Spajanje novih obitelji sa djecom - iskustva i savjeti

[biljcica]

dakle ovako, prolistala sam malo po temama u ovom podforumu, ali nisam pronasla nesto slicno, pa da vas priupitam slijedece:

sin mog partnera, uskoro ce deset godina navrsit. mali nije glup, ali je prilicna ljencina, gotovan, kaot.

u neku ruku dajem odgovornost, krivnju i njegovom tati koji mu ipak dosta popusta i nije konsekventan jer ocito zeli nadoknaditi vrijeme koje je mali zivio kod svoje mame, otkad su se razveli, te ga nije mogao vidjati svaki dan. posto majka nije mogla izaci vise s njime na kraj kad mu je bilo nekih osam godina, a i u skoli je postao problematican, pristala je da zivi kod oca koji bi ga imao pod jacom i strozom kontrolom.

ja sam pocela zivjet sa njima dvojicom prije nekih godinu dana i prije par mjeseci je stigao i nas zajednicki mali bebac.

i sad moje dileme: sto se moze ocekivat od jednog 10-godisnjeg klinca opcenito? razmislja logicno samo kad je nesto u njegovu korist i u njegovom interesu, inace se napravi glup i zaboravan. skola ga zanima samo radi drustva, a ne kako bi nesto usput i naucio.

evo jos par primjera: svaki put ga moramo podsjetiti da se mora istusirat i to je bila velika svadja kad sam mu uvela tusiranje minimum 2 puta tjedno, jer nisam mu ja mama, sta mu ja imam naredjivat, jel.. al me njegov otac onda podrzao u tome.. zube isto rado zaboravi oprat dok ga ne posaljemo u kupaonu.. kad posprema stol nakon jela uvijek ostavi ili mrvice ili makar zlicu ili casu ili bar stolac odmaknut na sred sobe ili svinjariju u kuhinji, znaci nikad ne zavrsi stvari do kraja.. neki dan u garazi naslonio na novi auto svoj bicikl da si napumpa gume, sva sreca pa mu otac na vrijeme naisao pa nije nista izgrebao.

evo veceras, to me i potaklo da otvorim temu, zakasnio je doma pola sata, ko fol zaboravio vrijeme. a zna da mora bit doma u pola osam najkasnije. nacrta se on tocno ko svicarski sat kad je tata tu, ali veceras mu tata kao i svake srijede navecer igra rekreacijski nogomet, pa produzio on malo vani i misli Biljcica glupa i popusit ce ispriku. i kad sam ga fino pitala, sto sad on misli o svom ponasanju, jel to u redu tako kako on radi, slegne ramenima u stilu, boli mene djon sta ti pitas i ode u drugu sobu. da napomenem, vrlo rado kasni i iz skole jer ostane sa prijateljima mjenjat Star Wars karte i boli njega djon sto mu mi objasnjavamo da se brinemo i da treba prvo doci doma pa onda moze ici van.

ma da ga mi ne podsjetimo na osnovne stvari, taj bi i glavu sa ramena zaboravio i ujutro isao valjda u pidzami u skolu, a kamoli da si pripremi sendvic i pice za iduci dan ili slicno.

i sad sam mu opet izreferirala njegov program prije spavanja, a vec bi morao bit u krpama, obecala mu da cu pricat sa tatom i da sutra ima u svakom slucaju house arrest jer me pokusava pravit budalom za kasnjenje.

ima toga jos vise.. vec sam se ja i sa njegovim ocem kacila, jer me u pocetku nije uvijek podrzavao ili kad bi on sam popustio i napravio sebe time nevjerodostojnim... onda sam si mislila, ma sta cu ja jesti govna, nek rade sta hoce, nije on moje djete.. ali onda si mislim, cekaj malo, ali kakav ce to biti primjer mom djetetu. osim toga i ja snosim odgovornost za njega jer zivimo pod istim krovom i njegov otac mi ju je preneo u trenu kao veceras.

ocekujemo li mi previse logike i odgovornog ponasanja od tog malog ili su svi klinci u tim godinama takvi?

[buditedobro]

biljcica kaže:

dakle ovako, prolistala sam malo po temama u ovom podforumu, ali nisam pronasla nesto slicno, pa da vas priupitam slijedece:

sin mog partnera, uskoro ce deset godina navrsit. mali nije glup, ali je prilicna ljencina, gotovan, kaot.

u neku ruku dajem odgovornost, krivnju i njegovom tati koji mu ipak dosta popusta i nije konsekventan jer ocito zeli nadoknaditi vrijeme koje je mali zivio kod svoje mame, otkad su se razveli, te ga nije mogao vidjati svaki dan. posto majka nije mogla izaci vise s njime na kraj kad mu je bilo nekih osam godina, a i u skoli je postao problematican, pristala je da zivi kod oca koji bi ga imao pod jacom i strozom kontrolom.

ja sam pocela zivjet sa njima dvojicom prije nekih godinu dana i prije par mjeseci je stigao i nas zajednicki mali bebac.

i sad moje dileme: sto se moze ocekivat od jednog 10-godisnjeg klinca opcenito? razmislja logicno samo kad je nesto u njegovu korist i u njegovom interesu, inace se napravi glup i zaboravan. skola ga zanima samo radi drustva, a ne kako bi nesto usput i naucio.

evo jos par primjera: svaki put ga moramo podsjetiti da se mora istusirat i to je bila velika svadja kad sam mu uvela tusiranje minimum 2 puta tjedno, jer nisam mu ja mama, sta mu ja imam naredjivat, jel.. al me njegov otac onda podrzao u tome.. zube isto rado zaboravi oprat dok ga ne posaljemo u kupaonu.. kad posprema stol nakon jela uvijek ostavi ili mrvice ili makar zlicu ili casu ili bar stolac odmaknut na sred sobe ili svinjariju u kuhinji, znaci nikad ne zavrsi stvari do kraja.. neki dan u garazi naslonio na novi auto svoj bicikl da si napumpa gume, sva sreca pa mu otac na vrijeme naisao pa nije nista izgrebao.

evo veceras, to me i potaklo da otvorim temu, zakasnio je doma pola sata, ko fol zaboravio vrijeme. a zna da mora bit doma u pola osam najkasnije. nacrta se on tocno ko svicarski sat kad je tata tu, ali veceras mu tata kao i svake srijede navecer igra rekreacijski nogomet, pa produzio on malo vani i misli Biljcica glupa i popusit ce ispriku. i kad sam ga fino pitala, sto sad on misli o svom ponasanju, jel to u redu tako kako on radi, slegne ramenima u stilu, boli mene djon sta ti pitas i ode u drugu sobu. da napomenem, vrlo rado kasni i iz skole jer ostane sa prijateljima mjenjat Star Wars karte i boli njega djon sto mu mi objasnjavamo da se brinemo i da treba prvo doci doma pa onda moze ici van.

ma da ga mi ne podsjetimo na osnovne stvari, taj bi i glavu sa ramena zaboravio i ujutro isao valjda u pidzami u skolu, a kamoli da si pripremi sendvic i pice za iduci dan ili slicno.

i sad sam mu opet izreferirala njegov program prije spavanja, a vec bi morao bit u krpama, obecala mu da cu pricat sa tatom i da sutra ima u svakom slucaju house arrest jer me pokusava pravit budalom za kasnjenje.

ima toga jos vise.. vec sam se ja i sa njegovim ocem kacila, jer me u pocetku nije uvijek podrzavao ili kad bi on sam popustio i napravio sebe time nevjerodostojnim... onda sam si mislila, ma sta cu ja jesti govna, nek rade sta hoce, nije on moje djete.. ali onda si mislim, cekaj malo, ali kakav ce to biti primjer mom djetetu. osim toga i ja snosim odgovornost za njega jer zivimo pod istim krovom i njegov otac mi ju je preneo u trenu kao veceras.

ocekujemo li mi previse logike i odgovornog ponasanja od tog malog ili su svi klinci u tim godinama takvi?

Kao i odrasli, djeca su različita. Neka će sve napraviti suprotno od očekivanja, druga u skladu s njima. Ni jedno ni drugo nije sasvim dobro.
Postoji zabluda da su djeca zapravo potpune osobe, samo malene. Djeca su djeca. Od njih treba očekivati da upravo to budu. Osjećaj odgovornosti, anticipacija događanja, uključujući i posljedice njihova ponašanja, znanje i dr. razlikuju ih od odraslih. Od djece možemo očekivati sve, pa i iskorištavanje postojeće situacije.

Tvoj posinak zna granice do kojih smije ići kod oca, zna i da ti nemaš potpune ovlasti u njegovu odgoju - to trebaš riješiti s mužem. Kad se pravila ustanove, tada tek možeš kvalitetno djelovati. Ako tvoj muž ne želi i tebi dati ovlasti koje on ima, tada odustani od zahtjeva koje dječak neće htjeti ispuniti.

No zapitaj se jesu li tvoji motivi dovoljni da dječaka odgajaš. Ako bi ga mogla odgajati zato da odgoj bude za njegovu dobrobit (a ne samo dobrobit bebe), ako bi ga mogla stvarno voljeti, emocionalno pridobiti, tada bi imala i veći utjecaj na njega, bez obzira na ovlasti.

Dječak možda pati za majkom, možda protestira, no sve opisano gotovo svaki roditelj doživi od vlastitoga djeteta, osobito ako nisu usklađeni odgojni stavovi pa i odgojni stilovi roditelja.

Možda ti treba pomoć dječjeg psihologa koji bi te detaljnije posavjetovao. Ne dječaka, nego tebe, a po mogućnosti i tvoga muža.

[Lord Byron]

biljcica kaže:

posto majka nije mogla izaci vise s njime na kraj kad mu je bilo nekih osam godina, a i u skoli je postao problematican, pristala je da zivi kod oca koji bi ga imao pod jacom i strozom kontrolom.

ja sam pocela zivjet sa njima dvojicom prije nekih godinu dana i prije par mjeseci je stigao i nas zajednicki mali bebac.

Pogledajmo priču iz djetetovog kuta:

"Imam deset godijna. Tata i mama su mi se razveli dok sam još bio mali. Ja sam živio s mamom, a onda ona nije bila zadovoljna sa mnom pa me poslala tati. Tata živi s novom ženom. Ona me naziva gotovanom i ljenjivcem. Prije godinu dana sam dobio polubrata. Njega ne naziva gotovanom i ljenjvcem, njega naziva zajedničkim malim bebačem".

neki dan u garazi naslonio na novi auto svoj bicikl da si napumpa gume, sva sreca pa mu otac na vrijeme naisao pa nije nista izgrebao.

O, da vas jeb'o auto. Hrpa lima, plastike i gume, koju dobiješ kad trgovcu ostaviš hrpu papira.

Fakat, sreća da mu je naišao otac - zamisli koja bi se tragedija dogodila da se auto možda - ajme - ogrebao.

Razmišlja li itko od vas dvoje o djetetovim "ogrebotinama"?

i sad sam mu opet izreferirala njegov program prije spavanja

Jel' to kod vas obiteljski dom ili vojna akademija?

obecala mu da cu pricat sa tatom i da sutra ima u svakom slucaju house arrest

Jel' to kod vas dom ili popravni dom?

Duboko u sebi osjećaš da ti to dijete smeta, da bi vam sve bilo bolje bez njega, samo da ga je majka mogla nekako obuzdati, a ne ga uvaliti vama na skrb. U tvojem postu nema ni grama ljubavi za njega, ni grama razumijevanja za njegovo malo srce koje ste svi vi odrasli tako temeljito sjebali - jedini djelić posta u kojem se može naslutiti da si ljudsko biće je spominjanje "našeg zajedničkog malog bebača".

Siroto dijete je u deset godina doživjelo dovoljno sranja za puno puta po deset godina, a vi se užasavate jer vam je mogao ogrebati novi automobil.

Odvratno, pa makar se ja zbog ovoga odmarao od foruma do Božića.

[biljcica]

buditedobro kaže:

... Postoji zabluda da su djeca zapravo potpune osobe, samo malene. Djeca su djeca. Od njih treba očekivati da upravo to budu. Osjećaj odgovornosti, anticipacija događanja, uključujući i posljedice njihova ponašanja, znanje i dr. razlikuju ih od odraslih. Od djece možemo očekivati sve, pa i iskorištavanje postojeće situacije.

to sam i ja cesto znala napomenuti njegovom ocu, jer on u nekim stvarima ima previsoka ocekivanja, da mali u principu funkcionira kao on - hej covjece, pusti dijete da bude dijete, a ne mini kopija tebe. ne moze, ne zna on tako daleko razmisljati o uzrocima i posljedicama kao ti, odrasla osoba. zato smo tu da ga tome naucimo, usmjerimo, objasnimo. - ali kad mu 100 puta objasnis i pokazes i on 101 put opet ne misli svojom glavom i radi kao prvi put, pitam se, mogu li ocekivati od njega logicko razmisljanje i odgovorno ponasanje barem do granice koju smo mu objasnili ili je on takvo dijete, ipak prebalav i shvatiti ce tek kad mu "opalimo" neku kaznu jer je prevrsio svaku mjeru? ali zar je kaznjavanje bit, nacin odgoja?

s druge strane, kad je nesto u njegovu korist, banalni primjeri: zna sa svojih 10 godina baratat i planirat novcima bolje nego neki veliki, pitam se odakle mu odjednom za to logika. samo zato jer za to ima interesa?

zna kad se macuje sa prijateljem i lupi svojim Star Wars macem prejako o njegov da ce im se macevi raspasti i eto stete. a kako onda ne zna logicki usporedit da kad nasloni bicikl o auto da ce isto tako nastat steta. jer ga ne zanima, jer auto "nije samo njegov".

kuzis sta mene "muci"?

buditedobro kaže:

Tvoj posinak zna granice do kojih smije ići kod oca, zna i da ti nemaš potpune ovlasti u njegovu odgoju - to trebaš riješiti s mužem. Kad se pravila ustanove, tada tek možeš kvalitetno djelovati. Ako tvoj muž ne želi i tebi dati ovlasti koje on ima, tada odustani od zahtjeva koje dječak neće htjeti ispuniti.

njegov otac je meni dao ovlasti. ali je dijete bilo dovoljno staro, kad sam se ja pojavila u njihovom zivotu, da kuzi da posto mu nisam mama da mu nemam sta pricat, ali smo to razgovorom rijesili i prihvatio je u biti. poslusa on mene, javi se ili meni ili tati kad nekud ide, ali naravno i meni je to jasno i ja to prihvacam, njegov tata je njemu no. 1.

buditedobro kaže:

No zapitaj se jesu li tvoji motivi dovoljni da dječaka odgajaš. Ako bi ga mogla odgajati zato da odgoj bude za njegovu dobrobit (a ne samo dobrobit bebe), ako bi ga mogla stvarno voljeti, emocionalno pridobiti, tada bi imala i veći utjecaj na njega, bez obzira na ovlasti.

Dječak možda pati za majkom, možda protestira, no sve opisano gotovo svaki roditelj doživi od vlastitoga djeteta, osobito ako nisu usklađeni odgojni stavovi pa i odgojni stilovi roditelja.

Možda ti treba pomoć dječjeg psihologa koji bi te detaljnije posavjetovao. Ne dječaka, nego tebe, a po mogućnosti i tvoga muža.

gle, ja kad sam zavoljela njegovog tatu i odlucila se za njega, znala sam da ga dobijam "u paketu". lagala bih kad bih rekla, da volim tog malog kao svoje vlastito dijete koje je kasnije takodjer stiglo. ali ga volim i prihvacam kao dijete i dio covjeka kojeg volim. i pazim koliko god je moguce da ne pravim razliku izmedju njega i bebaca, iako razlika u odgoju moze samo biti ocita: jer jedan je 10 godina, drugi tek par mjeseci.

njegov otac i ja ga skupa moramo usmjeriti i izvesti na pravi put i dati mu stabilnost doma, jer od njegove mame nis koristi. ta samo gleda kako na bilo koji nacin napakostiti tati preko djetetovih ledja.

ali kao sto rekoh, nije mali glup i nije naivno balavce pa da ne zna tko sam mu ja. on, hvala Bogu, ima zive i mamu i tatu i obadvoje ih voli kakvi god da jesu. ne ocekujem da mene mora voljeti, meni ce biti dovoljno ako mi jednog dana kad odraste kaze, Biljcice, postujem te jer si i ti pridonijela mome odgoju iako nije svaki put bilo za prste polizat.

a o savjetovalistu sam i ja razmisljala. razgovarala sam vec sa svojom sestrom, ona je bas iz te struke. ali si mislim da ona mozda i ne moze biti u svemu objektivna jer smo nas dvije sestre i jer joj se ja znam povjeriti kao sestri oko nekih drugih stvari nevezanih nuzno za malog ali ponekad i zbog njega, kad me neka situacija posteno nazivcira.

[xxSvenxx]

Po meni samo forsiraj. Neće drugačije naučit. Opet, ovisi od pojedinca do pojedinca. Ja sam do 13.-14. godine redovito pokužavao izbjeći i pranje zuba i tuširanje, i voće, i povrće, i učenje itd, a danas sam "zlatno dijete".

Forsiraj ali ne previše, nemoj kažnjavat ako nešto ipak ne obavi, rađe mu priušti "bukvicu" ili nešto slicno. Ja sam svoje prve obveze obavljao samovoljono samo zato da ne moram slusat bukvice

[Stowaway]

Tvoj post obiluje rečenicama o kojima bi se trebalo i moglo puno napisati, ali nekako mi tužno. Uostalom, sve pametno ti je ionako netko već napisao, tako da samo par redaka...

biljcica kaže:

da napomenem, vrlo rado kasni i iz skole

I tebe to čudi?
Ne, ne samo zato što je desetogodišnjak... Oni jesu i zaigrani i društveni kakvi god želiš... i naravno da je dio te dobi ostajanje s društvom poslije škole...
Pitam dal te čudi zbog nečeg sasvim drugog - jesi li se, naime, zapitala što bi ga uopće vuklo da požuri kući ili da bar dođe na vrijeme...? Što ga lijepoga, topoga, nježnoga u tom vašem zajedničkom domu čeka?
Opisuješ ga kao uljeza, kao smetnju, a nipošto ne kao člana obitelji

Da moje dijete ima dan kakav si opisala...cijeli svijet bi se urotio da iz škole dođe što kasnije...

ma da ga mi ne podsjetimo na osnovne stvari, taj bi i glavu sa ramena zaboravio i ujutro isao valjda u pidzami u skolu, a kamoli da si pripremi sendvic i pice za iduci dan ili slicno.

I da se osjeća najvoljenijim na svijetu (što, sigurna sam, nije slučaj), događale bi mu se točno ovakve stvari... Ti nikad nisi imala 10 godina?

i sad sam mu opet izreferirala njegov program prije spavanja, a vec bi morao bit u krpama, obecala mu da cu pricat sa tatom i da sutra ima u svakom slucaju house arrest jer me pokusava pravit budalom za kasnjenje.

Naivac u meni je veselo pomislio da si djetetu obećala ispričat priču za laku noć...

ima toga jos vise...

Sigurna sam ...

vec sam se ja i sa njegovim ocem kacila, jer me u pocetku nije uvijek podrzavao ili kad bi on sam popustio i napravio sebe time nevjerodostojnim... onda sam si mislila, ma sta cu ja jesti govna, nek rade sta hoce, nije on moje djete.. ali onda si mislim, cekaj malo, ali kakav ce to biti primjer mom djetetu.

Ja. I moje dijete. Ali puno više ja.

ocekujemo li mi previse logike i odgovornog ponasanja od tog malog ili su svi klinci u tim godinama takvi?

Ne čitam vaša, nego samo tvoja očekivanja. No, čak ni to nisu očekivanja nego više želja da bez imalo truda i bez svega onoga što jednom desetogodišnjaku rastavljenih roditelja treba, popraviš ili makneš dijete-problem kako bi tvoj život bio lijep.
Meni je to tužno. Pretužno.

[biljcica]

Lord Byron kaže:

Pogledajmo priču iz djetetovog kuta:

"Imam deset godijna. Tata i mama su mi se razveli dok sam još bio mali. Ja sam živio s mamom, a onda ona nije bila zadovoljna sa mnom pa me poslala tati. Tata živi s novom ženom. Ona me naziva gotovanom i ljenjivcem. Prije godinu dana sam dobio polubrata. Njega ne naziva gotovanom i ljenjvcem, njega naziva zajedničkim malim bebačem".

O, da vas jeb'o auto. Hrpa lima, plastike i gume, koju dobiješ kad trgovcu ostaviš hrpu papira.

Fakat, sreća da mu je naišao otac - zamisli koja bi se tragedija dogodila da se auto možda - ajme - ogrebao.

Razmišlja li itko od vas dvoje o djetetovim "ogrebotinama"?

Jel' to kod vas obiteljski dom ili vojna akademija?

Jel' to kod vas dom ili popravni dom?

Duboko u sebi osjećaš da ti to dijete smeta, da bi vam sve bilo bolje bez njega, samo da ga je majka mogla nekako obuzdati, a ne ga uvaliti vama na skrb. U tvojem postu nema ni grama ljubavi za njega, ni grama razumijevanja za njegovo malo srce koje ste svi vi odrasli tako temeljito sjebali - jedini djelić posta u kojem se može naslutiti da si ljudsko biće je spominjanje "našeg zajedničkog malog bebača".

Siroto dijete je u deset godina doživjelo dovoljno sranja za puno puta po deset godina, a vi se užasavate jer vam je mogao ogrebati novi automobil.

Odvratno, pa makar se ja zbog ovoga odmarao od foruma do Božića.

ajde Lorde malo oladi i procitaj uvodni post malcice racionalnije.

iznosis neke horror predodzbe i pretpostavke, koje ni promila ne odgovaraju stvarnoj situaciji... kakvo "siroto dijete" i "temeljito sjebano malo srce"?

samo jednom recenicom cu citirat malca kad mi je ne jednom prilikom u povjerenju rekao: "Ajme sto je meni drago da ti kod nas zivis, ti nisi tako stroga kao tata." Priznanje koje bi si mnoga pomajka mogla pozeljeti, a nije da u nekim stvarima nisam i ja nekad zeznutija od tate.

[biljcica]

Stowaway kaže:

Tvoj post obiluje rečenicama o kojima bi se trebalo i moglo puno napisati, ali nekako mi tužno. Uostalom, sve pametno ti je ionako netko već napisao, tako da samo par redaka...



Meni je to tužno. Pretužno.

pazi da ti srce ne pukne od tuge ni za sta, jer si se i ti uzivila/uzivio u neku svoju tuznu projekciju.

pitanje sam postavila o stvarima koje mene muce i koje zelim razrijesiti i doseci do srzi "problema", jer odjednom sam i ja bez ikakvog majcinskog staza pomajka jednog desetogodisnjaka. i naravno da moji primjeri djeluju prilicno negativno. tko je jos uspio prikazati svoje dileme pisuci i prikazujuci samo lijepe stvari, a skrivajuci ruzne?

dakle, ako nemas konstruktivnog savjeta o srzi mog problema i kako da to uradim bolje, onda se, molim te, kani uopce komentiranja.

[biljcica]

xxSvenxx kaže:

Po meni samo forsiraj. Neće drugačije naučit. Opet, ovisi od pojedinca do pojedinca. Ja sam do 13.-14. godine redovito pokužavao izbjeći i pranje zuba i tuširanje, i voće, i povrće, i učenje itd, a danas sam "zlatno dijete".

Forsiraj ali ne previše, nemoj kažnjavat ako nešto ipak ne obavi, rađe mu priušti "bukvicu" ili nešto slicno. Ja sam svoje prve obveze obavljao samovoljono samo zato da ne moram slusat bukvice

e to te pitam!!

zasto si izbjegavao? iz ciste ljenosti, smusenosti i zaboravnosti, nezainteresiranosti?

ma ne citam ja odmah "bukvice". ima u meni tona strpljenja. cak cesce presutim i ocistim sama usranu kuhinju, maknem zlicu i casu u masinu, a nekad ga bas i mirno zamolim da odradi svoj posao do kraja. ali se pitam, dokle i za cije je to dobro? koliko cesto treba djetetu objasnjavat dok konacno shvati kako neke stvari funkcioniraju u zivotu...

[Stowaway]

biljcica kaže:

i naravno da moji primjeri djeluju prilicno negativno. tko je jos uspio prikazati svoje dileme pisuci i prikazujuci samo lijepe stvari, a skrivajuci ruzne?

Joj, daj... Fakat ne znam tko bi te shvatio ozbiljno da si u cijelo more zgražavanja ubacila i tri lijepe rečenice o 'malom'
Čak i LJES je pun priča u kojima partneri jedan drugome rade svašta i koješta groznoga, pa svejedno negdje osvane 'al inače je diiiivan i inače je sve super' rečenica... Ti za 'maloga' u svom prvom postu nisi napisala ni jedno lijepo slovo.

Savjet?
Meni se cini da ti ne tražiš savjet nego sljedbu istomišljenika koji će zdušno podržati tvoje uvjerenje kako je 'mali' grozan i kako ti nema druge nego da ga zašarafiš i pritegneš što jače i što brže jer se željezo kuje dok je vruće, grožđe berbe dok je mlado, plastelin modelira dok je...

:zbljuv:

[Monstera]

biljcica kaže:

ajde Lorde malo oladi i procitaj uvodni post malcice racionalnije.

iznosis neke horror predodzbe i pretpostavke, koje ni promila ne odgovaraju stvarnoj situaciji... kakvo "siroto dijete" i "temeljito sjebano malo srce"?

samo jednom recenicom cu citirat malca kad mi je ne jednom prilikom u povjerenju rekao: "Ajme sto je meni drago da ti kod nas zivis, ti nisi tako stroga kao tata." Priznanje koje bi si mnoga pomajka mogla pozeljeti, a nije da u nekim stvarima nisam i ja nekad zeznutija od tate.

ja Lorda potpisujem u cijelosti.
procitaj ga jos 2-3-33 puta.
ako treba citaj stalo
covjek je kratko i jasno pogodio srz problema


to sto ti nisi stroga ko tata, to ne znaci da je tvoj pristup ispravan.
niti da si sa djetetom uspostavila odnos kakav ovo dijete treba.


ajde se, na trenutak dva, stavi u cipele tog djeteta.....sto bi ti htjela, ocekivala, sto bi te smetalo, sto bi te veselilo u toj obitelji koja te zapela.
poksuaj biti iskrena (ne ocekujem da pises javno, samo razmsili)

[Monstera]

biljcica kaže:

u neku ruku dajem odgovornost, krivnju i njegovom tati koji mu ipak dosta popusta i nije konsekventan jer ocito zeli nadoknaditi vrijeme koje je mali zivio kod svoje mame, otkad su se razveli, te ga nije mogao vidjati svaki dan. posto majka nije mogla izaci vise s njime na kraj kad mu je bilo nekih osam godina, a i u skoli je postao problematican, pristala je da zivi kod oca koji bi ga imao pod jacom i strozom kontrolom.

biljcica kaže:

samo jednom recenicom cu citirat malca kad mi je ne jednom prilikom u povjerenju rekao: "Ajme sto je meni drago da ti kod nas zivis, ti nisi tako stroga kao tata." Priznanje koje bi si mnoga pomajka mogla pozeljeti, a nije da u nekim stvarima nisam i ja nekad zeznutija od tate.

sad sam malo detaljnije procitala uvodni post, pa me zanima sto je tocno?
jel taj tata popusta ili je strog?
ili bi samo trebao biti strog?

[Lord Byron]

biljcica kaže:

samo jednom recenicom cu citirat malca kad mi je ne jednom prilikom u povjerenju rekao: "Ajme sto je meni drago da ti kod nas zivis, ti nisi tako stroga kao tata."

Za početak se odluči je li tata strožiji od tebe ili popušta i nije disljedan.

Onda primijeti da je u djetetovoj rečenici sadržan kompliment k'o da ja kažem Marini "Joj, Marina, ti si meni super, nisi tako glupa kao Maja".

[happygoose]

biljcica kaže:

ajde Lorde malo oladi i procitaj uvodni post malcice racionalnije.

iznosis neke horror predodzbe i pretpostavke, koje ni promila ne odgovaraju stvarnoj situaciji... kakvo "siroto dijete" i "temeljito sjebano malo srce"?

samo jednom recenicom cu citirat malca kad mi je ne jednom prilikom u povjerenju rekao: "Ajme sto je meni drago da ti kod nas zivis, ti nisi tako stroga kao tata." Priznanje koje bi si mnoga pomajka mogla pozeljeti, a nije da u nekim stvarima nisam i ja nekad zeznutija od tate.

kao osoba koja je imala iskustvo imati pod zajednickim krovom jednu djevojku(koju je mater isto tako spakirala ko kufer i poslala ocu i pomajci)...mogu ti samo reci...procitaj sto ti je Lord napisao, pa josh jednom, pa jos jednom...pa samoj sebi priznaj prvo neke stvari...


stavljas svoj ego prije svega, a posebno ispred potreba tog djeteta...

a ako ovako nastavite, svi kompletno ste ga iznevjerili ...i mater i caca i ti.


btw.da meni tako netko zvoca doma..i ja bih kasnila.

ima nekoliko tema na zivotu u dvoje pdf...a ticu se obitelji sa posincima i pokcerkama.

[biljcica]

ma uglavnom nek je vecina vas jos jednu "zlu macehu" razapela na lomaci!

ako je dijete zbog takvih i problematicnijih obrazaca svog ponasanja preselilo ocu prije dvije godine, kako moze bit uzrok tome u krivo postavljenom pristupu "zle macehe" koja dolazi tek godinu kasnije?!

znaci, vi bi svoje klince potapsali po ramenu u smislu: nema veze, zlato, sto.. sto nam "skaces" po glavi... sto si zapalio kucu... tebi je slomljeno srdasce razvodom tvojih mame i tate i dolaskom zloceste macehe i nezainteresiranog ocuha." ma dajte molim vas!

jos jednom velim, samim time da sam u ovoj temi spomenula negativne stvari koje mi stvaraju dilemu i kako se postaviti upravo da bi ga bolje razumjeli, ne znaci da mali nema dovoljno paznje i da kod nas zivi u najcrnjoj tamnici na suhom kruhu i ustajaloj vodi. naprotiv.

tema je ovdje ocito na krivom mjestu medju super mamama, tatama, pomajkama i poocimima, tetama i stricekima... pa molim nek se prebaci tam gdje bolje pase... u psihologiju ili zaista zivot u dvoje...

[sivko5]

Mislim da je problem u vama odraslima a ne u djetetu. Što ti očekuješ od jednog djeteta od 9,5 godina?? Da bude savršen? I ja imam sina od 9,5, i makar živi sa nama, svojim roditeljima, i on zna zaboraviti oprati zube ili pak "skoro" otići u školu u pidžami. I zamisli, na par mjesta je izgrebao auto s biciklom. Pa šta??!!
Tvoj opis odiše netrpeljivošću prema tom djetetu, vidi se da ti smeta.
Što si mislila kad si počela pisati o ovome tu na forumu? Da ćemo svi udruženo početi pljuvati po djetetu?
Ja sam se u životu nauživao "ljubavi" svoje maćehe, klinca potpuno razumijem.

[sivko5]

biljcica kaže:

sin mog partnera, uskoro ce deset godina navrsit. mali nije glup, ali je prilicna ljencina, gotovan, kaot.

a i u skoli je postao problematican,


razmislja logicno samo kad je nesto u njegovu korist i u njegovom interesu, inace se napravi glup i zaboravan. skola ga zanima samo radi drustva, a ne kako bi nesto usput i naucio.

zube isto rado zaboravi oprat dok ga ne posaljemo u kupaonu.. kad posprema stol nakon jela uvijek ostavi ili mrvice ili makar zlicu ili casu ili bar stolac odmaknut na sred sobe ili svinjariju u kuhinji, znaci nikad ne zavrsi stvari do kraja.. neki dan u garazi naslonio na novi auto svoj bicikl da si napumpa gume, sva sreca pa mu otac na vrijeme naisao pa nije nista izgrebao.

evo veceras, to me i potaklo da otvorim temu, zakasnio je doma pola sata, ko fol zaboravio vrijeme. a zna da mora bit doma u pola osam najkasnije. nacrta se on tocno ko svicarski sat kad je tata tu, ali veceras mu tata kao i svake srijede navecer igra rekreacijski nogomet, pa produzio on malo vani i misli Biljcica glupa i popusit ce ispriku. i kad sam ga fino pitala, sto sad on misli o svom ponasanju, jel to u redu tako kako on radi, slegne ramenima u stilu, boli mene djon sta ti pitas i ode u drugu sobu. da napomenem, vrlo rado kasni i iz skole jer ostane sa prijateljima mjenjat Star Wars karte i boli njega djon sto mu mi objasnjavamo da se brinemo i da treba prvo doci doma pa onda moze ici van.

ma da ga mi ne podsjetimo na osnovne stvari, taj bi i glavu sa ramena zaboravio i ujutro isao valjda u pidzami u skolu, a kamoli da si pripremi sendvic i pice za iduci dan ili slicno.

i sad sam mu opet izreferirala njegov program prije spavanja, a vec bi morao bit u krpama, obecala mu da cu pricat sa tatom i da sutra ima u svakom slucaju house arrest jer me pokusava pravit budalom za kasnjenje.

ima toga jos vise.. onda sam si mislila, ma sta cu ja jesti govna, nek rade sta hoce, nije on moje djete.. ali onda si mislim, cekaj malo, ali kakav ce to biti primjer mom djetetu. osim toga i ja snosim odgovornost za njega jer zivimo pod istim krovom i njegov otac mi ju je preneo u trenu kao veceras.

ocekujemo li mi previse logike i odgovornog ponasanja od tog malog ili su svi klinci u tim godinama takvi?

Evo malo pročitaj ove svoje riječi. Zbilja iz njih izbija "ljubav i prihvaćanje" za tog dječaka.
SRAMI SE!!!

[Lord Byron]

biljcica kaže:

ma uglavnom nek je vecina vas jos jednu "zlu macehu" razapela na lomaci!

O, kako mi je pun kufer onih koji dođu po podršku sa svojom horror-pričom, dobiju praktički jednoglasnu reakciju kakvu nisu očekivali/željeli i onda počnu kombinirati samosažaljenje, pasivnu i aktivnu agresiju, sarkastične "ako ne voliš Tita, voliš Hitlera" zaključke i još svaštanešto .

Prebacivanjem loptice na priču o tome kakvi smo to grozni nekakvi "mi" nećeš ni najmanje umanjiti ni djetetov problem ni sve grozno i ledeno hladno što si napisala.

Što si htjela, podršku za još veću stegu? Dobila si je - od pubertetlije-padobranca koji o roditeljstvu zna koliko i ja o uzbekistanskoj kinematografiji.

[biljcica]

sivko5 kaže:

Mislim da je problem u vama odraslima a ne u djetetu. Što ti očekuješ od jednog djeteta od 9,5 godina?? Da bude savršen? I ja imam sina od 9,5, i makar živi sa nama, svojim roditeljima, i on zna zaboraviti oprati zube ili pak "skoro" otići u školu u pidžami. I zamisli, na par mjesta je izgrebao auto s biciklom. Pa šta??!!
Tvoj opis odiše netrpeljivošću prema tom djetetu, vidi se da ti smeta.
Što si mislila kad si počela pisati o ovome tu na forumu? Da ćemo svi udruženo početi pljuvati po djetetu?
Ja sam se u životu nauživao "ljubavi" svoje maćehe, klinca potpuno razumijem.

ne! nemam ja problema sa kritikom mene kao pomajke, nigdje ja nisam tvrdila da sam perfektna.

nego sto se nisi onda malo opsirnije dotakao teme i opisao kako ti vidis i nosis se sa musicama svog 9,5-godisnjaka kao roditelj? aha, sigurna sam da mu sve odobravas.

[sivko5]

biljcica kaže:

ne! nemam ja problema sa kritikom mene kao pomajke, nigdje ja nisam tvrdila da sam perfektna.

nego sto se nisi onda malo opsirnije dotakao teme i opisao kako ti vidis i nosis se sa musicama svog 9,5-godisnjaka kao roditelj? aha, sigurna sam da mu sve odobravas.

Ne odobravam- ali ni ne stavljam na sva zvona da je nemoguć.
I ne očekujem da bude perfektan -jer ni sam to nisam.
Djeca se odgajaju a ne dresiraju.