Psihoanaliza - pozitivna ili negativna iskustva?

[paulbatho]

Zanimaju me vaša konkretna iskustva s psihoanalitičkom terapijom/psihoanalizom jer sam pretražujući forum naišao samo na oprečna teorijska razglabanja.

Na psihoanalizu (klasičnu, dakle ležanje na kauču) idem već nekoliko godina i terapija ne samo da mi nije pomogla, nego me ozbiljno unazadila, što je vrlo dugo (zapravo još uvijek) bilo popraćeno mojim osjećajem krivnje (nije „kriva“ psihoanaliza, nego sam ja tako grozan, zahtjevan, nema mi pomoći, „ako mi ovo ne pomaže, ništa neće“ i sl.), međutim sad ozbiljno razmišljam o prekidu (ili nekoj drugoj vrsti terapije).

Ne znam da li da sad ovdje počnem iznositi svoje probleme jer bih mogao ispisati stranice i stranice… ukratko, u nekom trenutku su mi se pojavile opsesivne misli usmjerene na izgled (tjelesna dismorfija ili BDD) i koliko god mi se to u to doba činilo strašno zbog anksioznosti koju to nosi sa sobom, situacija je bila pod kakvom-takvom kontrolom.
Čak sam često mislio da izgledam super i bio sam zadovoljan, ali sam htio riješiti taj psihički problem. Mislio sam da je psihoanaliza kao najdublja moguća terapija (jer uz problem opsesija zapravo nosim neke probleme iz djetinjstva, koji su doveli do razvoja moje poprilično narcistične osobnosti) najbolji izbor.

Našao sam terapeuta koji je stvarno OK (mislim da je relativno „uvažen“?), međutim kroz cijeli proces moja neurotičnost, koja je oduvijek postojala (iako to do pojave simptoma ni nisam znao) i bila blaga jer je moja psiha imala učinkovite mehanizme obrane, potpuno se razbuktala i osjećao sam da moje stanje postaje sve gore i gore.

Cijelo vrijeme sam mislio da moram ustrajati. Naravno, većinu vremena sam bio agresivno nastrojen prema terapiji i terapeutu, ali to je zapravo uvijek predstavljalo moj strah (od neuspjeha, odbacivanja, poniženja i sl.).
Stalno se odvijala nekakva borba moći zbog mog narcizma, ali smatram da je to uvelike potencirano situacijom u kojoj ja bespomoćno i bez kontrole ležim, a terapeut uglavnom šuti.

Trebala mi je nekakva struktura koja ovdje ne postoji, često mi je trebala i podrška koju ne možeš dobiti u takvom setingu. Kao da je sve to izvuklo najgore iz mene. Mislio sam, možda to tako treba biti!? I nisam si uopće vjerovao (da mi to ne donosi ništa dobro, da se osjećam loše), nego sam ustrajao u toj svojoj ovisnosti o terapeutu, to mi je postala najvažnija stvar na svijetu.

Postao sam još 100x gore jer su mi se uslijed terapije počeli pojavljivati nekakvi plikovi po licu (hm, baš čudno, imaš BDD i onda ti se ostvari najgori scenarij), što je dermatolog objasnio kao alergiju (postalo je kronično i ne baš mali problem za mene), ali danas sam siguran da je to izravno vezano za psihoanalizu i da je psihosomatski. Osjećam veliku mržnju prema terapeutu i njegovoj „terapiji“ (jer sam danas u stravičnom depresivnom stanju, a prije nikad nisam imao pravu depresiju) i osjećam se krivo jer znam da mi terapeut zapravo nije želio ništa nažao.

Naprosto želim saznati je li problem u meni ili je problematično nešto u toj vrsti terapije. Negdje sam na netu naletio na iskustvo čovjeka koji je rekao da je prije psihoanalize bio za povremeno uzimanje anksiolitika, a nakon psihoanalize na antipsihoticima. Molim vas za mišljenje i konkretna iskustva. Hvala

[Colospa Retard]

koliko godina? dvije, tri, pet? koliko puta tjedno? sto god odlucio nikako ne prekidaj naglo i nasuho, reci terapeutu sto se dogadja i nekako probajte razraditi strategiju izlaska. ja sam jednostavno otisla nakon dvije godine bez da sam jasno rekla sto me muci i dugo mi je trebalo da se oporavim od tog prekida. nije dobro ostaviti stvari neizgovorenima. sto god odlucio, moras to reci terapeutu. svu ljutnju, krivnju, probleme, dvojbe, itd.

[paulbatho]

Colospa Retard kaže:

koliko godina? dvije, tri, pet? koliko puta tjedno? sto god odlucio nikako ne prekidaj naglo i nasuho, reci terapeutu sto se dogadja i nekako probajte razraditi strategiju izlaska. ja sam jednostavno otisla nakon dvije godine bez da sam jasno rekla sto me muci i dugo mi je trebalo da se oporavim od tog prekida. nije dobro ostaviti stvari neizgovorenima. sto god odlucio, moras to reci terapeutu. svu ljutnju, krivnju, probleme, dvojbe, itd.

tnx, malo više od tri godine, smanjio sam s 4x na 3x tj.
ako smijem pitati, zašto si (naglo) izašla? bojim se da ako opet odem da ću se uvući ispočetka i da je najbolje prekinuti nasuho kako kažeš.
jesi otišla na neku drugu terapiju i dal je bilo bolje?

[Pringles]

Ne bih baš rekla da je najbolje naglo prekinuti. Otprilike kao da se ustaneš s operacijskog stola nakon što su te upravo otvorili i počeli rezuckati, a iz tebe vire instrumenti. Ako više ne želiš dolaziti, bilo bi dobro dogovoriti prekid. 'Zatvoriti' taj proces.

Usput, ne znam na koji si način do sada rješavao osjećaje prema terapiji i analitičaru, i jesi li ih uopće ili nisi verbalizirao, ali sve ovo gore što si napisao je materijal za kauč. Nisi ni prvi, ni zadnji koji traži razloge za prekid.

[ray of light]

idem 13-tu godinu, ali na fotelji, ne na kauču. u prvih par godina 2x tjedno, zatim 1xtjedno. sada 1x mjesečno. na psihoanalitičku pt možeš ići cijeli život
meni je to apsolutno najbolja vrsta pt, imam predobru dr.
prije toga 7 g. izgubila na neku vrstu kbt s rijetkim terminima koja apsolutno nije bila za mene, a i dr je debelo zajebala stvar, u meni, najtežim trenucima, tad sam otišla i krenula privatno kod sadašnje.
bila sam prije 2 g. i na grupnoj kbt u dnevnoj bolnici sv. ivan( u dogovoru s mojom dr), međutim ja se pred grupom ne mogu otvoriti i još mi njihove teške priče jako otežavaju boravak među njima. ali, opet ponavljam, kbt nije za mene.

[Colospa Retard]

Pringles kaže:

Ne bih baš rekla da je najbolje naglo prekinuti. Otprilike kao da se ustaneš s operacijskog stola nakon što su te upravo otvorili i počeli rezuckati, a iz tebe vire instrumenti. Ako više ne želiš dolaziti, bilo bi dobro dogovoriti prekid. 'Zatvoriti' taj proces.

slozila bih se s ovim opisom, sjajan je.

radije ne bih o razlozima svog prekida. ja sam lose postupila, doktorica se krivo postavila u jednom trenutku, pretpostavljam da sam trebala imati snage rijesiti to kao bolja osoba ali nisam.


trebalo mi je jako dugo da krenem na novu terapiju i sada sam samo na lijekovima. a u tih par godina prekida mi se zbilja jako pogorsalo.

[paulbatho]

Pringles kaže:

Ne bih baš rekla da je najbolje naglo prekinuti. Otprilike kao da se ustaneš s operacijskog stola nakon što su te upravo otvorili i počeli rezuckati, a iz tebe vire instrumenti. Ako više ne želiš dolaziti, bilo bi dobro dogovoriti prekid. 'Zatvoriti' taj proces.

Usput, ne znam na koji si način do sada rješavao osjećaje prema terapiji i analitičaru, i jesi li ih uopće ili nisi verbalizirao, ali sve ovo gore što si napisao je materijal za kauč. Nisi ni prvi, ni zadnji koji traži razloge za prekid.

Ok, hvala na savjetu. Mislio sam da bi bez dolaska bio veći drama efekt koji mi je potreban da izrazim agresiju Kao, nema me više, evo ti, pa si ti sad misli. Općenito mi je lakše kad ja nekoga ostavim... da idem išta konsenzualno zatvarati bi se osjećao ostavljeno, a to ne želim
Verbalizirao jesam i to uglavnom negativne osjećaje prema njemu, ali nisam izražavao emocije jer mi je to i inače teško.

Colospa Retard kaže:

slozila bih se s ovim opisom, sjajan je.

radije ne bih o razlozima svog prekida. ja sam lose postupila, doktorica se krivo postavila u jednom trenutku, pretpostavljam da sam trebala imati snage rijesiti to kao bolja osoba ali nisam.


trebalo mi je jako dugo da krenem na novu terapiju i sada sam samo na lijekovima. a u tih par godina prekida mi se zbilja jako pogorsalo.

uh ovo za pogoršanje me malo plaši
na koju vrstu terapije si krenula nakon?

[Colospa Retard]

paulbatho kaže:

Ok, hvala na savjetu. Mislio sam da bi bez dolaska bio veći drama efekt koji mi je potreban da izrazim agresiju Kao, nema me više, evo ti, pa si ti sad misli. Općenito mi je lakše kad ja nekoga ostavim... da idem išta konsenzualno zatvarati bi se osjećao ostavljeno, a to ne želim

eto. sad sve to lijepo njemu reci.

i ono, sori kaj ti busim baloncic, al doktor si ne bude nis mislil o tvom drama efektu i samo ces sebi nastetit. nemoj tu vise nista pisat, rijesi to s njim i reci sve sta si tu nama napisao.

ja se povlacim iz ove rasprave sad.

samo sam htjela napomenuti da nista ne treba prekidat na naglo, niti terapiju, niti lijekove.

ja sam sad samo na lijekovima uz ppovremene kontrole i to je apsolutno nebitno.

kopiraj si i isprintaj ove postove koje si napisao tu i probaj manje vise sve lijepo ispricat na iducoj terapiji.

sretno!

[radical change]

paulbatho kaže:

Naprosto želim saznati je li problem u meni ili je problematično nešto u toj vrsti terapije. Negdje sam na netu naletio na iskustvo čovjeka koji je rekao da je prije psihoanalize bio za povremeno uzimanje anksiolitika, a nakon psihoanalize na antipsihoticima. Molim vas za mišljenje i konkretna iskustva. Hvala

Uz toliko dugotrajnu psihoterapiju trebao bi imati nekakve konkretne pomake na bolje, ti ih nemaš, još ti je gore i mislim da je netko negdje opako zajebao stvar.
Inače idem na grupnu kbt i ne mogu reći da mi je nešto turbo značajno pomogla, naročito posljednju godinu dana ali ipak jest. Problem je što se na grupi strašno teško otvaram i ljudi su općenito dosta vjerski nastojeni i nisu liberalni što mi poprilično smeta u napredovanju.
Psihoterapija je jako spor proces, ali mislim da je grupa za većinu ljudi odlična stvar jer se brže napreduje i možeš konkretnije mjeriti vlastiti uspjeh...

Ne znam što bih ti savjetovao, ne vidim smisla čeprkati po svakom detalju sebe a naročito ako to dugoročno donosi negativne rezultate..

[Pringles]

Pogoršanja mogu biti normalna, imala sam ih i ja, i psihički i fizički su se manifestirala. Na kraju sam ipak dovršila svoju psihoanalitički psihoterapiju. Jbg, da se izvučeš iz govana, najčešće kroz ta ista govna trebaš proći i na putu natrag, a taj put u jednom svom dijelu nije cvijeće. Meni je u konačnici bilo jako nagrađujuće sve skupa i vrlo sam zadovoljna trenutnim rezultatima.

paulbatho, sve, ali baš sve što ovdje pišeš ti je ono o čemu bi trebao pričati na seansi. Pročitaj još jednom što piše Colospa, jer je rekla sve i nema se tu što puno više dodati, a da nije ponavljanje i vrćenje iz šupljeg u prazno.

[nevenka123]

radical change kaže:

Uz toliko dugotrajnu psihoterapiju trebao bi imati nekakve konkretne pomake na bolje, ti ih nemaš, još ti je gore i mislim da je netko negdje opako zajebao stvar.
Inače idem na grupnu kbt i ne mogu reći da mi je nešto turbo značajno pomogla, naročito posljednju godinu dana ali ipak jest. Problem je što se na grupi strašno teško otvaram i ljudi su općenito dosta vjerski nastojeni i nisu liberalni što mi poprilično smeta u napredovanju.
Psihoterapija je jako spor proces, ali mislim da je grupa za većinu ljudi odlična stvar jer se brže napreduje i možeš konkretnije mjeriti vlastiti uspjeh...

Ne znam što bih ti savjetovao, ne vidim smisla čeprkati po svakom detalju sebe a naročito ako to dugoročno donosi negativne rezultate..

molim te napiši mi gdje ideš na KBT u Splitu (ne brini ne mislim ulećat tražit radical-a u grupi) čisto me zanima, mislila sam da u nas nema....

[Azz]

grupa pt je općenito dobra jer ima više "ogledala", no za ulazak u grupu obično treba proći barem jedan dio individualne (tkz. "priprema"), jer nije sve za svakog. a i sam terapeut mora razmišljati kakvu će novu ličnost uvesti u grupu da se ne poremeti njena dinamika i progres, odnosno da se ne razori. a znalo je biti toga...no to ide na dušu terapeutu.

što se psihoanalitičke tiče, ja sam isto hodočastila nekoliko godina ne po kauču, nego kao i rej, na fotelji. i da, samoinicijativno sam zatražila prekid jer sam zaključila kako više nemam tu što raditi. pogađaš? pogriješila sam.... štoviše, na kraju doznajem da je baš 3. godina psihoanalitičke pt "krizna godina" jer se kreće u pravi proces prorađivanja. dakako i dinamika na pt mnogo ovisi o terapeutu, jer ona u trenutku može i treba biti suportivna, jer je to ono što klijent treba.

znam više osobe koje su prošle baš kroz psihoanalitičku pt (otprilike im je trebalo 10 godina), završile je (doduše, mnogi od njih u cilju edukacije) i svi do jednog su mi prijateljski rekli da se na kraju ipak isplati.. tako da ću u dogledno vrijeme ponovo krenuti na pt.

a sve ovo što navodiš u uvodnom postu je materijal za kauč. ne ovaj ovdje na forumu, nego onaj koji te toliko frustrira. to su stvari za proradu i moraš ih otvoriti kod terapeuta. mislim, naravno da ne moraš (mora se jedino umrijeti), ali mislim da bi ti to bilo od velike koristi.

i malo si me na trenutke podsjetio na Demiana (glavnog lika Bucayove knjige "Ispričat ću ti priču") koji se svađa sa svojim terapeutom, odlazi, napušta ga, govori mu koliko je sve glupo i besmisleno... pročitaj knjigu ako nisi, zanimljivo, zabavno štivo...