Školski problemi

[Gustavo]

Zanima me kako većina vas rješavate problem s djecom u školi, znam da neki uzmu pištolj i priprijete nastavnicima, ali ja još nisam došao do tog trenutka
Dakle moji klinci su ok, idu u osnovnu školu i ne prave nikakve probleme međutim znam da će do toga doći u 7-8 razredu, ako ne s njihove strane, a ono s s strane drugih učenika. Dakle zanima me sve što me očekuje i s čim trenutno imam problema, a to je stalno natezanje s učenjem i pisanjem zadaća. Da li vi svoju djecu tjerate da uče, da li pišete s njima zadaće, mene sve to zamara i ide mi na živce jer sam ja sam učio i sam pisao zadaće, nitko me nije tjerao niti mi je pokazivao. Moji roditelji su bili daleko ispod mog obrazovanja i mogao sam ih smuljati kako sam htio, ali nisam, po meni je ovdje školski sistem u banani kao i općenito represivni sistem u RH. Učenici se ne boje nastavnika, nasilnici se ne boje policije, roditelji i nastavnici su u banani, što napraviti?

[Lord Byron]

Gustavo kaže:

međutim znam da će do toga doći u 7-8 razredu, ako ne s njihove strane, a ono s s strane drugih učenika.

Ne nužno.

stalno natezanje s učenjem i pisanjem zadaća. Da li vi svoju djecu tjerate da uče, da li pišete s njima zadaće

Ne znam kolika su djeca, ali "požari se gase zimi".

Svako imalo pametnije dijete može nekoliko prvih razreda odraditi "na svježinu", tj. skoro bez ikakvog angažmana kod kuće. Unatoč tome, trebalo bi što ranije uspostaviti "strukturu radnog dana": vrijeme za školske obveze (koje je prije vremena za igru i ostalo); mjesto gdje će se raditi (a to nije ni kuhinjski stol ni bilo koje mjesto prepuno distrakcija); obveza da se pogleda sve predmete koji će biti sutra, neovisno o tome hoće li biti test ili ne, i tako dalje.

Ali, iznad i prije svega, u djetetu razviti svijest o tome da ga samo znanje može spasiti u životu (pustimo sad sva odmahivanja rukom na ovu tvrdnju - što mu drugo ponuditi, osim ako nemate family business koji ga čeka i jamči mu blagostanje?), da je neuk čovjek idealan za svaku vrst manipuliranja. Još važnije: pokazati mu svojim primjerom i svojim načinom života. Ako otac čita Sportske, otvara treće pivo i češka trbušinu koja viri ispod majice, nema nikakvog prava ni osnova očekivati od djeteta bilo što.

Inače, to što se učenici ne boje nastavnika, vidim kao dobru, a ne kao lošu vijest. Jadno je znanje stečeno na temeljima straha.

[BUBEK]

Gustavo kaže:

Zanima me kako većina vas rješavate problem s djecom u školi, znam da neki uzmu pištolj i priprijete nastavnicima

problem su djeca a žrtve nastavnici...

krasno!

[Luneta]

Lord Byron kaže:

Svako imalo pametnije dijete može nekoliko prvih razreda odraditi "na svježinu", tj. skoro bez ikakvog angažmana kod kuće. Unatoč tome, trebalo bi što ranije uspostaviti "strukturu radnog dana": vrijeme za školske obveze (koje je prije vremena za igru i ostalo); mjesto gdje će se raditi (a to nije ni kuhinjski stol ni bilo koje mjesto prepuno distrakcija); obveza da se pogleda sve predmete koji će biti sutra, neovisno o tome hoće li biti test ili ne, i tako dalje.

Ali, iznad i prije svega, u djetetu razviti svijest o tome da ga samo znanje može spasiti u životu (pustimo sad sva odmahivanja rukom na ovu tvrdnju - što mu drugo ponuditi, osim ako nemate family business koji ga čeka i jamči mu blagostanje?), da je neuk čovjek idealan za svaku vrst manipuliranja. Još važnije: pokazati mu svojim primjerom i svojim načinom života. Ako otac čita Sportske, otvara treće pivo i češka trbušinu koja viri ispod majice, nema nikakvog prava ni osnova očekivati od djeteta bilo što.

Inače, to što se učenici ne boje nastavnika, vidim kao dobru, a ne kao lošu vijest. Jadno je znanje stečeno na temeljima straha.

Apsolutno tocno!
Ovaj post je aksiom. Zapravo temelj za buduci zivot i temelj za nacin zivota.
Ne vidim zasto uopce postavljati pitanja kako i zasto usmjeravati i odgajati djete.
Zarav razum, kultura svakodnevice, strah od buducnosti i losa iskustva nase drustvene proslosti nalazu nam da postupamo tocno ovako - a ovako organizirati svakodnevicu i kanone zivota je lako, lijepo i nadasve pruza osjecaj zdravog zivota i zivotnog smisla.

[Gustavo]

Ali, iznad i prije svega, u djetetu razviti svijest o tome da ga samo znanje može spasiti u životu

Kako razviti tu svijest kod djeteta u 4-5 razredu Osnovne škole, čini mi se kao nemoguća misija u današnjem društvu.

[Luneta]

Gustavo kaže:

Kako razviti tu svijest kod djeteta u 4-5 razredu Osnovne škole, čini mi se kao nemoguća misija u današnjem društvu.

Sto si radio do tada?

Ta svijest se tkaje u djete od najranije dobi. Pa primjeri iz slikovnica, drvosjeca, kraljevica, prosjaka nisu samo za zabavu vec i edukaciju.
Primjeri iz setnje kad ljudi kopaju po smecu. Mislim, razgovaras li sa djetetom?
Govoris li mu sto je zivot, zasto ljudi rade, koje su razlike izmedju kopanja po smecu i tete doktorice, sto bi on zelio biti kad odraste?
Ako zeli biti astronaut (karikiram) da to moze samo ako uci i prikuplja znanje itd...
Primjer sa materijalnim stvarima: netko ima nesto jer je ucio, znao sve o svemu, bla bla... Djete nije glupo i samo shvaca, pitanje je shvacas li ti i u kojoj mjeri i usmjeravas li ga?

[Smotani2]

Lord Byron kaže:

Ne nužno.



Ne znam kolika su djeca, ali "požari se gase zimi".

Svako imalo pametnije dijete može nekoliko prvih razreda odraditi "na svježinu", tj. skoro bez ikakvog angažmana kod kuće. Unatoč tome, trebalo bi što ranije uspostaviti "strukturu radnog dana": vrijeme za školske obveze (koje je prije vremena za igru i ostalo); mjesto gdje će se raditi (a to nije ni kuhinjski stol ni bilo koje mjesto prepuno distrakcija); obveza da se pogleda sve predmete koji će biti sutra, neovisno o tome hoće li biti test ili ne, i tako dalje.

Ali, iznad i prije svega, u djetetu razviti svijest o tome da ga samo znanje može spasiti u životu (pustimo sad sva odmahivanja rukom na ovu tvrdnju - što mu drugo ponuditi, osim ako nemate family business koji ga čeka i jamči mu blagostanje?), da je neuk čovjek idealan za svaku vrst manipuliranja. Još važnije: pokazati mu svojim primjerom i svojim načinom života. Ako otac čita Sportske, otvara treće pivo i češka trbušinu koja viri ispod majice, nema nikakvog prava ni osnova očekivati od djeteta bilo što.
Inače, to što se učenici ne boje nastavnika, vidim kao dobru, a ne kao lošu vijest. Jadno je znanje stečeno na temeljima straha.

Ovaj post moram potpisati, naročito podebljane rečenice...

[Gustavo]

Luna L. kaže:

Sto si radio do tada?

Ta svijest se tkaje u djete od najranije dobi. Pa primjeri iz slikovnica, drvosjeca, kraljevica, prosjaka nisu samo za zabavu vec i edukaciju.
Primjeri iz setnje kad ljudi kopaju po smecu. Mislim, razgovaras li sa djetetom?
Govoris li mu sto je zivot, zasto ljudi rade, koje su razlike izmedju kopanja po smecu i tete doktorice, sto bi on zelio biti kad odraste?
Ako zeli biti astronaut (karikiram) da to moze samo ako uci i prikuplja znanje itd...
Primjer sa materijalnim stvarima: netko ima nesto jer je ucio, znao sve o svemu, bla bla... Djete nije glupo i samo shvaca, pitanje je shvacas li ti i u kojoj mjeri i usmjeravas li ga?

Pa nisu djeca glupa, vide da najviše imaju oni koji ništa ne rade, kako da mu objasnim da ima onaj koji radi kad mnogi koje znamo rade kao crnci, a nemaju ništa ili su siromašni. Vidim da raspravu provokativno usmjeravaš na mene "shvaćam li ja", čemu to, pa nisam glup da ne vidim što se događa oko mene. Neki dan razgovoram s drugim roditeljima poslije roditeljskog i dolazimo do zaključka što da maltretiramo djecu s učenjem kad društvo ide u bananu i pitanje je da li će sutra imati bilo kakav posao bilo što završili, neka bar djetinjstvo prožive kvalitetno.

[Luneta]

Gustavo kaže:

Pa nisu djeca glupa, vide da najviše imaju oni koji ništa ne rade, kako da mu objasnim da ima onaj koji radi kad mnogi koje znamo rade kao crnci, a nemaju ništa ili su siromašni. Vidim da raspravu provokativno usmjeravaš na mene "shvaćam li ja", čemu to, pa nisam glup da ne vidim što se događa oko mene. Neki dan razgovoram s drugim roditeljima poslije roditeljskog i dolazimo do zaključka što da maltretiramo djecu s učenjem kad društvo ide u bananu i pitanje je da li će sutra imati bilo kakav posao bilo što završili, neka bar djetinjstvo prožive kvalitetno.

O Boze moj! Sve si rekao!

[Gustavo]

I pravo pitanje je zašto je većina djece prije 20-30 godina imalo svijest da mora učiti i pisati zadaće, a danas većina to nema, većinu njih nisu roditelji tjerali već im je ta svijest usađena u školi od prvog razreda. Osnovna škola od prvog do četvrtog razreda je po meni teški promašaj jer se djeca ne uče samostalnosti i svi imaju petice bez obzira na znanje tako da se ne razvija u tom najvažnijem dobu potreba za učenjem.

[Aruena]

Gustavo kaže:

Kako razviti tu svijest kod djeteta u 4-5 razredu Osnovne škole, čini mi se kao nemoguća misija u današnjem društvu.

Zasto je nemoguca misija?
Upali mu cesce Dnevnik u 19.30.

Malo-malo pa neki hm,ugledni biznismen,politicar,privrednik,kajtijaznamstovec,z avrsi u buksi.

Ne brini.Uz malo upornosti ce shvatiti.

[BUBEK]

Gustavo kaže:

da maltretiramo djecu s učenjem kad društvo ide u bananu i pitanje je da li će sutra imati bilo kakav posao bilo što završili, neka bar djetinjstvo prožive kvalitetno.

po meni je kvalitetno djetinjstvo ovo:

- savjesno i marljivo učiti kod kuće i u školi
- pokazati interes i za nešto drugo osim škole (učenje jezika, sport, pjevanje u zboru)
- osjetiti ljubav i razumijevanje roditelja ali i kaznu kada je porebna
- imati sigurnost doma, osjetiti i druge ljubavi osim roditeljske (bakina, tetkina..)
- njegovati prijateljstva
- brinuti o kućnim ljubimcima
- vikendom i praznicima se igrati od jutra do mraka

tako sam ja živjela (i moj suprug) i želimo isto za naše dijete.

a vi koji 12-godišnjacima trubite o banana državi i usađujete im strah i nesigurnost za budućnost, opterečujete ih stvarima o kojima djeca uopće nebi trebala voditi računa i sami svojoj djeci uskraćujete sretno djetinjstvo

[Aruena]

Gustavo kaže:

I pravo pitanje je zašto je većina djece prije 20-30 godina imalo svijest da mora učiti i pisati zadaće, a danas većina to nema, većinu njih nisu roditelji tjerali već im je ta svijest usađena u školi od prvog razreda. Osnovna škola od prvog do četvrtog razreda je po meni teški promašaj jer se djeca ne uče samostalnosti i svi imaju petice bez obzira na znanje tako da se ne razvija u tom najvažnijem dobu potreba za učenjem.

To je zato sto vecina roditelja smatra da im dijete,kao po difoltu,mora imati sve petice ili barem odlican uspjeh.
Sjede,uce sa njima,pisu zadace,a onda size da su klinci nesamostalni i neambiciozni.

A sa druge strane,vecina ucitelja samo otaljava svoj posao...

[Lord Byron]

Gustavo kaže:

Kako razviti tu svijest kod djeteta u 4-5 razredu Osnovne škole, čini mi se kao nemoguća misija u današnjem društvu.

To se počinje razvijati takoreći sa 4-5 mjeseci, a svakako sa 4-5 godina.

Svo to jamranje "svi kradu, sve ide kvragu, nema smisla učiti" su bedastoće i besmislice. Ako stvarno tako misliš, zašto te onda uopće briga uče li ili ne?

Najlakše je reći "jebi ga, svi kradu". Najlakše je da su ti svi drugi krivi - onda ne moraš mrdnuti guzicom. Još malo teorije zavjere, i eto ti savršenog alibija za sve svojke osobne i roditeljske neuspjehe.

A vidiš, ne kradu svi - itekako se može, upravo znanjem, doći do nekakve egzistencije i nekakvog života. Ako ne ovdje, onda negdje drugdje - velik je svijet.

[Lord Byron]

Gustavo kaže:

I pravo pitanje je zašto je većina djece prije 20-30 godina...

Ovo ti je pouzdani pokazatelj starenja.

Nekadašnja djeca ni po čemu nisu bila gora od današnje. Konačno, upravo su ta nekadašnja, navodno divka i krasna djeca, sjebala ovaj svijet i dovela ovu današnju djecu u ovakvo okruženje.

Ne bi li to trebalo značiti da ta nekadašnja djeca baš i nisu bila tako divna i krasna i super-duper?

[Jules76]

oprosti Gustavo, ali ne slazem se da gomila ljudi rade ko crnci a nemaju nista. to nije istina. mozda nemaju koliko bi mogli imati u nekoj drugoj drzavi/zajednici ali svakako imaju vise od onih koji ne rade nista a nisu kriminalci. medjutim vazno je osim cinjenice da treba puno raditi razvijati u djetetu i svijest da za rad treba biti adekvatno nagradjen, gdje boldana rijec znaci imati osjecaj koliko rad vrijedi. nije okej ocekivati placu od 2 soma eura za javljanje na telefon i nosenje kave, ali nije okej niti biti ovca i raditi ko konj za male pare za sefa koji ocekuje da potpisujes virmane umjesto njega.
vazno je djetetu usaditi osjecaj da sve sto misli imati mora zaraditi (od ocjene u skoli do stana i auta kad odraste), da nista ne pada s neba ali i da ako ne trazi nece ni dobiti. da zivot cesto nije fer i da nam trud ponekad nije adekvatno placen iako smo to zavrijedili, ali da ukupno gledajuci onaj tko se trudi napraviti nesto u zivotu na kraju to i napravi, i osjeca se dobro i vrijedno, cijenjen je i postovan u zajednici, za razliku od onih kojima tatica kupi bmw za maturu da se ganjaju po kvartu samo zato sto su prosli razred i koji s 35 jos uvijek zive starcima na grbaci jednostavno zato sto im se ne da raditi. i mozda ovaj drugi ima vise para i vise stvari ali pitanje je da li se bolje osjeca. opcenito mislim da djecu treba odgajati da budu samoaktualizirani clanovi zajednice koji sami drze svoju sudbinu u rukama vlastitim radom i sposobnostima. to sto nase drustvo nije meritokracija ne znaci da ne mozemo vlastitim primjerom djecu odgajati da jednog dana od njega naprave meritokraciju.

[Gustavo]

Aruena kaže:

To je zato sto vecina roditelja smatra da im dijete,kao po difoltu,mora imati sve petice ili barem odlican uspjeh.
Sjede,uce sa njima,pisu zadace,a onda size da su klinci nesamostalni i neambiciozni.

A sa druge strane,vecina ucitelja samo otaljava svoj posao...

E da, ovako nešto većina roditelja rade, neki dan slušam na roditeljskom jedna mama se hvali učiteljici pred svima "ja sam sjela s njim dva sata i vježbala", a i otac je drugi dan jer je na godišnjem odmoru i zato je dobio peticu, dakle ne valja ako se radi s njima ne valja ako se ne radi Usput velik dio tog gradiva što uče je po meni nepotreban jednako kao što je bilo u moje vrijeme.

[Jules76]

okej je raditi s djetetom ako mu ne ide nesto, ali taj rad treba biti u smislu da se dijete potice na samostalno ucenje i samostalno zakljucivanje a ne u smislu pisanja njegove zadace.

[Lord Byron]

Gustavo kaže:

"ja sam sjela s njim dva sata i vježbala"

Tanka linija između pomaganja djetetu i rada umjesto djeteta.

Naravno da treba djetetu pomagati, ali to se nikako ne smije pretvoriti u rad umjesto djeteta, niti rezultirati djetetovom nesposobnošću za samostalni rad. Ih, koliko petica iz tehničkog odgoja "zarade tatice i mamice" - vrlo, vrlo glup oblik "pomaganja" djetetu.

Nek' dijete najprije napravi sve kako i koliko može - tek onda roditelj uskače s "peglanjem" onoga što dijete ne zna i/ili ne može.

Usput velik dio tog gradiva što uče je po meni nepotreban jednako kao što je bilo u moje vrijeme.

Apsolutno.

Dodatni problem su oni nastavnici koji svo to gradivo utrpavaju djeci u glavu mehanički, bez ikakvog ulaganja u dječje razmišljanje.

[KatarinaRi]

Sad nemam vremena, ali mogu samo reći da zbog škole u našoj kući ima frustracija i suza...ponajviše mojih koje skrivam od djece...dala bi se o tome napisati knjiga.

Jesi naučio, da li učiš, ponovo, nije dobro....željna sam ići u šetnju s djecom, odigrati partiju pokera, šaha, ispeći s njima muffine, a da se barem 5 minuta ne spoemne učenje i škola.

Jučer sam sasvim slučajno saznala da jedna profesorica pojedine učenike počasti informacijama što će točno biti u testu....a ti se doma budalo deri na djeci da ne uče dovoljno...jebemti život.