Budizam

[svatiti]

jesu li kad budisti ratovali, nešto tipa kao kršćani u doba reformacije ?

[Beljki]

svatiti kaže:

jesu li kad budisti ratovali, nešto tipa kao kršćani u doba reformacije ?

Jesu.

Feudalno doba je bilo svugdje vise manje slicno.

I kod krscana i kod muslimana i kod hindusa i kod budista postajalo su u odredjenom periodu, uz uobicajene povezanosti vojnih sa religjskim frakcijama, cak i religijski vojni odredi i militarizirani monasi. Doduse mozda ipak cesce/brojnije (kod budista, posebno daleki istok) naoruzane skupine koje su pripadale samostanima i redovima iako nisu bili zaredjeni monasi.

[Talking Heads]

Beljki kaže:

Postoji kod redovnika.

Vecinom je vise pitanje monaske discipline i (ne)vezanosti. Ezotericnih "energetskih" komponenti mozda ima vise u tantrickom budizmu. Nisam siguran, ali bilo bi logicno da tu djele ideje sa hindu jogijima.

Laici naravno nemaju razloga za njega.

Ok, hvala. Malo mi je to čudno, kako u budizmu celibat nije toliko bitan, dok su, po ovome što sam do sada čitao, većina yogijia vrlo striktni po tom pitanju. Npr. Swami Sivananda, Vivekananda, Sri Chinmoy... Evo i naš Vlado Poznovija (Swami B.) kaže da je to nužno za sve osobe, da bez celibata niko nema nikakve šanse postići Nirvikalpa Samadhi. Čak je dotičnu "izdao" jednu online knjigu posvećenu celibatu, kompilaciju onoga što su o brahmacharyi rekli poznati i priznati Yoga Gurui.


Book on Yoga-Celibacy
NOVA KNJIGA

Ostvarenje Boga (brahmajñana) je ostvarenje neograničene svijesti kao svog vlastitog istinskog bića. Totalna bogorealizacija nije moguća bez trostruke čistoće (čistoće tijela, nadija i uma), posvećenosti i predanosti Svevišnjem. Čistoća je neophodna za uspjeh u cjelovitom yoga-celibatu, koji podrazumijeva ovladavanje seksualnim nagonom, nadilaženje misli o seksu i slobodu od želja za tjelesnim užicima..

http://caya.hr/

[Beljki]

To mi se cini prvenstveno tantrickim utjecajem. Budiza je dio pred-tantrickog asketskog sramana nasljedja gdje je bio naglasen asketizam pa u tom smislu i celibat, ali ne i ezoterizam sa tim misticnim elementima celibata-po-sebi.

SToga taj element ezotericnog celibata nevezanog za siru askezu nije toliko znacajan u vecinskim oblicima budizma buduci su oni napustili Indiju prije razvoja tantre i tantrizacije vise manje svega sto se u tom trenutku tamo nalazilo.

[Talking Heads]

Je li netko čitao Osho-ve knjige o Budizmu, Zenu?! Jesu li dobre, isplati li ih se čitati, iz njih nešto korisno naučiti?!

[Beljki]

Ne. Osha ima smisla citati ako te zanima Osho, on ima svoj film koji je mjesavina svega i svacaga na neku newage-neohindu-humanisticko pisholosku osnovu.

To sto krosti terine poput Osho (samo po sebi dolazi iz zena) i ponekad prica o zenu nema neke direktne veze sa budizmom nego newage svastarenjem.

[Talking Heads]

Osho, kao duhovni učitelj me ne zanima pretjerano. Hvala na savjetu, Beljki. Onda je najbolje da ne trošim svoje vrijeme na njega.

[Fazlija]

Mozda se jos uvijek primaju prijave za 7-dnevno chan meditacijsko povlacenje koje pocinje ovu subotu u Fuzinama. Treba provjeriti... Prijavni obrazac na stranici Budistickog centra

[Bango]

Beljki kaže:

.... Ispod sve tantricke, samanisticke i ine predstave na razini pucke religioznosti i specificnih praksi, temeljne postavke su i dalje budisticke. Uostalom, u tim temeljnim postavkama postoji dosta razlika i izmedju razlicitih Tibetanskih tradicija pa ne znam koliko se moze na njih gledati kao na jedinstvenu cjelinu. To su postali opet tek sa egzilom i u opreci sa ostatkom svijeta, no na Tibetu su se pravci dosta sukobljavali doktrinarno, politicki i vojno....

..... Kombinacija otvaranja ne-Tibetancima i fizicke prisutnosti posvuda nakon egzila, sa gomilama samostana po Indiji i zapadu itd je sasvim logicno za posljedicu imalo vecu prisutnost tibetanskog budizma, puno materijala na engleskom i slicno.
Za usporedbu moj korejski red sve znacajne institucije i aktivnosti ima doma. Iako ima prevedenih stvari daleko je manje od tibetanaca. Nemaju toliku potrebu uopce uciti engleski, kamoli prevoditi....

....Drugi faktor je spominjana bajkovitost i misticnost, sto uvijek potice mastu i cini stvar populisticki privlacnijom. Ljudima djeluje misteriozno, tajnovito, intrigantno (barem dok ne provedu nesto gdina angazirani u cijeloj prici), a to je uvijek nesto sto privlaci paznju i interese...

Specifičnost tibetanskog Budizma, koji zapravo nije samo tibetanski jer su njegovi izvori u budističkoj Indije, da sadrži kompletna učenja Hinajane, Mahajane, Vađrajane i učenja Velikog Savršenstva.

Tako na zadnjem seminaru na kojem sam bio, govorilo se o tekstu od Nagarđune “Pisma kralju” ( 2-3 st. - pedsto godina prije dolaska Budizma na Tibet). To je jedan odličan tekst, u kojem se objašnjava cjelokupna Mahajana u samo stotinjak stihova. Svi predavači na seminaru su bili Tibetanci ili Butanci, glavni tekst sa komentarima je na tibetanskom, pa čak se i Nagarđuna zove drugačije - Ludrup. Sve to ne mjenja činjenicu da se radi o tekstu iz doba budističke Indije. Nagrađuna je temelj mahajane i kao takav je osnova svim mahajanskim tradicijama, uključujući i Korejske. Tako najveći dio literature koje se može naći o Budizmu iz doba Indije, je na tibetaskom jeziku, nerijetko i jedino na tibetanskom jeziku.

Kada se govori o tantričkom Budizmu, koji je jednako tako prenesen iz Indije, prepostavke da se radi o pučkom religioznosti, su u najmanju ruku neutemeljene. Porijeklo tanričkih učenja nisu bili iz puka. Tako je veliki tantrički majstor Padmasambava bio među ostalog, školovan i treniran na Nalandi, o on je bio sve, samo ne pučanin. Slijedeći veliki izvor tantričkih učenja je Naropa (u svoje vrijeme bio je jedan od najškolovanijih ljudi, kao profesor svih predmeta na Naladi) poznat kao je autor sustava meditacije - Šest Naropinih Joga. Na osnovu ovih učenja kasnije se prosvijetlio tibetanski jogi Milarepa.

Općenito se u Budizmu smatra, da je za bavljenje Tantrom potrebno imati neka predznanja i iskustva sa Hinajanom i Mahajanom, kako se se radi o naprednoj razini budističkog puta ( u posebnim slučajevima moguće je i direktni pristup Vađrajani, ali to je priča za sebe...). Ako bi danas željeli studirati Tantru, moguće je samo kao postdiplomski, t.j. poslije završenog studija na nekom od budističkih sveučilišta. Malo je vjerojatno da neko poslije dvadesetak godina studija sa svim debatama i meditacijama, koje je prošao tokom školovanja, povjeruje u neku pučku priču koja nema utemeljenosti u Budizmu.
Poslije završenog studija potrebno vam je i opunomoćenje od strane kvalificiranog Učitelja, kroz obred opunomoćenja, na neki način vozačke dozvole za bavljenja tom vrstom Tantričke meditacije. Na ovom nivou budističkog puta već bi trebala biti jasna simbolika i značenje obreda.

Ponekad ljudi sa jakim intelektualnim pristupu misle da u Budizmu nema obreda, što nije točno, jer on postoji od samih početaka; Buda Šakjamuni je odrezao kosu u znak odricanja od svjetovnog. Još uvjek postoji obred u svim tradicijama prilikom postajanja Budistom, kroz čin uzimanja utočišta u Budi, Darmi ( budinom učenju) i Sangi - (redovničkoj zajednici).


Što se tiče raznih struja unutar Tibetanskog Budizma tu je danas poprilično jasna situacija, i ako vas zanima budističko učenje nemate baš previše izbora. Naime povijest Tibeta je bila poprilično burna i krvava, i odvijala se po principu uvođenje budističkih učenja pa onda uništavanje od protivnika Budizma, pa ponovo uvođenje, pa opet uništavanje.
Poslije dolaska Padmasambave na Tibet njegovo učenje se prošilirlo cijelom zemljom i osnovalo Njigma školu (9 s.t.). Zatim tokom pat stoljeća gotovo je cijela tradicija bila uništena. Onad su tibetanski učitelji ponovo išli u Indiju na školovanje,( Konćog Galpo školova na Vikramašili) i pokrenuli drugi krug prevođenja, i ponovo uvodili Darmu. Iz ovoga je nastala Geluk škola (11.s.t). Paralelno u isto vrijema uvozila se Darma iz Indije, ovog puta preko indiskog pandite Narope na tibetanskog učitela Marpu, pa na Milarepu. - Kagju red.
I naposlijetku veliki tibetanski učitelj Conkapa uvozi kadanpa tradiciju osnovanu od indiskog pandite Atiše. Osniva Geluk red, ustanovljuje instituciju Dalaj lame i postavlja Darmu na akademski nivo osnivajući sveučilišta po uzoru na Indska. I tako imamo četiri glavne budističke tradicije, i dodatno Bonpo predbudističko šamansko vjerovanje, koje je Guru Rinpoče preobrazio u Budističku školu.
Zamislite kako bi izgledala povijest naših krajeva da umjesto dvije kršćanske tradicije imamo četiri (sa svim posjedima, samostanima i običajima ) i poput Bona dodana i peta - Islam. Poznavajući ljudsku prirodu i mentalitet, ne znam koliko bi nas preživjelo?

Razumljivo je da uslijed takve prošlosti, škole su se borile za preživljavanje, za dominaciju, oko ideja i tumačenja Budizma. Kada je sektašenje postalo učestalo, na inicijativu velikog Jamjang Kjence-a, učitelji su se ujedinili u jedinstvenu platformu - Rime tradiciju , koja se prije svega bavi Budinim učenjem i to na jedinstvenoj nesektaškoj razini, (uključuje sve četiri škloje i dijelove Bonpo-a) - što mi izgleda kao jedino normalno riješenje.

Tako danas unutar Tibetanskog Budizma postoji Rime tradicija sa H.H. Dalaj Lamom i učiteljima okupljenima oko njega, i ostatci pojedinačnih frakcija po pojedinim školama.
Meni je osobno jako bitno, da li neko od Učitelja ima ili nema dozvolu za podučavanjem od H.H. Dalaj Lame.

Više o problemima sektašenja i Rime tradiciji : - https://info-buddhism.com/Rime_Movem...ngu_Tulku.html

[Beljki]

Kako se uzme, ali tu dvije stvari treba uzeti u obzir

1 - to sto mi tantru u Indiji (i u hinduizmu i budizmu) pocinjemo raspoznavati kao sustavno ucenje i praksu negdje u ranom srednjem vijeku uz konstantni razvoj negdje do kasnog ne govori o njenom podrijetlu. To govori samo da se tada kodificiralo, intelektualiziralo i uslo u akademski religijski meinstream. Isto kao sto je u tom razdoblju filozofsku pozadinu u hinduizmu dobio niz devocijski pravaca sa odredjenom srodnoscu po mehanizmima, pa cak i dodirima sa tantrickim korpusom. Medjutim to sto je u srednjem vijeku razvijena dvaita vedanta ne znaci da su tu izvori devocijskih kulteva, vecinom se pretpostavlja da su oni u starijim plemenskim i klanovskim idolima i stovanjima.
Isto tako to sto je tantra kodificirana i intelektualizirana u to doba ne znaci da njeni izvori cak i u indiji nisu u ranijim samanistickim i animistickim puckim praksama, ili barem djelomicni izvori.

2- Tibetanski budizam nije cista Indijska tantra i ima jako puno lokalnih elemenata. Izmjesao se sa lokalnim samanisticko-animistickim obicajima, razvio neke svoje autohtone (u osnovi polticki motivirane) obicaje poput tulkua, za terme isto pretpostavljam da nisu djelom indijske tantricke tradicije...

[duhovnjakinja]

TalkingHead kaže:

Postoji li zavjet celibata u Budizmu (u mislima, riječima, djelima), ono što u Yogi nazivaju Brahmaćaryom?! Ako da, koja je prednost takvog načina života, sa stanovišta Budizma?!

Upravo sam čitala životopise i haikue troje zen redovnika. Jedan nije provodio celibat. No, svi su bili obični ljudi na neki način, i istodobno jednako zen i redovnici.

[Beljki]

Svi su kontinentalni ili gotovo svi zen redovnici u celibatu, a gotovo svi likovi poznatih anegdota su redovnici. Ali anegdote su to što jesu, pričice koje nose poruku, ne i prikaz stvarnog svakodnevnog života.
Odnosno, svi daju taj zavjet, odnosno prihvaćaju takva monaška pravila, naravno uvijek ima kršenja, kao i svugdje.

Jedino je u Japanu zen iz monaškog prešao u laičko uređenje budući je budizam opcenito tamo izgubio monaštvo. No to onda znači da skoro nitko nije u celibatu jer se niti ne zaređuje u tradicionalnom budističkom monastvu prema vinayi već daju samo Bodisattva zavjete.

Samo u jednom korejskom redu je moguće bit monah koji nije u celibatu, ali to je novija posljedica japanske okupacije prije ww2.

Doduše pretpostavljam da je prije potpunog gubitka vinaje (sa konačnim udarom uzrokovanim politikom nacionalističkog militarizma koji je uredio i religije kako mu paše) u Japanu mozda bilo faza kada je bilo i vinaja monaha i laickih nemonaskih "religijskih profesionalaca" samo nagadjam.

[duhovnjakinja]

Nisu anegdote, bio je to životopis (detaljne autobiografije s popisom mjesta prebivališta) zen redovnika koji je živio u 15. stoljeću. Naravno da kad je bio van celibata je uglavnom bio i van samostana, no u povijesti zen budizma je upisan, dok mnogi iz samostana nisu. I njegova zen poezija stoji uz bok onima koji su bili u celibatu i vođe samostana. Drugi iz knjige je bio cio život u celibatu, no izbjegavao je samostane i živio u kolibama. Zen i samostan ne moraju sadržavati znak jednakosti između i očito i nisu prije šest-sedam stoljeća. Znači oni su svi primili obuku u samostanu i dobili potvrdu o prosvjetljenju (mislim da ju je jedan čak bacio, tako nešto, čak onaj treći koji se držao samostana, no izdao je drugima mnogo više tih potvrda nego ostali).

Ovaj van celibata zvao se Ikuyin.

[Beljki]

Onda nije bio redovnik u pravom smislu. Redovnicka pravila su prilicno univerzalna, vinaya (redovnickipravilnik) je u stvari mozda i najizvorniji/stariji sloj budistickih tekstova, stariji od filozofske i ine literature. Originalni zen je podrazumjevao jednako monastvo kao i svi drugi, a krsenje celibata povlaci za sobom i sankcije poput izbacivanja iz reda.

Moguce se baviti zenom i ne biti formalno monah, skoro svi danasnji jpanski zenovci su takvi (ali samo u Japanu, kineski izvor je i dalje monaski, kao i vecina Koreje i Vijetnam). Neki zato inzistiraju da ze zen "redovnike" u japanu umjesto toga naziva svecenicima, da ne dolazi do zabune, jer ne prihvacaju tradicionalno vinaja redjenje i pravila. Isto je tako moguce biti monah i ne zivjeti u samostanu nego izolaciji.

Ali nije oguce biti (vinaya) monah i ne biti u celibatu, osim kod tog jednog specificnog slucaja jednog manjeg korejskoj reda nakon sto su im japanci za svoje vladavine pomutili vodu pa ih se dosta pozenilo.

Striktno govoreci u stvari ne postoji zen monah. Citava istocna azija slijedi istu vinaju dharmaguptaka skole ranog budizma, spcificni stilovi u praksi poput zena nemaju odvojena monaska pravila.

Dakle recena osoba je ili bila monah ili je bila laik ili laicki klerikalac ili monah koji krsi pravila (i podlozan je stoga izbacivanju iz reda), no ne moze "legalno" biti monah koji nije u celibatu.

https://en.wikipedia.org/wiki/Vinaya
https://en.wikipedia.org/wiki/Pr%C4%81timok%E1%B9%A3a
https://en.wikipedia.org/wiki/Dharmaguptaka
https://en.wikipedia.org/wiki/Buddhist_monasticism
https://en.wikipedia.org/wiki/Buddhism_in_Japan

[Talking Heads]

Kako je Buddha otkrio što se dešava sa čovjekom kada umre?! Da li je dobio uvid u to kroz duboku meditaciju ili na neki drugi način?!

[Beljki]

Dobro pitanje

[Talking Heads]

Da

Čak i ako je dobio uvid u to kroz duboku meditaciju, kako možemo znati da je to objektivna činjenica a ne subjektivni doživljaj?! Ljudi imaju svakojaka iskustva kada uđu u stanje duboke meditativne zadubljenosti. Jedan će doživit jedno, drugi sasvim drugo.

[Beljki]

TalkingHead kaže:

Da

Čak i ako je dobio uvid u to kroz duboku meditaciju, kako možemo znati da je to objektivna činjenica a ne subjektivni doživljaj?! Ljudi imaju svakojaka iskustva kada uđu u stanje duboke meditativne zadubljenosti. Jedan će doživit jedno, drugi sasvim drugo.

Ne mozemo nikako znati.

Tradicionalno budizam pridaje Gautama Budi (odnosno svakom samjaksambudi*) karakteristiku sveznanja koje "nize rangirano" prosvjetljenje i oslobodjenje ne mora posjedovati.

To je naravno vjerska, a ne empirijska tvrdnja i nista ne doprinosi odgovoru na dato pitanje, a diskutabilno je i kako definirati to sveznanje i na sto se tocno odnosi, tj pstoji li neka greska u prevodu na nase jezike i postoji li nekih razlika u razumijevanju dosega/opsega znacenja tog termina.

Svakako su pitanja i teme koje se ticu nefizicke i ne fizicko-perciptivne stvarnosti (karma, reinkarnacija, kozmologija, boznastva , cuda) sporne sa suvremenog kritickog gledista, a odbacivanje svih takvih tvrdnji je u temeljima tzv sekularnog budizma koji se vec neko vrijeme razvija na zapadu.


* Osoba koja nije samo postigla prosvjetljenje bilo kroz sljedjenje od Bude zacrtanog puta (arhat) ili samostalno i neovisno (pratjekabuda) vec ima i sposobnost vodjenja drugih do istog, "pokretanja kotaca dharme", obnove ucenje itd i kao takva ima neke odlike koje ovi drugi nemaju, ukljucujuci sveznanje. U nekim skolama poput Theravde to su iznimne pojave koje se desavaju jednom u eri, odnosno samo kada je ucenje izgubljeno i treba ga obnoviti. Mahajani je to univerzalniji cilj svakog bodisatve, bodisatvicnost je cilj svakog budiste, a uz povijesnog ima i niz "kozmickih/duhovnih/transecentnih" buda i bodisatvi.

[Talking Heads]

Fazlija kaže:

Na ovih par linkova imas gomilu besplatne literature, pa udri redom:

http://srednjiput.rs/knjige/

http://srednjiput.rs/praksa/

http://srednjiput.rs/pali-kanon/

http://srednjiput.rs/tumacenja/

To, Fazlija! Ja sam cijelo vrijeme mislio da na tom sajtu srednjiput.rs, ima materijala za skidat i čitat samo pod ovo di piše "knjige", a tek sad vidim i da se na ostalim linkovima npr. pali-kanon može naći mnoštvo materijala. Uglavnom, kad poskidam sve sa gornje navedenih linkova, imat ću materijala za studiranje sljedećih 5 godina.

[Talking Heads]

Nažalost, navedeni materijal (osim knjiga) se više ne može skinuti sa sajta srednjiput.rs

Maknuli su PDF-ove.