ide na privanu KGBT, samo to košta. Probaj preko uputnice, ništa ne košta
Ma puno mi je bolje nego što je bilo. Imam ja još uvijek taj strah, svaki i najmanji simptom (ono, stvari na koje inače osobe ne bi ni obraćale pažnju) meni je odmah rak. I uvjerena sam da je samo pitanje vremena kad ću umrijeti od raka. Znači, ja definitivno imam problem, ali barem više nemam te fizičke simptome (gušenje i to). A mislim da ću otići nekamo po pomoć, jer ne može se tako živjeti. A ovo što kažeš za napad panike, ne znam baš je li to bilo. Moja sestra je imala napade panike i nije se to tako manifestiralo. Ona bi dobila taj napad i to je bilo intenzivno ali nije dugo trajalo. Ja sam imala taj osjećaj konstantno, svaki dan po cijeli dan. Nešto prestrašno! Smatram se sretnom što mi je barem to prestalo. A prestalo je nakon što sam mjesecima samu sebe uvjeravala da mogu disati i trudila se ne obraćati pažnju na to.
Orange Brick is offline  
Odgovori s citatom
Old 01.02.2020., 21:54   #1892
Tek danas sam to podijelila na forumu, što je isto napredak, a kad mi je najgore bilo i najviše mi je trebala pomoć, nisam htjela ovdje o tome pisati, jer sam se bojala da će mi netko reći da provjerim ipak da zaista nije nešto fizički sa mnom. To bi me izludilo, tek onda bih bila uvjerena da je rak. Tako da, sad sam ja već super koliko sam bila zaglibila.
Orange Brick is offline  
Odgovori s citatom
Old 01.02.2020., 22:01   #1893
Quote:
tonkica27 kaže: Pogledaj post
Podižem temu samo da vidim jel ima onih koji su se oporavili.
Ja sam kancerofob i jos koji strahovi čuče u meni.
danas sam saznala za pojam psihičke smrti - umrijeti od straha.
pas mater gotova sam sad, s raka želuca, dojke i svega, sad sam sasrana da cu umrijet od straha
To je valjda naprosto srčani ili moždani udar?

I to je dobar način za umrijeti ako pokosi odmah.
__________________
There is another organism on this planet that follows the same pattern. Do you know what it is? A virus.
Human beings are a disease, a cancer of this planet. You’re a plague and we… are the cure.”
Gingerina is offline  
Odgovori s citatom
Old 01.02.2020., 22:06   #1894
Quote:
Orange Brick kaže: Pogledaj post
Tek danas sam to podijelila na forumu, što je isto napredak, a kad mi je najgore bilo i najviše mi je trebala pomoć, nisam htjela ovdje o tome pisati, jer sam se bojala da će mi netko reći da provjerim ipak da zaista nije nešto fizički sa mnom. To bi me izludilo, tek onda bih bila uvjerena da je rak. Tako da, sad sam ja već super koliko sam bila zaglibila.
Super, drago mi je da ti je bolje

Vidiš da si i sama provjerila na kraju krajeva, nije ništa fizički. Ali shvaćam taj strah.

Oprosti na pitanju, jel itko od tvojih bližnjih imao rak? Pa stoga ova fobija?

Btw, napadi panike nemaju uvijek iste simptome.
__________________
There is another organism on this planet that follows the same pattern. Do you know what it is? A virus.
Human beings are a disease, a cancer of this planet. You’re a plague and we… are the cure.”
Gingerina is offline  
Odgovori s citatom
Old 01.02.2020., 22:13   #1895
Quote:
Gingerina kaže: Pogledaj post
Super, drago mi je da ti je bolje

Vidiš da si i sama provjerila na kraju krajeva, nije ništa fizički. Ali shvaćam taj strah.

Oprosti na pitanju, jel itko od tvojih bližnjih imao rak? Pa stoga ova fobija?
Je, ali ne mislim da je zbog toga (na kraju krajeva, kome nitko nije imao rak?) Djed mi je umro od raka pluća, ali ja sam tada imala 2 godine, teta od raka jajnika ali isto davno.
Meni kancerofobija nije bila primarni problem. Prvo se javila anksioznost i simptomi vezani uz to, a ja sam ih protumačila kao rak i od tada je sve to krenulo.
Orange Brick is offline  
Odgovori s citatom
Old 01.02.2020., 22:16   #1896
Ja patim od orgijofobije.
__________________
This is the way!
Joshua is offline  
Odgovori s citatom Received Infraction
Old 01.02.2020., 22:21   #1897
Quote:
Orange Brick kaže: Pogledaj post
Je, ali ne mislim da je zbog toga (na kraju krajeva, kome nitko nije imao rak?) Djed mi je umro od raka pluća, ali ja sam tada imala 2 godine, teta od raka jajnika ali isto davno.
Meni kancerofobija nije bila primarni problem. Prvo se javila anksioznost i simptomi vezani uz to, a ja sam ih protumačila kao rak i od tada je sve to krenulo.
U mojoj obitelji nitko

Shvaćam u vezi anksioznosti Pa odi kod psihića, i redovito kod ginekologa.
__________________
There is another organism on this planet that follows the same pattern. Do you know what it is? A virus.
Human beings are a disease, a cancer of this planet. You’re a plague and we… are the cure.”
Gingerina is offline  
Odgovori s citatom
Old 02.02.2020., 09:39   #1898
Mislim da ću stvarno i otići. Dosta sam ja i samu sebe tu "dovela u red". Ma samo kad se sjetim kroz što sam sve prolazila. Imala sam fazu kad sam si manično mjerila temperaturu po ne znam koliko puta na dan. Nosila sam toplomjer na posao. I što je najgore, mjesec dana mi je temperatura bila stvarno blago povišena. I za to sam otišla doktorici. Naravno, svi nalazi su mi bili OK. Sve od psihe. Ja sam imala toliki strah da me je bilo panično strah uopće otići po pomoć. I onda kad sam se konačno odvažila prvi puta reći doktorici što me muči, neko vrijeme sam odlazila kod nje svako malo, jer mi je ona odagnala te strahove, pa mi je neko vrijeme bilo bolje. Do idućeg puta.

Ali, nevjerojatno je to. Totalno si svjestan i znaš da "briješ" 100 na sat, a ne možeš si pomoći.
Orange Brick is offline  
Odgovori s citatom
Old 02.02.2020., 09:47   #1899
U mojoj glavi povišena temperatura, kašalj, šmrcanje... Normalne stvari koje svatko doživi u sezoni gripe, prehlade i kojekakvih viroza je naravno meni odmah bio neki rak. Još imam dijete koje ide u vrtić i naravno svako malo mi prenese te neke vrtićke "šmrcavice". Ali ne, sve je to odmah nešto smrtonosno. Užas!
Orange Brick is offline  
Odgovori s citatom
Old 02.02.2020., 10:15   #1900
Quote:
Orange Brick kaže: Pogledaj post
Mene zadnje 3 godine muči gadna kancerofobija. Inače imam prilično nesređen i totalno nesretan privatni život, tako da kad bih išla kopati po tome što leži u podlozi tih mojih strahova, ne znam odakle bih točno krenula. Sve je počelo kad sam jedan dan samo odjednom osjetila nekakav nedostatak zraka. Osjećaj kao da u zraku koji udišem nema kisika ili kao da ne mogu dovoljno duboko udahnuti, kao da su mi pluća "premala". Taj osjećaj nije bio u obliku povremenog "napada", nego je postao konstantan. Za par dana sam postala totalno opsjednuta tim osjećajem gušenja da sam jedva funkcionirala. Na poslu sam svako malo ustajala i odlazila negdje gdje mogu koju minutu biti sama, nisam mogla biti duže na miru, noćima sam "marširala" po dnevnom boravku, čak sam posezala za alkoholom da mogu nekako zaspati. Bila sam uvjerena da imam rak pluća. Ali, ja nisam dugo otišla doktoru, jer me je isto tako bilo panično strah da mi doista ne dijagnosticiraju rak pluća. A to sam sama sebi racionalizirala na način da je rak pluća ionako smrtonosan, pogotovo kad se već pojave takvi simptomi i da mi je onda bolje i ne znati. I da, pušač sam, što je samo još više doprinjelo mojoj uvjerenosti da umirem. I tako sam ja živjela nekoliko mjeseci jedva funkcionirajući, vrtila scenarije u glavi po cijele noći prije nego što sam konačno otišla doktoru. Imam odličnu doktoricu opće prakse koja mi je prvo poslušala pluća, izmjerila zasićenost kisikom, napravila urin i krvnu sliku. Svi su nalazi bili uredni i onda me je pitala jesam li ja pod kakvim stresom. Meni do tada ni na kraj pameti nije bilo da bi to moglo biti psihički, jer su ti moji simptomi bili itekako stvarni. Uglavnom, napisala je anksiozni poremećaj i dala mi je uputnicu za psihijatra, ali na kraju nikad nisam ni otišla, ne znam točno zašto. Taj osjećaj nedostatka zraka me mučio iduće 2 godine, ali ne konstantno, nego se javljao u nekakvim periodima. Ali ostala je kancerofobija. Znači, prođu me nekakvi trnci čim čujem na TV ili nekoga da priča o raku. Svaka i najmanja sitnica mi je rak. Glavobolja, urasla dlaka, madež... Zaista sam bila kod doktora zbog urasle dlake uvjerena da imam rak kože. I tako već 3 godine. Inače ja funkcioniram normalno, na poslu i doma, ali konstantno sam u nekakvom strahu, jako loše spavam, pijem često navečer jer se tako malo "otupim" i opustim, ne sjećam se kad sam zadnji put bila sretna i opuštena. Bračni život mi je totalno otišao još više k vragu (premda nije valjao ni ranije i vjerojatno je to i bilo okidač za sve ovo), nemam apsolutno nikakav nagon ni potrebu za seksom, nježnostima, bilo čime. Zakopala sam se u posao i to mi je jedini aspekt života koji mi štima. Užas! Razmišljala sam da potražim stručnu pomoć ali čitam ovdje da ni to baš nije nešto djelotvorno.
Odi ponovo psihijatru ili na psihoterapiju privatno.
Nisi bitni teraputo, bitno jw da ti progovoris o sebi, svojoj boli, sramu, traumama, steahovima , i to van svoje glave.
To je jako bitno.
Napravi to. Ne teoretiziraj.


Sent from my Mi A2 Lite using Tapatalk
__________________
And although my eyes were open wide
They might have just as well been closed..
Kymatica is offline  
Odgovori s citatom
Odgovor


Tematski alati
Opcije prikaza

Kreni na podforum




Sva vremena su GMT +2. Trenutno vrijeme je: 17:59.