Druga ste žena svom muškarcu - s čime se sve nosite?

[poison.Ivy]

Xanthe kaže:

Ja sam ta kćer. I nosim se sa svime time kao i oduvijek- tko te što pita, na tebi je da se navikneš.

draga, žao mi je.

imam jako slično iskustvo - bilo je i kod mene "tko te što pita" dok nisam odrezala i njega i novu familiju iz života. u potpunosti.

pa da vidiš kako su se stvari promijenile, a na tvojem bih mjestu zabranila dolazak i njemu i gospođi. ne treba ti to sranje i to super duper društvo - samo te truju iz dana u dan. i zapamti - dala mu je ultimatum jer je znala da može, a to ti sve govori o njemu kao čovjeku... neugodna spoznaja, znam.

Lapis Lazuli1 kaže:

Na meni je da se potrudim ostati normalna prema njima.

to je to - dostojanstveno, polako... ostani fokusirana na ono što je bitno. znam da je užasno teško jer u takvim situacijama i najzrelije osobe polude, ali pusti... ne možeš s njom nego na ignore, vjeruj mi.

kako djeca budu veća, to ćete sve manje i manje komunicirati s njom - neka ti to bude utjeha. neće ti zauvijek biti u životu.

[Xanthe]

Živim na dovoljno kilometara udaljenosti od svih već 10 godina, a moj odnos s njim u zadnjih 15tak je bio svakakav, par godina dobar, par godina nikakav.
Nadam se da će moja buduća djeca imati obitelj kakvu zaslužuje svako dijete, samo mi je to važno.

[Lapis Lazuli1]

lika daroš kaže:

A zasto ti prva dijeli kurve? Jesi li se spetljala s muzem dok je jos bio u braku? Kao sto je vec netko prije spomenuo, to uvelike definira odnos prve i druge zene i ja osobno s takvom ne bih voljela imati veze.

Ja sam došla godinu poslije razlaza i njegovog odseljenja.

[Lapis Lazuli1]

Complicated kaže:

ima prokletih gadura, al mene bi puno više razočarao vlastiti otac...

Ima prokletih gadura "drugih" i ima i vrlo normalnih drugih.
Kao i prvih.

Ali vlastiti otac je zakazao do kraja.

[lea321]

ja sam "prva" i nemam problem s "drugom" za sve što se događalo između mene i bivšeg nije odgovorna treća osoba. no treba puno vremena i sam sebi čovjek treba moći priznati da očito nije bilo pravo vrijeme ni osoba. s drugom sam u sasvim ok odnosima, obzirom da smo zbog djece bile u kontaktu i danas kad su odrasli mi kad se vidimo u gradu bez problema sjednemo na kavu. to je žena koja je na kraju ipak osoba koja je njima kuhala i prala dok su dolazili kod oca i brinula o njima kao i o svojoj djeci. ali ništa ne ide na brzinu i na silu. vrijeme. treba si dati vremena. to su odnosi koji se ipak grade za cjeli život

[Lapis Lazuli1]

lea321 kaže:

ja sam "prva" i nemam problem s "drugom" za sve što se događalo između mene i bivšeg nije odgovorna treća osoba. no treba puno vremena i sam sebi čovjek treba moći priznati da očito nije bilo pravo vrijeme ni osoba. s drugom sam u sasvim ok odnosima, obzirom da smo zbog djece bile u kontaktu i danas kad su odrasli mi kad se vidimo u gradu bez problema sjednemo na kavu. to je žena koja je na kraju ipak osoba koja je njima kuhala i prala dok su dolazili kod oca i brinula o njima kao i o svojoj djeci. ali ništa ne ide na brzinu i na silu. vrijeme. treba si dati vremena. to su odnosi koji se ipak grade za cjeli život

Ovo je lijepo za čuti i svaka čast. Vjerujem da ne dolazi preko noći i treba puno vremena- a koliko je to vremena? Znam da je individualno ali kroz godine se može nanijeti i puno štete kad su djeca u pitanju..

Zašto nemamo više "drugih"..?
Zanimljivo je čuti iskustva i djece u takvim situacijama i prve-svakako savjet dobrodošao ali druge se ne javljaju..?

[Xanthe]

Lapis Lazuli1 kaže:

Ali vlastiti otac je zakazao do kraja.

Je, još davno, ali njemu je uvijek važnije biti zaljubljen, nego dijete.
U biti to i je čest savjet na forumu.
Samo sam ostala šokirana da mu netko u tome daje podršku.

[Carla Marx]

Ja sam druga žena, došla nakon 3 godine njegovog soliranja i veze njegove bivše veze s dečkom koji ju je i potaknuo da izađe iz braka (koji ionako nije bio dobar, tako da je njemu i laknulo na neki način, da dijete više ne mora gledati te svađe). Mi nemamo dijete, oni također nemaju dijete, dakle samo jedno zajedničko dijete od mog muža i njegove bivše.

Moj se muž dobro slaže s novim dečkom od njegove bivše, kaže da mu je najbitnije da je ok osoba, što i je, te da je dobar prema maloj, što također jest.

Njegova pak bivša je najprije ignorirala činjenicu da ja postojim, pa je maloj pričala neke stvari o meni (izmišljene) koje mi je curka prenijela, a nisu zvučale baš dobronamjerno, no srećom je mala predobro dijete i ako joj je netko simpa, nema šanse da je netko okrene protiv te osobe. Onda je jedno vrijeme pričala kako je samo bitno da sam ok prema maloj, što i jesam. Nakon toga se pokušala sprijateljiti sa mnom i ja sam to prihvatila jer sam htjela imati dobre odnose s njom, zbog djeteta, no prvi put kad je bila neka rasprava između mog muža i nje i ja nisam stala na njenu stranu (jer zbilja nije bila u pravu) me izvrijeđala pred mojim mužem (ja nisam bila ni prisutna) i sad više nemamo nikakav odnos, a i nisam više pozvana ni na što, a da se tiče curke.

Stvarno joj nisam ništa skrivila niti uputila ijednu ružnu riječ, a jedini razlog njenog takvog ponašanja pronalazim u tome da imam ok posao za koji ona misli da sam plaćena puno više nego što jesam, a ona je nezaposlena i u tome da je moj muž sad ipak manje dostupan (živimo na drugim krajevima grada, dijete je starije, ima koma radno vrijeme) nego prije (kada je i nju vozio negdje ako je trebalo i doslovno je uskakao svaki dan, ali i dijete je bilo manje, pa je to logično). Ne znam jel očekuje da dajem nekakve dodatne novce ili što je problem, ali često spomene mom mužu da je njemu super, kak se on dobro snašao (on ima ne baš dobar i dobro plaćen posao), kak ja dobro zarađujem, da bi ga ona mogla tužiti za još novaca i slično, iako ona ne živi nimalo loše - stambeno je i financijski zbrinuta s drugih strana.

Ona kao osoba mi nije simpatična, iako smo vršnjakinje nemamo apsolutno nikakvih dodirnih točaka, ali stvarno sam bila spremna izgraditi odnos s njom jer je curka u dobi kada joj jako treba stabilna okolina.

Je li lako - nije. I tu nije problem samo bivša (iako je najveći problem ona, srećom rijetko u zadnje vrijeme), nego i nekakav odnos njegove obitelji, logistika, planiranje, njegovo radno vrijeme, financije, cijeli sklop okolnosti.

Zbilja volim muža, ali da sam tada znala sve što znam sada, nisam sigurna bih li se opet upustila u to. Iako sam i ja dijete razvedenih roditelja i imala sam očuha koji mi je bio sto puta bolji od biološkog oca.

[Tze]

Mi, ja, imamo ok odnos s bivsom. U biti nam je situacija takva da taj odnos kosta, tj. dijete je kod nas iako tako nije na papiru, a muz bivsoj uredno placa alimentaciju. U neku ruku vuk sit a ovce na broju, s obzirom da smo nas dvoje mutili dok je on bio u braku.

Meni je ispocetka tesko padala takva postava stvari, jer maleni prvotno nije toliko cesto bio kod starog i nisam tako ni ocekivala da ce zivit s nama, a bog zna da ne znam s djecom nit me zanimaju pa je bilo uhodavanja i prilagodbe dosta i s moje strane.
Sada smo stvarno odlicni prijatelji iako mi nekad dodje bas naporno jer sam u biti preuzela sve obveze njegovih roditelja kako mu tata ima duge i neredne smjene a mama se ni ne javi po 10ak dana, ali moram priznat da mi je bas drago sta me istinski uvazava i cijeni. Nisam to ocekivala, nije lako, uz malu bebu pogotovo, ali kad cujem svakakve nesretne price stvarno se trudim olaksat mu i uljepsat koliko god mogu i neskromno priznajem da sam ponosna sta je vidio u meni sigurnost i oslonac, to mi je bas ogromno priznanje i uostalom potvrda da cu i svome malenom bit dobar roditelj.

Zlih jezika i uplitanja sa strane nema, i njegovi roditelji i prijatelji, a i vice versa, su me super prihvatili kad su me upoznali, ma islo nam je zapravo stvarno sve glatko s obzirom da smo bili preljubnici, ni nemam sad neki bitan doprinos na ovu temu.

Ali da, eto imam nazalost blisku prijateljicu kojoj se sve zakompliciralo, njegovi su ga se odrekli, dijete nece da cuje za njega, izbacili ga iz obiteljske firme, svasta nesto a bivsa mu je bez pretjerivanja manipulativna ludjakinja i covjek je htio pod svaku cijenu maknit se od nje. Ne znam u takvim situacijama je li gore ostat u takvom paklu ili ic u onaj u kojem ostajes bez djeteta. Ruzne price pise zivot nekad.

[My little angel]

I ja sam druga žena. Mi smo krenuli vise od 5 godina nakon rastave. Prvo je sve kao štimalo ali kasnije se malo uzdrmalo. Pogotovo kada sam ja ostala trudna nakon nekoliko godina braka e onda je bilo da to nije u redu prema njegovoj djeci...... neke gluposti na tu foru a njegova djeca već tada bila punoljetna. Pa je meni bilo jednostavnije te neke osobe maknuti iz svog života kao i svekrvu koja je uvijek nešto kuhala. Moj muž ima naravno vidanja sa njima i druženja ali ja ne zelim vise imati kontakte sa njegovima. Previše puta sam pružila priliku ali morala sam i ja reci da je dosta. A ovo oko moje trudnoće je prelilo času valjda sam da njima udovoljim trebala na abortus ići. Ali evo ja imam svog bebaca koji mi je centar svijeta a svi drugi ljudi su mi manje važni u životu ili potpuno nevažni.

[Jaya]

Mi smo prohodali 5 godina nakon njegovog razvoda. Slicna prica kao kod Karle, sve 5 dok se nismo ozenili. U startu se nije mijesala, ja sam s malom igradila prijateljski odnos a nakon braka kurslus. Smetalo joj moje druzenje s malom, ponavljala joj da sam joj nitko i nista, da nisam obitelj i sl sranja..
Godinu iza smo zatrudnili i danas se seke obozavaju Bivsa nije prisutna u nasem zivotu i pokusavamo ju ignorirat kolko ide i zivjet svoj zivot. Nakad je tesko al klapamo. Pozitivno je sto se mala uklopila u nas zivot i osjeca da smo obitelj, nevezano uz mamine upade. Ne komentiramo pred njom mamu i trudimo se ukljucit ju u sve. Dijete nije bedasto, vidi da je dobrodosla i voli k nama.

[Lapis Lazuli1]

Moj dojam je da prve nisu zadovoljne ako djeca prihvate drugu..sretnije bi bile da djeca mrze i na tome i rade na neki način. A suprug je taj koji nikad nije u redu- ako ne viđa djecu onda je kreten koji je zanemario, ako viđa-onda je problem kad ih viđa, gdje ih viđa i ne daj bože da ih viđa u društvu druge. Mene brine što kad dođu naša zajednička djeca jer slušam da se tek tada rade problemi.

[sama45]

Lapis Lazuli1 kaže:

Moj dojam je da prve nisu zadovoljne ako djeca prihvate drugu..sretnije bi bile da djeca mrze i na tome i rade na neki način. A suprug je taj koji nikad nije u redu- ako ne viđa djecu onda je kreten koji je zanemario, ako viđa-onda je problem kad ih viđa, gdje ih viđa i ne daj bože da ih viđa u društvu druge. Mene brine što kad dođu naša zajednička djeca jer slušam da se tek tada rade problemi.

Teško da će prva biti zadovoljna ako je druga bila uzrok raspada braka. Ali ako je druga došla nekim "normlnim" slijedom ja ne vidim problem.

I sama sam prva, i sretna sam ako su djeca sretna, a vidim da je tako i kod mojih prijateljica koje su razvedene.

Imala sam već dvije "druge", prva je bila OK, kako mi se činilo, nisam ju upoznala, a ni djeca, ali smo znali da postoji ( iz nekih svojih razloga bivši ju je tajio, ili ona nije htjela, ne znam). Tada se viđao sa djecom, bilo je sve OK.

Druga "druga", to je bio raspad sistema, ta je radila na tome da sve razjebe, i uspjelo joj je. Bivši nije dvije godine pitao za djecu....iako ne okrivljavam nju, on je za to kriv. Na kraju je i njemu napravila sranje i postala je bivša....

Tako da kao i u odnosu sa svekrvama, najveću ulogu tu ima taj bivšo-sadašnji partner. Sve će biti kako on postavi, jer sitna podbadanja ubrzo prelaze u velike probleme.

Druga je stvar što se muški obično papkasto povuku, pa puštaju da se dogode sitacije do kojih ne bi smjelo doći, a vjeruj mi da tu najviše pate "bivša djeca", to je onda zatvoreni krug, nesretna djeca- ljuta mama (bivša žena)....

Postaviti stvari na svoje mjesto, da se zna ko je kome što, i da se toga svi drže. Ako su ljudi normalni sve je OK, ali ako nisu, što je često, onda ima puno problema dok se odnosi ne urede. Tako da je najbolje ne plesti se u odnos njega i bivše, tolerirati "bivšu" djecu, i mislim da bi sve trebalo biti OK.

Kako ja volim reći, sve dođe na svoje . ali je bolje da to bude bezbolno

[luca]

ja sam treca
i ja i muz imamo normalne i prijazne odnose sa bivsim zenama, i dapace prijateljski odnos s mojim bivsim muzem i njegovom zarucnicom. s njima smo bas dobri, druzimo se privatno, idemo van itd.

ponekad je bilo komplicirano uglavnom logisticki (3 djece, prva zena u drugoj drzavi, decki zive s nama, curka 50:50 vremena s nama:mamom) i to je znalo dovesti do tenzija, ali muz je uvijek igrao centralnu ulogu u nalasku rjesenja. naravno da je i mene ukljucivao u sve procese jer se radi o mom zivotu kao i o njegovom, ali mislim d je sve skupa uvijek dobro i prilicno lako funkcioniralo.
klinci su super, stariji sin odrastao i prilicno samostalan u istoj drzavi sad gdje mu je i mama (ne zivi u istom gradu) ali je bolestan (sizofrenija) i to je narusilo odnose sa svim clanovima obitelji nazalost. ali ide koliko dobro vec moze. mladji je super, ima vec 20 godina i studira u trecoj drzavi, cesto dodje u posjetu i mi njemu i on je moja beba. jutros sam ga poslala mami u posjetu pa mi je slao puse iz vlaka ile moje: najmladjoj je 15 godina i kad je kod nas je super, draga, dobra, vesela, hoce se druzit, prica nam sve zivo. kod mame zeza, svadja se s njom, deru se jedna na drugu... valjda su preslicne ili nesto, obje malo smusene.

nekad mi dodje da kolutam ocima kad me njena vlastita majka tjedan dana prije rodjendana pita da joj javim kaj ona hoce za rodjendan. ja sam zapamtila sve sto mi je rekla, kupila poklone u ime nas i bake (ne moram vise u ime brace, sad su dovoljno sabrani da sami to obave), poslala majci popis svega mjesec dana unaprijed i onda ona izgubi info... argh. ne mislim da cemo ikad biti frendice ali smo prijateljski raspolozene, cestitamo si rodjendane i blagdane, saljemo sitne poklone i iskreno joj zelim sve najbolje jer je ona mama moje vikingice i zelim da imaju dobar odnos medjusobno i sa svima nama.

isto mislim za prvu zenu, ona mi je dalje pa ju rjedje vidim, ali se cujemo mailom ili smsom povremeno, isto si cestitamo itd, i ona mi je nesto slicnija (organiziranija i manje smusena ) tako da mi je s njom lakse kad se nadjemo na obiteljskim okupljanjima, po stilu si bolje pasemo (ona, baka, muz i ja nekako lako kliknemo u konverzaciji pa automastki ispadnemo team). mladji sin je imao fazu kad smo zivjeli u usa da se svadjao s njom (oboje znaju biti teski i tvrdoglavi) i nije joj htio ici u posjetu itd, pa sam uglavnom ja bila diplomatska intervencija (oca su oboje shvacali puno manje ozbiljno nego mene, ne znam zasto). sad su vec par godina u dobrim odnosima i vide se i jako sam sretna zbog toga jer mislim da je to jako vazno za njegov (i njihov) normalan razvoj: da znaju svi troje da su voljeni i pazeni i mazeni, bez obzira tko kada bio u braku s kime.

poanta price: sve je izvedivo (cak i ako zvuci komplicirano kao moja situacija) ako su odrasli ljudi u toj prici razumni i iskreno zele dobrobit djece, a ne inate se i ne guraju svoj ego u prvi plan.

[Jaya]

Lapis Lazuli1 kaže:

Moj dojam je da prve nisu zadovoljne ako djeca prihvate drugu..sretnije bi bile da djeca mrze i na tome i rade na neki način. A suprug je taj koji nikad nije u redu- ako ne viđa djecu onda je kreten koji je zanemario, ako viđa-onda je problem kad ih viđa, gdje ih viđa i ne daj bože da ih viđa u društvu druge. Mene brine što kad dođu naša zajednička djeca jer slušam da se tek tada rade problemi.

Ti nam nisi napisala sto tebe muci s bivsom?
Mogu ti rec da kad dobijes dijete, manje ces mozgat o upadima a vise se fokusirat na izgradnju svoje obitelji.
Puno ovisi o tvom partneru. Moj neda blizu nas od kad imamo bebaca. Tu je pao dogovor izmedju nas - da mi ne prenosi njena sranja dok sam trudna. Trudnoca je bila mirna. Jel zato jer nije pricao ili se nije mijesala, ne znam i nije me briga.
Prisutna je kroz njihovu malu ali pokusavamo drzati distancu. Nekad ide, nekad nas zaskoci

[Lapis Lazuli1]

Jaya kaže:

Ti nam nisi napisala sto tebe muci s bivsom?
Mogu ti rec da kad dobijes dijete, manje ces mozgat o upadima a vise se fokusirat na izgradnju svoje obitelji.
Puno ovisi o tvom partneru. Moj neda blizu nas od kad imamo bebaca. Tu je pao dogovor izmedju nas - da mi ne prenosi njena sranja dok sam trudna. Trudnoca je bila mirna. Jel zato jer nije pricao ili se nije mijesala, ne znam i nije me briga.
Prisutna je kroz njihovu malu ali pokusavamo drzati distancu. Nekad ide, nekad nas zaskoci

Ima svega, kako koji period, ponavljam ja sam došla kasnije jer negdje je bilo da "kurva" upućivanje ima svoje razloge ako se upleteš dok brak još traje.
Ima kajli ima sputavanja i ucjenivanja djecom, što se novava tiče ne znam koje granice postoje i da li postoje, mi smo pod kreditima, ona nije ni pod jednim jer je on tako rješio kad je odlazio što se tiče financijske situacije da bude mirna kao. Apsolutno negiranje mene i dalje iako su djeca kod nas i sve češće. Ono što mene najviše muči kako se postaviti prema djetetu koje je vrlo sramežljivo i jasno mu je tko sam i šta sam ali "nije mu jasno" sigurno do kraja. Dijete ima 10 godina. Da li je tko pričao otvoreno o situaciji u kojoj smo se svi našli ili se najbolje "praviti lud" i biti prirodan i prema djeci ljubazan i nastojati dati sve od sebe? Negdje sam čula savjet da im treba reći da nitko neće i ne želi zamjeniti majku- mislim ni ne ponašam se tako ali da li to treba naglasiti? Bivša je, između ostalog, slala poruke da se maknem od njihove djece. Valjda bih trebala spavati na cesti kad su kod nas, ne znam..

[hardy]

Lapis Lazuli1 kaže:

Ima svega, kako koji period, ponavljam ja sam došla kasnije jer negdje je bilo da "kurva" upućivanje ima svoje razloge ako se upleteš dok brak još traje.
Ima kajli ima sputavanja i ucjenivanja djecom, što se novava tiče ne znam koje granice postoje i da li postoje, mi smo pod kreditima, ona nije ni pod jednim jer je on tako rješio kad je odlazio što se tiče financijske situacije da bude mirna kao. Apsolutno negiranje mene i dalje iako su djeca kod nas i sve češće. Ono što mene najviše muči kako se postaviti prema djetetu koje je vrlo sramežljivo i jasno mu je tko sam i šta sam ali "nije mu jasno" sigurno do kraja. Dijete ima 10 godina. Da li je tko pričao otvoreno o situaciji u kojoj smo se svi našli ili se najbolje "praviti lud" i biti prirodan i prema djeci ljubazan i nastojati dati sve od sebe? Negdje sam čula savjet da im treba reći da nitko neće i ne želi zamjeniti majku- mislim ni ne ponašam se tako ali da li to treba naglasiti? Bivša je, između ostalog, slala poruke da se maknem od njihove djece. Valjda bih trebala spavati na cesti kad su kod nas, ne znam..

To sve moras rjesavati sa svojim muzem. On je taj koji mora objasniti i djeci i bivsoj tko si i sto si u njegovom zivotu i postaviti granice.
Mene malo vise muci ta tvoja opsjednutost svime time?
Ja sam i druga i prva kad pogledas....uopce ne razumijem tu tvoju potrebu da sa svima budes super.
Djeci daj vremena da te prihvate...budi podrska njihovom ocu...a za nju ne razbijaj glavu.
To ona upravo i zeli.
Samo izostanak tvojeg samopouzdanja moze njezinu manipulaciju uciniti bitnom...inace...uzalud joj trud sviraci

[Lapis Lazuli1]

harderfaster kaže:

To sve moras rjesavati sa svojim muzem. On je taj koji mora objasniti i djeci i bivsoj tko si i sto si u njegovom zivotu i postaviti granice.
Mene malo vise muci ta tvoja opsjednutost svime time?
Ja sam i druga i prva kad pogledas....uopce ne razumijem tu tvoju potrebu da sa svima budes super.
Djeci daj vremena da te prihvate...budi podrska njihovom ocu...a za nju ne razbijaj glavu.
To ona upravo i zeli.
Samo izostanak tvojeg samopouzdanja moze njezinu manipulaciju uciniti bitnom...inace...uzalud joj trud sviraci

Ma ne mogu reći da razbijam glavu, nema smisla od toga to sam svjesna, htjela sam samo vidjeti različita iskustva, a ima ih. Kako se tko ponio i nosi sa svime što takav život nosi.

[luca]

lapis, ja sam uvijek za normalan, prijateljski, topli i otvoreni razgovor. naravno prilagodjen djetetu od 10 godina. normalno je da ima pitanja i da ne zna kako ti prici, tebi kao odrasloj i iskusnijoj osobi je lakse nego njoj. i ne mislim da je bas sve na ocu. tata mora takodjer pricati s njom, ali nju vjerojantno zanimas i ti, kao ti, kao osoba. zamisli kako bi tebi bilo da si mala, zbunjena, dolazis tati u posjetu i njegova zena gradi distancu. meni to zvuci lose i okrutno.

nista na silu, i nista brzo. popricaj s muzem o tome sto i koiko misli reci on, i nemoj od toga raditi neki veliki govor, nego polako i postepeno gradite bliskost dok ne znam, radite si pletenice (pricaj joj kako je tebi mama/seka/frendica/baka radila pletenice) ili lakirate nokte ili odete na sladoled ili u park ili na neku aktivnost, setnju, sport. jednostavno se druzite i pricajte i imaj iskreni interes za nju pa ce ona imati i interes za tebe. ona dolazi vidjeti tatu, ali tata mozda nije dostupan svaku minutu i neke stvari mozete raditi i u troje, a neke mozete i vas dvije same. ne misli o tome sto njena mama misli ili govori. misli sto je najbolje za djevojcicu.

[Jaya]

Lapis Lazuli1 kaže:

Da li je tko pričao otvoreno o situaciji u kojoj smo se svi našli ili se najbolje "praviti lud" i biti prirodan i prema djeci ljubazan i nastojati dati sve od sebe?

Ja nisam. Brijem da su djeci tlaka "ozbiljni razgovori" kao i muškarcima
Nekako smo se zbližile kroz igru, razgovor, postepeno..
Brzo je shvatila da joj ja ne govorim da treba napisati zadaću nego tata, ja ju ne sprašim na tuširanje/spavanje/od tv-a već tata. On odgaja a ja sam mu podrška.
Zove me teta, pa sad joj to bedasto pa imenom. Pustim je kako je njoj lakše ali se zezamo sa hrpom nadimaka.

Isto je bilo naputaka od mame da mene ne treba slušati, da joj nisam obitelj, da joj ne smijem zapovjedati i slične gluposti. Ali ne meni direktno nego maloj. Nisam reagirala a mala je vidjela i sama da toga i nema između nas dvije pa nije ni reagirala negativno.

Sad kad ima seku još smo si i bliže. Pomaže mi, zajedno se smijemo maloj i njih dvije se stvarno vole. Rekla mi je da ju ne želi zvati POLUsestra kako mama veli već da je njoj SEKA i gotovo. To mi je bitno, taj odnos između njih dvije