Povijest i podrijetlo stanovnistva zadarske zupanije

[nevenb]

evo, tu se spominje Tome Pantalon 1761.

http://hrcak.srce.hr/45590

[mt09]

Vidio sam da je netko pitao za porijeklo prezimena Knežević, pa evo najvjerodostojnijeg izvora, jer se spominje da u zadarske krajeve dolaze oko 15. stoljeća

Bunjevačka obitelj Knežević vodi podrijetlo iz Hercegovine, iz sela Bročno. Nosili su prezime Krušević, po knezu Filipu, koji je poginuo kod Jajca 1463. godine. Njegov je sin Ivan pobjegao u okolicu Gračaca i od Matijaša Korvina dobio plemstvo 1466. godine.
Plemstvo je potvrdio Hrvatski sabor 1628. godine.

Plemstvo je podijeljeno u Beču, 27. studenoga 1610. godine Simeunu Knezi aliter Szemenovicsu, a proglašeno je u virovitičkoj županiji 1747. godine.69

Iz ove se obitelji spominje Jakov Knežević, trgovac u Osijeku.

Obitelj se iz Like naselila u zapadnu Ugarsku, u Gradišće, gdje je Andrija Knežević za sebe i svoje potomke 1618. godine dobio carsko plemstvo i grb.

Godine 1716. nekoliko članova obitelji Knežević dolazi iz Prokika kod Brinja u Udbinu, gdje kupuju zemlju i imanja od plemenitaša Portnera i Vukasovića, velikih posjednika u Krbavi. Barunski naslov i pridjevak "Szent-Helena" ili "od Svete Helene" dobio je od carice Marije Terezije 1763. godine austrijski general-bojnik Martin Knežević. Rođenje u Senju 1708. godine, a umro u Gračacu 1781. godine. Bio je kapetan Zvoningrada (Knina) punih 28 godina i istaknuo se u borbama protiv Turaka. Za hrabrost u sedmogodišnjem ratu, kada je kod Kolina bio i ranjen, dobio je 1726. godine odlikovanje Viteškog križa Marije Terezije. Godine 1737. za zasluge u borbi protiv Turaka dobiva zlatni lanac od cara Karla VI. Bio je oženjen Uršulom, kćeri generala Filipa Vukasovića. Nakon umirovljenja živio je u Gračacu, a od njegovih šest sinova visoke časničke činove imali su Petar i Vinko.

Kćer Marija Cecilija bila je udana za baruna Portnera, a
Ana za Franju Jelačića za kojega se udala 1799. godine. Imala je četvoro djece: Ceciliju, Josipa, Antuna i Đuru.

Vinko (Vicko, 1755.-1832.) je rođen u Gračacu, a već se kao mladić, sa svojom dobrovoljačkom četom, proslavio u borbama protiv Turaka. Odlikovan je Viteškim križem Marije Terezije. Godine 1800. dobiva čin general-bojnika, a oko 1808. godine postaje podmaršal Hrvatskoga kraljevstva.

Potkapetanom Hrvatske, Slavonije i Dalmacije imenovan je 19. siječnja 1809. godine i tom je prigodom u Hrvatskome državnom saboru na hrvatskom jeziku zahvalio na iskazanoj mu časti. Taj govor na hrvatskome jeziku izrekao je u vrijeme kad se zagrebački biskup Josip Vrhovac borio protiv uvođenja mađarskog jezika te za uvođenje hrvatskoga j ezika kao službenog jezika umjesto latinskog. Bio je privremeni zapovjednik Varaždinskog generalata, od 1813. do 1814. godine. Pri umirovljenju promaknut je u generala konjaništva.

Poznat je i Martin Knežević, general-bojnik, kapetan grada Knina.
Najveći broj članova ove plemićke obitelji bili su krajiški časnici, a mnogi su zauzimali visoke časničke položaje u raznim pukovnijama Vojne krajine.

Živjeli su oko Gračaca i Lovinca. Ruševine staroga grada plemenitih Kneževića u Gračacu danas su jedva uočljive.

U katoličkoj crkvi u Gračacu nalazila se nadgrobna ploča baruna Martina Kneževića, koji je umro 1781. godine i pokopan u toj crkvi.

Nekoliko članova ove obitelji živjelo je u gradu Senju.

Godine 1802. ova je plemićka obitelj dobila posjed Štrigovu i Svetu Helenu u Međimurju kod Čakovca, u zamjenu za njihove posjede u Lici. Prema nazivu Sv. Helena, obitelj uzima pridjevak "od Sv. Helene".

Fra Petar Knežević rođenje u Kninu 1702. godine, a 1719. stupio je u samostanu Visovcu u franjevački svećenički red. Filozofiju i teologiju završava u Šibeniku, a 1728. godine postaje propovjednikom u Makarskoj.
Od godine 1732. do 1735. bio je tajnik Franjevačke bosanske provincije, a kasnije definitor i kustos. Kratko je vrijeme bio gvardijan franjevačkog samostana u Sinju, gdje se bavio književnim radom i glazbom. Napisao je nekoliko književnih i glazbenih djela iz područja duhovne glazbe. Umro je u Visovcu 1768. godine.

Obitelj je izumrla 1924. godine.

__________________________________________________ ____________
69 Grb se nalazi u Hrvatskom povijesnom muzeju u Zagrebu (Inv. br. 228222). Poznat je i pečat zapovjednika i viteza Kneževića iz Gospića, iz 1815. godine, a danas se čuva u Hrvatskome državnom arhivu u Zagrebu, Zbirka pečata

LITERATURA:
Bojničić, 1899., 90. T 63.
Fras, 1835./ 1988., str. 119. i 149.
Marko Atlagić, 1982., 45.
Zaključci Hrvatskog sabora, X-X1./1975.-1976.
Brajković Vlasta, Grbovi, grbovnice i rodoslovlja,
Zagreb, 1995., 85.
Pavičić Stjepan, 1962.,279.
Ljubović Enver, 2001., 99.-100.
Ljubović Enver, 2003., 142.-144.

http://www.cro-eu.com/forum/index.php?topic=786.0

Inače, između dva svjetska rata velik broj stanovnika Zadarske županije iz okolice Starigrada, Jasenica, Lovinca, Rovanjske, Selina itd. doselio je u Slavoniju. U selu Brezik kraj Našica 90% stanovništva sela čine upravo potomci tih ljudi koji su rođeni u navedenim mjestima. Jedina prezimena u selu Brezik i danas su: Knežević, Baričević, Nekić, Vulić, Matek, Juričević, Rončević, Bucić, Basa, Šarlija, Jusup (ne znam jesam koje zaboravio).

Evo malo o samom selu, nadam se da nećete zamjerit.
Prvi stanovnici bili su obitelj Nikole i Matilde Baričević koji su 1918. godine doselili iz Jasenica sa svojih pet sinova i dvije kćeri. Masovnije doseljavanje stanovništva bilježi se od 1938. do 1950. godine. Tada u Brezik dolaze obitelji Knežević, Nekić, Vulić i drugi. Stanovništvo je radilo na krčenju šuma te tako stvaralo plodno tlo da bi prehranilo obitelji. Kvaliteta života poboljšala se 1965. godine kada je samodoprinosom građana u selo uvedena električna struja.
Društveni život sela također je razvijen. Nogometni klub djeluje od 1959. godine. A postoji i boćarski klub koji se natječe u drugoj ligi Hrvatske. Danas je Brezik prigradsko naselje sa 140 kuća i 420 stanovnika te četiri ulice od kojih jedna nosi ime hrvatskog branitelja Željka Baričevića poginulog u Domovinskom ratu u Vukovaru.Brezik je hrvatsko katoličko selo koje bez crkve nije moglo opstati. Uz pomoć župe, 1984. godine gradi se kapela sv. Mateja na mjesnom groblju. Zanimljivo je da je zvono stiglo kao donacija Brezičana koji su odselili u Australiju (uglavnom Melbourne). Prvi stanovnik koji je pokopan na mjesnom groblju bio je Nikola Baričević 1936. godine.

[Alfa157]

Izašla je knjiga Povijest Hrvata Krmpota, Medviđe i Zelengrada od Ivana Mitrovića. Osobno smatram da je trebao uključiti u knjigu i pravoslavne stanovnike a ne ovako etiketirati. Ali sve u svemu vrlo vrijedna knjiga.

http://www.udruga-gavran.hr/index.ph...=85:obavijesti

[Pavo B.]

Što se tiče pokrštenih muslimana, Aleksandar Bačko u svojoj knjizi "Porodice dalmatinskih Srba" navodi da su neke pravoslavne obitelji u Dalmaciji muslimanskog porijekla. On tvrid da su Atlagići, Berberi i Kubati porijeklom od muslimana koji su ostali u sjevernoj Dalamaciji nakon Morejskog rata, a da su Kanaziri, Kamberi, Pašići, Oruči i Demiri oko Knina porijeklom od muslimana koje su sa sobom doveli pravoslavni harambaše iz okolice Bosanskog Petrovca.

Sve ovo treba uzeti s rezervom, jer on se u ovim tvrdnjama oslanja na obiteljske tradicije. Još problematičnije je da se čini da se ove tradicije uglavnom zasnivaju na činjenici da ovi rodovi imaju "muslimanska" prezimena. Iskustva iz drugih krajeva Hrvatske pokazuju da potomke muslimana ne treba uvijek tražiti među ljudima koji imaju prezimena iz islamske onomastike. Dobar primjer imamo u Lici gdje su Uremovići doseljenici iz bunjevačkog naselja u Primorju a Jurišići pokršteni muslimani. Po prezimenima bi se činilo da je obratno.

[Pavo B.]

Pretražio sam temu i koliko sam vidio, ovo još nije postavljeno.

Ovo je "Zadarski katastik iz 15. stoljeća" od Stjepana Antoljaka.

Po riječima samog autora:

- Ovaj katastik je nastao na osnovu naredbe dužda Tome Moceniga.
Naime, prigodom potvrde imenovanja izabranog gradskog kancelara Teodora
de Prandino, stavio mu je dužd u zadaću preko zadarskog kneza
Nikole Venerio i kapetana Marka Dandola, da sastavi »unum inventarium
de omnibus bonis et possessionibus nostri communis existentious in districtu
nostra Jadre, None, Aurane et Novigradi« i da čuva kod sebe uređeni
obračun o svim navedenim posjedima (30. IX. 1421.)

Ovar je kancelar taj katastik doista i sastavio, dodavši mu sam od
sebe i Ljubački đistrikt.

https://rapidshare.com/files/2685426...o2kg70_out.pdf

[Kyle Reese]

Imam pitanje, koliki bi bio udio čakavaca u ovoj županiji,ne samo na otocima,nego i na kopnu, i gdje se čak i danas govori?
Imaju li ljudi u Zadru barem u solidnom b roju Talijanska prezimena,kao u Vukovar Njemačka neki?

Vidio sam onaj igrač Santini,ako je momak uopće iz Zadra i sl.

[nevenb]

Kyle Reese kaže:

Imam pitanje, koliki bi bio udio čakavaca u ovoj županiji,ne samo na otocima,nego i na kopnu, i gdje se čak i danas govori?
Imaju li ljudi u Zadru barem u solidnom b roju Talijanska prezimena,kao u Vukovar Njemačka neki?

Vidio sam onaj igrač Santini,ako je momak uopće iz Zadra i sl.

Današnji Santini(ji) su porijekolm iz Turnja. U turanjskim maticama se prvi put spominju 1754. (po A. R. Filipiju i V. Cvitanoviću), što upućuje da su doselili u Turanj, jer su turanjske matice sačuvane od 1694.
Isti autori spominju isto prezime u Biogradu 14 godina ranije (1740.).

Čakavci su (ugrubo) sva otočna mjesta i većina naselja uz more, tj. uz zadarski kanal (makar se njihovo "ča" odavno izgubilo, ali je akcent ostao, na otoku Pašmanu je "ča" također nestalo), te Novigrad s Paljuvom, a dijelom i Vinjerac. U mjestima uz more se u 16. i 17. stoljeću desilo mješanje s "vlasima", tako da svako ima svoj specifični akcent, ovisno o omjeru kako je sastavljena "mješavina" vlaškog i čakavskog elementa.

Ako ćemo ići po naseljima, po zadnjem popisu, po meni bi bilo oko 38 tis. stan u čakavskim mjestima (od toga 19 tisuća na otocima, od Vira sam oduzeo cca 2 tisuće došljaka), nečakavska sela bi imala 50 tisuća stan (uključujući onih 2 tisuće iz Vira), i ostaju još samo naselje Zadar sa 72 tisuće stan. i Biograd sa 6 tisuća. Koliko je u tim naseljima čakavaca i nečakavaca, teško je ocijeniti. Lički dio županije (5 tis. stan.) nisam uzimao u obzir.

p.s. ovo je u grubo, naselje zadar po zadnjem popisu ima 70,6 tisuća stan, a grad zadar ima oko tisuću naknadno popisanih, otuda one 72 tisuće koje spominjem pod zadar

[nevenb]

Pavo B. kaže:

Pretražio sam temu i koliko sam vidio, ovo još nije postavljeno.

Ovo je "Zadarski katastik iz 15. stoljeća" od Stjepana Antoljaka.

Po riječima samog autora:



https://rapidshare.com/files/2685426...o2kg70_out.pdf

Dodao je Ljubač, a None nigdi nema , tj. spominje samo Vir koji je iznajmljen Grguru Mrganiću, te pašnjake jugositočno od njega koje iznajmljuju Vlasima (zanimljivo, ne piše Morlacima nego Vlasima).

[Kyle Reese]

nevenb kaže:

Današnji Santini(ji) su porijekolm iz Turnja. U turanjskim maticama se prvi put spominju 1754. (po A. R. Filipiju i V. Cvitanoviću), što upućuje da su doselili u Turanj, jer su turanjske matice sačuvane od 1694.
Isti autori spominju isto prezime u Biogradu 14 godina ranije (1740.).

Čakavci su (ugrubo) sva otočna mjesta i većina naselja uz more, tj. uz zadarski kanal (makar se njihovo "ča" odavno izgubilo, ali je akcent ostao, na otoku Pašmanu je "ča" također nestalo), te Novigrad s Paljuvom, a dijelom i Vinjerac. U mjestima uz more se u 16. i 17. stoljeću desilo mješanje s "vlasima", tako da svako ima svoj specifični akcent, ovisno o omjeru kako je sastavljena "mješavina" vlaškog i čakavskog elementa.

Ako ćemo ići po naseljima, po zadnjem popisu, po meni bi bilo oko 38 tis. stan u čakavskim mjestima (od toga 19 tisuća na otocima, od Vira sam oduzeo cca 2 tisuće došljaka), nečakavska sela bi imala 50 tisuća stan (uključujući onih 2 tisuće iz Vira), i ostaju još samo naselje Zadar sa 72 tisuće stan. i Biograd sa 6 tisuća. Koliko je u tim naseljima čakavaca i nečakavaca, teško je ocijeniti. Lički dio županije (5 tis. stan.) nisam uzimao u obzir.

p.s. ovo je u grubo, naselje zadar po zadnjem popisu ima 70,6 tisuća stan, a grad zadar ima oko tisuću naknadno popisanih, otuda one 72 tisuće koje spominjem pod zadar

Hvala i svaka čast

[demon]

nevenb kaže:

Današnji Santini(ji) su porijekolm iz Turnja. U turanjskim maticama se prvi put spominju 1754. (po A. R. Filipiju i V. Cvitanoviću), što upućuje da su doselili u Turanj, jer su turanjske matice sačuvane od 1694.
Isti autori spominju isto prezime u Biogradu 14 godina ranije (1740.).

Čakavci su (ugrubo) sva otočna mjesta i većina naselja uz more, tj. uz zadarski kanal (makar se njihovo "ča" odavno izgubilo, ali je akcent ostao, na otoku Pašmanu je "ča" također nestalo), te Novigrad s Paljuvom, a dijelom i Vinjerac. U mjestima uz more se u 16. i 17. stoljeću desilo mješanje s "vlasima", tako da svako ima svoj specifični akcent, ovisno o omjeru kako je sastavljena "mješavina" vlaškog i čakavskog elementa.

Ako ćemo ići po naseljima, po zadnjem popisu, po meni bi bilo oko 38 tis. stan u čakavskim mjestima (od toga 19 tisuća na otocima, od Vira sam oduzeo cca 2 tisuće došljaka), nečakavska sela bi imala 50 tisuća stan (uključujući onih 2 tisuće iz Vira), i ostaju još samo naselje Zadar sa 72 tisuće stan. i Biograd sa 6 tisuća. Koliko je u tim naseljima čakavaca i nečakavaca, teško je ocijeniti. Lički dio županije (5 tis. stan.) nisam uzimao u obzir.

p.s. ovo je u grubo, naselje zadar po zadnjem popisu ima 70,6 tisuća stan, a grad zadar ima oko tisuću naknadno popisanih, otuda one 72 tisuće koje spominjem pod zadar

Sela od Privlake do Pakoštana na kopnu, ali bez Nina (on ionako nije uz Zadarsko-Pašmanski kanal), od ostalih samo Novigrad... svi su štokavci, ali uz čakavski akcent... Zadar i Biograd su posebni slučajevi... ima dosta naseljenika... u navedenim selima ima 15-ak tisuća stanovnika.... što se tiče gradova Biograd je 2/3 "vlaški", a Zadar je vjerovatno tu negdje , gledajući odakle doseljenici vuku korijene... govor se toliko izmiješao da je sad teško reći... u Zadru su pojedini kvartovi više bacali na "bodulski", a pojedini više na "vlaški"...

[nevenb]

demon kaže:

Sela od Privlake do Pakoštana na kopnu, ali bez Nina (on ionako nije uz Zadarsko-Pašmanski kanal), od ostalih samo Novigrad... svi su štokavci, ali uz čakavski akcent... Zadar i Biograd su posebni slučajevi... ima dosta naseljenika... u navedenim selima ima 15-ak tisuća stanovnika.... što se tiče gradova Biograd je 2/3 "vlaški", a Zadar je vjerovatno tu negdje , gledajući odakle doseljenici vuku korijene... govor se toliko izmiješao da je sad teško reći... u Zadru su pojedini kvartovi više bacali na "bodulski", a pojedini više na "vlaški"...

pa to san i računa tako... doduše, sela uz more su također puna došljaka

a u zadru sad vlaški govore i potomci bodula

[demon]

nevenb kaže:

a u zadru sad vlaški govore i potomci bodula

Zapravo se uglavnom govori nekakav amalgam koji se bazira na ikavici sa obiljem "bodulskih" izraza ali sa jasnim razlikovanje č, ć, đ i dž. U tom pogledu nije ko govor Šibenika koji je spram zadarskog baš "vlaški"...

Dubrovčani, Splićani i Dubrovčani imaju tipičan govor i njih se odmah da prepoznati, ali za Zadrane sam smatrao kako baš i nemaju neki poseban govor. Danas smatram kako on doista postoji. Neka vrst književne ikavice, zbog uglavnom književne akcentuacije, sa podosta izraza iz romanskih jezika (namjerno ne kažem talijanskog). Od govora dalmatinskih gradova po akcentuaciji najbliži književnom. Koristeći ovu metodu prepoznajem sugrađane bez greške. Razlog treba tražiti u izmiješanosti doseljenika gdje jedna skupina nije mogla prevladati i čiji je zajednički govor oblikovalo školovanje.

Vlaški govori u gradu su još uvije karakteristični za sjeveroistočni dio grada gdje su ljudi iz istog ili susjednih sela pravili kuće jedni pored drugih, miješanja je bilo malo, bar isprva. Tu je dosta Srba iselilo a dosta ljudi iz BiH doselilo pa me baš zanima koju će oni notu govoru tih kvartova dati...

[Liburn]

demon kaže:

Zapravo se uglavnom govori nekakav amalgam koji se bazira na ikavici sa obiljem "bodulskih" izraza ali sa jasnim razlikovanje č, ć, đ i dž. U tom pogledu nije ko govor Šibenika koji je spram zadarskog baš "vlaški"...

Dubrovčani, Splićani i Dubrovčani imaju tipičan govor i njih se odmah da prepoznati, ali za Zadrane sam smatrao kako baš i nemaju neki poseban govor. Danas smatram kako on doista postoji. Neka vrst književne ikavice, zbog uglavnom književne akcentuacije, sa podosta izraza iz romanskih jezika (namjerno ne kažem talijanskog). Od govora dalmatinskih gradova po akcentuaciji najbliži književnom. Koristeći ovu metodu prepoznajem sugrađane bez greške. Razlog treba tražiti u izmiješanosti doseljenika gdje jedna skupina nije mogla prevladati i čiji je zajednički govor oblikovalo školovanje.

Vlaški govori u gradu su još uvije karakteristični za sjeveroistočni dio grada gdje su ljudi iz istog ili susjednih sela pravili kuće jedni pored drugih, miješanja je bilo malo, bar isprva. Tu je dosta Srba iselilo a dosta ljudi iz BiH doselilo pa me baš zanima koju će oni notu govoru tih kvartova dati...

Dobro si to opisao. Dodao bi da jedan dio doseljenika u Zadar nisu bili ekonomski imigranti nego intelektualni odn. politički. U Zadar su se nakon 2. svj. rata sjatili razni disidenti iz ostalih krajeva Hrvatske, a Zd faks im je pružio utočište. Otuda kvalitetna intelektualna postava u gradu u to vrijeme. Ali je to i utjecalo na govor, prema književnom - neutralnom.
Ipak čini mi se da se kroz 80-te počeo stvarati zadarski dijalekt, prvenstveno kroz izgovor i naglašavanje (odriješito, tvrdo, ali sa bodulskim prizvukom, ne baš sa vlaškim, dapače vlaški govor je bio redovito izvrgavan ruglu koliko se sjećam) koji je postao prepoznatljiv (a to skužiš kad sretneš drugog Zadrana izvan Zadra) da bi sa ovim ratom skoro pa nestao, čuješ to na poluotoku, ali ne baš više i po kvartovima, jer se opet demografski grad raspao, nisu otišli samo Srbi, a zabilježen je i dolazak novih Vlaja u grad. Pa kao da sve kreće opet ispočetka.

[nevenb]

hm, možda vama to i ne zvuči vlaški, meni zvuči, dovoljno mi je čuti kako netko iz grada izgovori moje prezime

a vezano za ruganje - pitaj privlačance kome se zadrani najviše rugaju zbog govora, znam žene koje godinama rade u zadru, doslovce vlaški pričaju samo da ne moraju slušati komentare na račun svog govora

[Liburn]

nevenb kaže:

hm, možda vama to i ne zvuči vlaški, meni zvuči, dovoljno mi je čuti kako netko iz grada izgovori moje prezime

Hm pa ustvari i moje se u Zadru izgovara više vlaški nego bodulski - rastezanje prvog sloga! Ajmo reć da ima oba utjecaja, ali ipak mislim da je bodulski utjecaj bio najglašeniji prije.

nevenb kaže:

a vezano za ruganje - pitaj privlačance kome se zadrani najviše rugaju zbog govora, znam žene koje godinama rade u zadru, doslovce vlaški pričaju samo da ne moraju slušati komentare na račun svog govora

Onda su se stvari bitno izmjenile! Jer prije se vlaški govor stvarno mogao čuti samo u istočnim kvartovima, masovno se izlazilo na poluotok, ali Vlaji su ga izbjegavali, "vlaški kafići" su bili na istoku i oko kolodvora - to im je bio najzapadniji punkt. Na poluotoku ne bi preživili od ruganja. Ustvari od 300 kafića na poluotoku, Vlaji su "imali pristup" u svega 2 ili 3, i to oko pijace + Bristol u blizini

[demon]

nevenb kaže:

a vezano za ruganje - pitaj privlačance kome se zadrani najviše rugaju zbog govora, znam žene koje godinama rade u zadru, doslovce vlaški pričaju samo da ne moraju slušati komentare na račun svog govora

To ti je više zbog žena. Privlačke su bile a i još su na glasu kao najzločestije žene. Čim si Privlačka odma se očekuje da vičeš, da si živčena, prigovaraš, a oćeš se i potući.

[nevenb]

Liburn kaže:

Hm pa ustvari i moje se u Zadru izgovara više vlaški nego bodulski - rastezanje prvog sloga! Ajmo reć da ima oba utjecaja, ali ipak mislim da je bodulski utjecaj bio najglašeniji prije.

na to san i mislija. vlaški naglasak je puno bliži standardnom nego bodulski, jedino što oni "šparaju" samoglasnike

a vezano za rastezanje prvog sloga (ali ne u prezimenima), upravo to je odlika govora mista uz zadarski kanal (osim Bibinja): sélo, nóga, rúka, čélo, séstra, žéna, itd.

Liburn kaže:

Onda su se stvari bitno izmjenile! Jer prije se vlaški govor stvarno mogao čuti samo u istočnim kvartovima, masovno se izlazilo na poluotok, ali Vlaji su ga izbjegavali, "vlaški kafići" su bili na istoku i oko kolodvora - to im je bio najzapadniji punkt. Na poluotoku ne bi preživili od ruganja. Ustvari od 300 kafića na poluotoku, Vlaji su "imali pristup" u svega 2 ili 3, i to oko pijace + Bristol u blizini

Bivša "Adria". Između Bristola i Rave

p.s. il' je sipa il' je nóga... bome nóga!

[nevenb]

demon kaže:

To ti je više zbog žena. Privlačke su bile a i još su na glasu kao najzločestije žene. Čim si Privlačka odma se očekuje da vičeš, da si živčena, prigovaraš, a oćeš se i potući.

sve mi se čini da je jedna tebi na piđamu ugazila

[demon]

nevenb kaže:

a vezano za rastezanje prvog sloga (ali ne u prezimenima), upravo to je odlika govora mista uz zadarski kanal (osim Bibinja): sélo, nóga, rúka, čélo, séstra, žéna, itd.

i Bibinjci rastežu prvi slog, bar koliko je meni poznato... moguće da ne u svim riječima, ali rastežu...

nevenb kaže:

sve mi se čini da je jedna tebi na piđamu ugazila

Jedna me rodila i othranila. Zato iman tzv. "jezičinu" i stalno se "oću svađati".

[Liburn]

demon kaže:

i Bibinjci rastežu prvi slog, bar koliko je meni poznato... moguće da ne u svim riječima, ali rastežu...

Bibinjci prvi slog? Pa oni obratno! Sukošanci su savršen primjer rastezanja 1. sloga: 'selo', 'koza' sa dugouzlaznim 1. slogom. Bibinjci, 'selo', 'koza' sa kratkouzlaznim 1. slogom - čista suprotnost a sela su im gotovo spojena...