Inače tu baš ne komentiram, ali ovaj put naprosto moram:
Quote:
Scarlett_O_Hara kaže:
Što točno je tu debilno? Ti bi stavio u zakon da se skrbništvo dodjeljuje ovisno o tome s koliko seksualnih partnera je osoba spavala? Kakve veze to ima s skrbi o djetetu? To je nebitna stvar (pod uvjetom da dijete tome ne izlaže).
|
Nemojmo miješati stvari.
Razlika je: tko je s koliko partnera bio PRIJE sadašnjeg odnosa (koji rezultira još uvijek važećim brakom ili zajednicom) vs. tko je s koliko partnera VARAO svog sadašnjeg bračnog druga.
Mislim da se svi slažemo da to nisu iste kategorije. Niti itko tu govori da se skrbništvo treba davati onom partneru koji je u životu sveukupno spavao s manje ljudi.
Dakle, ovdje govorimo o ponašanju partnera koji je ujedno i roditelj i o zajednici dvoje ljud koja još traje.
Stvar je jasna: onaj tko je čistog obraza, i osjeća da to nije TO, lijepo ima mogućnost posjesti svog supruga za stol, reći mu da to više ne ide, i zatražiti razvod. Otići.
Ima li tu išta sporno, ikome? Vjerujem da nikome ništa.
Onaj dio koji u priči "nisam sretna pa ću varati ali neću otići" jest sporan: to neće raditi osoba koja ima moralne vrijednosti, koja prije svega CIJENI i POŠTUJE svog partnera (oca svoje djece) i koja poštuje tu zajednicu koju njena djeca smatraju obitelji.
Jer zna da će takvim ponašanjem povrijediti oca svoje djece, indirektno i samu djecu na bezbroj načina, te narušiti dosta toga.
Ako si odgovoran roditelj koji voli svoju djecu i poštuje svog bračnog druga, (kažem "poštuje", jer ne moraš ga više voljeti, ali poštovati osobu s kojom imaš obitelj, ipak mislim da moraš), hoćeš li u braku muža:
- varati, lagati, obmanjivati, preveslavati?
Je li to normalno i zrelo ponašanje odgovorne žene?
Ne, nije.
I to je čisto kao dan.
To se može pokušati relativizirati do neba i natrag, no činjenice ostaju da to jest neodgovorno ponašanje.
Quote:
Bilo bi dobro kad bi ljudi shvatili da varanje u braku nema veze s tim tko će dobiti skrbništvo i da sud ne razmišlja na način prevarenog partnera niti moralnog dušebrižnika.
|
Nažalost, ljudi to itekako dobro shvaćaju, no to ne znači automatski da je takva praksa pravedna. No znamo svi da pravo i pravda nisu istoznačnice, tako da valjda, sve danas može proći.
Mene samo zanima kako pri dodjeli skrbništva tj. odluke s kim će dijete živjeti, nije na razmatranju da osoba koja vara ujedno i nije najpouzdanija. Jer kako rekoh gore, onaj tko nije sretan u braku, otići će. Neće ostajati a iza leđa lagati i obmanjivati.
Očito se smatra da eto, onaj tko vara, samo ima tu jednu pogrešku, onako omanju greškicu koja se tu omakla. A ne shvaćaju da je to dugotrajan i svjestan proces, planiran, koji itekako govori o nečijem karakteru.
Da sam ja sudac, osoba na CZSS ili netko treći, sigurno ne bih mirne duše spavala dajući dijete u takav životni stil. Naravno, pod uvjetom da je druga strana odgovornija.
Quote:
To što je njega žena varala uzduž i poprijeko nije dovoljno dobar razlog da on dobije skrbništvo. Niti je razlog da ona ne dobije skrbništvo. Skrbništvo se ne dodjeljuje na takav način u nijednoj civiliziranoj zemlji.
|
Nažalost, ali očito danas više prava imaju majka i njen ljubavnik, kod kojeg ona želi odvesti djecu u "novi život", nego imaju kao prvo djeca (koju se često ni ne pita gdje žele živjeti i s kim žele ostati), kao ni otac koji može biti deset puta bolja osoba i roditelj od majke. Ali eto, stvari su takve kakve jesu.
Quote:
Scarlett_O_Hara kaže:
Nije prvi put da nailazim na razmišljanje "e, ona je varala, idemo joj uzeti dijete zbog toga". Takve stvari su nebitne.
|
Nije točno.
Takve stvari su itekako indikativne. Govore o nečijem karakteru i moralu, te mogu predvidjeti može li takva osoba djetetu pružiti prijeko potrebnu stabilnost.
Quote:
I što točno je ona loše napravila? Ok, prevarila ga je i nije mu rekla. Njegova je pretpostavka da je znala da dijete nije njegovo. To nismo sigurni. Opet, jel to znači da je loša majka?
|
Oprosti, ali tebi je normalno ili prihvatljivo situacija da imaš dečka, prevariš ga, saznaš da si trudna i na kraju se vjenčaš za dečka a ne kažeš mu da nisi sigurna čije je dijete? Ili da si nedavno vjenčana, prevariš muža, saznaš da si trudna i ne kažeš mu da ne znaš čije je dijete? Normalno ti je igrati se sa životom svog budućeg djeteta i svog muža? Vjerujem da ti to nije normalno niti prihvatljivo.
Moguće je da ona nije znala sto posto čije je dijete. To ju ni ne možemo kriviti. Ali mogla je biti iskrena i iskreno pričati s mužem. I sigurno bi se lakše dogovorili prije 8 godina dok je stvar bila friška, nego sada. Tko zna, možda bi čovjek prihvatio situaciju, prihvatio sina i odgajao ga i volio kao da je njegov. A možda ne bi prešao preko toga. No barem bi prije 8 godina imao lakši izbor. E vidiš, u tome je ta "caka", promatračima naizgled marginalna.
Ona sada može biti najbolja majka na svijetu.
Najbolja žena.
Činjenica ostaje da je lagala, prešutila, prevarila i zajebala čovjeka.
Quote:
Scarlett_O_Hara kaže:
Određeni ljudi bi se trebali spustiti sa svog moralnog pijedestala i razdvojiti kruške i jabuke. Da se razumijemo, prezirem varanje ali to je nebitna stvaka u cijeloj priči oko skrbništva.
|
Poznaješ li iti jedno dijete koje je završilo s majkom nakon preljuba (posljedično i njenim ljubavnikom)?
Evo da ti ja kažem jedan slučaj:
majka vara muža s 3 ljubavnika istodobno. Ona i muž imaju 2 djece.
Muž sazna, potjera je van iz kuće.
Razvod.
Muž traži skrbništvo nad oba djeteta (godine: 5 i 8).
Ona mlađe dijete jedan dan odvede u šetnju, više ga ne vrati.
Odvede ga u stan gdje živi s ljubavnikom (jedan od ta tri s kojim je varala muža).
Muž traži sudskim putem da se dijete vrati, no sud kaže da neće, dok ne završi postupak.
Djeca se razdvajaju.
Ona želi da i starije dijete dođe kod nje i ljubavnika. Dijete ju odjebe.
Ona puni glavu mlađem djetetu (koje sada živi s njom, jel) protiv biološkog oca. Da ju je tukao i zlostavljao pa je zbog toga našla "novog barbu" koji će njemu biti drugi tata. Kad otac dođe vidjeti dijete, ono plače i ne želi, jer su mu napunili glavu da je otac nasilnik. (Btw, muž je dotičnu držao kao kap vode na dlanu u apsolutno svakom segmentu, no eto, očito nije bilo dovoljno).
Na kraju cijele sage, sud odlučuje razdvojiti djecu.
(Po meni najgora pogreška ikad, ići malu djecu razdvajati, kao da su stvari.)
E sad, pogledajmo malo rezime o tome kako varanje u braku nije indikator da je netko loš roditelj:
dijete koje je ostalo s dotičnom, završilo jedva srednju školu. Nakon srednje, odmah ga snašla trudnoća. Vjenčanje zbog trudnoće. Nakon par godina, razvod. Dijete, koje sad više nije dijete jel, ima 28 godina, dijete od 10 g i propali brak.
Dijete koje je ostalo kod oca je završilo fakultet, ima zaručnicu s kojom se planira vjenčati, nije upalo u neželjene trudnoće putem.
Dijete koje je ostalo kod majke izjavilo je da nije vidjelo drugog izlaza nego pobjeći u brak na brzinu. Jer su ga majka i dotični ljubavnik cijelo vrijeme tlačili da kao dijete rinta po kući i čuva novu djecu koju su oni dobili. Ponašali se kao da se radi o odrasloj osobi ispomoći u kući, a ne tek djetetu.
Animozitet prema ocu je još uvijek tu.
Kad ti od pete godine stalno filaju glavu svakojakim bedastoćama, drugo i nije za očekivati. Braća nemaju nikakav kontakt. Starije dijete još uvijek zamjera mlađem što nije poslije došlo k njima, vratilo se. A ne shvaća da se tu radilo o dugoročnom i sustavnom ispiranju mozga.
To je jedna priča o sretnom završetku koji se dogodi kad dijete daš osobi koja vara i razvrgne brak na taj način. Osoba koja to napravi, neće biti nezrela samo u tom pogledu, načina na koji je odlučila razvesti se. Već je nezrela i u ostalim segmentima. Danas varam muža sve u 16, a sutra odgajam dijete kao najbolja majka na svijetu.... highly unlikely.
Da napomenem, ja ne pričam sve ovo samo u slučaju autorove žene.
Govorim općenito o ovom fenomenu, koji je po meni izuzetno nepravedan i štetan. I pustimo pritom očeve, prava muškaraca i sl. Posebice je štetan za djecu. Djeca nisu zaštićena i ne gleda se njihova dobrobit. A to je ono što je tragično u svemu tome.
Sad što se tiče autora:
dragi autore,
moj ti je najiskreniji savjet da ne poduzimaš ništa. Tj. ako se i želiš razvesti, da ne govoriš ništa što sumnjaš. Dugoročno, nećeš ništa postići. Starijeg sina ćeš definitivno izgubiti, zakonski sigurno, a moguće i narušiti odnos s njim. Iako ti možda nije biološko dijete, to ne znači da nije tvoje dijete. Roditelj je onaj tko odgaja i voli, nipošto ne samo onaj tko napravi. Napraviti dijete je najlakše; ovo ostalo je ono što pokazuje jesi li roditelj ili nisi.
Tvoj sin te voli, ti si njegov otac i bez obzira što DNK analiza pokazala, on drugog oca u pravom smislu riječi, teško da će imati.
Ako ne možeš više živjeti u braku, razvedi se, ali budi svjestan da skrbništvo teško da ćeš UOPĆE i IKAKO dobiti. Nažalost, no tako je. Drugog oca ne spominji, nema smisla.
No u svemu tome, postoji ipak šansa da je tvoj stariji sin, u biti i tvoje biološko dijete, zar ne? Realno, dijete ne mora ličiti ni na tebe ni na ženu, te njegov izgled sam po sebi ne može biti indikator ičega. Za sada, ti sumnjaš. No pitanje je kako si tek sada posumnjao: ponaša li se ona sada nekako čudno zbog čega si pomislio na prevaru? Bojiš li se da te sada vara pa vidiš stvari kojih možda i nema?