Budizam

[Thorh]

samo doživljavaj sve faze života u svijesti

[kinas]

Zivot je izmisljotina

[kinas]

Kriptobudisti svih zemalja ujedinite se

The term "crypto-Buddhist" is sometimes used more loosely to refer to anyone who has a strong affinity for Buddhism or who incorporates Buddhist ideas into their own spiritual practice, even if they do not identify as a Buddhist. This is a more recent usage of the term, and it is not always clear what it means.

[kinas]

Zanimljiva napomena u Schaikovom Spirit of Zen

However, and this can’t be stressed enough, we have no surviving
instructions on how to do Zen meditation practice before Daoxin. So, to
the best of our knowledge, from the very beginning of the thing that
we call Zen practice, it included visualizing and reciting the name of a
buddha. Nobody combined a pre-existing pure form of Zen with
other types of practice; Zen emerged out of these practices.

Drugim riječima, današnji zazen je po svemu sudeći derivat nastao iz ranijih devocijskih praksi vizualiziranja Buddhe i ponavljanja njegovog imena. Daoxin je učitelj iz 6.st. n.e. Tek za naprednije učenike, koji su intelektualno zreliji i koji su odradili dovoljno devocijske prakse, Daoxin preporučuje ovo:

Don’t be mindful of the Buddha;
Don’t control the mind;
Don’t examine the mind;
Don’t speculate about the mind;
Don’t deliberate;
Don’t practise analysis;
Don’t become distracted;
Just let it be.

Vrlo nalik današnjoj shikantazi

[Beljki]

Ne implicira da je derivat nego da nisu uvijek prakse bile jako odvojene. Nisu nuzno niti sada. Korejski zen budizam je potpuno hibridan (jer je zen red jedini dozvoljen bio kao sluzbeni u jednom trenutku povijesti pa sve dotadasnje trendove inkorporirao), a i drugdje na kontinetu ima vise mijesanja.
Interne povijesti svake religije su retrogradno mistificirane i prilagodjavanje da bi pasale odredjenom narativu, a koji i sam varira unutar iste sekte kroz lokacije i vrijeme.

Na zapadu smo vecinski bili izlozeni kontrakulturnom egzistencialistickom zapadnom tumacenju aspekata Japanske verzije Zena, ali to je daleko od pune slike. Japan je iz svojih politickih razloga imao jace sektaske podjele i unutar zena i budizma generalno, a i religije kao takve (barem nakon Meiji reformi koje su zeljele stroze razdvojiti drzavni sintoizam od budizma).

Ima i drugih specificnosti. Npr koani kako se rade u Japanu, sa prirucnicima koji slijede sustave sukcesivnih koana koji trebaju dobiti specificne odgovore od ucenika ne postoje na kontinentu. U mom redu je npr rad sa koanima bio daleko slicniji atmavichari Ramane Maharishija nego onome kako funkcioniraju u Japanskom zenu.

Razlike su i u vanjskim ritualnim formama, tu je u nekim elementima Japan arghaican jer je neke stvari "zapekao" u vremenima prenbosa kao izolirana otocna sredina, a druge sam razvio.

Naravno razlika je i u tome sto je potpuno napustio vinayu (monastvo).

[kinas]

Dosad sam uvijek nalijetao na priču kako je eto postojao "čisti zazen" koji se u nekom trenutku pomiješao (puristinečistio) primjesama devocijskih praksi. No Schaik tvrdi da je to wishful thinking, da su zazen i nembutsu bili nerazdvojivo ukalupljeni od samih početaka, jer nema baš ničega što bi dokumentiralo tu željenu "izvornu čistoću". Iskreno, meni to uopće ne smeta, nemam problem ni sa vizualizacijom ni pjevanjem, a bogme ni klanjanjem. Sve u rok službe!

[kinas]

Dogenov kineski učitelj Rujing je rekao: "Moraš pustiti da tijelo i um otpadnu. Odbaci tijelo i dušu! Da biste postigli savršeno prosvjetljenje ispraznite se od svih pojmova o tijelu i umu."

Posljednja rečenica je Dogena obasjala bujicom svjetlosti i spoznaje. Kasnije je otišao u Rujingovu sobu i zapalio mirisni štapić (što je gesta rezervirana za vrlo posebne progode) i ispružio se pred učiteljem.

"Zašto pališ mirisni štapić?" upitao je Rujing. Kao prvorazredni majstor odmah je po Dogenovu hodu i ponašanju opazio da je ovaj doživio prosvjetljenje. Svejedno mu je postavio ovo naoko bezazleno pitanje.

"Doživio sam otpadanje tijela i uma", odvratio je Dogen.

Rujing je uskliknuo: "Odbacio si tijelo i um, tijelo i um su doista otpali!"

No Dogen je prosvjedovao: "Nemojte mi tako olako povlađivati."

"Ne povlađujem ti tako olako."

Obrćući uloge, Dogen je zatražio: "Pokažite mi da mi olako ne povlađujete."

A Rujing je ponovio: "Ovo je odbacivanje tijela i uma", buneći se.

Nato je Dogen ponovo pao ničice pred svojim učiteljem u znak poštovanja i zahvalnosti.

"To je odbačeno 'odbacivanje'", dodao je Rujing,

Tipična zen pričica, meni se svidjela zbog trunke humora i buntovnog Dogena. Iz knjige Tri stupa zena, prepisano ofrlje

[kinas]

Religije ponekad u praksi krenu (nama danas) čudnim putevima. Čitam u jednoj knjizi fusnotu (ref na drugu knjigu) koja kaže: 842. godine u Kini jedan sud je donio odluku kojom se pokušalo malo podrezati krila tada vrlo moćnom budističkom svećenstvu. Dakle tom odlukom budističkim redovnicima je posjedovanje robova ograničeno na jednog muškog roba, a redovnicama na dvije robinje. Eto usput i lijepog primjera davnašnje "pozitivne diskriminacije" ženskog spola

[Leteća]

Beljki kaže:

Ne implicira da je derivat nego da nisu uvijek prakse bile jako odvojene. Nisu nuzno niti sada. Korejski zen budizam je potpuno hibridan (jer je zen red jedini dozvoljen bio kao sluzbeni u jednom trenutku povijesti pa sve dotadasnje trendove inkorporirao), a i drugdje na kontinetu ima vise mijesanja.
Interne povijesti svake religije su retrogradno mistificirane i prilagodjavanje da bi pasale odredjenom narativu, a koji i sam varira unutar iste sekte kroz lokacije i vrijeme.

Na zapadu smo vecinski bili izlozeni kontrakulturnom egzistencialistickom zapadnom tumacenju aspekata Japanske verzije Zena, ali to je daleko od pune slike. Japan je iz svojih politickih razloga imao jace sektaske podjele i unutar zena i budizma generalno, a i religije kao takve (barem nakon Meiji reformi koje su zeljele stroze razdvojiti drzavni sintoizam od budizma).

Ima i drugih specificnosti. Npr koani kako se rade u Japanu, sa prirucnicima koji slijede sustave sukcesivnih koana koji trebaju dobiti specificne odgovore od ucenika ne postoje na kontinentu. U mom redu je npr rad sa koanima bio daleko slicniji atmavichari Ramane Maharishija nego onome kako funkcioniraju u Japanskom zenu.

Razlike su i u vanjskim ritualnim formama, tu je u nekim elementima Japan arghaican jer je neke stvari "zapekao" u vremenima prenbosa kao izolirana otocna sredina, a druge sam razvio.

Naravno razlika je i u tome sto je potpuno napustio vinayu (monastvo).

Jesi li što čeprkao po Theravadi?

[Beljki]

Leteća kaže:

Jesi li što čeprkao po Theravadi?

Ovisi sto znaci čeprkanje

Neizbježna je u kontekstu interesa za povijest religije i moderne alternativne religioznosti na zapadu, ali nisam direktno nikada bio uključen ni u sto.

[kinas]

Iz Tri stupa zena:

U zbirci Shobogenzo Zuimonki jedan od Dogenovih učenika citira učitelja koji je kazao da je, dok je bio u Kini, u vezi sa zazenom čuo sljedeće od jednog zen majstora: "Dok sam bio mlad posjećivao sam glavare raznih samostana, i jedan od njih mi je objasnio: "Nekad sam usnule redovnike udarao tako jako da sam zamalo slomio šaku. Sada sam star i slab pa ih više ne mogu udarati dovoljno snažno. Zbog toga je teško stvarati dobre redovnike. U mnogim samostanima danas nadstojnici ne naglašavaju sjedenje dovoljno odlučno i stoga budizam slabi. Što ih više udarate, to bolje", savjetovao mi je.

Nešto slično je pisao i Watts, da se disciplina u zen budizmu utuvljuje velikim štapom. I da je to logična posljedica popularnosti budizma (i slizanosti s vlašću) iz čega slijedi nakrcavanje samostana silnom dječurlijom koju nekako treba kontrolirati

[kinas]

Iz intervjua sa Davidom Albaharijem, pokojnim srpskim piscem i prevoditeljem mnogih budističkih knjiga iz doba Jugoslavije

https://6yka.com/novosti/david-albah...te-da-pozelite

Za kojim svojim identitetima ste tragali? Šta vi danas želite da vas određuje?

Kao dete hipi generacije uvek sam želeo da budem zen-budista.

Dete cveća?

Postoji cvetna moć koja je jača od svih ostalih moći. Zaista, baveći se istočnjačkom mišlju i filozofijom, hteo sam da budem zen-budista. Imam jednu naivnu misao da kad bi svi ljudi bili zen-budisti, vladao bi mir u svetu. Mada su se i u zen-budizmu javljale sekte koje su se suprotstavljale jedna drugoj, ali to nikada nije dovodilo do ratova. Ako je zen-budizam način života koji vas vodi do toga da shvatite smisao, kao što kaže Suzuki, teoretičar zen-budizma, kada se dostigne satori, ili prosvetljenje, što je cilj zen budizma, onda se shvati suština sveta i čovek počinje da se smeje iz sveg srca. Smeh kao vrhunac onoga što želite da postignete u životu čini mi se mnogo uzbudljivijim od raznih drugih religija koje vrednuju ili se pozivaju na mrtve, pobijene, postradale… Taj smeh mi deluje mnogo lepše, to je smeh čistog srca, to nije podsmeh. To je radost. Čisto srce je najviše što možete da poželite.