Natrag   Forum.hr > Lifestyle > Zdravlje

Zdravlje Najvažnija stvar na svijetu
Podforumi: Žensko zdravlje, Stomatologija i oralna higijena

Odgovor
 
Tematski alati Opcije prikaza
Old 27.01.2008., 21:04   #1
Depresija

Mislim neznam kome drugom da se obratim.... Postalo je već neizdrživo...

Strah me vanjskog svijeta, svaku osobu koju god pogledam na cesti imam osjećaj da mi želi nauditi... Na dan doživim možda 25 promjena raspoloženja... Čas sam veseo, čas tužan, sumnjam u samog sebe, čak mogu reći da se mrzim... Više to nemogu podnositi... Imam osjećaj da me svi mrze. Svakim danom mi je sve gore i gore, sad su me i prijatelji počeli polako odbacivati... NEMOGU VIŠE KVRAGU SVE!!!

Moji starci to ne kuže... Vele mi to je tvoja glupost u glavi, ma kakva depresija. Hodi nekaj delat pa neš u depresiji a u tome je i problem da je to postalo tako jako da više ne mogu ni raditi ni ništa normalno obavljati, na praksi misle da sam poremećen... Kad god nekaj radim misli mi odlutaju i krivo napravim sve...

O curama da i ne govorim... Već sam se naviknuo da se izruguju iz mene i da prave budalu od mene zbog moje povučenosti a i izgleda... Više ne vjerujem u sebe ni u svijet oko sebe i mislim da ako tako nastavim da ću imati velikih problema sa društvom a uskoro i poslom...

Svi koji imaju nešto pametno za reći neka kažu...

A i ako nećete ništa reći shvaćam vas jer... Ljude poput mene nitko ne prihvaća...
kramo_17 is offline  
Odgovori s citatom
Old 27.01.2008., 21:35   #2
hey!
citam tvoj post i mogu reci da te djelomicno razumijem. pretpostavljam da ti ovih 17 u name-u oznacava godine, jel da? cime se inaca bavis u zivotu?
inace, pokusaj malo citati postove na drugim forumima (depresija) i u okviru foruma.hr na podforumu psihologija. vidit ces da ima jos dosta ljudi koji se osjecaju slicno kao i ti. nije to nista nenormalno ili neznan kakvo.
preporucila bi ti da odes popricati o svojim problemima i osjecajima s nekom strucnom osobom, psihologom ili psihjatrom.
lets go... is offline  
Odgovori s citatom
Old 27.01.2008., 22:35   #3
Quote:
lets go... kaže: Pogledaj post
hey!
citam tvoj post i mogu reci da te djelomicno razumijem. pretpostavljam da ti ovih 17 u name-u oznacava godine, jel da? cime se inaca bavis u zivotu?
inace, pokusaj malo citati postove na drugim forumima (depresija) i u okviru foruma.hr na podforumu psihologija. vidit ces da ima jos dosta ljudi koji se osjecaju slicno kao i ti. nije to nista nenormalno ili neznan kakvo.
preporucila bi ti da odes popricati o svojim problemima i osjecajima s nekom strucnom osobom, psihologom ili psihjatrom.
Ma za evo 4 mjeseca maturiram kao prodavač... U mojem je zanimanju vrlo bitan kontakt s mušterijama a pošto mi je psihičko zdravlje u banani ljudi gledaju na mene ko na čudaka jer jednostavno nemogu pozdraviti kupca, jer mi svi djeluju zlobno...

Ovo 17 je zastarjelo jer sam imal 17 godina dok sam se regal... Sad sam već punoljetan... NA ŽALOST...
kramo_17 is offline  
Odgovori s citatom
Old 27.01.2008., 23:43   #4
hello again!
smatram da je jedna od najbitnijih stvari koje tebi sada trebaju vjera u sebe i samopouzdanje. za stjecanje vjere u sebe potrebno je puno vremena i rada na sebi ali bi se trebalo isplatiti.
pozeljna je podrska okoline (roditelja i prijetelja) ali ipak moras shvatiti da te oni ne mogu u potpunosti shvatiti i da si sam najodgovorniji za sebe. to kroz sta sada prolazis je vjerojatno kriza koja se u blazem i manje blazem obliku desava svima, ali kao i sve ostale krize je rijesiva. postoji izlaz iz svake situacije! postoji odovor na svaki problem! mozda nije ocit ili nije ono sto mi zelimo da bude ali postoji.

dali ti ista od ovoga ima smisla?
lets go... is offline  
Odgovori s citatom
Old 28.01.2008., 00:54   #5
Istinu kažeš - tvoji starci to ne kuže. Na žalost, ali zaista ne shvaćaju, a očito ni ne mogu shvatiti.
I dobro da svoje raspoloženje pokušavaš podijeliti s nekim, makar tu na forumu.

Vjerojatno taj problem kod tebe je prisutan već dulje vrijeme. Možda bi i bilo najbolje da potražiš stručnu pomoć, tj da posjetiš psihijatra (samo usporedbe radi, svaki Amer koji imalo drži do sebe ima svoga, jer tamo to nije sramota nego potreba).
Meni tu izgleda kao da ima i fobije i prave depresije. Ali pretpostavljam da je ta ideja i tebi već pala na pamet pa svejedno nisi otišao, pa ćemo probati pomoći na drugi način.

Za početak ne da te svi mrze, to uopće nije istina. Ja sa sigurnošću mogu reći da te zapravo nitko ne mrzi. Bojim se da se ti sam po sebi osjećaš odbačen od svih i zato se javila ta iracionalna potreba da je bolje i da te mrze nego da te ignoriraju. Vjerojatno ti se čini da nemaš niti jdnog prijatelja, a moguće je i da se držiš podalje od cura iako te možda zanimaju. Osjećaj ružnoće nema nikakve veze sa stvarnim izgledom. On proizlazi iz vlastite nesigurnosti i neprihvaćanja sebe.

Kažeš da za par mjeseci ćeš maturirati i završiti školu. Meni se čini kao da se tvoj strah pojačava zbog toga.
Da li je to zbog ''zatvaranja'' jednog životnog poglavlja i neizvjesnosti koje dolazi s novim?
Mislim da li kad razmišljaš o tome da će ti škola uskoro završiti i da će neki ljudi pa i prijatelji nestati iz tvoga djelokruga pa te to još više plaši.
Možda je tebe strah nove situacije jer ti je nekad davno neka nova situacija, neka promjena donijela nešto neugodno i bolno. I nesvjesno si zadržao obrazac ponašanja.

Mene zanima još nešto, jesi li ti htio upisati ovu školu, ako ipak jesi da se nisi kasnije predomislio u vezi zanimanja?
Da ponovno možeš birati, koju školu bi sada upisao?
Što najviše voliš raditi?
Što uopće ne voliš raditi (ja ne koristim riječ mrziti)?
Gdje bi volio živjeti da imaš mogućnost to ostvariti?
Ima li netko kome još uvijek vjeruješ, za koga misliš da ti ne želi zlo?
U kakvoj sredini živiš?

Pokušaj odgovoriti ili se javi na pp ako ne želiš u javnosti.
Ako ti išta znači ja sam isto uz tebe. A bit će nas još.
ZEUSICA is offline  
Odgovori s citatom
Old 28.01.2008., 09:42   #6
aj ti psihologu.
A kakvi su to prijatelji koji te izbjegavaju kad si u lošem stanju. Baš bi te trebali ohrabrivati.
nećeš si puno sam pomoći. mislim da ćeš morati dobiti antidepresiv. mrzim to reći... ali to će te spasiti.
Michaela is offline  
Odgovori s citatom
Old 28.01.2008., 11:58   #7
Thumbs up

Od kud si? Ako živiš negdje u gradu ili blizu njega mislim da ti ne bi trebao biti problem otići kod nekog psihijatra! Ozbiljno! MIslim da je on jedini adekvatan za tvoj problem i da ti jedini može pomoći. Sigurna sam da tebi netko pothitno treba podići samopouzdanje i vjeru u ljude i život, a to može samo on. Depresija se vrlo lako izlijeći pogotovo ako nije uzela maha! Vjerojatno će ti prepisati neke tabletice, da ti vrate tvoje hormončiće u ravnotežu jer se radi poremečaja istih tako i osječaš! Nemoj se sramiti, učini to radi sebe. Ne bi vjerovao koliki se oko tebe tako osječaju, samo što to skrivaju. To nije bolest koja nije izliječiva! Oporavit češ se! Ako te roditelji ne razumiju, najbolje je da im ništa ni ne govoriš, jer će te samo sputati! Dovoljno si velik da i sam uradiš nešto za sebe! Glavu gore mačak, bit će ok!! Ali potraži pomoč, jer rješenje leži samo u tvojim rukama!!!
Riviera is offline  
Odgovori s citatom
Old 28.01.2008., 12:00   #8
MIslim da ti je Zeusica napisala jako dobar post. Ajd ga malo detaljnije proanaliziraj!! Cura ko da je psihologica?
Riviera is offline  
Odgovori s citatom
Old 28.01.2008., 23:07   #9
Quote:
ZEUSICA kaže: Pogledaj post
Istinu kažeš - tvoji starci to ne kuže. Na žalost, ali zaista ne shvaćaju, a očito ni ne mogu shvatiti.
I dobro da svoje raspoloženje pokušavaš podijeliti s nekim, makar tu na forumu.

Vjerojatno taj problem kod tebe je prisutan već dulje vrijeme. Možda bi i bilo najbolje da potražiš stručnu pomoć, tj da posjetiš psihijatra (samo usporedbe radi, svaki Amer koji imalo drži do sebe ima svoga, jer tamo to nije sramota nego potreba).
Meni tu izgleda kao da ima i fobije i prave depresije. Ali pretpostavljam da je ta ideja i tebi već pala na pamet pa svejedno nisi otišao, pa ćemo probati pomoći na drugi način.

Za početak ne da te svi mrze, to uopće nije istina. Ja sa sigurnošću mogu reći da te zapravo nitko ne mrzi. Bojim se da se ti sam po sebi osjećaš odbačen od svih i zato se javila ta iracionalna potreba da je bolje i da te mrze nego da te ignoriraju. Vjerojatno ti se čini da nemaš niti jdnog prijatelja, a moguće je i da se držiš podalje od cura iako te možda zanimaju. Osjećaj ružnoće nema nikakve veze sa stvarnim izgledom. On proizlazi iz vlastite nesigurnosti i neprihvaćanja sebe.

Kažeš da za par mjeseci ćeš maturirati i završiti školu. Meni se čini kao da se tvoj strah pojačava zbog toga.
Da li je to zbog ''zatvaranja'' jednog životnog poglavlja i neizvjesnosti koje dolazi s novim?
Mislim da li kad razmišljaš o tome da će ti škola uskoro završiti i da će neki ljudi pa i prijatelji nestati iz tvoga djelokruga pa te to još više plaši.
Možda je tebe strah nove situacije jer ti je nekad davno neka nova situacija, neka promjena donijela nešto neugodno i bolno. I nesvjesno si zadržao obrazac ponašanja.

Mene zanima još nešto, jesi li ti htio upisati ovu školu, ako ipak jesi da se nisi kasnije predomislio u vezi zanimanja?
Da ponovno možeš birati, koju školu bi sada upisao?
Što najviše voliš raditi?
Što uopće ne voliš raditi (ja ne koristim riječ mrziti)?
Gdje bi volio živjeti da imaš mogućnost to ostvariti?
Ima li netko kome još uvijek vjeruješ, za koga misliš da ti ne želi zlo?
U kakvoj sredini živiš?

Pokušaj odgovoriti ili se javi na pp ako ne želiš u javnosti.
Ako ti išta znači ja sam isto uz tebe. A bit će nas još.
Mislim da si s ovom postom pogodila u sridu, sve što si napisala stoji. SVE!!!

Pa da krenemo...
Osjećam se odbačen, prvenstveno je to zbog škole i jedino zbog škole. U osnovnoj sam imao jako puno prijatelja, oni su mi bili sve i ja njima. Bili smo ekipa... Otkad sam krenuo u srednju to se sve promijenilo...

Možda i ta mržnja prema samome sebi dolazi od toga što se otac prema meni nikad nije ponašao kao otac prema sinu. Ja i on nikad nismo imali baš PRAVI razgovor kao otac i sin (sad mi to više i ne treba ali dok sam trebao tog nije bilo). Ne da me tukao i maltretirao ili nešto slićno ali kako bi on često rekao: "dok si u mojoj kući igraš po mojim pravilima". ALI DOSLOVNO! Ono što je on rekao to sam ja morao raditi. Kad god mi je nešto rekao ja sam to učinio ali ja nikad nisam za njega dobar (uvijek sam propalica, drogeraš, budala, niškoristi). Nikad nisam protiv njega riječ rekao, nikad ga nisam uvrijedio, niti se drogiram niti pijem a to dal sam budala i niškoristi zbog njega više nisam ni sam siguran...

Dok sam se upisivao u srednju morao sam se upisati za prodavača jer u protivnom mi je rekao da mu se ne vraćam kući... Za mene nema posla koji ne volim i koji volim raditi jer s tom njegovom dresurom mi je svejedno dal moram po dvorištu ćistiti govna, cijepati drva ili s njim zaklati svinju od 110kg...

Mislim da mi je prekretnica u životu bila srednja škola... Dok sam krenuo u srednju prvih dana nisam s nikim baš previše pričao, no i dok sam pričao svi su se prema meni odnosili tako da više nisam ni želio pričati ("daj seljak šuti, kaj se ti javljaš" i tom slićno jer ovi iz grada misle da su više vrijedni zato kaj su iz grada a zapravo su budale i veće seljačine nego ja ali ni to me više ne j..e) tako da danas ne govorim ništa osim ako me neko ništa ne pita... Znam smatraju me štreberom i bedakom ali još ta 4 mjeseca ću izdržati. Tu je još povrh svega bila i jedna osoba koja mi je zagorčavala život (ne fizički nego psihićki a i sami znate da riječ boli više od maća) tako da u razredu neću više pretjerano pokazivati svoje emocije. Dok se drugi smiju ja se samo malo osmjehnem ili se uopće ne osmjehnem... To je sada preraslo tako da i među prijateljima samo šutim...

Nesiguran sam u sebe zato jer je to kriv moj stari. Kad god je vidio da nešto radim krivo onda se izderao na mene umjesto da mi pokaže kako se nešto radi. Sad kad god treba nešto napraviti izgledam kao neki luđak, počnem se znojiti i neugodno mi je i strah me da krivo ne napravim jer se sjetim dernjave i epiteta: drogeraš, niškoristi itd.)

Jednom prilikom dok mi je pukao film rekao sam mu sve u facu ali onda se izderao na mene ko na najgoru životinju (nema tu fizičkog nasilja ali tu je to verbalno koje ja više nemogu slušati), bolje da vam ne velim kaj mi je sve nagovoril... ("Kaj bu meni jedan 17-godišnjak prodike držal i pameti me vučil"). Uglavnom moram se pomiriti da nemam pravo glasa.

Sad mi je več počel govoriti da dok se zaposlim da ću morati dići kredit da kupimo auto... DIĆI ĆU JA KREDIT ALI NE ZA AUTO NEGO ZA STAN, da ga više nemoram slušati...
kramo_17 is offline  
Odgovori s citatom
Old 29.01.2008., 01:44   #10
Čuj nisi mi odgovorio na sva pitanja ali na mnoga jesi.
Teško je ovako kad nema direktne komunikacije među nama, zato je odlazak psihijatru dobro rješenje. Ono ti pričaš ili odgovaraš na pitanja i on zna da je na pravom tragu. ovako ja moram 'pogađati'. Al' bumo se probali snaći.

Stekla sam dojam da si jako inteligentan i dobrih karakternih osobina. Bez obzira na sve, bio si i poslušno dijete. Uopće ne mislim da si lud, samo mislim da objektivno imaš puno problema i da ih podsvijesno želiš riješiti.

Kažeš da su tvoji problemi nastali polaskom u srednju školu koju je odabrao tvoj otac. Pitala sam te što si ti htio upisati, odnosno što voliš raditi, a što uopće ne voliš raditi. Na žalost nisi mi odgovorio, zapravo si napisao da sve znaš raditii ako treba radiš, ali to nije to.
Dakle, odgovori mi na pitanja koja sam te pitala, vidiš li i sam koliko ti je teško to samo izgovoriti, a kamo li napraviti. A to predstavlja koračić tvoga napredka.
Ako ti je teško ili ti se čini da ti ništa ne pada na pamet, a ti lijepo uzmi papir i olovku i ispisuj sva zanimanja i poslove koja ti padnu napamet. Nije bitno što je za njih možda potreban faks. Drugi put ću ti dati zadatak u vezi s tim.

Zovu te štreberom, imaš lijep stil pisanja, na forumu si.... prije bi netko kad bi trebao pogađati rekao da si pjesnik nego seljak ili prodavač. Po meni imaš potencijala za ostvariti ciljeve, samo trebaš ih postaviti.

Ne znam imaš li brata ili sestru, ako imaš kakav je bio odnos tvoga oca prema njima. Je li se samo prema tebi onako ponašao ili i prema bratu... ili prema svima (ako nisi jedinac).
Možda te nije fizički zlostavljao,ali ipak te zlostavljao. Na žalost to je i gore jer ne ostavlja vidljive masnice, ali ostavlja tragove na duši. Neću protiv oca govoriti jer i nije više važan. I on je jadan na svoj način jer se ponašao tako jer drukčije nije naučio. Možda se njegov netko tako ponašao prema njemu. Ti si sam puno toga osvijestio i ne trebaš imati straha da ćeš jednoga dana biti kao on.
Na žalost stradalo ti je samopouzdanje. I koliko god se trudiš njemu nisi dovoljno dobar.
Ali, kramo, nije on jedini sudac u tvome životu, jedina osoba koju trebaš zadovoljiti. Postoje i drugi ljudi, ne samo u tvome selu (metafora).
Obitelj je jako važna u svojim vrijednosnim sudovima, a onda te sudove počnu donositi i drugi ljudi, iz sve šire naše okoline.
Najprije, možda te prijatelji i nisu odbacili ali to je tvoje viđenje njih. Ipak moramo priznati da ponekad imaš malo iskrivljenu sliku svoje stvarnosti. Ja npr - iako te ne poznajem, meni si nekako drag - i nije to sažaljenje, prije divljenje zbog mnogo stvari. napisti ću samo ono opipljivo- čistiš govna po dvorištu, cijepaš drva, učestvuješ u svinokolji, ... što god treba. A sigurna sam da ima još toga što radiš, a tvoj otac to ne zna raditi.

Ono loše što ti se dešavalo upisom u srednju školu bila je posljedica potisnutog bijesa ali i nemoći jer se nisi mogao oduprijeti očevoj nakani. Realno gledati nisi mogao, al eto desilo se da si se našao u toj školi iako to nisi želio i onda počinješ mrziti sebe jer ne želiš mrziti oca.
I sve što se dalje dešavalo je školski primjer pa neću pretjerano analizirati. Naravno da se i u školi morala desiti još jedna osoba koja će te psihićki zlostavljati. Seljačina će uvijek biti u životu samo što ih u jednom trenutku nećemo više niti primjećivati koliko će nam značiti. Možda ne želiš pokazivati emocije ali one sigurno ne bi trebale biti razlog d se stidiš. Nije dobro da se nastaviš distancirati od prijatelja i da samo šutiš.
Samo za informaciju, suprotno nekim predrasudama neka istraživanja su pokazala da su povučeni muškarci vrlo privlačni ženama.
Silan strah od neuspjeha, tj. da ćeš nešto loše napraviti doslovno je matrica za neuspjeh. Ono što vizualiziraš to na kraju i ispadne.
Eto na kraju si napisao za stan, a to je predobar cilj.

Čujemo se. Tj. pišemo se.
ZEUSICA is offline  
Odgovori s citatom
Old 30.01.2008., 23:48   #11
eto osobnost koju si ti izgradio je tipična osobnost koja se jednostavno dogodi kada nemaš roditeljske ljubavi...nisko samopoštovanje, izoliranje od društva, asocijalno ponašanje itd. vrlo često tu se razvija i borderline tj. granični poremećaj ličnosti..
tu si sam jednostavno ne možeš pomoći. kao što već i navodiš u raznim životnim situacijama kroz glavu ti prolaze te njegove riječi tj. uvrede i ako se ne trgneš partiti će te to zauvijek. nećeš moći normalno funkcionirati.
ja sam sa svojih 16 god bila u sličnoj situaciji. i shvatila da si kao tako mlada osoba ne možeš sam pomoći.
jednostavno imaš puno materijala za psihologa, tj. stručna pomoć ti je neophodna.
sretno!
jelena-85 is offline  
Odgovori s citatom
Old 31.01.2008., 00:37   #12
kramo_17, odi liječniku opće prakse, i nek ti da uputnicu za psihijatra... mislim da će ti biti jako korisno... moja frendica je išla radi hipohondrije (to im je u obitelji) i svi se uspješno liječe...

Također, možda ne bi bilo loše da odeš na jogu ili meditaciju neku jer to smiruje... imaš i tečaj umijeća življenja za mlade... ja na tome nisam bila, ali su pričale frendice. navodno je jako zabavno, neke igre, zezanje, a vježbe iz joge umiruju um, izoštravaju koncentraciju i osvježavaju... i kad to jednom naučiš, ostane ti zauvijek
nutshellb is offline  
Odgovori s citatom
Old 31.01.2008., 12:42   #13
ti si jako jako inteligentan decko!!!!
dobar razgovor bi ti puno pomogao, bas mi je zao sto nisi upisao neki drugi smjer, nesto ozbiljnije, mislim ne zelim omalovažavati trgovce, ali mislim da si mogao puno više,
i želim ti da se što prije osamostališ, jer živjeti pod krovom oca, kad si vratiš samopouzdanje (a možeš jer si pametan), stvarati će velike konflikte izmeđi vas dvojce..
ice anchy is offline  
Odgovori s citatom
Odgovor


Tematski alati
Opcije prikaza

Kreni na podforum




Sva vremena su GMT +2. Trenutno vrijeme je: 04:26.