Ja mislim da treća tajna, barem onako kako je objavljena, nije kompletna, ili je izmijenjena.
Činjenica je da je crkva i njene vođe počinila mnoga zla kroz dugu povijest svog postojanja, činjenica je da nije pobuđivala svoje vjernike na proučavanje i spoznaju nego je uvijek nudila/servirala instant tumačenja. I dok bi se to djelomično moglo opravdati za vremena u kojima je većina puka bila nepismena, nikako se ne može opravdati za zadnjih 100 godina.
Crkva se po meni odavno vodi nekim svojim (ljudskim) interesima, usudio bih se reći da je izdala Boga.
Kako objasniti prirodu prve dvije fatimske tajne koje su posve jasne, naspram treće koja je kodirana simbolikom poput Otkrivenja. Kako objasniti da je objavljena tek 2000, a vidjelica Lucia je više puta inzistirala da se tajna treba objaviti nakon 1960, kako je to Gospa naložila.
Našao sam jedan zanimljiv tekst, ne znam kako da ga komentiram, evo pa pročitajte:
********************************
AFRIČKI AVATARI I TREĆA FATIMSKA TAJNA
------------------------------
DUHOVNOST NOVOG VREMENA
Pripremila: Vesna Kučera-Terzić
------------------------------
VATIKAN I AVATAR
Godine 1962., dvije godine nakon sudbonosnog datuma kada je Vatikan prema uputama trebao objelodaniti Treću fatimsku tajnu, Ivan XXIII je pročitao poruku, sačuvao tajnu i vrlo vjerojatno poslao svoje izaslanike Simeonu Tokou. Zašto?
Sljedbenici Simeona Tokoa bili su posebno zbunjeni otkrićem da je papa Ivan XXIII hitno poslao svoja dva najviša izaslanika u Angolu kako bi se s njim susreli i uručili mu osobnu poruku Pape. Jedan od izaslanika nesrećom se razbolio od dizenterije po dolasku u Luandu i završio u bolnici. Simeon Toko je primio drugoga koji mu je tada rekao: "Ja sam izaslanik pape Ivana XXIII. On je mene i mojeg kolegu osobno ovlastio da dođemo i postavimo vam jedno jedino pitanje: Tko ste vi?"
Podsjetimo se da se sve to događa 1962. godine, dvije godine nakon sudbonosnog datuma kada je Vatikan prema uputama trebao objelodaniti Treću fatimsku tajnu. Ivan XXIII je pročitao poruku, sačuvao tajnu i vrlo vjerojatno poslao svoje izaslanike Simeonu Tokou sa osjećajem klonuća u srcu.
Simeon Toko je odgovorio: "Zapanjen sam da je osoba toliko visokog ranga kao što je to Papa dovoljno zainteresiran za moje postojanje te vas je uputio na putovanje od 8000 kilometara samo kako biste me upoznali. Odgovor koji biste trebali dati svome učitelju u moje ime nalazi se u biblijskom tekstu, u Mateju 11:2-6."
Stavimo se sada u poziciju Pape Ivana XXIII dok je čitao tekst kojeg mu je preporučio Toko:
Kad Ivan u tamnici ču za Kristova djela, posla učenike svoje da ga pitaju: "Jesi li ti onaj koji ima doći, ili da drugoga čekamo?" Isus im odgovori: "Idite i javite Ivanu što čujete i vidite! Slijepi progledaju, hromi hodaju, gubavi se čiste, gluhi čuju, mrtvi ustaju, siromasima se propovijeda Radosna vijest. Blago onomu tko se zbog mene ne pokoleba!"
(Matej 11:2-6)
Koristeći se kratkim biblijskim citatom Simeon Toko je Papi Ivanu XXIII pojasnio da je ono što je Papa pronašao u bilješci koju je zapisala Lucia dos Santos bila istina. Doista, nekadašnji kardinal Roncalli mogao je kao papa odabrati bilo koje ime, ali on je odabrao ime Ivan, tako da se sada tekst Mateja kojeg mu je Simeon Toko poslao na čitanje imenom obraćao izravno njemu.
Prestrašivši se onoga koji sada živi među najprezrenijim narodom na Zemlji, Papa je stupio u kontakt sa portugalskim diktatorom Antoniom de Salazarom. 18. srpnja 1962. godine Simeon Toko je ponovno bio uhapšen i deportiran, ovaj puta ne u neki udaljeni predio njegove rodne Angole već u Portugal, gdje je njegovo unaprijed očekivano rođenje bilo najavljeno 1917. godine u Fatimi. Svaki puta kada se spomene Portugal, Tom Dark, novinar magazina NEXUS koji je prvi na Zapadu pisao o afričkom Avataru, napomene kako tokoisti tvrde da je istinska Treća fatimska tajna zapravo objava da se Krist vratio na zemlju u obliku Simeona Tokoa. Ali epizoda koja slijedi uistinu je nevjerojatna. Stoga je bez komentara prenosimo iz već spomenute knjige "Istinska Treća fatimska tajna i povratak Krista" Melo Nzeyita Josiasa. Autor naime tvrdi sljedeće:
Zrakoplov portugalske zračene kompanije čekao je Simeona Tokoa kako bi ga deportirali u Portugal. Imao je vrhunsku telekomunikaciju i sustave navigacije. U zrakoplovu su se nalazili katolički svećenik i pripadnici Salazarove tajne policije, PIDE, te pilot i kopilot. Njihova misija bila je letjeti preko Atlantskog oceana i, nakon otprilike jednog sata leta, gurnuti Simeona Tokoa iz aviona u duboko more. Isti takav neljudski postupak koristila je argentinska vojska u godinama koje su uslijedile protiv svojih političkih protivnika. Navodno je katolički svećenik bio doveden na avion kako bi molitvom nastojao spriječiti magične moći Afrikanca. Međutim, ovaj vješto planiran projekt se izjalovio.
Onog trenutka kada su se agenti PIDE ustali kako bi ga obuzdali i izvršili ubojstvo, Simeon Toko se pridigao iz sjedala i naredio zrakoplovu da stane. Zrakoplov se zaustavio usred leta! Stajao je mirno i nije se micao niti naprijed, niti nazad, nije se uzdizao niti padao. Posadu je uhvatila panika. Svećenik je jedva disao i promuklim glasom, zadihano i u očaju izgovarao molitve. Svi su oni počeli zaklinjati preto-a (portugalski ponižavajući izraz u značenju "crnčuga") za milost. Simeon je podigao oči i ruke prema nebu i nakon kratke molitve naredio da se zrakoplov ponovno pokrene. I uistinu, zrakoplov se odjednom počeo kretati.
Simeon Toko je sam pričao ovu priču. Skeptike želimo podsjetiti da autoritet naših znanosti ne određuje što je sve moguće na Zemlji ili na Nebu. Ista ta osoba je, prije 2000 godina, zaustavila oluju na moru radi skupine prestrašenih ribara. On je također hodao po površini vode i nadahnuo Sunce da tka i veselo pleše u Fatimi.
SIMEON PREŽIVLJAVA MORBIDNI EKSPERIMENT
Kao "politički zatvorenik u progonstvu" Simeon Toko je bio lišen svih ljudskih prava. U knjizi su opisani brojni pokušaji ubojstva njegovog tijela. Na primjer onaj za vrijeme prisilnog boravka u Ponta Delgadi, u Archipelago of the Azores. Tamo mu je bio dodijeljen svakodnevni posao održavanja svjetionika.
Dona Laurinda Zaza je vate/izgovara se "vah-tay"/, proročica, medij u transu, današnjih Tokoovih sljedbenika. Ona je svjedok priče koja slijedi. Simeon Toko je kasnije potvrdio činjenice ovog događaja i otkrio fizičke povrede koje su načinili liječnici. Tisuće ljudi su tijekom godina vidjele taj ožiljak na njegovim grudima. "Kroz taj ožiljak ste gotovo mogli vidjeti Tokoovo srce kako kuca u grudima; neizdrživ prizor," rekla je dona Laurinda.
Ova priča se odnosi na najznačajniji pokušaj ovih zapanjujuće zavedenih ljudi da ubiju Simeona Tokoa prema naredbama diktatora Antonia de Salazara. Ovaj pokušaj, koji bi se smatrao "ubojstvom prvog stupnja" da je žrtva bio netko drugi, dogodio se kratko prije njegovog povratka na slobodu, u srpnju 1974. godine.
Neki portugalski liječnik čitao je bilješke o Tokoovoj navodnoj "nepobjedivosti" i pozvao je nekolicinu liječnika iz čitave Europe da nad njim izvrše operaciju, autopsiju, pod izgovorom da će odstraniti tumor iz njegovih grudiju. Liječnici su ga odveli u lokalnu civilnu bolnicu.
Položili su ga na stol za operaciju, zarezali nazupčanu, smrtonosnu ranu Lijevo od sredine njegovih grudi, posegnuli u prsnu šupljinu i izvadili mu srce koje je još uvijek kucalo. Aortu i ostale arterije presjekli su skalpelom i odstranili mu srce. Simeon je ležao mrtav, a tijelo mu je bilo prekriveno toplom krvlju koja je prskala iz njegovog srca i grudi.
Liječnici su bacili srce Simeona Tokoa u metalnu posudu i odnijeli ga u laboratorij u drugoj prostoriji. Na njemu su vršili različita ispitivanja, a da ni sami nisu znali što su očekivali naći. Naprave, mikroskopi i ispitivanja pokazala su da srce Simeona Tokoa ni po čemu nije fizički neobično i nenormalno Liječnici su zaključili da ovaj ukradeni organ nije mogao biti izvorom njegove nepovredivosti.
Liječnici su u tom sablasnom eksperimentu nesumnjivo ubili ovog čovjeka, ali, na njihov užas i zapanjenost, Simeon Toko je oživio na operacijskom stolu! Njegovo tijelo bez srca pomicalo se vlastitom voljom. Otvorio je oči, sjeo i pogledao ih, a na grudima mu je zjapila rana kojom su ga tako ležerno ubili. "Zašto me tako progonite?" rekao im je. "Vratite mi moje srce!"
Naš izvor informacija o afričkom avataru, Tom Dark, nije odolio posumnjati u ovu priču i u jednom osvrtu u Nexusu napisao je: Ukoliko i postoje dostupne medicinske bilješke koje bi mogle potvrditi ovaj događaj, one trenutno nisu u mom posjedu, ali bih ih volio vidjeti. Svi mi uključeni u ovom projektu ovdje u SAD-u smatramo se, najblaže rečeno, "nevjernim Tomama"; međutim, priče svjedoka i sljedbenika podržavaju našu očaranost.
Ali ova nevjerojatna priča teče dalje. Pater Josias opisuje što se potom dogodilo:
Za sada ćemo se suzdržati od izvještavanja o mnogim drugim značajnim događajima istog tog dana. Možemo vam, međutim, reći da je u onom trenutku kada mu je bilo oduzeto srce Simeon Toko odlučio zadati konačni udarac portugalskoj kolonijalnoj moći i vladavini nad Angolom. Vratio se u svoju rodnu Angolu 31. kolovoza 1974., pun pouzdanja da će se njegove riječi ispuniti. Godinu dana kasnije, 11. studenog 1975. godine Angola je stekla neovisnost od Portugala.
SMRT PO IZBORU
U noći 31. prosinca 1983. na 1. siječnja 1984., kada su mediji objavili smrt Simeona Tokoa, nebo nad Luandom bilo je ispunjeno udarcima groma gotovo seizmičke snage i preplavljeno žestokom kišom. Na tom području već nekoliko godina nije bilo kiša. Meteorolozi su bili zbunjeni. Kiša je padala tri dana bez prekida. Ovaj događaj se pripisivao govorkanjima koja su pratila smrt ovog velikog proroka.
Izvjesnog političara smatrali su jednim od najčvršćih ljudi koji su okruživali Netoa, predsjednika Republike Angole. Često su ga zvali u delikatne i povjerljive misije. Portugalci protiv kojih se borio u 14-godišnjem ratu za oslobođenje svoje zemlje mogli bi o njemu reći mnogo toga. Njegovo ime je izazivalo bojazan i strahopoštovanje. On je vodio pokret otpora čija je specijalnost bila odsijecanje glava uz pomoć catana (mačeta). Taj čovjek bio je jedan od vojnih oficira predsjednika Netoa: zapovjednik Paiva.
Čuvši vijest o smrti Simeona Tokoa, Paiva je požurio na mjesto na kojem je bilo izloženo tijelo. Probijao se kroz gužvu desetaka tisuća ljudi. Vidjevši ga, bio je zapanjen. Stajao je i promatrao Simeonovo tijelo i htio je govoriti.
Izjavio je: "Nije istina da je Simeon Toko mrtav, jer on je nepovrediv!"
Iznošenje takvog javnog priznanja bilo je očigledno inkriminirajuće. Sedam godina prije toga zapovjedniku Paivai je naređeno da jednom zauvijek ubije Simeona Tokoa. Pred okupljenima je rekao da su on i njegovi ljudi upravo to i učinili. Oteli su Simeona Tokoa i odveli ga na neko tajno mjesto; kada su stigli, Paiva ga je metodički masakrirao, kao što bi otpremnik mesa učinio sa životinjskim truplom; odrezao je Simeonovu glavu, zatim ruke i noge, odvojio grudni koš od trbuha. Masakrirano tijelo je ugurao u veliku vreću, zavezao vrh užetom i sakrio ga na tajnom mjestu. Tri dana kasnije doveo je pomagače kako bi uzeli vreću, odnijeli ju do oceana i bacili je morskim psima.
No, vreća je u međuvremenu nestala. Ljudi su se počeli prepirati o mjestu na kojem su je ostavili. Odjednom, usred njihovog prepiranja o tome tko ju je mogao maknuti, glasove im je zasjenio glas koji je, prema njihovom opisu, zvučao poput "šuma velikih voda" (Otkrivenje 1.15): "Tko ste vi što me tražite? Ja sam ovdje!" Tamo je dostojanstveno stajao Simeon Toko, glavom. Ljudi su odjurili vičući "E o Deus, e o Deus!" što znači "On je Bog, On je Bog!"
Paivinov masakr bio je posljednji pokušaj u kojem se bilo tko usudio dirnuti Simeona Tokoa. Sada, kada je tijelo Simeona ležalo napušteno od svog vlasnika, po vlastitom izboru, Paiva je odbio povjerovati.
*****************************************
A našao sam vrlo zanimljiv dokument koji također govori o trećej fatimskoj tajni, nažalost nisam našao prijevod, a to je pozamašno za čitanje na engleskom
http://www.devilsfinalbattle.com/content2.htm
Ako netko ima to prevedeno...
Fundamentalistički protestantić koji je ono malo bodova stekao pozivima na genocid Iraca (AKA "katolika") u sjevernoj Irskoj, među tupavim sljedbenicima za koje je najokorjeliji četnik sveučilišni profesor.
Šta reći na ovo?! Lijepa priča. Vjerovatno u duhu tamošnjih tradicionalnosti da se i ovakvim stvarima pripišu Božanske prisutnosti! U svakom slučaju veoma interesantno štivo. No Gospod Isus je jedan i jedini, sve ostalo .....ma nema potrebe ni komentirati sve to, lijep pozdrav i mir Božji da je sa svima vama!!!
Linearni mod
