Jesam li glup?/Izgleda da sam glup?

[haram]

Aphex kaže:

ti se još ljutiš jer sam reko da si derpe?
ccc..

evo krek brejn, zar ti nije lakše kad vidiš kakvih debila ima po forumu? meni je. to mi je baš super.

Sigurno si i sam sebi super.
Inace, ne ljutim se, sreo sam svakakvih ..., i za tebe me boli djon. Mozda i ti jednom shvatis kakav si ... , ali me i za to boli djon.
Nego, jel ti stric moderator ?

"Krek brejn" ? Opet si gledao crtice ? Sta ti je jos super ?

[PashkoPata'q]

crack-brained kaže:

Izmjerio sam si QI.... više puta... =106

Pogledaj malo o tome što je IQ.
Nego, pomisli samo koliki bi ti bio IQ kad bi neko vrijeme vježbao takve zadatke...

U društvu gubim interes.
Na poslu gubim interes.
Stvari mi postaju dosadne.

Ili nađi novu stvar, ili u staroj novi interes.

Nisam zadovoljan u odnosima. Nije onako kako ja hoću.

Zašto se onda ne potrudiš da tako postane?

U razgovorima postanem nezainteresiran, kada ne pratim o čemu se priča ( da, koncentracija i to... ali ?? ).

E pa mozgu se ne da obrađivati suvišne informacije, znači one nezanimljive. Ili se uvjeri kako je ta tema (o kojoj se priča) važna za tebe, ili promijeni temu.

Stalno mjenjam društva ( na poslu ).

Društvo je interesna skupina, pa se upitaj koji su tvoji interesi; te zašto je bitno ako mijenjaš društva.

Od kada sam u braku, to nije to što se tiče društva ( posao - kuća - posao ).

Pa kod nalaženja partnera dosta ljudi mijenjaju način života i društvo kojim se kreće. Ništa čudno kad pogledaš kako ti se mijenjaju interesi, i ti novi interesi nisu uskladivi sa starim.

Jesam li izgubljen sa samim sobom? Ili sam glup?

Sve dok tako misliš, tako će i biti.
Zapravo tvoj uvid u vanjski svijet je samo preslik tvog unutarnjeg.

Je li nedostatak samopouzdanja i samouvjerenja ili imati toga dvoga previše znak da sam glup?

Vidi odgovor od Vilenice.

Da, dođu dani kada sam nezadovoljan u vlastitoj koži. Ali, da li zbog toga moram trpiti i opterećivati se mislima, da sam glup?

Dovoljno je osjetiti smijeh kako bi se smijao, dovoljno je napraviti osmijeh na licu kako bi osjetio smijeh.
Koji ćeš osjet osjećati ili prikazivati na tebi je samom.

Ne radim često gluposti ( tu i tamo ), ali.....

Radi lakšeg računanja, recimo da je glupost 1 od 100 sposobnosti koje imaš, i da ju činiš 1 od 100 posto svog vremena, te svaku drugu sposobnost činiš 1 od 100 svog vremena.
Uviđa se kako je glupost tvoj dio, no budući da nije prevladavajući ne može se reći kako si to ti.
Uostalom, moguće je promijeniti se i tako reći: "Bio sam glup i sada držim glupost u manjoj mjeri."

Jesam li glup? Da li postoji test za glupost ( da znam QI-test, ali...) ?

Pa mislim da postoji, dovoljno je sam sebi reći kako si glup i u to se uvjeravati. Sve dok to radiš si glup, kad to prestaneš - bit ćeš glup u manjoj mjeri.

P.S. Jedna zanimljiva žena, rekla mi je, da sporije obrađujem informacije.

Ako ti je bitno brže obrađivati informacije, onda se potrudi kako bi postigao takvu sposobnost.

[crack-brained]

Kako da to još objasnim??!!
Kao da statiram u mjestu... ne napredujem... osjećam se iskorišteno... stalno vjerujem da u meni ima još potencijala.... ali uvijek sam negdje u prosječnosti.

Nije da se osjećam glup...

Ponekad svoje neuspjehe u životu poistovjećujem sa svojim neiskustvom u životu, svojom lakovjernošću u odnosima, naivnošću u odnosima.... uvijek mi fali malo. I onda se naravno osjećam iskorištenim.

Poslije svih postova u ovoj temi, jasno mi je da se to moje stanje ne može nazvati glupošću ( dobro tu i tamo se dogodi da blentavo reagiram ), ali vjerujem da nisam glup. Tu i tamo nekad lijen, poluuspavan... i nezainteresiran i jako, jako tvrdoglav ( što mi škodi ).....

Zadovoljan sam u svom malom svemiru, u sebi i oko svoje najbliže okolice.... ali sam izgleda neprilagodljiv na neke nove situacije.... reagiram uplašeno i sa nekim strahom od posljedica da ću nešto loše napraviti i reći...

I tako, onda ispadnem glup.....

[Kelly17]

crack-brained kaže:

Izmjerio sam si QI.... više puta... =106

U društvu gubim interes.
Na poslu gubim interes.
Stvari mi postaju dosadne.
Nisam zadovoljan u odnosima. Nije onako kako ja hoću.
U razgovorima postanem nezainteresiran, kada ne pratim o čemu se priča ( da, koncentracija i to... ali ?? ).
Stalno mjenjam društva ( na poslu ).
Od kada sam u braku, to nije to što se tiče društva ( posao - kuća - posao ).

Jesam li izgubljen sa samim sobom? Ili sam glup?

Je li nedostatak samopouzdanja i samouvjerenja ili imati toga dvoga previše znak da sam glup?
Da, dođu dani kada sam nezadovoljan u vlastitoj koži. Ali, da li zbog toga moram trpiti i opterećivati se mislima, da sam glup?

Ne radim često gluposti ( tu i tamo ), ali.....

Jesam li glup? Da li postoji test za glupost ( da znam QI-test, ali...) ?

P.S. Jedna zanimljiva žena, rekla mi je, da sporije obrađujem informacije.

To ti možda misliš da si glup jer sigurno imaš malo samopouzdanje.

[crack-brained]

Kelly17 kaže:

To ti možda misliš da si glup jer sigurno imaš malo samopouzdanje.

...thanx....

[Vess]

Evo, kaj da ti kažem. Jednom mi mjerili "inteligenciju" tim testom u HZZO-u i ispade 138, a imam sve probleme slično kao ti.

Osim toga, 8 je vrsta inteligencije. Ja se osjećam prilično glupa. To je ziher zbog silnih sumnji u sebe.

Dg: nedostatak samopouzdanja

To zaključujem po tome što uopće pitaš tak nešto: jesi li glup.

Inače mislim da ovi problemi koje si nabrojio nastaju zato što nas život uzme u žrvanj, a sistem nije baš dizajniran da bi pogodovao razvoju ličnosti, normalnom životu...to ti je korporativno ropstvo. Budimo iskreni, uvjeti nisu baš idealni, ne?

[Scarlet_Letter]

Vilenica kaže:

ti imaš problem s nezadovoljstvom vlastitim životom. s osjećajem da ne kontroliraš svoj život

Da. Slažem se da njegov problem nije inteligencija ili nedostatak iste. I sama sam prošla neke IQ testove i na većini sam ispala neki gornji prosjek, što li. A svako malo se netko iščuđava i govori mi da sam pametna. A ja se uopće tako ne osjećam. Skroz sam si... Obična. Da ne kažem spora I često se na sebe ljutim zbog toga.

Ugl, u potpunosti razumijem pokretača topica, i sama bih mogla potpisati ono što je rekao. Ali ipak mislim da problem nije IQ. Nego manjak samopouzdanja, zaziranje od velikih odluka u životu, manjak samodiscipline, i ono kaj mene muči... Lijenost. Kad bih se pokrenula, bila bih nezaustavljiva

[Maria Callas]

Mandrak kaže:

IQ...

e da, i mene zanima što znači biti PAMETAN.

po kojem algoritmu ljudi zaključuju stvari.

na to su me potaknuli zadaci iz kombinatorike... nas par frendova svaki ima svoju logiku i dodjemo do konacnog rjesenja, al jedini je zajeb prepricati logiku...

pa su najcesci komentari "tog se nikad ne bih sjetio"

ocito svaki covjek ima svoj algoriam u glavi...usporedio bih to sa
win 3.11, windows 98 i windows xp, windows 7, OSX, linux redhat, ubuntu linux, DOS 6.22, oracle itd...

svaki ima svoje prednosti i nedostatke

kako uopce mozes usporedjivati linux i windows.......
tu padas na testu.....

[Annnete]

Maria Callas kaže:

kako uopce mozes usporedjivati linux i windows.......
tu padas na testu.....

mene zanima koje su to prednosti windowsa, al sam malo off

smatram da je problem autora kao sto su neki vec rekli nedostatak samopouzdanja, ali i motivacije za neke promjene, al nije glup zasigurno.
Da je glup ne bi se uopce pitao jeli glup

[Anica Fujsz]

Pitanje samopouzdanja i hrabrosti za kretanjem dalje od sebe sasvim zavisi dali nadjes svoj dusevni mir, dali cujes unutarnji glas - dali znas naci sebe.
Dok ne nadjes seben, ni nemas mira, ni samopouzdanja i osecas se glupim.

A tko je glup? Tko to odlucuje - ako si slab na IQ, a super talenat kao slikar ili fotograf ili.............- otkud znas, kad nisi ni probao?

[Mandrak]

Maria Callas kaže:

kako uopce mozes usporedjivati linux i windows.......
tu padas na testu.....

jel windows OS ? jel linux OS ?
jesu win i linux OS-evi ?

wod d faaaak meeeeen?

evo još jednom, samo za tebe, *cmok*
pričao sam da svatko u glavi ima svoj operativni sustav.

sad, svaki operativni sustav ima svoju inačicu... itd itd itd...

---

dok je tebi bitno izračunati 2^100... (i potrošiš pun k vremena na glupost)

meni je dovoljno samo aproksimirati i ustanoviti koliko ima znamenki...
te koji je to broj otprilike...

[Mandrak]

annne kaže:

mene zanima koje su to prednosti windowsa, al sam malo off

prednosti su ono što pojedini korisnik smatra da su prednosti

[feniksis]

crack-brained kaže:

Izmjerio sam si QI.... više puta... =106

U društvu gubim interes.
Na poslu gubim interes.
Stvari mi postaju dosadne.
Nisam zadovoljan u odnosima. Nije onako kako ja hoću.
U razgovorima postanem nezainteresiran, kada ne pratim o čemu se priča ( da, koncentracija i to... ali ?? ).
Stalno mjenjam društva ( na poslu ).
Od kada sam u braku, to nije to što se tiče društva ( posao - kuća - posao ).

Jesam li izgubljen sa samim sobom? Ili sam glup?

Je li nedostatak samopouzdanja i samouvjerenja ili imati toga dvoga previše znak da sam glup?
Da, dođu dani kada sam nezadovoljan u vlastitoj koži. Ali, da li zbog toga moram trpiti i opterećivati se mislima, da sam glup?

Ne radim često gluposti ( tu i tamo ), ali.....

Jesam li glup? Da li postoji test za glupost ( da znam QI-test, ali...) ?

P.S. Jedna zanimljiva žena, rekla mi je, da sporije obrađujem informacije.

a zašto ti je to uopće bitno? neki glupi ljudi koje poznajem (mada je to ružna definicija, al ajd') su savršeno sretni sa svojim stupnjem razumijevanja.
glup i nezadovoljan-to je malo rjeđa kombinacija. ali nađe se, ako ti tako tvrdiš

[mR.h4k3r]

Imaš problem ponašanja u društvu što spada pod socijalne probleme. Tvoje sporo zaključivanje informacija, što god će ti drugi reć, ali je ni više ni manje nego samo problem desocijalizacije. Iako pazi da te ne proglase retardiranim!

[crack-brained]

Vess kaže:

Evo, kaj da ti kažem. Jednom mi mjerili "inteligenciju" tim testom u HZZO-u i ispade 138, a imam sve probleme slično kao ti.

Osim toga, 8 je vrsta inteligencije. Ja se osjećam prilično glupa. To je ziher zbog silnih sumnji u sebe.

Dg: nedostatak samopouzdanja

To zaključujem po tome što uopće pitaš tak nešto: jesi li glup.

Inače mislim da ovi problemi koje si nabrojio nastaju zato što nas život uzme u žrvanj, a sistem nije baš dizajniran da bi pogodovao razvoju ličnosti, normalnom životu...to ti je korporativno ropstvo. Budimo iskreni, uvjeti nisu baš idealni, ne?

Ne. Uvjeti ni blizu nisi ideali, kako sam si posložio u glavi. Mislim... da nisam razmažen.
Iskreno. Ne osjećam se usamljeno. Hvala ti.

[crack-brained]

Scarlet_Letter kaže:

Da. Slažem se da njegov problem nije inteligencija ili nedostatak iste. I sama sam prošla neke IQ testove i na većini sam ispala neki gornji prosjek, što li. A svako malo se netko iščuđava i govori mi da sam pametna. A ja se uopće tako ne osjećam. Skroz sam si... Obična. Da ne kažem spora I često se na sebe ljutim zbog toga.

Ugl, u potpunosti razumijem pokretača topica, i sama bih mogla potpisati ono što je rekao. Ali ipak mislim da problem nije IQ. Nego manjak samopouzdanja, zaziranje od velikih odluka u životu, manjak samodiscipline, i ono kaj mene muči... Lijenost. Kad bih se pokrenula, bila bih nezaustavljiva

Kada bih riješio manjak samopouzdanja ( u čemu se sa svima slažem, tko god je spomenuo problem samopouzdanja u svom postu ), ostaje mi lijenost. Ta lijepa, uporna, draga pijavica od lijenosti. Uh.

Samo, ne volim ispasti ničija budala. To mi se dogodi. Tu i tamo.

[crack-brained]

mR.h4k3r kaže:

Imaš problem ponašanja u društvu što spada pod socijalne probleme. Tvoje sporo zaključivanje informacija, što god će ti drugi reć, ali je ni više ni manje nego samo problem desocijalizacije. Iako pazi da te ne proglase retardiranim!

Uh. Ovo je post nad kojim sam se zamislio.

Uvijek sam sebe smatrao i to još uvijek jesam; društveni tip.
Samoća mi nije strana.

Ali, desocijalizaciju nisam uočavao. A ona je, vrlo prisutna. Ne smatram se retardiranim, ali se moglo uočiti, da sam ipak znao tako djelovati.... svojim držanjem. I to još u ženskom društvu....

[AIDAck]

samo si usamljen...nisi glup...

[crack-brained]

mR.h4k3r kaže:

Imaš problem ponašanja u društvu što spada pod socijalne probleme. Tvoje sporo zaključivanje informacija, što god će ti drugi reć, ali je ni više ni manje nego samo problem desocijalizacije. Iako pazi da te ne proglase retardiranim!

Još jedan komentar na ovaj post.
Još nešto je loše kod mene; hoću da bude po mome. U interakciji s bilo kim ne idem na to da bude mak-na-konac, nego hoću da se razumijemo.... da je sve jasno... obično tada s druge strane dobijem opasku da sam tvrdoglav, da sam dosadan.... a ja dobijem od te druge strane dojam, da hoće da me se riješi; i onda budem u onom smislu; hoću da bude po mome. Onda reagiram.

I ispadnem umišljen, čudan, zbunjen.... i tako stalno.... u međusobnim odnosima kao da gubim bitku u kvaliteti odnosa.... malo je toplo, te su odnosi malo hladni. Baš bezveze... ili ti glupo...... je li to desocijalizacija??

[Vess]

Mislim da ti je htijenje skroz u redu. Samo poradi na tehnici, npr više diplomacije. Tako da to nitko ne može protumačiti kao agresiju. Uostalom, neki baš ne žele da ih se skuži ili da se skužite. Kad to skužiš, digni ruke od pokušaja.