Kad su vam djeca počela ostajati sama doma

[SummerNight]

ne znam, ne mislim da ce mi se javljati da je na wc otisla ali da ima mogucnost komunikaciije sa svijetom mi je obavezno.
da moze nazvati hitnu, vatrogasce, policiju ako nista drugo a naravno i da se moze javiti kad pozeli
od mobitela ne bjezim, sastavni su dio zivota i zbilja mi ne smetaju ukoliko ih se upotrebljava normalno.

[MMovca]

Mobitel je, nažalost, neophodan, pogotovo ako nemaš fiksni.

Među ostalim, dobro dođe da se uče jedni drugima slati zadaće i slikati što su radili u školi kad su bolesni, uče se sami obaviti to.

Također, ako se ne daj bože nešto dogodi, imaju s čega zvati pomoć.

Što se tiče samog prometa, nama je bicikl jako pomogao jer odmalena se uči prometnim pravilima, puštali smo ga da ide ispred nas i poučavali kako se ponaša, već ima sva osjetila izoštrena i stvarno pazi, i više nego mi, sad on poučava mlađeg brata prelasku ceste, ponašanju u prometu, upozorava ako se zaleti na biciklističku stazu.

U našoj školi ima starije djece koja stalno dolaze biciklom, to mi je neki cilj za nekoliko godina, sad ide samo kad sam ja popodne pa ga mogu pokupiti, a ujutro s tatom ide, i to obožava jer je torba teška.

A samo ostajanje... nama je to bila stvar povjerenja i učenja, sve pomalo, oni su sposobni stvarno za svašta u okviru dobi, često ih sputavamo iz nelogičnog straha, dosta djece doživi šok kad u trećem nema boravka, nema vođenih zadaća, moraju sami doma... Mi smo u odluci imali i razgovore s učiteljicama, dogovorili smo se promatrati zajedno i one su također dale zeleno svjetlo s obzirom na njegovo ponašanje i samostalnost. U školi također uče sva prometna pravila, ponašanje na cesti, put od škole do kuće, kada zvati pomoć i koga, što se smije, a što ne smije kad si sam doma (udžbenik iz prirode). Vjerojatno je našem zato ta priroda dosadna, jer mu je sve to jasno

[Angry Bird.]

MajaMama kaže:

Mobitel je, nažalost, neophodan, pogotovo ako nemaš fiksni.

zašto "nažalost"?

[nightfall]

MajaMama kaže:

Mobitel je, nažalost, neophodan, pogotovo ako nemaš fiksni.

Za mob se slažem, mislim da mora dijete znati nazvati ako treba pomoć ili da se njega može nazvati.
Moja je također usvojila sva moguća znanja o sigurnosti u prometu, oprezna je, no ima jednu dozu nesigurnosti što se tiče reakcija u nekim situacijama. Nije još zrela u tom pogledu koliko bih ja željela /očekivala za njenu dob. Prestraši se nečega i iz straha krivo reagira. A kad uz to još pribrojim kakav je danas promet i kako ljudi voze, ne puštaju pješake preko zebre, klincima projure iza leđa ili ispred nosa kad su već na zebri...frka me.

Najviše me frka tog prijelaza preko ceste, jer je to zaista prometna široka cesta, glavna u naselju, bez semafora i teško je ponekad i meni kao odrasloj prijeći jer te nitko ne pušta dok se ne odvažiš dobrano već zakoračiti na zebru.

Za ostavljanje samih kod kuće mislim da je tu bitna i želja djeteta. Moja kolegica ima klinca koji je već dvije godine sam doma (prije ili poslije škole) i još uvijek mu "nije drago" kad mora ostati sam, po nekoliko puta je zove na posao, kuka, pita kad će doći i sl. Jednostavno je takvo dijete. Može ostati sam,ali nije mu drago. Neko dijete bi uživalo provesti malo vremena samo, našlo bi si zanimaciju, izašlo pred kuću...Njemu je to muka.

[MMovca]

Angry Bird kaže:

zašto "nažalost"?

Zato što je to još jedna odgovornost i zato što mnogi roditelji ne upućuju djecu u njihovo korištenje i zato što je cyberbulling vrlo moguć čim se spoje na vocap ili vajber.

Mi smo odmah imali razgovor o primjerenosti poruka koje se šalju frendovima preko vocapa, o mogućnosti da djeca zlorabljuju vocap, o tome da se ne šalju slike, ne govore privatne stvari, ne prihvaća ničije poruke ako ne poznaje dijete, svašta nešto.

Također smo ograničili na skidanje jedne igrice, vrijeme provedeno u igrici, razgovarali o tome da je to sredstvo komunikacije, a ne zabave trenutačno. Uz to ide i razgovor o mobitelu u školi, da nema vađenja, da služi za put do doma po potrebi i javljanje ako je nešto hitno.

Zasad je super sve prihvatio i zapravo mu nije toliko bitan, a bojala sam se navlačenja na mobitel. Nosi ga samo u školu i poslije zaboravi gdje je kad dođem doma.

nightfall kaže:

Za mob se slažem, mislim da mora dijete znati nazvati ako treba pomoć ili da se njega može nazvati.
Moja je također usvojila sva moguća znanja o sigurnosti u prometu, oprezna je, no ima jednu dozu nesigurnosti što se tiče reakcija u nekim situacijama. Nije još zrela u tom pogledu koliko bih ja željela /očekivala za njenu dob. Prestraši se nečega i iz straha krivo reagira. A kad uz to još pribrojim kakav je danas promet i kako ljudi voze, ne puštaju pješake preko zebre, klincima projure iza leđa ili ispred nosa kad su već na zebri...frka me.

Najviše me frka tog prijelaza preko ceste, jer je to zaista prometna široka cesta, glavna u naselju, bez semafora i teško je ponekad i meni kao odrasloj prijeći jer te nitko ne pušta dok se ne odvažiš dobrano već zakoračiti na zebru.

Za ostavljanje samih kod kuće mislim da je tu bitna i želja djeteta. Moja kolegica ima klinca koji je već dvije godine sam doma (prije ili poslije škole) i još uvijek mu "nije drago" kad mora ostati sam, po nekoliko puta je zove na posao, kuka, pita kad će doći i sl. Jednostavno je takvo dijete. Može ostati sam,ali nije mu drago. Neko dijete bi uživalo provesti malo vremena samo, našlo bi si zanimaciju, izašlo pred kuću...Njemu je to muka.

Razumijem te, ja sam svoga upisala u malo dalju školu i jedan od razloga bila je Horvaćanska i prijelaz na kojem ljudi uopće ne paze unatoč semaforima. Ima i drugih razloga, ali ovaj mi je bio jako bitan.

[blond lady]

a šta kad dijete ne želi uopce da ostaje sama....baš jako ima negativan stav prema tome....dijete ima 8,5 god.....ostaje ca. 2 sata najviše samo ali i to jedva...strah je ostati sama doma i nemogu je forsirati na to ...baš se boji...iako je jako otvoreno i druzeljubivo dijete i nikad nije bilo problema sa ostavljanjem na čuvanju kod obitelji ili prijatelja, vrtiću itd.

sve školske praznike ja moram ogranizirati gdje ce ici npr. kamp, čuvalicu itd. ...od treceg razreda cemo pokusat da ostaje sama doma poslje škole iako nisam sigurna da ce to ici...

[choupette]

blond lady kaže:

a šta kad dijete ne želi uopce da ostaje sama....baš jako ima negativan stav prema tome....dijete ima 8,5 god.....ostaje ca. 2 sata najviše samo ali i to jedva...strah je ostati sama doma i nemogu je forsirati na to ...baš se boji...iako je jako otvoreno i druzeljubivo dijete i nikad nije bilo problema sa ostavljanjem na čuvanju kod obitelji ili prijatelja, vrtiću itd.

sve školske praznike ja moram ogranizirati gdje ce ici npr. kamp, čuvalicu itd. ...od treceg razreda cemo pokusat da ostaje sama doma poslje škole iako nisam sigurna da ce to ici...

Preporuka djecje pravobraniteljice, ne samo barem do 10. god.

I strah diteta je glavna kontraindikacija.

"Najvažniji faktor samo je taj kako se dijete osjeća kada je samo kod kuće, osjeća li se opušteno i sigurno ili osjeća strah i nelagodu jer se u protivnom mogu javiti posljedice u emocionalnom razvoju. Tako djeca mogu postati nesigurna u sebe i svijet oko sebe, povučena, introvertirana ili pak suprotno – vrlo agresivna. U tim slučajevima potrebno je razmisliti na koje druge načine se roditelj može snaći - upozorava psihologinja Hrabrog telefona Hana Hrpka."

[SummerNight]

bilo bi bas divno kada bi institucije pratile preporuke pravobraniteljice. onako ko sto je u mraku komunizma boravak trajao do 4 razreda

[Francesca]

Ja i sad osjecam strah i nelagodu kad sam sama doma po noci

[SummerNight]

Francesca kaže:

Ja i sad osjecam strah i nelagodu kad sam sama doma po noci

to ti je jer su te ostavljali samu
ja nikad nsiam bila sama doma (stari kuci i baka) i jedva sam cekala ostati sama i sad uzivam u svakoj sekundi samoce,nikad me nije bilo strah

[Wild Egg]

Kcer ide sama u vrtic, ima 6godina. Zapravo, ide njih 5-6djece zajedno po sumskom puticu, treba ima cca 15min i imaju jednu zebru za proci i mozda 200m po cesti. Tu gdje zivimo bas zahtjevaju da se djeca vec od pocetka obaveznog vrtica (sa 4,5-5god) salju sama. Svi imaju narandjaste trake, tako da odmah i vozaci znaju da su to vrticka djeca. U prvom razredu dobivaju zute trake.

Ode i sama do lokalnog ducana koji nam je na 5min, takodjer joj stavim traku da se zna da je jos "mala".

Sto se tice ostajanja sama doma, ostane po 15-20min dok ja odem do ducana ili negdje brzinski.

[Francesca]

SummerNight kaže:

to ti je jer su te ostavljali samu
ja nikad nsiam bila sama doma (stari kuci i baka) i jedva sam cekala ostati sama i sad uzivam u svakoj sekundi samoce,nikad me nije bilo strah

Istina, ključić oko vrata generacija

[SummerNight]

zezala sam se ali fakat moguce. sjecam se kad sam pocela sama zivjeti, prvu noc, frendica me nazvala i pitala jel se bojim.
a ja zasto bi se bojala? i kako bi mi mogao itko pomoci osim pistolja da se desi nesto cega se fakat treba bojati

[nightfall]

Wild Egg kaže:

Kcer ide sama u vrtic, ima 6godina. Zapravo, ide njih 5-6djece zajedno po sumskom puticu, treba ima cca 15min i imaju jednu zebru za proci i mozda 200m po cesti. Tu gdje zivimo bas zahtjevaju da se djeca vec od pocetka obaveznog vrtica (sa 4,5-5god) salju sama. Svi imaju narandjaste trake, tako da odmah i vozaci znaju da su to vrticka djeca. U prvom razredu dobivaju zute trake.

Ode i sama do lokalnog ducana koji nam je na 5min, takodjer joj stavim traku da se zna da je jos "mala".

Sto se tice ostajanja sama doma, ostane po 15-20min dok ja odem do ducana ili negdje brzinski.

Čitam boldano i zamišljam Crvenkapicu
Gdje živite (ako se smije znati)?

Meni je to (gledajući iz moje perspektive paranoičnog roditelja koji ima očito totalno nesamostalno dite, strašljivo dijete) trenutno SF.

Znam da je moja generacija ostajala s ključićem oko vrata doma sama u prvim razredima škole, ostavljali su me samu i kad sam bila u vrtiću (bila sam kratko sama, dok djed ne bi došao po mene da me odvede u vrtić jer su mama i baka radile od 6), no ja ne mogu shvatiti kako je meni to bilo normalno kad sam ja bila mala, a kakav sam paničar sad kad je moja mala u toj dobi (čak i starija). Vjerujem da sam čak i doprinjela toj njezinoj nesamostalnosti, no ona mi se čini nezrelija u nekim stvarima nego što sam ja bila. Je li to samo stvar sazrijevanja? Poticanja samostalnog ostajanja doma vježbom? Popuštanja roditeljske paranoje da će s njoj nešto dogoditi? Kak to savladate?

Ja sam si dala u zadatak da pokušam je preko ljeta malo osamostaliti u ostajanju doma, odlasku u parkić (iza kuće) i sl. Jer uz to što moram ohrabriti nju za to, moram i samu sebe uvjeriti da je ona za to sposobna i da joj se ništa neće dogoditi jer, naravno, ona osjeti moje kolebanje pa se prenese i na nju.

[nightfall]

SummerNight kaže:

zezala sam se ali fakat moguce. sjecam se kad sam pocela sama zivjeti, prvu noc, frendica me nazvala i pitala jel se bojim.
a ja zasto bi se bojala? i kako bi mi mogao itko pomoci osim pistolja da se desi nesto cega se fakat treba bojati

Ovakav razgovor sam imala i ja s frendicom, ista situacija. Mene nikad nije bilo strah biti sama u kući. A opet, strah me malu ostaviti samu

[SummerNight]

meni nije bed u smislu sto ce joj se desiti, zbilja mislim da je mentalno sposbna biti sama neko vrijeme (ne bas 5 sati jebi ga, koliko bi morala biti da ne ide u boravak) ali me strah da bi se bojala i da bi joj bilo ruzno
imamo jos godinu dana vremena, za sad izlazi sama ispred zgrade, odlazi frendici u drugu zgradu.

[nightfall]

SummerNight kaže:

meni nije bed u smislu sto ce joj se desiti, zbilja mislim da je mentalno sposbna biti sama neko vrijeme (ne bas 5 sati jebi ga, koliko bi morala biti da ne ide u boravak) ali me strah da bi se bojala i da bi joj bilo ruzno
imamo jos godinu dana vremena, za sad izlazi sama ispred zgrade, odlazi frendici u drugu zgradu.

Ni ja zapravo ne mislim da bi se ona unesrećila kad bi ostala sama dona, ne brinem baš da bi pala kroz prozor i sl., no njoj je ružno samoj i hvata je nekakva neugoda. Taj dio si i ja mogu racionalno objasniti da joj realno ne bi bilo ništa do ostane sama, no dio gdje ona mora izaći iz kuće i otići nekud sama mi je neugodana jer nam se do sad pokazalo da ima neke nezrele reakcije čak i u situacijama koje su joj , recimo, poznate.

Zna kak prijeći cestu ,ali se uspaniči ako auto koji je stajao da prođe, krene kad je ona već na pola zebre. Smota se totalno, krene trčat ko muha bez glave. Znala je tak i čekat da auto stene, vozač joj da rukom znak,ona prek ceste jer je "čovjek dao znak da ide", a s druge strane joj ide auto (kojeg ona ni ne doživi jer se oslonila na ovog koji je dao znak da može prijeći). Onak, nije da sam sigurna da je neće kaj zgazit.

Usput se više-manje boji i pasa (iako nije imala nikakvo loše iskustvo, niti smo joj ukazivali na njih kao prijetnju, niti ih se mi bojimo), pa ako vidi kakvog psa koji pokaže ikakav interes za nju, zna panično reagirat.
I kak da se čovjek kraj takvog djeteta opusti

[SummerNight]

da, moju nije strah izaci i biti sama vani, doma joj je nelagodno i nema zelju ostati sama.
vani... ne znam kaj bi rekla, nemamo prometa pa se ne bojim previse a ona pazi.
plus, nakon sto smo joj rekli da mora paziti kad ide iza sparkuranih autiju jer ju ne vide, sama se sjetila dici ruku visoko d aju vide ako se otparkiravaju

[MMovca]

Moji su mene ostavljali samu dosta, i to navečer, i svejedno mi je totalno zakon biti sama i volim to

I mene zanima ovo sa šumicom, gdje je to da se odmah preselim

Moj je nekidan rekao ovo: Nisam volio boravak jer mi je bilo naporno. Volim raditi zadaću u miru. Volim biti sam jer mi nitko ne visi nad glavom.

Nikad nije napravio neko sranje, unatoč nepostojanju kontrole.

[SummerNight]

svicarska pretpostavljam ili nekaj gore oko svice