US chat

[AngerMan]

Kiticu ljubičica bijelih.


Druze Tito, naše rosno cvijeće
cijeli narod za tobom se kreće

[scarletlemur]

Ja te ne zalim way, moje je djetinjstvo, naime, krcato takvim pricama iz ruzicastih logora. Zato je moja-a vjerujem i tvoja- odraslost, ono sto bismo okvirno mogli nazvati uspjesnicom. Utvrdjen na ne-sreci, barem moj je zivot (sad vec 20 godina unazad) uvrijezen poucak za realizaciju vlastite srece , zajebljujuc za sva isticana ogranicenja od svih onih roditeljstvom predvidjenih skeptika.
I, vracam se s odmora jucer, mislim si -hajde- red je da ih posjetim. Kupujem sitnice da ih 'razveselim", iako motiv za to nit sreca je nit ispunjenost, vise nekako od njih usvojeno ponasanje. No, i nakon svih tih silnih godina, na tim "obiteljskim" okupljanjima, rijetko tko moze prosetati nekim drugim poglavljem prisjecanja se iceg lijepog. Ne, jos oni vrte iste stare zamjerke, jos slusam propovijedi, jos uzmicem prije deserta iako nisam na dijeti al ne mogu vise, dosta mi je; mislim...sranja.
I upravo zato sto sama sebi vec dugo nudim mogucnost razumijevanja i prihvacanja nepopravljivosti tih- obiteljskih stvari, uranjam u eskapisticku dimenziju nekonfliktnosti:
Pusa, bok, zurim. Fala na rucku, cujemo se (ako Bog da) za Bozic

[Wayfaring S]

scarletlemur kaže:

I upravo zato sto sama sebi vec dugo nudim mogucnost razumijevanja i prihvacanja nepopravljivosti tih- obiteljskih stvari, uranjam u eskapisticku dimenziju nekonfliktnosti:
Pusa, bok, zurim. Fala na rucku, cujemo se (ako Bog da) za Bozic

Dugo godina sam tako funkcionirala. Posjeta 2-3 puta godišnje, pusa bok žurim, poziv mjesečno 'sve je ok, nema ništa novo, pusabok'. Funkcioniralo je, privid da smo si OK, nema konflikta. Ali se nekako desilo da mi je i taj ručak 2-3 puta godišnje postao previše, pa sam rekla pusabok nema me više. 15 godina sam odrađivala jer je red, jer sam osjećala dužnom. Više ne. Pusabok.

[Almost Rosey]

scarletlemur kaže:

razumijevanja i prihvacanja nepopravljivosti

Jel to eskapizam ili kukavičluk ili odraslost, pitam ja (sebe, nekoga, ne nužno tebe).
U jednu ruku, podosta se emancipacije mora dogoditi prije toga. U drugu, dokle i u kojim razmjerima razumjet?

[wild rider7]

Wayfaring S kaže:

Dugo godina sam tako funkcionirala. Posjeta 2-3 puta godišnje, pusa bok žurim, poziv mjesečno 'sve je ok, nema ništa novo, pusabok'. Funkcioniralo je, privid da smo si OK, nema konflikta. Ali se nekako desilo da mi je i taj ručak 2-3 puta godišnje postao previše, pa sam rekla pusabok nema me više. 15 godina sam odrađivala jer je red, jer sam osjećala dužnom. Više ne. Pusabok.

+1.

ovih blagdana sam odrezala sva ona obiteljska druženja koja odrađujem već godinama samo iz nekih kakti moralnih razloga. odlučila biti povezana samo s onima koji su istinski mi u srcu. a ima ih jedan dvoje.
mislim da je to ispravan put. za moje egoistično bolje sutra.

[Wayfaring S]

wild rider7 kaže:

+1.

ovih blagdana sam odrezala sva ona obiteljska druženja koja odrađujem već godinama samo iz nekih kakti moralnih razloga. odlučila biti povezana samo s onima koji su istinski mi u srcu. a ima ih jedan dvoje.
mislim da je to ispravan put. za moje egoistično bolje sutra.

Ja sam odrezala prije nešto više od godinu dana. Zajebano je, jer i dalje postoji dio osjećaja krivnje 'što ja to njima radim i kakva sam ja to prema njima'. Nisam se svađala, pokušala sam objasniti, nije mi uspjelo. Pa sam rekla da svaki put kad se vidimo i kad se čujemo ja budem jako loše, a ja ne želim biti loše, pa neću ni da se vidimo ni da se čujemo. I dalje su zvali, nisam se javljala. Prije Božića sam rekla da ću blokirati brojeve ako nastave. Nisu zvali. Poslali su pismo na moju staru adresu. Za rođendan su zvali, pa sam ja za rođendan sad konačno i brojeve blokirala.

Držala sam neko vrijeme neblokirane brojeve jer sam mislila da ću možda željeti znati ako se nešto zaista dogodi. Ako npr. netko umre. Mislim da ću to već saznati, blokirala brojeve ili ne.

[Wayfaring S]

Nego, kud da idem na more ove godine?

[wild rider7]

Wayfaring S kaže:

Ja sam odrezala prije nešto više od godinu dana. Zajebano je, jer i dalje postoji dio osjećaja krivnje 'što ja to njima radim i kakva sam ja to prema njima'. Nisam se svađala, pokušala sam objasniti, nije mi uspjelo. Pa sam rekla da svaki put kad se vidimo i kad se čujemo ja budem jako loše, a ja ne želim biti loše, pa neću ni da se vidimo ni da se čujemo. I dalje su zvali, nisam se javljala. Prije Božića sam rekla da ću blokirati brojeve ako nastave. Nisu zvali. Poslali su pismo na moju staru adresu. Za rođendan su zvali, pa sam ja za rođendan sad konačno i brojeve blokirala.

Držala sam neko vrijeme neblokirane brojeve jer sam mislila da ću možda željeti znati ako se nešto zaista dogodi. Ako npr. netko umre. Mislim da ću to već saznati, blokirala brojeve ili ne.

kao da sebe čitam u nekim dijelovima. ponekad me ulovi osjećaj krivnje. ali onda se samo sjetim zadnje kapi koja je prelila čašu.
i sama sebi odobrim svoju odluku da se skroz distanciram. mada, dobra mi prijateljica kaže; nije dobra ta potreba za kažnjavanjem. i nije, znam, ali jbga....ranjeno dijete inside je nekako uvijek tu.

i zato odgoj djece JE bitan. jedna od najzahtjevnijih uloga dan danas mislim.

[Wayfaring S]

wild rider7 kaže:

mada, dobra mi prijateljica kaže; nije dobra ta potreba za kažnjavanjem. i nije, znam, ali jbga....

To što se mičem ne radim ni najmanje iz potrebe da kaznim, da vratim milozadrago, nego da sebe spasim.

[wild rider7]

Wayfaring S kaže:

To što se mičem ne radim ni najmanje iz potrebe da kaznim, da vratim milozadrago, nego da sebe spasim.

ti možda da. kod mene mislim to podsvjesno vuče još niz drugih stvari, ali ok...

ležernije teme; za ljetovanje preporučujem fažanu. lijepo su sredili priobalje i šetnicu do peroja. još uvijek dovoljno divlje, a pristupačno.

samo zna biti gužva....ne znam kakav odmor preferiraš...

[scarletlemur]

Wayfaring S kaže:

Dugo godina sam tako funkcionirala. Posjeta 2-3 puta godišnje, pusa bok žurim, poziv mjesečno 'sve je ok, nema ništa novo, pusabok'. Funkcioniralo je, privid da smo si OK, nema konflikta. Ali se nekako desilo da mi je i taj ručak 2-3 puta godišnje postao previše, pa sam rekla pusabok nema me više. 15 godina sam odrađivala jer je red, jer sam osjećala dužnom. Više ne. Pusabok.

Svaka cast. Ja ih ne mogu amputirati iz zivota skroz. Daleko od toga da se osjecam lose sto ne zovem ih nit za zdravlje pitam (ili o cemu drugom- unakrsnim iformacijama kakovim obiluju uobicajeni- stalo mi je- razgovori unutar funkcionalnih obitelji), ali...nekako sebe ovakvu bas njima, takvima, dugujem.
Tu sam (dostizem tu cistocu priznanja) gdje jesam zahvaljuci upravo njihovim ne-odgojnim ne-podudarnostima, motivirana uljudjenim rjesenjima kakva svaku njihovu -sa zaokom- gestu, vlastitim zadovoljstvom usutkam. Jebena mazohistica sta's

Eto rosey, uvijek mi onaj prvi instinkt govori da odustanem, a onda pomislim: cekaj malo, to je nacin na koji oni funkcioniraju, a ovo sam ja -na neki cudan nacin bas mi je drago sto ih vidim. Jos su otrovni, jednako zajebani, znaci -dobro su. I ja sam, s time, dobro.

[Wayfaring S]

wild rider7 kaže:

ti možda da. kod mene mislim to podsvjesno vuče još niz drugih stvari, ali ok...

Isto ko i s djecom, ne vjerujem u pozitivan ishod nakon što nekoga kazniš, baciš mu igračke itd.

ležernije teme; za ljetovanje preporučujem fažanu. lijepo su sredili priobalje i šetnicu do peroja. još uvijek dovoljno divlje, a pristupačno.

samo zna biti gužva....ne znam kakav odmor preferiraš...

Gužvu, začudit ćeš se , ne volim. Preferiram nešto poput Visa. Vis mi je puno drag. Taman more kakvo volim, malo brda da provozat se, prošetat, taman onoliko civilizacije za otić na večeru, sladoled... samo je jebeno daleko i skup mi trajekt kad idem sama.

[wild rider7]

Wayfaring S kaže:

Isto ko i s djecom, ne vjerujem u pozitivan ishod nakon što nekoga kazniš, baciš mu igračke itd.



Gužvu, začudit ćeš se , ne volim. Preferiram nešto poput Visa. Vis mi je puno drag. Taman more kakvo volim, malo brda da provozat se, prošetat, taman onoliko civilizacije za otić na večeru, sladoled... samo je jebeno daleko i skup mi trajekt kad idem sama.

na visu nisam bila, jesam na korčuli i braču od otoka dole.
daleko je istina, ali zato je i lijepo, nije takva gužva. imam jednog frenda avanturistu i ronioca koji se svaki godišnji vraća na vis, jer je njime opčinjen, a živi tu 5 km od mora.

istra je sve više napučena, što se turizma tiče, nosimo 1/3 svih turističkih prihoda trenutno na ovako malom teritoriju, tako da je ovdje skoro pa nemoguće izbjeći gužvu.

jučer sam išla bajkom nekom trasom uz more, poživčanila sam i digla se gore na neku kozju stazu, jer nije se normalnim tempom dalo voziti.


a apropo kazni; ne radim to svjesno, ali deep down mislim da ih time što nestanem povrijedim.

[Wayfaring S]

Pitaj ga kad ide pa da podijelimo prijevoz

Istra mi je lijepa, no to mi je više za vikend izlete s društvom, ne za plivanje. A ja bi plivala i ronila u plavom
Na Visu je najljepše plavo koje sam ja imala prilike vidjeti.

Da, povrijediš ih, kao i ja svoje, no je li to razlog zašto nestaneš? Da možeš nestati, bez da ih povrijediš bi li to odabrala? Ja bih. Ali moj svizac to ne zna zamotati, pa onda biram po sebe manje zlo.

[Almost Rosey]

scarletlemur kaže:

Jos su otrovni, jednako zajebani, znaci -dobro su. I ja sam, s time, dobro.

Berem..

Na Visu sam doživjela najvedriju i najzvjezdaniju od svih vedrih i zvjezdanih noći u životu. Bio je svibanj.

[Lord Byron]

Po toj bi logici svako ne ugađanje moglo biti proglašeno kažnjavanjem.

Ali, razumijem osjećaj.

[wild rider7]

Wayfaring S kaže:

Pitaj ga kad ide pa da podijelimo prijevoz

hoću, pa ti javim.

[wild rider7]

Lord Byron kaže:

Po toj bi logici svako ne ugađanje moglo biti proglašeno kažnjavanjem.

Ali, razumijem osjećaj.

a jel' kažnjavamo i sebe kada odrežemo neke emocije?
jer obično idu u paketu i one pozitivne i one negativne, pa mislim da je nemoguće odstraniti smo loše.....

[scarletlemur]

wild rider7 kaže:

ležernije teme; za ljetovanje preporučujem fažanu. lijepo su sredili priobalje i šetnicu do peroja. još uvijek dovoljno divlje, a pristupačno.

samo zna biti gužva....ne znam kakav odmor preferiraš...

Bijah prosle godine na brijunjma sredinom srpnja. Aranzman bjese polupansionski pa smo se u potrazi za raznovrsnije nezdravijom hranom znali do fazane zaletit, a palo je i kupanje na puntizeli sto mi se cinilo kao daleko bolja varijanta od pjescano-betonske ponude u fazani. Ne znam, ja nikako nisam tip za ulazak u more s preponama. Zbog svoje ne-atletske gradje sklonija sam disciplinama bez preskoka (naguzvanih i naprzenih) turista i sa zonom zaleta iz hladovine. Debele.

Way, preporucam brijune. A i ronjenje na hidroarheoloskim lokalitetima ima svojstvenu draz
Ako fali ti mirom nadahnuca i kontemplativne tisine, raskosa zelenila i rijetkih botanickih zbirki, ponesto zivotinja koje tamo ne pripadaju -onda je ovo pravi odmor za tebe.
Otkako mi se globus smanjio zbog sranja svjeCkih razmjera, za ovoljetni odmor ponovo sam brijune izabrala....a tako bi isla nekUD vanzemno. Imadel ko kakvu putujucu -isplati se vidjeti- preporuku?

[Almost Rosey]

scarletlemur kaže:

Imadel ko kakvu putujucu -isplati se vidjeti- preporuku?

Alesund.