Vršnjačko nasilje u školi - kada i kako reagirati/dijete, roditelj, škola....

[onix]

ZgSash kaže:

i opet, kad bolje pogledas, to je najvjerojatnije sasvim normalno dijete koje je netko pretvorio u nesposobnog debila
unisteni potencijal

Slažem se. Ali oni ionako ne znaju da su uništeni potencijal i ništa im u životu ne fali.

[pkarla]

Moja kćer ide u šesti razred i na piku je jednom malom koji dolazi iz disfunkcionalne obitelji, on pravi probleme svim nastavnicima ali je na žalost popularan u društvu. Moja je povučena, odlikašica, dijete koje želi svakom pomoći... on je vrijeđa, odvratnim rječnikom i to traje i traje....razrednica blago reagira, bolje rečeno ne reagira...sitauacija je takva da kad im treba žrtva, nju optuže za nešto a onda se mi i ona pravdamo iako ona ne bude ni kriva ni dužna (razrednica kao zna da ona nije napravila te stvari za koje je oni kao optužuju ali nam je muka od toga...)... i sad se to još više pogoršava, još jedan problematični dječak je počeo je napadati tako da joj je još teže... znaju je ugroziti pred nastavnicima, vrijeđati i ništa a ona se ne može braniti i to je jako boli...jučer su joj spremili scenu da ju je 5-6 dječaka napali, danas je jedva u grču otišla u školu. Nisam išla u školu, htjela bi da ona se sama izbori jer ja ne mogu stalno ići i tužakati... samo bojim se može li sama... što se tiče curica, imaju dva klana , u ovom što je ona pripadala je situacija da moraš mrzit i tračat curice iz drugog klana, što ona ne želi, jer dijete mrzi trač i ona im je otvoreno rekla da ona nikog ne mrzi i da nije niti protiv koga...sad su je odbacile... druga ekipa curica su ok s njom, ali one su dobre s tim problematičnim dječacima i budu skupa poslije škole i to je njoj kočnica da se priključi toj ekipi). Sad se loše osjeća..ona se ne osjeća dobro prihvaćena, jednostavno ne znam zašto je tako???? stvarno je iskrena, ok, ona bi za iskrenu prijateljicu sve učinila... Ovo je tako frusrirajuće, pomogla bi joj al kako???? ne mogu je gledati da više pati, pitam se gdje su nestale prave vrijednosti i odgoj???? moraš tračati, spletkariti da bi bio prihvaćen, gdje su nestale prave vrijednosti???? kako se djeca danas odgajaju i onda je iznenađenje kad učenik udari nastavnicu??? na veliku žakost, mene to nimalo ne čudi jer nastavnici puno toga ignoriraju, prelaze preko toga, ne da im se borit s bezobraznim roditeljima i to je rezultat...
Strah me je i za zdravlje, lani je imala temperaturu 3 mjeseca nepoznata uzroka, ja se bojim zbog stresa jer je i tad imala probleme...
na iglama sam kako će se vratiti kući...

oprostite na nabacanom postu

[onix]

Ako curka ima psihosomatske smetnje i sve to tako dugo traje, mislim da nije najbolje rješenje poslati je u školu i nadati se da će se sama izboriti. Kad već razrednica njie od pomoći, ja bih probala razgovarati sa psihologom / pedagogom ako ih škola ima, pa ravnateljem ako to ne pomogne. Nisam baš sigurna da će to pomoći ali ja sam za to da se proba po PS-u, možda upali. Nažalost, škole se uglavnom drže netalasanja, i čak ih donekle i razumijem. Nemaju se zapravo čime boriti protiv nasilnika i zapravo najčešće čekaju da ih se na najjednostavniji način riješe. Nažalost po žrtve, najjednostavniji način je da propuste nasilnike kroz sustav, da što prije završe osnovnu školu i postanu briga nekog drugog. Ionako iza njih dolazi nova generacija nasilnika, što god škola po tom pitanju (ne)učinila. Zato su uvijek najzahvalnije žrtve one koje šute i trpe zajedno sa svojim roditeljima...

[malahana]

Po mom iskustvu, mislim da je najbolje ukoliko je ikako moguće preseliti dijete u drugu školu.

Moja je sada peti razred, maltretiranje je počelo u prvom, onako polagano.
svakom godinom i svakim danom je bilo sve gore, da bi kulminiralo krajem četvrtog.
Cijelo vrijeme smo pokušavali problem riješiti sa učiteljicom i stručnom službom, naivno vjerujući da je i njima stalo .
Učiteljica se svaki puta čudila da je stanje tako loše, jer ona i dalje ima izvrsne ocjene, sudjeluje u nastavi i ona ne primijeti maltretiranje i odbacivanje. Narano djevojčice su u pitanju i maltretiranja su daleko podmuklija nego kod dječaka, iako ne mislim da je i dječačko maltretiranje divota i lakoća.
Djevojčice su joj namjerno govorile pogrešno što ima za zadaću kad je bolesna, da bi joj podmetnuli minus ili lošu ocjenu. Kada bi ih zamolila da joj posude bilježnicu da prepiše što su radili dok je nije bilo, nitko joj nije htio dati. Nisu joj dali niti da slika mobitelom. Na svakom izletu je morala sjediti sama u busu ili bi sjela s nekim, pa bi ju potjerali. Jednom joj je jedna mala namjerno rekla kako je učiteljica rekla da je Klokan natjecanje taj dan popodne, ona došla popodne s tatom, škola prazna. Sutra su joj se svi skupno smijali. Fuj!
Nije bilo in družiti se s njom, pa kad bi neko dijete i htjelo biti s njom ok, družili bi se izvan škole, poslijepodne, da druga djeca ne vide, a u školi bi ju kao i drugi ignorirali.
To su samo poneke crtice. O onim većim stvarima koje su se događale ne bih javno.
Naravno, kad su se radili kojekakvi projekti, plakati i slično, svi su htjeli biti s njom u timu, jer je sve radila najbolje i uz nju bi skupljali petice. Ali kad su trebali nekoga za istresanje, opet su birali nju. Ona naime nije imala tu crticu u sebi, da se dovoljno za sebe zauzme. Znalo je biti i fizičkih napada (ne samo od strane djevojčica), a ni tu se nije znala/htjela pravovremeno obraniti. Jednostavno nema to u sebi. Mi smo joj stalno govorili da se obrani, da vrati i ona je pokušavala, ali nikako joj to nije išlo. Jednom prilikom nam se rasplakala da ju prestanemo nagovarati da se brani šakama i bezobrazlukom, jer da ona jednostavno ne može udariti drugo dijete i nanijeti mu bol. Jebiga, jednostavno nije takva. Kako bi rekla psihologinja te škole, ima "manjak socijalnih vještina". Ispada da se neki jednostavno takvi rađaju.

Kad je sve kulminiralo, odlučili smo ju premjestiti u drugu školu, kako bismo sačuvali još malo dostojanstva koje joj je ostalo. Stručna služba se pokazala jako tromom i jedino u čemu smo uspjeli je da dvije djevojčice (koje su zaista bile najveće kolovođe) dobiju smanjenu ocjenu iz vladanja na kraju godine. Kada smo psihologinji rekli da mijenjamo školu, točno smo vidjeli kako je odahnula sa mišlju "Jedan problem manje..." Kada sam mami jednog dječaka iz razreda rekla da odlazimo, ona je onako iskreno izgovorila nešto u stilu "Jooj, to je sad potencijalno opasna situacija. Oni su takav razred da moraju imati nekoga na piku, a sada kada ona ode, nadam se da neće na pik uzeti mog malog..." Toliko o razmišljanjima drugih roditeljima.
U četvrtom razredu je sve češće, najmanje jednom u dva tjedna prije škole ujutro imala napade mučnine i povraćanja, bez fizičkih uzroka.

Prvi dan u novoj školi joj je prišla djevojčica još vani ispred škole i pitala ju da li je dospjela u njihov razred i odvela ju veselo na upoznavanje kod drugih. Sada si je (barem trenutno) najbolja upravo sa tom djevojčicom. I dalje je jedna od najboljih učenica u razredu, profesori ju šalju na natjecanja i biraju ju da radi sa kolegama iz razreda kojima je potrebna pomoć.

Sada žalim što sam čekala četiri godine da ju premjestim, jer je u novoj školi dijete procvjetalo. Stalno smo razmišljali i vagali, nadali se da će stručna služba nešto napraviti. Vjerovali smo u druge nauštrb svog djeteta. Nikada si to neću oprostiti.
Tko će se boriti za našu djecu kada se nađu u takvoj situaciji? Tko bi im trebao pomoći ako ne mi roditelji? Rekla sam si da ako ja kad doživim mobbing na poslu, mogu i sasvim legitimno je tražiti novi posao, zašto na istu stvar pravo ne bi imala i naša djeca? Što bi još trebalo čekati? Da se drugi promijene? Teško. Da strancima (stručnoj službi) postane stalo? Još teže.

Dovoljno je velika u petom razredu da može ići tramvajem u školu i nastojali smo izabrati školu koja bi nam po najviše kriterija odgovarala. Da je mala (sa malo učenika), da imaju različite profile djece, da rade i sa djecom s posebnim potrebama ili poteškoćama u učenju. Našli smo jednu 45 minuta tramvajem od doma. I nismo požalili. Dijete nam je procvjetalo.
Nadam se da će ostati tako.

Zato ja za svako dijete o kojem pričate smatram da treba dobiti novu šansu i novi početak u drugoj okolini, ako je ikako moguće. I ne tražiti od djece da se "izbore" sa bullyjima, jer neka djeca to jednostavno ne mogu.

[pkarla]

Ovo o cemu ste pisali mi je jako poznato kao za zadaću, sjedenje u autobusu.... I to je jako teško... Drago mi je da je vaša kćer sretna i zadovoljna i da će tako ostati. Molim vas, ako možete mi javite ili privatnom porukom nekad kasnije kako joj je , je li sretna.... Možda mi olaksate odluku, jer sam i ja na žalost svjesna da škole nije briga za našu djecu.

[AnnieW]

malahana kaže:

Zato ja za svako dijete o kojem pričate smatram da treba dobiti novu šansu i novi početak u drugoj okolini, ako je ikako moguće. I ne tražiti od djece da se "izbore" sa bullyjima, jer neka djeca to jednostavno ne mogu.

A čuj, to se može možda u većem gradu gdje ima više škola za birati. Mi imamo samo jednu, slijedeća je predaleko, osim toga, djeca kod nas idu u školu ovu , mislim da biranja nema.
Osim ako se odseliš, a to nam nije opcija.
Nije ni riješenje bježati, no drago mi je da ti je kćer sada bolje i da napreduje kako bi trebala!

[AnnieW]

pkarla kaže:

Moja kćer ide u šesti razred i na piku je jednom malom koji dolazi iz disfunkcionalne obitelji, on pravi probleme svim nastavnicima ali je na žalost popularan u društvu. Moja je povučena, odlikašica, dijete koje želi svakom pomoći... on je vrijeđa, odvratnim rječnikom i to traje i traje....razrednica blago reagira, bolje rečeno ne reagira...sitauacija je takva da kad im treba žrtva, nju optuže za nešto a onda se mi i ona pravdamo iako ona ne bude ni kriva ni dužna (razrednica kao zna da ona nije napravila te stvari za koje je oni kao optužuju ali nam je muka od toga...)... i sad se to još više pogoršava, još jedan problematični dječak je počeo je napadati tako da joj je još teže... znaju je ugroziti pred nastavnicima, vrijeđati i ništa a ona se ne može braniti i to je jako boli...jučer su joj spremili scenu da ju je 5-6 dječaka napali, danas je jedva u grču otišla u školu. Nisam išla u školu, htjela bi da ona se sama izbori jer ja ne mogu stalno ići i tužakati... samo bojim se može li sama... što se tiče curica, imaju dva klana , u ovom što je ona pripadala je situacija da moraš mrzit i tračat curice iz drugog klana, što ona ne želi, jer dijete mrzi trač i ona im je otvoreno rekla da ona nikog ne mrzi i da nije niti protiv koga...sad su je odbacile... druga ekipa curica su ok s njom, ali one su dobre s tim problematičnim dječacima i budu skupa poslije škole i to je njoj kočnica da se priključi toj ekipi). Sad se loše osjeća..ona se ne osjeća dobro prihvaćena, jednostavno ne znam zašto je tako???? stvarno je iskrena, ok, ona bi za iskrenu prijateljicu sve učinila... Ovo je tako frusrirajuće, pomogla bi joj al kako???? ne mogu je gledati da više pati, pitam se gdje su nestale prave vrijednosti i odgoj???? moraš tračati, spletkariti da bi bio prihvaćen, gdje su nestale prave vrijednosti???? kako se djeca danas odgajaju i onda je iznenađenje kad učenik udari nastavnicu??? na veliku žakost, mene to nimalo ne čudi jer nastavnici puno toga ignoriraju, prelaze preko toga, ne da im se borit s bezobraznim roditeljima i to je rezultat...
Strah me je i za zdravlje, lani je imala temperaturu 3 mjeseca nepoznata uzroka, ja se bojim zbog stresa jer je i tad imala probleme...
na iglama sam kako će se vratiti kući...

oprostite na nabacanom postu

Strašno i tužno. Posebno jer se radi o djevojčici. Ima toga dosta, ovako kad pričam s drugim roditeljima iz drugih gradova , ima svega, nažalost.
U moje vrijeme, 80-90 - te, vrijeme rata i svega, bilo je problema isključivo sa domskom djecom, ne svima, al bili su tu pojedinci, koji su se uvijek tukli međusobno, do slomljenih noseva, krvi i sl, bez obzira bili dečki ili cure, osnovna škola.
Djeca više manje, koju roditelji nisu mogli školovati zbog teške situacije pa su bili u domovima.
Ja sam imala problema s jednim, koji bi me iz čista mira znao udariti šakom u trbuh, svako malo, ili zakeljiti šamarčinu, al žestoku, vrijeđao me, da mi je mama kurva , da mi je tata ćoravac ( nosio je naočale). Rekla sam doma. Tata ga je jednom dočekao na stanici dok je čekao bus, pretrnula sam od straha,tata je inače bio jako strog i jak, mislila sam da će ga prebiti, al nije.
Razgovarao je snjim, kao sa sinom, otvoreno, mirno, i dječak je obećao da se to više neće ponoviti.
Ponovilo se opet, za cca 14 dana, tako nešto. I onda opet.
Onda sam bila mala, 9 il 10 godina. Kasnije kad smo mi cure bile veće , 8 razred, i tak isti je počeo pikati sve živo, bio je jako jako neugodan i perverzan, onda smo se skupile i istukle smo ga.
To su bil druga vremena. Dječaci su više manje bili svi grozni prema nama dok nisu ušli u pubertet, onda su nas nosili ko kap vode na dlanu.
Danas to ne mogu primjeniti u školi gdje sin ide, jer su mi već rekli da ne mogu riješavati to ni s djetetom koje mi napada sina, niti s roditeljima, već strogo da to moram reći u školi da nastavnici poduzmu nešto.
Rekla sam dotičnim mamama jer ih poznajem dobro, od prije, i nisu žene koje ne poznajem i s kojima nisam u kontaktu, pa mi je bilo lakše.
Situacija se smirila. Vjerujem da su te dvije pričale sa svojom djecom. Trećoj ne govorim ništa, jer je psihički jako nestabilna, i već je bio slučaj kad se moja svekrva obratila njoj, pa joj je mrtva hladna rekla, pa reci mu ti!
Teško je, jako, jer voliš svoje dijete, i želiš mu pomoći a ne znaš kako, probaš, i okreneš sve živo i mrtvo u nekim granicama, i grozno je što nekad nema podrške u školi od nadležnih.

[malahana]

pkarla kaže:

Ovo o cemu ste pisali mi je jako poznato kao za zadaću, sjedenje u autobusu.... I to je jako teško... Drago mi je da je vaša kćer sretna i zadovoljna i da će tako ostati. Molim vas, ako možete mi javite ili privatnom porukom nekad kasnije kako joj je , je li sretna.... Možda mi olaksate odluku, jer sam i ja na žalost svjesna da škole nije briga za našu djecu.

Mi smo još prekratko u novoj školi, da bismo mogli reći da je tamo sve divno i bajkovito, vjerojatno svaka škola ima svoje probleme, ali za sada na djetetu vidim da se osjeća zadovoljno i prihvaćeno. Možda smo samo imali sreću, vidjet ćemo.

AnnieW kaže:

A čuj, to se može možda u većem gradu gdje ima više škola za birati. Mi imamo samo jednu, slijedeća je predaleko, osim toga, djeca kod nas idu u školu ovu , mislim da biranja nema.
Osim ako se odseliš, a to nam nije opcija.
Nije ni riješenje bježati, no drago mi je da ti je kćer sada bolje i da napreduje kako bi trebala!

Ako misliš da nemaš pravo izbora, jer dijete pripada teritorijalno u tu školu, nije to baš tako. Sva djeca u RH imaju pravo izbora i roditelji mogu odabrati osnovnu školu za svoje dijete, eventualno ih traže dobar razlog za promjenu. Mi smo naveli da je razlog bolji izbor izbornih predmeta (nisam htjela da dođe u novu sredinu kao dijete-slučaj), iako sam razrednici kasnije sve ispričala.
Naravno ako tog izbora zaista nemaš, preostaje ti samo da se boriš za njega, isto kao i te mame lavice, ako treba i očnjacima. Mislim da je dobro da zlostavljana djeca vide da imaju našu podršku i zaštitu kad su ugrožena.

U početku sam se osjećala zaista kao da bježimo, ali sada mislim da smo izašli iz priče kao pobjednici. Žao mi je samo ono malo dobrih klinaca koji su ostali u takvoj sredini.
Mislim da je ponekad upravo bijeg pravo rješenje. Da te na poslu izrabljuju i ne daju ti plaću, nije li pravo rješenje upravo bijeg u bolju firmu u bolje uvjete? Nije li to isto ili vrlo slično?

Što se tiče profila zlostavljača, po mom iskustvu, uvjeti iz kojih dolaze su stvarno šaroliki. I ne bih rekla da ako je dijete iz "disfunkcionale" obitelji, odmah predstavlja potencijalnu opasnost za druge.
Nama su recimo najgora iskustva bila sa djecom koja imaju "savršene" uvjete doma, mame i tate se vole, imaju dovoljno za život, vole svoju djecu... Ali tu ljubav prema djeci iskazuju na način da ih uče da su bolji od drugih. Pametniji, zaslužniji ili štoveć.
Najbolje mi je kad mi klinka u trećem razredu priča kako je ona jako inteligentna, čak jedna od najinteligentnijih i najperspektivnijih u razredu. Otkud joj ta ideja dolazi, nego od doma? Naravno da ona sa takvim svojim naučenim stavom smatra da ima pravo maltretirati druge, koji su svi redom "lošiji" od nje. Iako eto baš njoj u trećem osnovne trebaju instrukcije iz matematike...

[CANDY-CANDY]

Užas.
Što se nastavnika tiče oni su u školi totalno nemoćni budući da pravilnici i MZOS štite djecu, sve se svodi na nepotrebnu papirologiju bolje rečeno na mlaćenje prazne slame, no naravno ovi iz MZOS nisu u školi tako da na žalost nemaju priliku vidjeti posljedice zakona koje su kreirali, ali ne vrijedi se čudit pošto je u ovoj državi sve iščašeno do krajnosti tako da ni škole nisu iznimka.
Možda da probate razgovarati s školskim psihologom.

[AnnieW]

malahana kaže:

Mi smo još prekratko u novoj školi, da bismo mogli reći da je tamo sve divno i bajkovito, vjerojatno svaka škola ima svoje probleme, ali za sada na djetetu vidim da se osjeća zadovoljno i prihvaćeno. Možda smo samo imali sreću, vidjet ćemo.


Ako misliš da nemaš pravo izbora, jer dijete pripada teritorijalno u tu školu, nije to baš tako. Sva djeca u RH imaju pravo izbora i roditelji mogu odabrati osnovnu školu za svoje dijete, eventualno ih traže dobar razlog za promjenu. Mi smo naveli da je razlog bolji izbor izbornih predmeta (nisam htjela da dođe u novu sredinu kao dijete-slučaj), iako sam razrednici kasnije sve ispričala.
Naravno ako tog izbora zaista nemaš, preostaje ti samo da se boriš za njega, isto kao i te mame lavice, ako treba i očnjacima. Mislim da je dobro da zlostavljana djeca vide da imaju našu podršku i zaštitu kad su ugrožena.

U početku sam se osjećala zaista kao da bježimo, ali sada mislim da smo izašli iz priče kao pobjednici. Žao mi je samo ono malo dobrih klinaca koji su ostali u takvoj sredini.
Mislim da je ponekad upravo bijeg pravo rješenje. Da te na poslu izrabljuju i ne daju ti plaću, nije li pravo rješenje upravo bijeg u bolju firmu u bolje uvjete? Nije li to isto ili vrlo slično?

Što se tiče profila zlostavljača, po mom iskustvu, uvjeti iz kojih dolaze su stvarno šaroliki. I ne bih rekla da ako je dijete iz "disfunkcionale" obitelji, odmah predstavlja potencijalnu opasnost za druge.
Nama su recimo najgora iskustva bila sa djecom koja imaju "savršene" uvjete doma, mame i tate se vole, imaju dovoljno za život, vole svoju djecu... Ali tu ljubav prema djeci iskazuju na način da ih uče da su bolji od drugih. Pametniji, zaslužniji ili štoveć.
Najbolje mi je kad mi klinka u trećem razredu priča kako je ona jako inteligentna, čak jedna od najinteligentnijih i najperspektivnijih u razredu. Otkud joj ta ideja dolazi, nego od doma? Naravno da ona sa takvim svojim naučenim stavom smatra da ima pravo maltretirati druge, koji su svi redom "lošiji" od nje. Iako eto baš njoj u trećem osnovne trebaju instrukcije iz matematike...

Gle, mi izbor nemamo jer je druga škola predaleko. Nema smisla voziti dijete svako jutro i dolaziti po njega na udaljenost veću od 40 km.
Prvo ne možemo oboje zbog posla, drugo, busevi voze jako dugo i ta vožnja traje duplo duže.
Treće, pokušavam riješiti dok i ako mogu sada ovo u ovoj školi, za početak.
Nemoj me krivo shvatiti, napisala sam da nije ni ok bježati, samo zato dok ne pokušaš sve što možeš tu gdje jesi, samo to. Ako si imala opcije za novu školu i ako ti je to pomoglo, super, meni je drago.
U pravu si i za djecu, nisu sva djeca koja rade probleme iz disfunkcionalnih obitelji, pa imam primjer i kod nas, gdje su djeca iz dobrostojećih pa opet nije dobro.
To su sfere koje ne mogu komentirati za sada, jer isto ne znam što imaju doma, niti je to moja stvar.
Mogu biti i bogati i svakavi pa opet imati probleme, doma, ili jednostavno ljudi odgajaju djecu drugačije.
Ne znam.
Ja sam bila na razgovoru neki dan s raskom, i nakon njenog uvoda , rekla sam sad ću ja reć svoju stranu.
I rekla sam joj sve, baš sve, i ostala je frapirana, kaže da nije znala što se događa s njima i da je došlo do toga. S tim da i ona primjećuje na djeci koja bi eto to mogla napraviti a koja ne. Imaju sada baš problem u školi s dotičnim dječaom koji je napao mog sina, da je i psihologica došla u školu jer više ne znaju što će s njim napraviti jer stvara svaki dan probleme i s djecom i s profesorima.
Zamolila sam ju nek porazgovara sa mojim sinom, i da mu da do znanja ako se slično ponovi da može njoj reć bez straha.
Onaj kojeg razvozim i dalje radi isto, pa sam ga opet upozorila ako ne prestane da ga više neću voziti. Nakon dva dana, majka njegova mi javila da od sutra njen sin ide u školu s busom, pa ga više ne moramo čekati ni voziti.
I neka.
Možda je tako i bolje.
Sina sam upisala na Judo , trener je jako zadovoljan, vidi potencijal u njemu, i odradi još jedan drugi trening, tako da sam ga i time malo zaokupila.
Eto, nadam se da bude bolje.
Uz mnogo razgovora i podrške.

[theremin1]

samomama2 kaže:

Jer se o tome malo ili ništa priča ,nit poduzima.
Većina zagovara da nasilje se riješava nasiljem i da se ne treba miješati ako nisi ti na meti.
Onda se svi šokiraju na senzonalističke vijesti- Vlak srama ( ako se sjećate, nekoliko nasilnika je silovala djevojku u vlaku a svi su promatrali i sjedili. Nitko joj se nije usudio pomoći.)

Zasada sam kontaktirala nekoliko profesora i stalno izlaze neka nova saznanja.
Tu su tri djeteta koja su izložena perfidnim maltretiranjem. Od toga je jedna curica koja
se školuje po posebnom programu . Teško se izražava, ima poteškoća u koordinaciji tijela ali dijete normalno funkcionira u svemu ostalom.
Na drugoj strani su skupina od 8 dječaka koja stalno, svakodnevno se "sprdaju" na njihov račun, bockaju ih,vrijeđaju.
Riječi kao- pičkice, pederčiči,biafra ( misli se na mršavost),smrdljivac,ma ubio bi se da sam takav,ajde makni se,kako si jadan,ružan si-ružna ko noć,retardosi...sve je to na dnevnoj bazi.
" To je tako uobičajeno,pa to je pubertet,sigurno im i oni tako uzvraćaju...je naravno,minimiziranje problema i guranje pod tepih" i to je bila naznaka u kom smjeru je išla "pomoć".
Ja sam rekla da ne želim još ništa poduzimati dok ne saznam sve što se ove godine događalo ( prošle godine nije bilo takvih problema i napokon je sin veselo odlazio u školu). Nakon toga da idem tužit školu ako se bullyng nad našom djecom nastavi ili ako bude "odmazde" nakon prijave.

Iza svake prepotencije stoji impotencija. Ima vrlo malo apsolutnih momenata kada je ljudski rod u pitanju, ali ovo je definitivno jedan od njih. Što god da roditelji govorili djetetu, da je najpametnije i najsposobnije, ako maltretira drugu djecu, na suptilan način mu šalju poruku da je nemoćno. I to dijete šalje dalje svoju nemoć nekom drugom. Tako da nažalost roditelj drukčijeg ili nesigurnijeg ( a drukčije je često nesigurnije), osim što se mora baviti s nemoći vlastitog djeteta i svojom, mora se baviti s nemoći nekih sjebanih tipova koji svoje frustracije upucavaju u svoje dijete. Za bilo kakvu akciju, nužna je motivacija, za ustat se iz kreveta je potrebna motivacija. Motivacija je u svojoj srži emocija, koju želimo izbjeći, ili koju želimo dostići. Zašto bi dijete koje se osjeća samopouzdano, pa ako hoćete i moćno, maltretiralo drugog? Za to ne postoji baš niti jedan razlog. No, živimo u svijetu napucanom impotentnim ljudima koji to generacijama samo šalju dalje. Ispisati dijete iz škole i upisati ga na borilačke vještine. Ne da bi napadalo, nego da zna da se može obraniti, i da ga se ti sjebani mišeki klone. Nažalost, naći će drugu žrtvu za rješavanje frustracije svojih mamica i tatica.

[Adrastia]

Majka osramotila sina na fejsu zbog maltretiranja djevojčice iz škole

što mislite o ovom postupku?
iznenadilo me kako su mnogi slali negativne komentare
meni se mamin post sviđa, pogotovo dio gdje kaže da će odvesti klinca roditeljima djece koju će maltretirati, a oni će mu zadati zadatke koje će odraditi za kaznu.

[AnnieW]

Adrastia kaže:

Majka osramotila sina na fejsu zbog maltretiranja djevojčice iz škole

što mislite o ovom postupku?
iznenadilo me kako su mnogi slali negativne komentare
meni se mamin post sviđa, pogotovo dio gdje kaže da će odvesti klinca roditeljima djece koju će maltretirati, a oni će mu zadati zadatke koje će odraditi za kaznu.

Ma ono, možeš porazgovarati sa svojim dijetetom, uputit ga u to što ne radi dobro, da nije ok, i sl. Ima tu posla puno, ovisi o djetetu.
Medjutim kao majka, koja ima fejs, i poslovni i privatni, nebi imala sad neki poriv da svoje dijete javno linčujem.
Mislim da su to gluposti.
Možeš s djetetom svojim raditi u svom domu, u svoja 4 zida, to je jedino bitno.
A sad da se eksponiramo na fejsu, bezveze.

[plavi-safir]

Moje djete je dvije godine pohađalo vrtic.
Od strane djevojčica nije bila prihvaćena jer se ne oblaci po zadnjoj modi i ne nosi skuplje marke,a i sto ona njih nije tako lako prihvaćala,vise se uklopila s dječacima..
Tek ove godine pomalo je sklopila s djevojčicama prijateljstva..
Ali takodjer, mama jedne i ja smo se pokacile,ona me krivo shvatila..
Odmah je požurila nahuskasti djete koje je ovaj peti mj maltretiralo kći.
Ispisali smo ju,da se pripremi za skolu,da se igra izvan vrtića s društvom i jer sam ja kod kuće, na bolovanju..
Ona je komunikativna društvena i brzo sr uklapa.
Sada me svejedno strah kako ce se snaći u prvom razredu i htjela bih joj nekako pomoci da bude hrabra,vjeruje u sebe i da si bira prijatelje koji i nju poštuju a ne one koji ce je nagovarati na gluposti i lose..
Ili da je ne daj boze "kinje" iz istih razloga kao u vrtiću?
Dosta je nježna,senzibilna,nikad prva ne napada nekoga i uvjek se povuče i sklanja..
Voljela bih da je čvršća i oštrija,da zna sebe zaštititi, ide i na borilačke vjestine-to voli,ali svejedno nema takav karakter.
Možda jos ne vidi da osim dobre,u ljudima i djeci ima zločesta strana.
Steta sto nisu imali neko predavanje u vrticu ili školi, nasilje nad djecom!

[soks]

gargamišamel kaže:

meni osobno jedna od najvažnijih stvari je kako riješavaju bullying.

To ti ja ovako rješavam, jer je moj prvasic dozivio da mu je klinac iz razreda drugi dan skidao gace i hlace. Odmah sam se pojavila u skoli sljedeci dan, pozvala klinca, rekla mu da znam da je napravio to i to i pitala ga kako bi se on osjećao da mu to isto netko napravi. Slegnuo je ramenima, a onda sam mu rekla da ocekujem da se to vise nikada ne ponovil. Tak, ispalo je dobro, za sada. Uciteljici nisam ništa rekla, jer volim problematične situacije rješavati ja, s klincem i njihovim roditeljima jos od vrtića i ne daviti uciteljice/ tete, ako to nije stvarno nuzno.
Dakle, ako se ponovi onda cu uključiti i uciteljicu i roditelje.
Inače sam zadovoljna, za sada. Uciteljicu sam izabrala ja prema mišljenju roditelja i djece kojima je predavala.
Danas sam dozivjela da mi je klinac rekao kako ne želina na izlet, nego zeli u skolu...e pa to nisam dozivjela ni kad je isao u vrtić. ))

[BBC drama]

Ne slažem se s ovakvim načinom rješavanja dječjih problema.

Prvo i osnovno u svemu je je da nemaš šta razgovarati s tuđim djetetom.
Nikako nije u redu jer znaš samo jednu stranu priče i pristrana si, zaštitnička majka koja uostalom koristi i poziciju jačeg, jer dijete nije nikako ravnopravno u tom razgovoru.

Trebala si obavijestiti učiteljicu ili roditelje djeteta pa nek oni obave razgovor s njim.

"došla mama dječaka iz drugog razreda i napala me na odmoru"...
Da sam ja majka dotičnog ne bi mi tvoj postupak dobro "sjeo" bio on kriv ili ne.

[soks]

Odakle ti ideja da sam ikog napala? Iz istog su razreda.
Bio je to jedan sasvim pristojan i kulturan razgovor u kojem sam pokusala na lijep nacin osvijestiti dijete da nije ok to sto je napravio. Lako moguce da bi i uciteljica i roditelj tog ucenika bili strozi i neugodniji prema njemu, a nisam sigurna da bi bili efikasniji.

[BBC drama]

Verbalno si ga napala...ne fizički. Odrasla strana osoba malom je držala predavanje, možda ga ustravila i vjerovatno zasramila pred drugima.

Ne slažem se s takvim postupkom to se rješava posredstvom učitelja.

Ne znam zašto misliš da stručna pedagoški educirana osoba ne bi imala pozitivne rezultate koje si ti "postigla" svojim kulturnim i pristojnim razgovorom.

[extreme]

BBC drama kaže:

Verbalno si ga napala...ne fizički. Odrasla strana osoba malom je držala predavanje, možda ga ustravila i vjerovatno zasramila pred drugima.

Ne slažem se s takvim postupkom to se rješava posredstvom učitelja.

Ne znam zašto misliš da stručna pedagoški educirana osoba ne bi imala pozitivne rezultate koje si ti "postigla" svojim kulturnim i pristojnim razgovorom.

Vrlo vjerovatno zato sto neka djeca imaju nula bodova respekta i strahopostovanja prema pedagoskim djelatnicima skole, i nekoj djeci jedino "pomaze" upravo ovo- da ih netko veci od njih malo poplasi. Bas kao sto su oni poplasili mladje ili slabije od sebe.
Nije to uvijek nacin na koji treba rijesiti stvar, al nekad je jedini.
Ne znam kakvo je ovo dijete iz katjesine price, valjda zna zasto je tako napravila.

[soks]

BBC drama kaže:

Verbalno si ga napala...ne fizički. Odrasla strana osoba malom je držala predavanje, možda ga ustravila i vjerovatno zasramila pred drugima.

Ne slažem se s takvim postupkom to se rješava posredstvom učitelja.

Ne znam zašto misliš da stručna pedagoški educirana osoba ne bi imala pozitivne rezultate koje si ti "postigla" svojim kulturnim i pristojnim razgovorom.

Ma nisam ga ni verbalno napala, to uopce nije bio napad, vjeruj mi. "Cula sam da si xx skidao gace i hlace, kako bi se ti osjecao da je netko to napravio tebi?
-slijeganje ramenima "Nadam se da to vise neces raditi".
I najnormalnijim tonom glasa, nisam mu pokusavala ocitat bukvicu ili ga posramljivati, nego naprosto da pokusa shvatiti kako se osjeca onaj kome je radio to sto je radio.