Budući da se praviš pametan nad strancima, a ja na JS-u više ne želim pisati (kad već tamo ini sklanjanju intervju kao interview-a, što ne bi ni trogodišnje dijete napisalo, i daju si za pravo pametovati), sad ćemo izmijeniti uloge - pa da te poučim:
Mislio je i na žalost i na radost. Nažalost i nasreću, ispalo je loše.
Palo mi je to na pamet. Napamet sam naučila pjesmicu. Na smrt ne želim misliti jer se bojim.
Uplašio me nasmrt.
Primjećuješ razliku?
Ako se mijenja značenje spajanjem, piše se odvojeno. A u tim situacijama to više nisu veze imenice i prijedloga nego - prilozi.
Nažalost i nasreću čak se i ne moraju smatrati prilozima nego konektorima, ali to već ovisi o kontekstu i o kotekstu. Njihovo odvojeno pisanje u službu konektora ili priloga u nekakvom vezničkom značenju jednako je pisanju recimo međutim kao među tim, da analogija bude jasnija.
Nije bas, Na moju srecu, sve je/se dobro zavrsilo. Na njegovu zalost, nije vise bilo vremena.
Razlikovanje nazalost i na zalost (i nasrecu i na srecu) je umjetno, bas kao u engleskom forever i for ever, buduci
da se s posesivima koristi analiticki oblik (na njihovu zalost, na njezinu srecu a ne njima nazalost, nasrecu joj).
Slazem se s napamet i nasmrt.
Zadnje uređivanje camundongo : 08.03.2009. at 07:27.
Linearni mod
