Roditelji, problemi u školi i ljubav

[kohortaš]

Lord Byron kaže:

Kakav konkretan "pritisak" stvara roditeljev odlazak na informacije?

Zanimljivo pitanje. Pa u predhodnom tekstu je vidljivo iz napisanog, ali probat ću biti jasniji.
U toj dobi djeca već trebaju imat izgrađen osjećaj za odgovornost i obaveze, kao i osjećaj za to kada je nešto ok a kada to nije. Naravno to se u djecu ugrađuje od malena, učeći ih, a kasnije to stjeću i iskustvom iz različitih životnih situacija. No to je široka tema i o tome su pisane mnoge knjige. Djete koje učimo od malena takvim situacijama jako dobro će na njega djelovati odlazak na informacije i javit će se u njima osjećaj odgovornosti (naravno ako su to naučili od malena). Mislim da je jasno što želim reći. I našim odlaskom na informacije (sama riječ kaže) mi smo ti koji držimo situaciju pod kontrolom i nedopuštamo eskalaciju problema. Naravno da to nije garancija da će djete biti bolje u učenju, ali njihov neuspjeh trebamo smatrati i svojim neuspjehom.
No većina roditelja, pogotovo djece koja su do škole proživjela bez ''brige i pameti'' nastavlja djeci praviti medvjeđu uslugu i kada dođu u osnovnu školu, pa im pišu zadaće, lektire,..... pod izlikom - eto još su mali, pa eto neznaju.
To je linija lakšeg otpora, jer je tako nama brže i lakše i ostavlja nam više vremena za sebe. Umjesto da se potrudimo pa da pomognemo djeci da nauče učiti i naučimo ih (jer to se uči) izvršavati svoje obaveze i usadimo u njih osjećaj odgovornosti (jer i to je naučeno ponašanje).

[Lord Byron]

kohortaš kaže:

Mislim da je jasno što želim reći. I našim odlaskom na informacije (sama riječ kaže) mi smo ti koji držimo situaciju pod kontrolom i nedopuštamo eskalaciju problema.

Uopće ne razumijem što želiš reći. Najozbiljnije.

Što se konkretno dogodi na informacijama, pa se djetetu javlja osjećaj odgovornosti, a mi držimo situaciju pod kontrolom?

[kohortaš]

Lord Byron kaže:

Uopće ne razumijem što želiš reći. Najozbiljnije.

Što se konkretno dogodi na informacijama, pa se djetetu javlja osjećaj odgovornosti, a mi držimo situaciju pod kontrolom?

Pa naglasio sam da se to javlja kod djece koja imaju u svjest ugrađen osječaj za odgovornost i obavezu. Takvo djete zna da ćete vi redovno pratiti njegovu situaciju u školi i davat će bolje rezultate. Naravno to za djecu koja nemaju taj osjećaj, ne znači ništa i tu smo mi roditelji krivi za to. Isto tako na tim informacijama ja razrednika, osim što mi pokaže ocjene i što mu opravdam sate, pitam i kakvo je moje djete po ponašanju, kakvo je u odnosu sa drugom djecom, nastavnicima, ima li kakvih drugih problema (koje djeca vrlo često zaborave reći kada dođu iz škole), razrednik me upozori na najavljene testove..... Tako sam i ja upućen u situaciji da na vrijeme pomognem i reagiram. Prema tome mislim da je jasna svrha redovnog odlaska roditelja na informacije, pa čak i kad je djete u globalu odlično.

Evo i izvatka jiz jednog posta bloga koji pišem:

Prepoznavanje problema i reakcija

Najvažnije je prepoznati početak neprihvatljivog ponašanja djeteta i odmah reagirati. A on počinje već sa bezazlenim odlaskom sa zadnjeg sata... I tako to krene. Ako se na vrijeme ne uoči i ne korigira, sigurno vodi ka lošem u životu,

[Lord Byron]

kohortaš kaže:

Pa naglasio sam da se to javlja kod djece koja imaju u svjest ugrađen osječaj za odgovornost i obavezu. Takvo djete zna da ćete vi redovno pratiti njegovu situaciju u školi i davat će bolje rezultate. [U]

Dijete koje ima "osjećaj za odgovornost i obavezu" ne treba roditeljsko praćenje da bi davalo bolje rezultate - na angažman će ga potaknuti upravo njegov osjećaj za odgovornost i obavezu.

Onog trenutka kad za "praćenje situacije o školi" nisu dovoljne informacije koje roditelj o situaciji u školi dobije od - djeteta, počeli su problemi. Dakle, puno prije "bezazlenog odlaska sa zadnjeg sata" (ne mogu zamisliti odlazak sa zadnjeg, ili bilo kojeg sata, koji bi bio "bezazlen").

[kohortaš]

Lord Byron kaže:

Dijete koje ima "osjećaj za odgovornost i obavezu" ne treba roditeljsko praćenje da bi davalo bolje rezultate - na angažman će ga potaknuti upravo njegov osjećaj za odgovornost i obavezu.

Onog trenutka kad za "praćenje situacije o školi" nisu dovoljne informacije koje roditelj o situaciji u školi dobije od - djeteta, počeli su problemi. Dakle, puno prije "bezazlenog odlaska sa zadnjeg sata" (ne mogu zamisliti odlazak sa zadnjeg, ili bilo kojeg sata, koji bi bio "bezazlen").

Ma svakako se slažem s tobom i tvojom opaskom. Potpuno si u pravu. Ali i začetnica ovog posta je bila takva, pa je u jednom trenutku posustala. Mis mo ti koji odlaskom na informacije i kada je sve ok, svoju djecu hvalimo i bodrimo da tako nastave - to im jako puno znači i to isto im gradi samopouzdanje i osjećaj za odgovornost. A kada posustanu (opet tu informaciju dobiješ na vrijeme, ako ideš redovno na informacije) opet si tu da im pomogneš. Vjeruj mi imam ih tri u kući i sve tri su različite i po karakteru i po odnosu prema školi i prema učenju. A odlazak sa zadnjeg sata ili bilo kojeg sata nije ni malo bezazlen i zato je stavljen u navodnike.
U ostalom ja zaključujem da se mi tu potpuno slažemo. Naravno djeca koja su problematična, a takva su zbog niz razloga koje treba tražiti od rođenja (i pri tome mislim da ona nipošto nisu kriva za to nego mi roditelji), traže ponekad i stručniji pristup u riješavanju njihovih problema. Tu prije svega mislim na stručne službe škole (pedagog, psiholog, defektolog).
Tako da zaključim, redovan odlazak na informacije nikako nije na odmet.

[mamičica]

a kaj da rekoh vidim svi imamo iste probleme

[kohortaš]

Evo možda se izrodi i nešto iz ovog piskaranja. Došlo je do ideje da se napravi udruga roditelja na nivou države, koja bi glasno govorila o problemima, ne skrivajući se iza foruma i nickova.