Mobbing, šefovi, međuljudski odnosi na poslu i sl. - skupna tema

[Claire]

Osobno nemam nishta protiv njih i razumijem ih... dosta im je svega... dosadno im je na poslu... smatraju da zbog svojih titula ne trebaju vishe radit... i da smo mi mladi ti koji trebaju hrmbat... sve je to ok... ALI...

stvar je u tome da je nas posao vezan uz kompjutere i visoko sofisticirane mashine... posao je odavno prestao bit rutina i trazi stalno uvodjenje novih metoda i stalnu potrebu za usavrshavanjem... informiranjem...

ja to shvacam, stalo mi je do toga i zelim zadrzat svoj posao... i iako se doslovno ubijam od posla... popizdim kad shvatim da te babe zaziru od svega novog...

a stvar je onda i u tome da sam ja ta koja mora bit uz njih nonstop jer one nisu u stanju shvatit kako se obicna przilica koristi... pa cak ni kako se obican file sejva...

i ja onda nemam vremena za svoju edukaciju i svoj napredak...

a da ne govorim kako me iz cistog komoditeta opstruiraju i doslovno ne daju da ista novo uvedem jer to znaci vishe posla za njih... vise naprezanja mozga... manje vremena za gablec, kavu, tracheve, slaganje pasijansa... kaj ja znam...

i nitko im nishta ne moze.... otkaz nece nikad dobit... do penzije imaju josh 10 godina... najmanje...

a ja ako hocu napravit sve onako kako smatram da treba i da bi bilo dobro... trebam 24 sata bit na poslu... i jos im titrat...

nemojte mi samo reci da sam jedina s ovim problemom... pliiz...
zanima me kako se drugi nose s tim...
ja sam recimo otishla u anoreksiju...

[xxGaladrielxx]

LFC, mislim da svi gube kosu i zivce zbog te stvari.
Evo ti kod mene primjer na fakultetu. Mozda njih par iznad 50-te (nabrojim ih pristima jedne ruke) znaju koristiti komp. Cak ne znaju elemetntarne stvari, a kamo nesto vise. Moja sefica, npr. ne zna pronaci file bez moje pomoci a jos uvijek joj otvaram nove dokumente kad hoce nekaj utipkat u wordu.
Ima ih, ukljucujuci i nju, koji su svoj zivot zadnjih par godina podredili tome da dokazuju kako racunalna tehnologija ne sluzi nicem posebno (!?). Onda vecina njih smatra da objava radova na netu znaci otvoren poziv za kradju istih!
Vecina doktora-profesora panicno se boji otkrivanja ne poznavanja koristenja racunala, pa asistenti rade na prikrivanju tog ne znanja. Sramota i uzas!

[Claire]

pa asistenti rade na prikrivanju tog ne znanja

ovo je strashno !

to je uzimanje vremena i energije!
ja 75% svog radnog vremena pokrivam nerad, shlamperaj i neznanje svojih starijih suradnika...

[Claire]

e da... mladost i iskustvo je kazu idealan spoj...
kojeg sam ja zamislila na nacin da moja ideja prodje neku tamo mudru glavu koja ju treba sa svojim iskustvom promozgat...
odbit, prihvatit, modificirat... whatever...

kad ono nishta...
sljeganje ramenima i bjezanje... doslovno bjezanje... jer babe svojim nepogreshivim umom nanjushe posao...
i nece ni chut'...

i onda shvatim... moram sve sama znat i ne trebat nikoga...
ucit sve sama... gubit vrijeme na otkrivanju tople vode... jer moje starije kolegice se prave (radije cu to vjerovat nego da fakat ne znaju) da nemaju pojma o cemu ja to pricam...

ali ja ne stignem sama.... ne stignem i ne mogu i ne znam...

[Ardo]

Djeco draga, mislim da niste otkrile ništa novoga. Situacija je na radnim mjestima svugdje slična. Vjerojatno ima radnih sredina gdje se sastala dobra ekipa i svak uglavnom radi svoj dio posla, usavršava se prema potrebi, prati razvitak tehnologije etc... Samo, takva su radna mjesta vjerojatno rijetkost. Nekoć sam davn bila dio jedne takve ekipe. Trajalo par godina i raspalo se!

Inače, u većini slučajeva situacija je upravoo slična onoj koju opisuju LFC i vila. Ali, uz jedan mali komentar. Strah od novog ili totalna indolencija i nespremnost za napredovanje i usavršavanje u struci (uglavnom) nisu stvar godina. Nego stvar osobnosti pojedine ličnosti, stvar zadovoljstva sa svojim pozivom, stvar osobe koja je spremna dati se svakoj ideji i izgrađivati ju, širiti svoje vidike (pa i na radnom mjestu), rješavati probleme sam (dakle stvar odgovornosti) i da dalje ne nabrajam.

U mom aktivu nas je 7. Koristimo se modernom tehnologijom, kompjutorima i napredujemo u tom smjeru samo nas dvojica "starijih" kolega. Od mlađih kolegica ne zna niti jedna "uključiti" kompjutor, dalje bolje da i ne pričam. Kada trebam bilo što obaviti moram sve sama. Naša administracija je toliko nesposobna čak i utipkavati dopise na kompjutor tako da i to sama radim. Da, to troši puno vremena i energije. Ali kao što LFC reče, ako želim (a želim) da se neki poslovi dobro obave, moram sama podmetnuti leđa.

Mislim da je tu presudna volja i želja pojedine osobe da sudjeluje aktivno u radnom procesu na svom radnom mjestu. Godine vjerojatno idu u drugi plan. Obrazovanje također ima važan, ali ne najvažniji utjecaj. Pa se eto može dogoditi kao što xxGaladrielxx kaže, da oni koji su po stupnju napredovanja na radnom mjestu nižeg statusa u nekim stvarima daleko više znaju nego oni višeg. najviše što me uzrujava u takvim situacijama je indolencija nekih kolega na radnom mjestu. Skučenost i aljkavost. Arogancija. Nespremnost na napredovanje i poboljšavanje svojih sposobnosti i vještina. Nezainteresiranost.

Ima toga još!

[luca]

to je bilo jedno od veselja dok sam bila u HR...
s jedne strane razumijem: vidim vlastitu majku koja pise na papirice sve "tajne" upotrebe windowsa i interneta i vidim da to od nje trazi napor. ali se trudi i vecinu stvari moze sama (jos je malo ubijaju tablice ). zna da je to potrebno i vazno i zato i zeli uciti. ali vecina profesora su lijene gnjide koje se nece nimalo potruditi nego misle da imaju pravo pilati ljude oko sebe!


u francuskoj i danskoj (samo na ta dva mjesta imam iskustva na sveucilistima), nema sanse da neki starac bude losiji u upotrebi neke nove tehnologije. valjda bi se prije ubili od srama... i meni je normalno da moj nadredjeni zna vise od mene i da on gubi vrijeme uceci mene a ne obrnuto. pa zato valjda i ima vecu placu... uglavnom kad vidim sve te djedice kako barataju stvarima koje ja uopce ne kuzim, bude mi toplo oko srca

[Princeza]

xxGaladrielxx kaže:
Evo ti kod mene primjer na fakultetu. Mozda njih par iznad 50-te (nabrojim ih pristima jedne ruke) znaju koristiti komp. Cak ne znaju elemetntarne stvari, a kamo nesto vise.

Apsolutna istina! Kod mene je bilo slicno, ali situacija se malo poboljsala. No, pazite ovo ~ cim imas vislji status, imas i veca prava (sto je normalno). S tim pravima kod mene na poslu ide i jedna prava, velika privilegija: dobijes sluzbeni kompjutor za doma. To su vrhunski kompjutori s ugradjenim modermima i cudima i kostaju oko deset somova kuna. Nema sanse da asistent dobije takav (ili bilo kakav!) kompjutor za doma. Ne, mi si ih moramo kupovati od svoje vlastite place (koje je, btw, upola manja nego placa onih kolega koji dobiju kompjutor besplatno). No, problem nije u tome. Problem je kad kolegica koja je naucila raditi na kanti i koja koristi samo word dobije kompjutor od kojeg boli glava, masinu na kojoj moze koristiti sve vrste grafickih i muzickih programa, s ugradjenom przilicom i slicno, a ona se boji otvoriti internet i jos nikada u zivotu nije poslala mail! Da ne velim da zena uopce ne zna da postoji nesto sto se zove PowerPoint, PhotoShop i slicno, ali glavno da se njoj da jaki kompjutor! Kao, njoj to treba?!? (Pitam se za sto?) A nama u uredu i dalje stoji kanta na kojoj kolegica i dalje radi kad god je na poslu i sama priznaje da se osjeca ugodnije s kantom, nego sa supernovim kompjtuorom. Ali, ona ga dobije za doma, a mi drugi frisku figu! Da ne velim da zena otvoreno priznaje da mrzi novotarije i da bi i dalje najradije pisala na pisacoj masini!

Ardo kaže:
Strah od novog ili totalna indolencija i nespremnost za napredovanje i usavršavanje u struci (uglavnom) nisu stvar godina. Nego stvar osobnosti pojedine ličnosti, stvar zadovoljstva sa svojim pozivom, stvar osobe koja je spremna dati se svakoj ideji i izgrađivati ju, širiti svoje vidike (pa i na radnom mjestu), rješavati probleme sam (dakle stvar odgovornosti) i da dalje ne nabrajam.

S tim se takodjer slazem. Kod nas na poslu isto ima bisera koji su sasvim mladi, a jako su teska srca prihvatili tehnologiju. A ima i starijih kolega koji se odlicno snalaze na kompjutorima, i cak im je osobni izazov savladati ono sto im tehnologija pruza.

No, na svu srecu, ipak je to kod nas na poslu dobro rijeseno: imamo kolegicu koja se brine o kompjutorima i nju se uvijek moze pitati za savjet ili za rjesenje nekog problema. Medjutim, ni njezino strpljenje nije beskonacno tako da ona jako strpljivo objasni jednom, a kad ju se ista stvat pita drugi put, onda ti objasnjava i pred tobom svaki korak zapisuje. Nakon sto ti vrlo precizno zapise kako se sto radi, nitko vise nema razloga pitati ju ponovno. Dobra fora.

[Princeza]

luca kaže:
u francuskoj i danskoj (samo na ta dva mjesta imam iskustva na sveucilistima), nema sanse da neki starac bude losiji u upotrebi neke nove tehnologije. valjda bi se prije ubili od srama... i meni je normalno da moj nadredjeni zna vise od mene i da on gubi vrijeme uceci mene a ne obrnuto. pa zato valjda i ima vecu placu...

Vidis, ja imam iskustvo s austrijskim i njemackim sveucilistima i mogu ti reci da je, prema onome sto sam osobno vidjela, moje iskustvo bas suprotno. Tamo su profesori - profesori: face, imaju ogromne place koje su im dane kao nagrada za cijeli radni vijek, a ne za ono sto su im trenutne duznosti, vrlo su uobrazeni i puni sebe (iako su prema meni kao strankinji uvijek bili izuzetno, izuzetno fini ), smatraju studente dosta nizom vrstom (istina, to se ne osjeti otvoreno kao kod nas, ali na jedan suptilan nacin je prisutno), titule im mnogo znace i jako paze na status, na to tko je asistent, tko je docent, tko izvanredni profesor, itd.

U tom smislu, osobno sam dozivjela kako se jedan uvazeni njemacki arheolog, sef katedre za arheologiju na jednom od najvecih njemackih sveucilista, hvali kako on samo nazvrlja osnovne teze svojih radova na papir, a njegova asistentica mu onda to uoblici u formu znanstvenog rada i sredi sve na kompjutoru. I, naravno, on je potpisan kao autor, a karijera asistentice ce malo pricekat. Dok tip ode u penziju. Tip je bogat (bila sam kod njega doma), zivi u raskosnoj vili u jednom od najelitnijih dijelova grada, a hvali se time da ne posjeduje komjutor niti da ce ga ikada posjedovati, da ga ne zna ni ukljuciti, jer za to ima asistenticu! A asistentica mu sluzi i za privatne stvari, npr. kupuje cvijece njegovoj zeni za godisnjice braka i rodjendane i slicno.

U Austriji nisam dozivjela nista tako drasticno, ali znam da gotovo svaki odsjek ima zaposlenika koji se brine o tome da radovi svih zaposlenih budu uredno slozeni u kompjutorima, ako netko pise rukom ili na masinu, da ih se prepise na hard, da uvijek postoji par disketa ili CDova s back upovima, da se po ideji profesora napravi ppt prezentacija i slicno. Dakle ~ ako ne zele, profesori se ne moraju baviti tehnologijom (govorim o Filozofskom fakultetu, na tehnickim fakultetima bi bilo smijesno da se zapuste).

Ne velim da je to dobro (dapace!), samo hocu reci da ni vani nije onako sjajno kao sto mi u Hr to mislimo (ili zelimo vjerovati).

[Claire]

a kako oduzet pravo starojim kolegama da troshe moje vrijeme i zivce na pizdarije???

ja ne mogu svaki put iznova troshit vrijeme na gluposti koje se njima dogadjaju zbog shlamperaja i neznanja i brzopletosti...

stvar je troshenja MOG vremena i zivaca...

[Princeza]

LaFemmeClaire kaže:
a kako oduzet pravo starojim kolegama da troshe moje vrijeme i zivce na pizdarije???

Posve te shvacam.

Mozda da probas kao moja kolegica: iduci put kad im objasnjavas (a sve sa smjeskom ) lijepo uzmi olovku i papir i pred njima zapisi svaki, pa i najmanji korak, kao da objasnjavas djetetu. Onda im lijepo reci nesto u stilu 'ovo nije ni najmanje tesko, dapace, vidjet cete kad se jednom uzivite da je u stvari jako jednostavno i da ce vam kompjutor izuzetno olaksati zivot. S obzirom na to da vam to svakodnevno treba, probajte se malo osamostaliti, jer vam mozda ja necu uvijek biti pri ruci, a glupo je da ste radi neceg tako jednostavnog ovisni o drugima i da morate nekog moliti da obavi tako jednostavnu stvar za vas' (igras na dvije stvari: da je to jako jednostavno, pa ako vele da je komplicirano, ispadaju glupi, i drugo, a to je da su ovisni o tebi i da te moraju molit za uslugu, a to je u biti njihov ponos ~ barem bi trebao biti ). I cijelu pricu zavrsis sa 'vjerujem da razumijete da i ja imam puno posla i da ga ne mogu prekidati svaki put kada vama treba pomoc, a radi se o toliko jednostavnim stvarima da je zapravo sramota da ih ne znate napraviti sami'.

Druga je varijanta da ih svaki put kad nesto trebaju natjeras da te zamole i da se postavis kao da ti njima radis uslugu (sto i radis). Tako da im lijepo kazes: 'doci cu do vas cim uspijem, imam posla preko glave', i onda ih pustis da neko vrijeme cekaju. A kad dodjes, da budu ovako:


Mozda je malo ispod pojasa ali nisu ni babci nikaj bolji.

[Ardo]

Princeza, jako si dobro kategorizirala svoje koege na poslu u vezi ove teme. Ipak, ona kolegica, citiram te

A nama u uredu i dalje stoji kanta na kojoj kolegica i dalje radi kad god je na poslu i sama priznaje da se osjeca ugodnije s kantom, nego sa supernovim kompjtuorom. Ali, ona ga dobije za doma, a mi drugi frisku figu! Da ne velim da zena otvoreno priznaje da mrzi novotarije i da bi i dalje najradije pisala na pisacoj masini!

i dalje ima najbolji komp doma koji stoji neiskorišten, a vi se mučite s kantom. I što dalje? Ljutiti se, razgovarati sa šefovima, pomiriti se sa situacijom ili se gristi u sebi. Ili, ne daj bože, pokušati kolegicu nagovoriti da donese u ured onaj komp s kojim ne zna što bi počela!

LFC pita

a kako oduzet pravo starojim kolegama da troshe moje vrijeme i zivce na pizdarije???

Eh, kada bismo znali odgovoriti na ovo pitanje i postaviti se sukladno odgovoru, ne bi niti bilo potrebe postavljati ovu temu. Bojim se da smo mi nemoćni i da se možemo jedino potruditi se što manje se sekirati zbog postojećeg stanja.

[Princeza]

Ardo, to s kantom i nije neki preveliki problem. Radili smo kratko na njoj, a onda smo svi dobili odlicne kompjutore, ali u uredu. Buduci da je poslodavac duzan osigurati nam dobre uvjete za posao, on je svoju duznost i izvrsio. Sad svi u uredu imamo odlicne kompjutore, a babac i dalje radi na kanti.

No, problem je u tome sto je ovdje rijec o sveucilisnoj sredini, u kojoj se 90% posla radi kod kuce. Dakle, bitno je kakav kompjutor imas kod kuce, a onaj na poslu, gdje provodis malo vremena, je prilicno irelevantan. Tu se sad postavlja pitanje zbog cega netko moze dobiti avion od kompjutora za doma, a nikad u zivotu nije, niti nece napraviti, npr. PowerPoint prezentaciju ili urediti fotografiju u PhotoShopu, a netko drugi, tko to sve treba i tko sve to aktivno koristi, mora to kupiti sam, od svojeg novca, a radi za tzv. opce dobro (citaj: studente, predavanja, seminare, itd). A place su takve kakve jesu.

Sto se tice toga da zena zamijeni kompjutore, da si doma uzme kantu, a nama da onaj bolji (u ono malo vremena dok smo u uredu imali samo kantu), pokazalo se da zenska nije luda Naime, rekla je da 'ne moze zamijeniti te kompjutore, jer je onaj bolji vec ionako zaduzen na njezino ime, a to je bila odluka sefa' (sumnjam, ali ajde). Drugim rijecima, zali se sto ima novi i 'komplicirani' kompjutor, ali ga ipak ne da!


PS Da ne bi bilo zabune, spomenuta kanta je odlican kompjutor za nekoga tko treba samo word - brz je i pouzdan, samo nema neke fancy programe i modem mu je spor.

[Claire]

e sad... ako je to sve tako... nek mi netko kaze kako da ja te osobe poshtujem...?

pri tome mislim na istinsko poshtovanje... a ne ono shto glumatam svaki dan dok im u sebi yebem mater ispravljajuci njihove greske (vrlo cesto i potajno da oni ne skuze)???

[Princeza]

LaFemmeClaire kaže:
e sad... ako je to sve tako... nek mi netko kaze kako da ja te osobe poshtujem...?

A bas ih moras... postovati?!?

Mislim, procitaj svoj prvi post. Ne postujes ih i imas dobar razlog za to. Zbog cega ih onda zelis postovati? Mislis li da ti je to neophodno za kvalitetnije obavljanje posla? Think again.

Ja dok sam u Zagrebu radim u jednoj trgovini sportske opreme, jedini sam ispod 30 od petero ljudi tamo, dvoje ih je u 40ima, dvoje u 50ima. O svojim starijim kolegama mogu reći sve najbolje. Svi su fakultetski obrazovani tamo osim mene, no nitko mi to ne nabija na nos. Atmosfera je izuzetna, radi se koliko je potrebno (6-12 sati dnevno, ovisi o danima), poslovanje je jako dobro što se osjeti na plaćama...

Mislim da ne ovisi poštovanje ili ne poštovanje o godinama, ima pregršt starijih ljudi koji daju 150% sebe na poslu i u životu, a mlađe kolege smatraju sebi ravnopravnima.

[Claire]

Princeza kaže:
Mislis li da ti je to neophodno za kvalitetnije obavljanje posla?

da...
trebam uzore i ucitelje... trebam i konkurenciju... trebam autoritete, mentore i oslonac... nekog ko ce stajati iza mene...

[Ardo]

LFC, istina, upravo to svatko treba, a pogotovo vi mladi na radnom mjestu. Zalosno je ako na poslu nemas kolega koje bi mogla cijeniti i u potpunosti suradivati s njima. Otici po pomoc a ne samo sluziti kao njihova radna snaga.

Promijenila sam nekoliko radnih sredina. Ne mogu reci kako mi je ova gdje sada radim losa. Ali imam jako uski krug kolega s kojima se druzim, razgovaram ili molim za savjet. Dvoje, troje. S ostalima ne zelim podijeliti niti zadovoljstvo niti nezadovoljstvo.

No ja ih ipak imam dvoje troje. Ako nemas ni jednog, tesko je raditi u takvoj sredini.

[Princeza]

LaFemmeClaire kaže:
da...
trebam uzore i ucitelje... trebam i konkurenciju... trebam autoritete, mentore i oslonac... nekog ko ce stajati iza mene...

LFC, slazem se da bi ti bilo ljepse i ugodnije na poslu da sve to dobivas od svojih starijih kolega, ali to ti nije potrebno da bi dobro obavljala posao. Znam po svom vlastitom iskustvu ~ uvijek je ljepse kad imas pozitivne uzore, autoritete, mentore, ucitelje i oslonac, no na zalost, takvih je malo. Osim strucnosti, stariji kolege moraju biti i sasvim posebne osobe da bi to sve mogli i htjeli pruziti mladjim kolegama. Na zalost, kod mene na poslu veliki dio starijih na mladje gleda ili kao na balavce koje ne treba postovati ili na konkurenciju. Stoga ~ zasuci rukave i na posao. Sama. Nije ugodno, nije lijepo, ali za pet godina ces znati da si sama zasluzna za svoj uspjeh, znat ces da stojis iza njega, neces morati nikome biti zahvalna, bit ces uspjesna i imat ces puno vjere u sebe i svoje sposobnosti!

[Namche]

Potpuno vas kuzim iako ja sada na svom radnom mjestu nemam tih problema.....samo da potraje....posto radim sa 3 zenske izmedju 27-32g ja sam najmladji Nema problema sa starijim kolegama sva sreca jer cujem od frendova to je za poludit. Ne zna disketu gurnut a ako joj zelis pokazat opet im nije pravo i sl. Ne zele uciti zaostali su 30g i samo koce mladje. Zato imamo tolko papirologije po firmama jer je pola ljudi nesposobno. Dobro to je jedan od razloga. Mora da je grozno frustrirajuce raditi tako sa nekim. sva sreca da se ne srecem direktno sa tim pa tu i tamo mogu potrpit

[Sandra October]

LFC ako je firma iole normalna (a ne pročitah nigdje u postovima da nije) onda će tvoje znanje rezultirati napretkom u odnosu na njih. A onda obući čizme sa petom za koju treba oružani list i po - teticama

Tko preživi- pričat će. I radit u 7-8 osnovnih programa
Ne ide nježno, probala ja. Samo čizma

Skuzi na brutalnosti