Usamljenost, bezvoljnost i besmislen život

[Kukulkan]

cuj neki nemaju izbora dulje vrijeme
em sto je problem mjesta stanovanja (grad/selo)
em sto je problem POSAO
em sto to odmah vuce financije

a stanovi/kuce/preseljenja u veci grad nisu jeftini

sve je bulšit ako covjek ne uspije "zajašiti val" uspjeha

[hiperica]

ne tješi me baš što nisam jedina koja u ovim godinama
živi s starcima

valjda sve ovisi u kakvim si odnosima s njima,
i imaš li društveni život.

meni je problem što su oni non-stop doma,
i ja sam doma kad ne radim,
i naravno da ćemo se poklati...

a uz to sam frustirana na svim poljima,
prava tempirana bomba, i svaka sitnica mi smeta...

[sherry lady]

hiperica kaže:

mama mi kuha, pere, čisti, tata daje lovu za kavu i plaća račune,
a ti bi da se odselim u podstanare, bila bi luda da to napravim

ja bi da oni to sve i dalje rade, ali da mi ne smetaju po stanu
bolje da sačekam da odu u starački nego da se ja odselim

a što se tiče toga pozovi nekoga,
već sam rekla da sam sramežljiva, introvertirana i ne volim ljude

svi me nerviraju, čak i ono malo prijatelja što imam,
i ljubomorna sam na njih, željela bi da i oni budu nesretni i sami kao i ja

sebično, znam, ali takva sam

Ajde hiperica, otvoreno reci koju bi tvoju osobinu neka muška osoba mogla onak zavoljeti? Nizak udarac od mene

...počini svijetu oko sebe davati više nego što primaš i nećeš biti zavidna drugima na sreći...vjerojatno su ju zaslužili...

...inače jednog dana (nije da prizivam zlo) mame koja kuha i tate neće biti uz tebe, pa da vidimo koliko ćeš tek onda problema oko sebe imati, nećeš stići niti pomisliti na sramežljivost i introvertiranost

...inače tvoji starci su zaslužili da ih dvoriš do smrti na zlatnim plahtama...

P.S. čini mi se da imaš i pomalo zlu narav...

[hiperica]

nisam zla, samo razmažena,
i zbog svoje ogorčenosti možda šaljem takvu negativnu vibru

možda sam sebična, i zavidna,
ali to je zbog toga jer sam nesretna i frustrirana

da sam sretna, ne bih bila ni zavidna ni sebična

nisu svi nesretni ljudi zli, niti svi sretni anđeli

[Kukulkan]

hiperica kaže:

nisu svi nesretni ljudi zli, niti svi sretni anđeli

[haram]

...najradije bi pobjegla, ali nemam gdje, i nemam kome..

Hiperica, a što bi ti zavoljela na nekome? Kakav bi trebao biti tvoj, hm, barem prihvatljivi momak, kome bi pobjegla?

[Death-of-Art]

hiperica kaže:

nisam zla, samo razmažena,
i zbog svoje ogorčenosti možda šaljem takvu negativnu vibru

možda sam sebična, i zavidna,
ali to je zbog toga jer sam nesretna i frustrirana

da sam sretna, ne bih bila ni zavidna ni sebična

nisu svi nesretni ljudi zli, niti svi sretni anđeli

Ja sam nesretna i asocijalna.

Hocemo biti frendice?

[Death-of-Art]

haram kaže:

Hiperica, a što bi ti zavoljela na nekome? Kakav bi trebao biti tvoj, hm, barem prihvatljivi momak, kome bi pobjegla?

Nije bijeg u brak ili partnerstvo rješenje već samo bijeg iz jedne ovisnosti u drugu.

Ona mora postati emancipirana i samostalna bez obzira imala partnera ili ne.

Ja sam udata pa sam sjebana kad nemam posla i ovisim o mužu iako on stvarno nije neki škrtonja i kad nemam daje mi novac i za kavu i kozmetiku i frizuru i nokte... Al nije to to. Vremena su drugačija.
Ili nešto sa mnom nije u redu kad i u bilo kakvoj vrsti zajednice želim imati nešto svoje. Neko svoje postignuće koje mi se ne može oduzeti.

Moja mama bi bila najsretnija da ja i moje dijete dođemo živjeti kod nje i ne bi riječi prigovorila zato jer mi kupuje cigarete robu i hrani nas. Jedno kratko vrijeme i je bilo tako kad sam imala jako loše zdravlje pa pobjegla s djetetom mami.
Ona je preuzela sve s guštom... Skrb nada mnom i nad mojim djetetom...
Ali omg... To nije život koji ja želim pa čim sam stala na noge sam otišla tražiti posao.
Moja mama je to interpretirala kao:"ti samo bježiš od mene, a ja bih tebi sve dala. Nije za tebe posao. Ti si slaba, mršava, šta ti fali sa mnom."
Ne, mama... Meni je 26 godina. I imam dijete. Hvala ti što me želiš tetošiti ko trogodišnjakinju, ali ne bi ipak...hvala.

[jedan-od]

DalajLama kaže:

zašto ljudi otvaraju topice i iznose svoje probleme na forumu a onda kad im se ponude različiti korisni savjeti, uvijek imaju izliku da ništa ne naprave. Meni se čini da se neki ljudi više vole sažaljevat i živjeti u boli nego poslušat savjet i probat nešto promijenit.

Evo pogleda iz moje perspektive. Neki ljudi nemaju s kim popričati o svome stanje, jer se boje odbacivanja ili ih se ne razumije. Nećeš vjerovati koliko ljudi mogu biti zatupljeni. Kada sam ja pokušao pričati s nekim o svom stanju (depresija) nikad nisam naišao na neko razumijevanje, već uvijek na skoro ismijavanje i pametovanje.
Ovdje na forumu barem ima ljudi koji su iskusili iste situacije pa barem malo razumiju moje stanje. Ja ne tražim nikakvo sažaljevanje i ne očekujem nikakva čuda. Samo da se malo ispušem, a da me pri tome ne popljuju.
Više niti ne pokušavam pričati s nekim o svojoj situaciji. Ovo što napišem na forumu je sve što ikome kažem.
Zbog toga sam, koliko mi se čini, sagradio neke svoje zidove i nikoga ne puštam u nutra. Više nikuda ne odlazim (čak ni kod susjeda), a isto tako niti ne volim da itko dođe meni u posjetu. To ne znači da se sažaljevam sam sebe.
Baš suprotno, prihvatio sam situaciju kakva jeste. Koji bi savjet mogao meni pomoći? Ne znam. Otišao sam kod psihijatra i dobio terapiju od koje mi je malo bolje (osim povremenih epizoda). Bez obzira na to opet najviše volim samoću i da budem sam sa sobom i svojim mislima.
Savjeti koje sam dobio na forumu (znam da su svi koji su savjetovali nešto imali dobre namjere) su bili i izlazi van i druži se s ljudima. Kako to izvesti? Probao sam, ali nije išlo. To me je još više umaralo. Vidim svi nešto pričaju, a ja se najrađe pokupim u neki kut i šutim.
Lako je davati savjete, ali treba i razumjeti one kojima su ti savjeti namijenjeni, jer ono što nekome izgleda lagano i logično nekome drugome to izgleda suprotno.

[haram]

Death-of-Art kaže:

Nije bijeg u brak ili partnerstvo rješenje već samo bijeg iz jedne ovisnosti u drugu.

Ona mora postati emancipirana i samostalna bez obzira imala partnera ili ne.

Ja sam udata pa sam sjebana kad nemam posla i ovisim o mužu iako on stvarno nije neki škrtonja i kad nemam daje mi novac i za kavu i kozmetiku i frizuru i nokte... Al nije to to. Vremena su drugačija.
Ili nešto sa mnom nije u redu kad i u bilo kakvoj vrsti zajednice želim imati nešto svoje. Neko svoje postignuće koje mi se ne može oduzeti...

Da, ali kao što je već jedan-od napisao:

Lako je davati savjete, ali treba i razumjeti one kojima su ti savjeti namijenjeni, jer ono što nekome izgleda lagano i logično nekome drugome to izgleda suprotno.

- nisu svi ljudi isti, niti takvi mogu postati (ili barem ne preko noći). A ja sam ju upravo svojim pitanjima htio potaknuti na preispitivanje i pronalaženje vlastitih motiva za postupnom promjenom sebe i izlazom iz kruga.

Ne očekuješ valjda da i takva jedna osoba koja kaže (dobro, malo i karikirano):

mama mi kuha, pere, čisti, tata daje lovu za kavu i plaća račune,
a ti bi da se odselim u podstanare, bila bi luda da to napravim

ja bi da oni to sve i dalje rade, ali da mi ne smetaju po stanu
bolje da sačekam da odu u starački nego da se ja odselim

- želi neko svoje postignuće koje joj se ne može oduzeti?

E sad, pošto je svejedno duboko nezadovoljna i nesretna (normalno kada je odavno prerasla roditelji-djeca odnos ali je još uvijek u njemu), trebala bi sama naći put van. A to može ili da postane materijalno potpuno neovisna (što je pogotovo danas za mnoge nemoguća misija), ili da potraži neki partnerski odnos izvan doma. A očito je da ovo drugo ne može naći u ovakvom stanju (ili može naći samo lower-life individue). Dakle, mora poraditi na sebi, motivirati se i trenirati se da bude prilagodljivija i dopadljivija drugima (ali ne i lakovjerna i naivna! -a to čini mi se ni nije), jer misliti o sebi u stilu "da nisam glup ružan i siromašan bio bih pametan lijep i bogat" ne vodi ama baš nikuda.

To je moje viđenje.

Death-of-Art kaže:

Ja sam nesretna i asocijalna.
...

E ovo podebljano lažeš

[hiperica]

u zadnje vrijeme ne mogu zaspati,
budim se 3-4 x preko noći...
znam da glupo zvuči, ali muči me starenje,
to što mislim da su najbolje godine iza mene,
da sam stara i da svakim danom sve sam bliže da
postanem baba

a, ustvari još nisam ni počela živjeti,
tj. ima toliko stvari koje sam dosad trebala napraviti u životu,
a nisam., kao da stojim već 10 godina na mjestu,
a život prolazi...
a kad prijeđeš 30, puno teže je naći dečka, roditi,
naći dobar posao,
bilo što, nego kad ti je 20.

užasno me to deprimira, jer u glavi imam 20.

[danas]

Nisam još pročitala cijelu temu,al vidim da odbijaš savjete,nalaziš isprike, tvoj jad je nepromjenjiv i to je to. Isto ka ja.
ODLUKU da napraviš nešto je teško donit i još teže provest u djelo. Al koja (nam) je alternativa? dobro je dok možemo tu odluku donit i provest je u djelo kako i kolko možemo. Dok ti za pokretanje (kakvo-takvo) ne tribaju antidepresivi.
Evo, ja bi se družila s tobom. Amo na kavu. Amo zajedno nešto prominit, ić u teretanu, trčat,skakat, napit se.

[danas]

addx kaže:

To se zove depresija. Traze se supatnici a ne savjeti. Iznosenje "nerjesivih situacija" je pokusaj uvjerenja drugih u opravdanost emocija koje su unutra, a ne trazenje savjeta. Nudjenje rjesenja u takvoj situaciji izaziva isfrustriranost depresivne osobe jer time osoba koja nudi rjesenje govori depresiranoj osobi da ona ne bi bila depresirana u toj situaciji vec da ima rjesenje i time govori da je njena depresija neopravdana i tocno ju razorava oko njenog pravog cilja - opravdati stanje depresije i naci suocjecanje.

E, ovo treba bit istaknuto na nekom vidljivom mjestu, u naslovu podforuma il nešto. vrlo bitno.

[hiperica]

ja ne želim imati 30 godina,
želim imati 20, a to ne mogu. moj život je ionako gotov.
i mrzim ga. da se bar nisam ni rodila.

[danas]

Prokleta štitnjača, sad sam vidjela da si i na toj temi aktivna. Ja sam hipo-haši. ti?

[hiperica]

sam nick mi kaže,
ali nije kriva štitnjača za moj mizeran život

[Gama7]

Uvijek kada čitam ovakve stvari sjetim se slavnog mađarskog matematičara:

http://en.wikipedia.org/wiki/Paul_Erd%C5%91s

A poglavito ove izjave:

"Before, when I looked at a piece of blank paper my mind was filled with ideas. Now all I see is a blank piece of paper."

Ne znam, možda se stvarno treba okrenuti kemiji kad sve drugo zakaže.

[hiperica]

nema šanse da bih se ikad navlačila na kemiju,
prvo, jer nemam bolest depresiju,
drugo, jer bi mi to stvorilo samo lažan dojam da
sam sretna, a i dalje bi mi život bio isti.
treće, ja sam "samo" usamljena.

ako postoji neka čarobna pilula koja ti može promijeniti
život, tu bih popila, ove druge, nema šanse.

više ni život ne možeš mrziti, a da ti netko ne ponudi antidepresive...

[lovely daisy]

moj život je ionako gotov.
i mrzim ga. da se bar nisam ni rodila.[/QUOTE]


ti si sama sebi najveći neprijatelj.
a da probaš napraviti nešto dobro za sebe? otiđi u šetnju, sjedni na bicikl i napravi krug po kvartu, selu, jezeru, šta god, uzmi neku knjigu pa čitaj, za takve stvari ti ne treba društvo.

najlakše je kukati na forumu, zainati se i poduzmi nešto da ti bude bolje!

i život ne završava u 30ima, tek počinje!

[Kukulkan]

biti 30 suxa

ja bi najradje da imam 18 :P
e onda pocinje zivot !