Stambeno pitanje djeteta - dužnost roditelja ?

[magaly]

larazg kaže:

da magaly ali taj kredit si digla za sebe, za svoj život i život svoje familije (koju ćeš u naslijeđe ostaviti svojoj djeci)... a ne dići kredit samo i isključivo za djetetovu budućnost i njegovu prvu nekretninu.
na to se odnosio moj citat...

istina..u pravu si..
zanijela sam se tekstom

[marcipanka]

ne mislim da je roditeljska dužnost osigurati stan, ali ako postoje mogućnosti, zašto ne?

meni su moji pomogli i to puunooo...jer su mogli i jer imaju... i jer su htjeli pomoći


nadam se da ću jednog dana i ja moći pomoći mojoj djeci. ne mislim da će mi zbog toga dijete biti neuspješno ili trotl, odgojit ću ga da cijeni rad, da bude vrijedan i da mu ništa nije teško, a stan će dobiti jer želim da se može posvetiti drugim stvarim, a ne da razmišlja može li si priuštiti dijete

ne vidim ništa herojsko u paćenju u podstanarstvu ako ti roditelji žele pomoći i imaju mogućnosti za to.

[stihaa]

Naravno da nisu DUŽNI. Dužni su ga uzdržavati do 18. rođendana. Ali jadni li su ti roditelji koji gledaju što su dužni a što ne. Svaki pravi roditelj koji voli svoju djecu će im pomoći najbolje što može. Netko možda neće moći priuštiti stan, ali potruditi se djetetu i materijalno pripomoći kada započinje samostalan život se svakako očekuje. Ja živim u kući koju su mm napravili njegovi roditelji (a njima su njihovu roditelji od svekra). Moji su pomogli financijski shodno svojim mogućnostima, a koje su bile male. Ali ipak su se potruditi nešto uštediti da meni i mojim sestrama daju neku lovu kada krenemo u samostalni život. Ma kakvo je to glupo uspoređivanje kupnje stana i diplome, za mene je to uvredljivo. Uopće neću pojašnjavati. Svi oni koji imaju rješeno stambeno pitanje imaju otvorene mogućnosti da odmah počnu stjecati nešto za svoju djecu, a njihovi roditelji su im pomaganjem oko stambenog zbrinjavanja pomogli i svojim unucima i svim slijedećim generacijama. Svakome se otvara mogućnost da svoju djecu ne pusti gologuzu u svijet. A naravno stvar je odgoja da li će se to tako nastaviti ili će netko sebično tu mogućnost upropastiti.
Vani ljudi čitav život štede da djeci priušte pošteno obrazovanje i da djeca ne moraju nakon školovanja 10 godina vraćati kredit. U današnje vrijeme kada je kod nas hvala Bogu školovanje još uvijek relativno jeftino svatko bi se mogao potruditi djetetu uplaćivati stambenu štednju.

[shtefy]

stihaa kaže:

Svi oni koji imaju rješeno stambeno pitanje imaju otvorene mogućnosti da odmah počnu stjecati nešto za svoju djecu, a njihovi roditelji su im pomaganjem oko stambenog zbrinjavanja pomogli i svojim unucima i svim slijedećim generacijama. Svakome se otvara mogućnost da svoju djecu ne pusti gologuzu u svijet. A naravno stvar je odgoja da li će se to tako nastaviti ili će netko sebično tu mogućnost upropastiti.
Vani ljudi čitav život štede da djeci priušte pošteno obrazovanje i da djeca ne moraju nakon školovanja 10 godina vraćati kredit. U današnje vrijeme kada je kod nas hvala Bogu školovanje još uvijek relativno jeftino svatko bi se mogao potruditi djetetu uplaćivati stambenu štednju.

U zemlji u kojoj ogroman dio stanovništva bukvalno jedva krpa kraj s krajem za hranu i režiju, ovako nešto reći je u najmanju ruku arogantno.

[_pahuljica_]

meni su moji roditelji priuštili i stančić i polovan auto i doslovce ljubim zemlju po kojoj hodaju jer znam koliko su mi olakšali život. radim i studiram, nisam se razbahatila i jako dobro znam kakva mi je to odskočna daska u životu. nisu ništa morali, niti sam ja to od njih očekivala ali itekako cijenim i poštujem to što imam zahvaljujući njima. nadam se da ću i ja tako moći svojoj djeci

[larazg]

i meni su pahuljice moji dali stan da u njemu živim i studiram, auto sam si sama kupila i ja sam im duboko zahvalna.
Ali to su mogli u vrijeme kada se je moglo... kada je moj otac imao primanja toliko velika da kredit i njegovu ratu nije osjetio.

Ja tu mogućnost nemam. Danas su takva vremena da se ja ne bih usudila djetetu kupovati stan.
Ja imam veliku plaću (odista jako veliku za Hrvatski prosjek) ali dokada??? Što ja znam što mene čeka kada se vratim sa rodiljnog? Da li će mi se recesijom prepoloviti? Da li će se smanjivati.. i ono čega me je najviše strah.. da li ću postati tehnološki višak.

Znači zahvalost i mogućnost našim roditeljima nitko ne spori.... ali ja se u kredite na kredite na mislim uvaljivati....

[stihaa]

shtefy kaže:

U zemlji u kojoj ogroman dio stanovništva bukvalno jedva krpa kraj s krajem za hranu i režiju, ovako nešto reći je u najmanju ruku arogantno.

Zašto bi bilo arogantno reći da bi netko tko je stan/kuću dobio, i nije opterećen stambenim kreditom, mogao od svojih primanja odvajati pr. 50 eura mjesečno za stambenu štednju. A da njegovi roditelji nisu štedili i priuštili mu taj stan sada bi plaćali stambeni kredit ne od 50 nego od 500 eura. Ili isto toliko najamninu u podstanarstvu.

[SummerNight]

stihaa kaže:

Zašto bi bilo arogantno reći da bi netko tko je stan/kuću dobio, i nije opterećen stambenim kreditom, mogao od svojih primanja odvajati pr. 50 eura mjesečno za stambenu štednju. A da njegovi roditelji nisu štedili i priuštili mu taj stan sada bi plaćali stambeni kredit ne od 50 nego od 500 eura. Ili isto toliko najamninu u podstanarstvu.

Zato sto masa ljudi ima placu po 3000 kn i jedva placaju rezije, za osnovne potrebe dizu kredite i nije im na kraj pameti oprostiti se sa 300tinjak kn mjesecno za stednju kad za to mogu kupiti voca i mesa djetetu ili nove tenisice.

[koza nora]

a oni koji imaju malkice bolji standard?

[stihaa]

Ok. Napisala sam da trebaju pomoći onoliko koliko mogu. Ja sam jedna od tih s 3000, kada malac napuni godinu vjerojatno me i neće čekati posao. mm ima nešto više od mene ali ne puno. Ali zato on radi u fušu kada stigne, a ja sam stalno sama . I kada ne budemo mogli, prestati ćemo plaćati, ali ako u tridesetima i četrdesetima ništa ne steknemo u životu vjerojatno niti nećemo.

Gledam susjede, stalno kukaju, nemaju love, a vječito nekud šalabajzaju. I kupuju gluposti. Znam da neki nemaju, dolazim iz siromašne obitelji, znam šta znači nemati kunu u kući. Samo kažem da ako si sam već neke stvari dobio, i ne moraš ih sam stjecati imaš više mogućnosti za priuštiti tu sigurnost svojoj djeci nego netko tko otplaćuje stambeni.

[Manch]

Dobili smo stan od roditelja mm, pola novca dali njegovom bratu. I dalje mjesečno pomažemo njegovim roditeljima, jer s penzijom ne bi lako preživjeli. Iako mogu smatrati da smo čitav stan otplatili, najradije bih ipak da smo sve to nas dvoje sami uradili. Ne volim se osjećati zahvalno. Ako budemo imali novca, vjerovatno ćemo ulagati u nekretnine, neki stan, što će djeca naslijediti. Kad mi umremo. Na pladnju im ne bih radije ništa nudila. Čisto zato što znam kako se vozi svoj auto, a kako tatin...

[Aruena]

higijeničarka kaže:

Ova linija rezoniranja mi nije logična. Obrazovanje je nešto što čovjek mora sam steći da bi od njega imao išta. Partnera treba naći sama (uostalom, partner se ne kupuje, uopće ne znam zašto je u ovoj liniji uopće naveden).

Osigurati stambeno pitanje je skidanje sa djeteta brige i financijske troškove koji mnogima uzrokuju čir na želucu.

Tako je!

Postenije je reci "Nisam u prilici djetetu nesto ostaviti",nego ovako lupetati.I sve okej.

Nemaju svi roditelji jednake place,mogucnosti i obaveze.Meni su moji ostavili stan,oboje su imali diplome,odlicna radna mjesta,a osim toga sam jedinica.Nisu bili (kako sami vele) niceg zeljni,a meni su (a i mojoj obitelji) mnogo pomogli.

[Aruena]

higijeničarka kaže:

Da kojim slučajem nemaš nekretnine, ako ti ne bi dizala kredit do smrti, to bi radilo tvoje dijete. A ako roditelji žele olakšati put djetetu, onda rađe sami dignu kredit nego da to prepuste djetetu (ili da se nadaju da će se dijete bogato udat/oženit).

I sa ovim se slazem.

[chrissy]

stihaa kaže:

Naravno da nisu DUŽNI. Dužni su ga uzdržavati do 18. rođendana.

Upravo tako... a ja sam svojim roditeljima beskrajno zahvalna, jer su me uzdržavali i dulje od toga i omogućili mi da idem na fakultet.
Mislim da su mi time više pomogli nego da su tu lovu koju su potrošili na moje školovanje utukli u nekakav stan...

Vjerojatno ne bih odbila da mi sad ili u budućnosti odluče financijski pomoći, ali ako to podrazumijeva da se oni zaduže, ne dolazi u obzir...
Isto tako ako odluče svoju lovu potrošiti na "gluposti" neka potroše, zaslužili su uživati!

[Aruena]

larazg kaže:

koje gluposti??
pitajte vaše majke/očeve da li su njima njihovi roditelji išta osiguravali... jesu vraga...

više manje svi bili siromašni i sve što su naši roditelji stekli stekli su svojim radom....

svom Cvrčku sam dužna pružiti roditeljsku skrb, bezuvjetnu ljubav, obrazovanje, njegu... a što od imovine život donese donese...

da dobijem na lotu.. sigurno bi joj od tri mjeseca života kupila stan i upisala u zemljišnu knjigu ali ne zato što sam dobar roditelj.. već da izbjegnem porez na drugu nekretninu

gluposti... obveza djejetu pružiti stan?!

pa nemaju svi dobre plaće, pa velika većina grca u stambenim kreditima sad i ovog trena..a sa čim i kojim parama kupiti još djetetu stan?!

Da,nasi roditelji jesu sve stekli svojim radom,ali su zivjeli u drugacije uredenoj drzavi.Makar moji.
U vrijeme kad su oni zavrsili fakultete,svi su odmah dobijali posao,nakon par godina i stanove.Opremanje stana ili kupovina auta bila je prava sitnica za danasnje vrijeme.
Cistacice i domari su bez po muke dobijali stanove (i usput na radnickim savjetima odlucivali da li ce npr.neki inzenjer otici na specilizaciju u inozemstvo.)
Vikendice su gradili,isli na ljetovanja,masovno...Eto kakvo je bilo vrijeme nasih roditelja.
Kad sam ja zavrsila faks prije 15-ak godina,bila sam sretna da uopce primam placu.Tko je od moje generacije mogao i sanjati da ce od firme dobiti stan?

[crna kraljica]

larazg, kupovanja stana djeci ne podrazumijeva kupovinu negdje gdje roditelji misle da je zgodno, vec tamo gdje djeca zive ili misle zivjeti. a ukoliko toj djeci stan ne treba pa uvijek postoje dva vrlo jednostavna rjesenja - iznajmi pa trpaj u dzep svaki mjesec nesto love (u hrvatskoj cak i bez poreza), ili - prodaj pa raspolazi gotovinom u svrhe zadovoljavanja bilo kakve zelje ili potrebe ili tako sto ces vratiti kredit. stan nije zivo bice kojeg se mozes otarasiti jedino ubojstvom.

oni koji se ponasaju bahato, koji ne cijen sto su dobili od roditelja su ionako vecinom djeca skorojevica koji svekolikom pucanstvu moraju pokazati da imaju novaca. ali se zapravo ne zanju ponasati kao oni koji imaju novaca generacijama. obicna djeca, kojoj roditelji mozda i teskom mukom priuste stanove i te kako su zahvalna.

veoma mi glupo zvuci odbiti kucu ili stan zato jer "sam sposobna/sposoban" sam si priustiti. pa budi sposobna/sposoban sam nadograditi to sto dobijes i od tog jednog stana ostavi svom djetetu tri. i to bas u ovakvim vremenima. tek u kriznim situacijama vidi se tko je sposoban. lako je biti sposoban kad ne mozes proci pored banke a da te ne vuku za rukav i nude ti kredite. samo sto tebi ne daju kamate da ga uzmes.

a nije istina da prijasnje generacije nisu ostavljale svojoj djeci nista. pa uvijek je bilo i uvijek ce biti imucnih i bogatih ljudi. a nekako se kroz povijest nije dogadjalo na redovitoj bazi da bogatasi unistavaju svoju imovinu, jer nije uredu nista dati djeci. trebaju se sami izboriti. ma daj!

[Lali Puna]

larazg kaže:

Ja imam veliku plaću (odista jako veliku za Hrvatski prosjek) ali dokada??? Što ja znam što mene čeka kada se vratim sa rodiljnog? Da li će mi se recesijom prepoloviti? Da li će se smanjivati.. i ono čega me je najviše strah.. da li ću postati tehnološki višak.

Znači zahvalost i mogućnost našim roditeljima nitko ne spori.... ali ja se u kredite na kredite na mislim uvaljivati....

pa nitko djetetu ne kupuje stan kad ima tri mjeseca k'o tvoje..nitko ni ne kaže da joj sad moraš kupiti stan

ali, osobito jer i sama kažeš da imaš veliku plaću, valjda od te plaće možeš stavit sa strane 50-ak eura barem pa ćeš za 20 godina skupiti svotu s kojom ćeš djetetu moći pomoći riješiti stambeno pitanje, ako ne već kupiti stan

[Aruena]

higijeničarka kaže:

Evo vam mog slučaja.

Moji roditelji nisu bili karijeristi. Imali su obične, male poslove na kojima se crnčilo za relativno malu plaću. Nikad im neću oprostiti što su u bivšem sistemu imali nekoliko mogućnosti doći do firminih stanova, ali se jednostavno nisu usudili. "neće oni nešto otplaćivati do smrti kad imaju stanarsko pravo".

Nas četvoro je živjelo u nikakvim uvjetima u minijaturnom jednosobnom stančiću. A onda smo svi zajedno dobili šup kartu iz tog stana jer zapravo nismo imali nikakva stanarska prava. Da ne duljim, dobili su sitnu kompenzaciju za stan. Uz to su dignuli i kredit i opet su bili u mogućnosti kupiti mali jednosobni stan.

U međuvremenu mi djeca se odselili. Sestra na muževu nekretninu, a ja u postanare.

Moj dragi i ja smo oboje završili fax, ali smo birali zanimanje prema ljubavi, nije to za ganjanje karijere, a bogami od našeg rada se nikad nećemo obogatiti. Dapače. Još uvijek nemam posao za stalno pa ne mogu do kredita, moj dragi bi mogao. Usput rečeno, niti on niti ja nemamo apsolutno ništa od roditelja. Imamo samo svoju plaću.
Već sad računam kako će nam gotovo polovica primanja otići na ratu kredita. Već sad se pitam što si možemo priuštiti i kako i što ćemo djetetu moći priuštiti. Hoće li naše dijete ići na more ili ne (ja zbog neimaštine nikad kao dijete nisam išla nigdje). Pitam se također kako bi bilo imati dvoje djece. Pitam se hoće li nas financijski stres uništiti.
I razmišljam si, u slučaju da mi brak zašteka i odlučin se razvesti... nemam kamo. Sa svojom plaćom bi podmirila podstanarstvno, a onda zube na klin.

Inače, moji roditelji će kroz koju godinu prodati taj stančić i sami sebe s tim novcima smjestiti u dom. Oni ne trebaju da se za njih netko brine, ali se ni oni za nikoga neće brinut. Njima nitko nije ništa dao, oni niti imaju niti bi nešto dali. Što se tiče mog vjenčanja, mogu očekivati buket cvijeća. I možda jednu fino zamotanu ciglu.

Jesam li jadna? Jesam. Jesam li zabrinuta? Jesam. Jel zavidim ovima kojima su roditelji dali i priuštili nešto? Kill me, zavidim.

Jebiga,fakat su ti starci bili sebicni u mladosti.Mogli su djeci olaksati buducnost,ali nisu iz ciste komocije.
Neznam sto pametno reci,osim puno srece...

[Lali Puna]

meni moji nisu ništa dali, iz sličnog razloga kao i higijeničarkini, nisu baš sami bili poduzetni i spodobni, primanja su im bila takva da smo mogli pristojno živjet, štedjelo se baš nije, a nije da se imalo pretjerano otkuda

ja im ne zamjeram jer sam nekako očvrsnula i od ranih dana shvatila da sve što želim pride moram sama priskrbit.

mislim da nema osobe koja neće svom djetetu maksimalno olakšat ako zna i može. situacije da neki roditelji mogu kupit stan djetetu, a neće jer treniraju neke principe su, vjerujem, ekstremi.

[larazg]

Lali Puna kaže:

ali, osobito jer i sama kažeš da imaš veliku plaću, valjda od te plaće možeš stavit sa strane 50-ak eura barem pa ćeš za 20 godina skupiti svotu s kojom ćeš djetetu moći pomoći riješiti stambeno pitanje, ako ne već kupiti stan

ja sam tu štednju riješila drugačije... uplatila sam joj životno osiguranje (mm i ja) a ujak joj je otvorio čim se rodila medo štedo knjižicu stoga i tu stavljamo onoliko koliko možemo (mi, ujak, stric, baka)

to je sve zasad

jer ja imam 2 kredita, imam svoju stambenu štednju (otvorenu prije 4 godine) imam svoje životno osiguranje
(to je ono što sam napisala u svakom postu - zaletila sam se sa svim tim sadržajima a ni sama nemam uvjeta za to održavanje)
kada sve to sagledam... koja glupača sam bila, kreditno se opteretila ne razmišljajući da će doći tren da i to neću moći vraćati