Treneri-modeli

[lea321]

ja sam jako netolerantna sudeći po ovome kaj sve roditelji trpe zajedno s djecom. ja sam trenericu zamolila da ne govori više djeci da ...dignu svoje debele guzice.....mrdnu s debelim guzicama......da li plešu po ušima ili po stopalima..i sve tako nešto.opravdanje za nju je to da je bila mlađahna.lijepo, poslije plesa sam joj skrenula pažnju da taj oblik komunikacije nije prihvatljiv.eto, vele djeca da se više ne događa. i da, zabranila je za Božić da jedu kolače, da se ne udebljaju. i to smo prokomentirali. mislim da je važno da kad se dijete već povjeri roditelju da se ispita situacija(jer znamo da klinci vole i pretjerivati)pa ako se uvjeri u postojanje problema treba ga riješit, a ne gurnuti pod tepih

[Lord Byron]

Sincerely Yours kaže:

Samo u ovoj priči se borim s odlukom oko vrste i načina "zaštite"...
Al' sve sam bliže...

Sve se svodi na tri pitanja koja moraš postaviti sebi:
- jesi linetko tko je u stanju odraditi razgovor kao "postoji detalj koji ne valja", a ne kao "trenerica ne valja";
- je li trenerica netko tko je u stanju čuti izrečeno kao "postoji detalj koji ne valja", a ne kao "trenerica ne valja";
- jesi li netko tko popravlja svijet ili netko tko popravlja svijet svome djetetu (hm, nespretno formulirano, ali poslužit će ) - odgovor na ovo pitanje zapravo određuje i kakav će biti odgovor na prvo pitanje.

Generalno gledajući, u ovakvoj situaciji su "teoretski" moguće dvije krajnosti ishoda mogućeg razgovora (i paleta nijansi između njih): od treneričinog prosvjetljenja i idiličnih budućih treninga, pa do druge krajnosti - treneričinog nastavljanja po svome, uz opcionalnu "promjenu (nagore) statusa i tretmana" tvog djeteta. Prije konačne odluke, mudro je procijeniti kolika je vjerojatnost za svaki od tih teoretski mogućih ishoda u konkretnom slučaju konkretne trenerice.

[Lord Byron]

lea321 kaže:

ja sam trenericu zamolila...

Nisi napisala ishod te molbe i ishod komentiranja zabrane božićnih kolača.

[lea321]

ishod je bil da se na slijedećem treningu obratila curkama riječima "...naravno sve kolače koje su mame i bake ispekle pojedite, a kaj ne budete mogle donesite meni...." uglavnom, povremeno svratim na trening i vidim da je prilagodila način komunikacije. i ne spominje više...debele guzice...jer stvarno ni jedno dijete nije čak ni blizu debljine, sve mršavice.pa ne želim da mi netko dijete otjera u anoreksiju