Srednjoazijski ovčar

[Hazen]

Nisam uspjela naći temu s ovom pasminom na popisu pasmina pa ako ipak postoji sorry...
Uglavnom, nabavili smo muško štene srednjeazijskog ovčara, ima 2 mjeseca. Pa ako ima tko iskustva s tom pasminom, ponajviše što se discipliniranja tiče, jer danas sutra nećemo moći sebi priuštiti "luksuz" da pas te veličine bude neodgojen i ne sluša. Bilo kakav savjet, iskustvo su dobrodošli!


Nego, da stavim ponešto informacija o pasmini:

Srednjeazijski ovčar (SAO) u nekim predjelima Alabai stara je pasmina namjenjena za čuvanje ovaca od vukova i ostalih grabežljivaca ali po potrebi i za obranu ljudi. Vuče porijeklo od Tibetskog psa prije 4000 godina i potječe dijelom iz južnog Turkmekistana. Jedan poznati vladar XIII stoljeća imao je snažne divlje pse koji su čuvali harem i dvor,zatvorenici koji su bili osuđeni na smrt sa vrha bacani su im da ih rastrgaju dok ostali to gledaju,kao upozorenje! Smatra se da to nisu bili Alabai nazivali su ih "kanibali" vezani teškim i ogromnim lancima.

Srednjeazijski ovčar nastao je spontano prirodnom selekcijom i odabirom.
Možemo ih vidjeti na području Srednje Azije (Turkmekistan, Tadžikistan, Pakistan, Afganistan, Kazahstan, Iran i Mongolia). Pasmina se poboljšavala stoljetnom selekcijom te preživljavali i opstajali su samo najbolji primjerci koji su se pokazali kao najbolji čuvari i borci sa vukovima i ostalim grabežljivcima. Kvaliteti i dugoviječnosti pasmine najviše pridonosi prirodna selekcija teških uvjeta života kroz koji pasmina prolazi. On radi/čuva cijeli dan ne jede mnogo te ono što pojede smatra se izuzetnom iskoristivošću,nije zahtjevan po pitanju prehrane,brani stado od nepoželjnika,sam se šteni i odhranjuje svoje mladunce,izuzetno je samostalan i često bitne odluke donosi sam. U Srednjeazijskom ovčaru prisutan je azijski mir,on nije pas koji reagira često, nije "lajav",on ne kreće na svaki podražaj i jako dobro procijenjuje stvarnu opasnost,ne kreće u odbranu - napad stalno ali onoga trenutka kada to učini njegov napad izuzetno je snažan i silovit i rijetki ga izdrže! U takvim uvjetima i okolnostima opstaju samo najbolji i to je jedini razlog zašto ova pasmina postoji već 4000 godina.

Srednjeazijski ovčar lako podnosi velike vrućine ali i veliku hladnoću. Primjerice, zimska temperatura u Kazahstanu je -30 stupnjeva a ljeti i do 40 stupnjeva Celzijusovih. Srednjeazijski ovčari imaju izuzetan prirodni instinkt za čuvanje, lako se dresiraju,nisu zahtjevnih potreba i nisu agresivni prema dijeci. Ponosan pas,staložen,dominantan,svjestan svoje snage,velikog srca.

Postoji nekoliko tipova pasmine. U Tadžikistanu i planini Pamira psi imaju dužu dlaku, u Uzbekistanu su psi laganiji (suhi tip). SAO/Alabai sa područja Turkmenistana snažnog je i grubog tipa sa gustom dlakom. Borbe pasa dio su običaja,tradicije dio kulture i način života u Aziji pa tako ni ova pasmina nije izuzeta. I dan danas tradicionalno u tim zemljama održavaju se tzv.turniri,borbe pasa na kojima se okuplja veliki broj ljudi i veliki broj pasa na kojima pobijeđuju najjači u tome trenutku i takvi predstavnici uživaju ponos,poštovanje i slavu. Nije rijetko da većina naselja u pojedinim predjelima u takvim trenutcima prisustvuje takvom činu. 1990. godine Turkmeniski Alabai proglašen je nacionalnim blagom i njegov izvoz strogo je zabranjen.

Tek 1939 godine sam naziv Srednjeazijski ovčar počeo se koristiti i to od strane g.Mazover-a.
U to vrijeme i ranije nepostojanje standarda i uopće nebavljenje psima sa tih područja (već borbom za vlastiti opstanak naroda) dovelo je kasnije do mnogobrojnih problema. Tako na početku "uvođenja reda" pod Srednjeazijske ovčare svrstavali su se mnogi razni psi sa područja njihovoga obitavanja. Dijelom i zbog toga razloga a kasnije može se sresti zaista ogromna raznolikost ne samo eksterijerna već i karakterna.

U Ashabatu 1992 na sastanku osnivača predložen je i usvojen njihov standard Alabai-a, a 1993 tamošnji ministar poljoprivrede ga je i odobrio. No Srednjeazijski ovčar nije samo Turkmenija već i ostale zemlje Azije i Rusije!

Današnji primjerci 74 do 79 Cm (mužijaci) su prosijek te gornja granica nije određena standardom no istraživanja u Kazahstanu šezdesetih godina na ispitanom uzorku od 200 jedinki pokazala je veličinu mužijaka tada do 74 cm a ženki do 70 cm. U ostalim susjednim državama u kojima je istraživanje na tu temu vršeno također prikazani su vrlo ujednačeni rezultati.Najdonje granice u tim područjima izmjerene su 62-65 cm. a isto tako izmjerene su i rekordne granice primjerci od 87-90 cm. (Objavljeno: 1994 godine A.L)

Treba također naglasiti činjenicu da nitko nije proučavao to područje Azije više od 4 desetljeća a komoli još i pse u njima pa su neke stvari tajna i nepoznanica do danas.


(Ovo sam kopirala sa stranice http://www.alabaicroatia.com/o_rasi.html gdje se može naći još informacija )


I evo, dok ne slikam svoje štene, ovako izgleda pasmina u svijetloj varijanti

http://www.zaslike.com/files/r1jkrp0kl2k3j8d6cb1l.png

a ovako otprilike moj mališan

http://www.zaslike.com/files/93f3a5kcefj9wfc2t3.jpg

S tim da postoje varijante s dužom i kraćom dlakom

[Newtown]

Najbolje da se posavjetuješ sa nekim stručnjakom. Na privatno ti pošaljem preporuku.

[pikuli]

iz kojeg razloga si uzeo izuzetno oštrog čuvara koji za potpunu sreću treba prostranstva i stado ovaca?
ako je udomljen ili će biti pas namijenjen za rad zbog kojeg je uzgojen zanemari pitanje.
ako je ovo drugo u pitanju, pas će biti zadovoljan sobom i uvjetima u kojima živi pa posebna dresura neće biti potrebna.

[quester]

Je li vam to prvi pas? Obično nisam od onih koji odmah u startu navijaju za razno razne škole i školice, ali ako ste za prvog psa uzeli azijata (ili ako bez obzira na to što nije prvi pas ne znate što bi i kako bi) mislim da bi bilo najpametnije i najlakše upisati tečaj jer ćete imati znatno veći problem ako nešto zeznete metodom pokušaja i promašaja.

[Hazen]

Odgovor Pikuli - nisam baš skužila da je to po karakteru oštra pasmina. Oni jesu ogromni ali i mirni po onome što sam čitala. Nećemo ga koristiti za rad i nije udomljen nego sam htjela baš veliku pasminu jer volim velike pse. Uvjete za to imamo jer osim što oko kuće imamo veliko ograđeno dvorište, imamo i malu farmicu podalje od naselja. Namjeravamo s njim ići u duge rute po prirodi kojima se obično kreću lovci, ali također ga mislimo prošetati i kroz naselje (s brnjicom, naravno). Pa me zanimalo zna li itko išta o discipliniranju takvih pasmina.
Odgovor Questeru - nije nam prvi pas, do nedavno smo imali terijerku te prije toga tornjaka i šarplaninca. Mi smo mislili naučiti o dresuri s ponekog videa o dresuri pasa. Ne mislimo sad od njega praviti super dresiranog psa nego čisto da bude discipliniran i da zna neke osnove tipa sjedni, lezi, dođi.

[...Luciferka...]

Hazen kaže:

Odgovor Pikuli - nisam baš skužila da je to po karakteru oštra pasmina. Oni jesu ogromni ali i mirni po onome što sam čitala. Nećemo ga koristiti za rad i nije udomljen nego sam htjela baš veliku pasminu jer volim velike pse. Uvjete za to imamo jer osim što oko kuće imamo veliko ograđeno dvorište, imamo i malu farmicu podalje od naselja. Namjeravamo s njim ići u duge rute po prirodi kojima se obično kreću lovci, ali također ga mislimo prošetati i kroz naselje (s brnjicom, naravno). Pa me zanimalo zna li itko išta o discipliniranju takvih pasmina.
Odgovor Questeru - nije nam prvi pas, do nedavno smo imali terijerku te prije toga tornjaka i šarplaninca. Mi smo mislili naučiti o dresuri s ponekog videa o dresuri pasa. Ne mislimo sad od njega praviti super dresiranog psa nego čisto da bude discipliniran i da zna neke osnove tipa sjedni, lezi, dođi.

Imali ste terijerku, tornjaka i sarplaninca a pitas kako da psa naucis da sjedne, legne i dodje?
Isto kao i ove do sada; to nema apsolutno nikakve veze sa pasminom!
I da, to je ostra pasmina, cuvar, koji lako postane nesretan sto sa sobom donosi hrpe problema, ako se njime doboljno ne bavi.
Od moje frendice susjedi su dofurali SAO-a iz Rusije; krasan pas, ali boravi po cijele dane u dvoristu koje za tog psa sigurno nije dovoljno veliko i uz to je vec sa godinu dana imao toliko tesku displaziju da je tesko hodao.
Nadam se da ste barem psa uzeli iz provjerene uzgajivacnice sa svom potrebnom medicinskom dokumentacijom.

[Hazen]

Ajme meni, ne pitam općenito kako psa naučiti da sjedne legne i sl nego pitam ima li tko iskustva s tom pasminom, bilo što što bi mogao podijeliti ovdje na temi samnom i bilo kim tko čita, jer tu pasminu imam prvi put i svaki razgovor o toj pasmini mi je zanimljiv i dobrodošao. Naravno da neke stvari nemaju veze s pasminom ali zanima me ima li tko ovog psa i ima li što za reći o njemu mimo općenitih stvari tipa ovaj tekst koji sam copy pastala. Možda sam se ja krivo izrazila?

Pas ima dobro porijeklo i papire. Neće biti držan u nikakvom skučenom dvorištu i pogotovo ne na lancu.

Iskreno, tražila sam baš izričito čuvara i izričito velikog psa a evo stvarno nisam nikad čuvare smatrala oštrima. Da čuvaju svoje i to oštro - da. Ali ni tornjak ni šarplaninac koje sam imala, koliko god bili oštri prema strancima, nisu za nikog svog dali ni da mu padne dlaka s glave, od mačaka i kokoši do članova obitelji.

[...Luciferka...]

To ti je za temu Stene dolazi, a ne za pasminsku temu; tamo ima izvrsnih savjeta pa procitaj malo.
Ono sto ti mogu rec je da ovaj SAO kojeg znam beba sa ljudima, izuzetno miran, stalozen (dodje se cak i na ogradu dragat; toliko o cuvaru), puno mu je draza zima nego ljeto. Kakav je sa psima nemam pojma jer je uvijek u dvoristu, a kao sto rekoh ima tesku displaziju pa se i krece manje od prosjecnog psa.

[quester]

Što se tiče toga da je ova pasmina teritorijalna i dobar čuvar, Pikuli je u pravu. Što ne znači da ih se ne može socijalizirati i da ne mogu biti ok s drugim ljudima i psima, ali socijalizacija kod ove pasmine zbilja mora početi rano, pogotovo što se tiče drugih pasa jer ćete u protivnom najvjerojatnije imati velik problem. I da, oni jesu ogromni i mirni dok se ne osjete ugroženo, a kad se osjete ugroženo ako ne znate reagirati onda ste bome dobro nafrkali (što ne znači da je opasnost koju oni vide uvijek realna, azijat kojeg poznajemo se jednom pokušao zaletiti na nas jer nije skužio tko ide u mraku - srećom ima vlasnika koji zna što radi. Inače je dobar i nikada me u njegovoj blizini nije bilo strah ni za mene, a ni za mog psa). Što se tiče dresure, pa ako ste imali 3 psa, onda valjda znate naučiti psa osnovama kao što su sjedni, lezi, ne ...

[ja u kutu]

Osnove su osnove; nebitno kakva je pasmina u pitanju. S obzirom da , kako kažeš, ste imali pse onda ti osnove nebi trebale biti problem kao ni daljnji odgoj - ukoliko psu pružiš ono što takvom psu treba. SAO nije krvoločan pas ( takav ne postoji ) ali SAO je pastirski pas koji je stoku i svoj teritorij čuvao od vukova i ostalih grabežljivaca, nastao je prirodnom selekcijom što ga čini vrlo izdržljivom pasminom. Staložen je i ne starta olako; neće ga se isprovocirati glupostima - no kada krene rijetki izdrže njegov nalet - i tu je ključ dobrog odgoja. Ne napraviti od SAOa netolerantnog psa, psa koji puca na svaki nebitan podražaj, psa koji je plašljiv. Prema pisanju, imaš vrlo dobre uvjete za njega jedino ne vidim razloga da bi trebala po gradu stavljati mu brnjicu - ukoliko ga dobro odgojiš. Svaki, ali baš svaki pas; nebitno kakvih je zapisa u genima može i biti će normalan ukoliko ima normalne vlasnike. Sretno sa štenetom, dobro ga socijalizirajte i neka bude stalno s vama / uz vas.

[Victory =)]

Nemam tu pasminu, ali preporučujem da nakon što riješite sva cijepljenja upišite školicu za pse, znači već sa 3mj.
Sa svojim ptičarom sam išla kada je imao 6mj, tečaj socijalizacije nam je puno pomogao, ne samo za savladavanje osnovnih naredbi (sjedni, lezi, čekaj,...) već i za socijalizaciju sa ostalim štencima i odraslim psima i naravno sa ljudima i djecom.

Neka te ne brine da ti pas neće čuvati dvorište jer prihvaća sve ljude, moj je u šetnji bio super sa psima i ljudima, ali dvorište je znao čuvati.
Da nam se nije dogodilo to što se dogodilo upisali bi drugi dio tečaja (Osnovni tečaj poslušnosti).

Na sredini tečaja troje ljudi je nažalost odustalo, dvoje sa čistokrvnim psima (koji su imali oko 25kg) i jedni sa mješancem (oko 20kg) zato što nisu mogli hendlat svoje pse koji nisu voljeli druge pse i bili su ''presnažni'' za svoje vlasnike (sva tri psa su bili odrasli), to ti govorim jer tvoj će imati valjda 70kg i imati ćeš veliki problem ako će ti pas biti nesocijaliziran i ako će napadati sve što se kreće.

[fermina-daza]

Hazen je otvorila temu o srednjoazijskom ovčaru i ima određena pitanja o odgojnom pristupu ovoj pasmini. Molila bih da joj se odgovara u duhu dobronamjernosti, a ne prozivanja, jer ćete je samo potjerati s KLJ.

Kao što možete primijetiti, moderatori moderiraju ovu temu i Hazen prihvaća sugestije i jako dobro surađuje. Isto se očekuje i od ostalih sudionika rasprave. Hvala!

[Hazen]

Hvala vam svima na odgovorima!
Imam potrebu da objasnim ovo o psima koje sam dosad imala i upitima o odgoju. Naime, dok smo imali spomenute ovčare, bili smo na našoj farmici koja se nalazi van naselja. Sad smo se preselili u kuću s prilično velikom okućnicom, tj dvorištem, koje je ograđeno, i to je sve unutar naselja. S prijašnjim psima odgoj je tekao po principu "kućnog uratka", dakle nekakav spontani način proizišao iz našeg vlastitog nahođenja po kojem smo ih uspješno učili osnove.
Ali ovdje je sad u pitanju pas koji će narasti skoro duplo od njihove veličine (malo karikiram, ali ima i pravih divova kod ove pasmine), i to u naselju, te će mu se život osim trčanja po farmi sastojati i od šetnji kroz naselje, pa čak i od vožnje autom u grad, te će ići s nama na more, itd. Također ovo je prvi pas kojeg dečko i ja uzimamo potpuno samostalni, tj bez prisustva drugih članova obitelji, i sve je na nama u smislu njegovog odgoja.
Zato želim svemu tome pristupiti na način da ajmo reći sve ide "kako treba", od odgoja, uvjeta pa nadalje. Možda pretjerujem, ali nekako ne želim s njim ići po sistemu "kako sam s dosadašnjim psima funkcionirala tako ću i s ovim", već zaista želim da sve s njim bude tip top. Pa sam postavila temu, kako bih razmijenila iskustva sa svima koji imaju tu pasminu, te naravno i sa svima koji imaju psa. Ne mora to nužno biti razgovor o tome kako ga odgojiti, (mada su savjeti naravno itekako dobrodošli), za to ću između ostalog pogledati i pročitati neke "tutoriale" na internetu (pošto nismo složni oko škole), nego npr i iskustva onih koji imaju takvog psa u smislu kako ljudi reagiraju na njega, i sl. Sve je dobrodošlo. Na primjer, netko je gore napisao kako je pas nasrnuo jer u mraku nije razaznao gazdu, i da je bila sva sreća da je gazda znao što radi. A mene zanima što je točno napravio gazda u tom trenu?

Što se brnjice tiče, mislila sam da je poželjno da je nosi dok idemo kroz naseljeno mjesto gdje ima puno prolaznika i drugih životinja, ne zato što će on možda biti oštar nego zbog drugih ljudi ponajviše.

[...Luciferka...]

Iz iskustva ti mogu rec da kad psu stavis brnjicu i tako ides medju ljude ispadne jos veca panika nego da nema brnjicu jer onda ljudi misle da valjda pogledom jede sve oko sebe. Mislim da je pametnije psa pravilno socijalizirat; svakako ga nauci na nosenje brnjice pa ako zatreba da mu mozes stavit.
Stvari kao ne, pusti, cekaj (po meni to troje je najbitnije), sjedi, lezi, dodji i sl. ucis pozitivnom motivacijom od prvog dana. Npr, uzmeses nesto hrane koju voli, stavis mu pod nos i dizez hranu polako prema gore i malo prema iza tak da mora spustit guzicu i sjest, u trenu kad sjeda mu velis 'sjedi' i nagradis. Dok su jako mali najbrze hvataju (ako si das truda; moja pticarka je u dva tjedna naucila iz prve poslusat ne, pusti, sjedi, lezi i cekaj). Za pustit neku igracku npr napravis fino sa psom razmjenu -on tebi pusti igracku ti njemu das keks ili tako nesto.
I svakako ga od malena punooo vodi medju ljude, djecu; uci ga da ne krece jest dok mu ne dozvolis, da pusta hranu, diraj mu rukom hranu dok jede (nemoj mu uzimat, samo ga nauci da je ok da mu dirate hranu i da mu niko nece nista uzet). I, na tvom mjestu bi od prvog dana prakticirala to da nitko u dvoriste ne udje dok netko od ukucana nije kraj psa, jer ko mali ce mozda pustat ali jednog dana sigurno nece.

[farc]

nadam se samo da nista toj lijepoj pasmini osakatili uši i rep..

inaće nikome nebi preporučio pastirskog psa za kućnog ljubimca.. to su iznimno oštri čuvari, puno oštriji od ovčara i uobičajenih "čuvarskih" pasmina..
nadam se da će te ga uspjeti normalno odgojiti..
ali kako ste već odgojili i tornjaka i šarplaninca, ne vidim zašto bi sa ovim bilo drugačije

[ja u kutu]

farc dobro veli; SAO nije kao svaki pastirac. Razlika između tornjaka i SAOa je nebi i zemlja ali baš baš nebo i zemlja. No, kažem, ukoliko ste dovoljno stabilne osobe, vi i dečko, ukoliko vam je jasno da se kvaliteta odgoja postiže pozitivnim a ne negativnim motivacijama, ukoliko znate da pri svakom odgoju morate biti dosljedni, ukoliko nemate straha od nepoznatog i neće vas zavarati strah okoline - ne vidim razloga zašto vaš srednjeazijski nebi izrastao u fino odgojenog psa. No, bio on najdivnije odgojen na svijetu to nikada neće biti superduper mekani flafasti pas za maženje. Pasmina je koja ima svoje predispozicije, napravili su ga ( to jest, prirodna selekcija ) da bude nemilosrdan, da bude neustrašiv, da brani svoje maximalno. SAO je impozantan pas, em je velik, em je izuzetno jak a nije, kao, za primjer neki moloss racionalan i uvijek staložen. Vjerujem da je svaki izuzetan čuvar dvorišta i morat ćete poraditi na edukaciji onih koji vam dolaze - nema ulaska samo tako i bez najave. Ovačarski psi, a pogotovo ovčarski iz brutalnijih krajeva; su zbilja nemilosrdni. U susjedstvu imamo jednog; najnormalniji pas kada je gazda tamo; čak ni ja, koja sam zbilja ludo hrabra, ne pomišljam podragati ga dok je sam i dok čuva. To treba i poštivati, njegovo vlasništvo, uljezi nisu dobro došli a psi ne poznaju ljudske barijere pa da verbalno upozoravaju tri puta; oće jednom, dvaput; ti uđi pa nebude dobro.
Slažem se i s Lucifrkom, nema potrebe za brnjicom jer te brnjice još podižu u tuđim očima, strah od pasa. Možete ga učiti na nju da ju iskoristite prema potrebi. No, biti će za sve bolje da ga dobro odgojite pa da vam brnjica ne treba.

[pikuli]

ako imaš iskustva sa kratkofitiljnim terijerom i oštrim šarcem, uspjet ćete uz puno rada i dosljednosti odgojiti i azijca. školica je uvijek dobrodošla, a svakodnevna socijalizacija sa ljudima i psima izvan dvorišta neophodna.

nemam iskustva s oštrim ovčarima, ali bacit ću u post par savjeta iskusnijih, a koji mi se čine razumnim.

poznanik ima čehoslovačku ovčarku, sasvim drugi tip psa, jednako, ako ne i više teritorijalna pasmina. njemu je uzgajivač rekao da nikako ne smije je voditi redovito na ista mjesta, da treba što više mijenjati područja i smjer kuda šeću kako ne bi tuđi teritorij proglasila svojim. to se dešava kod pasmina koje imaju-čuvaju premali prostor nasparam onog koji im piše u genima. može se desiti da ga samovoljno prošire i eto belaja.

dreser i uzgajivač BO kod kojeg je išlo dosta mojih poznanika kaže da svaku naredbu treba izgladiti do savršenstva, za situacije kad niste doma. primjer - ako kažeš stani, on treba stati, ne stati i leći, leći će mu ti to kažeš. tako se smanjuje navika samostalnog odlučivanja tamo gdje treba biti pod potpunom kontrolom, a ne iz svoje glave tumačiti i mijenjati ono što mu je njegov čovjek rekao.

bratić je svojevremeno imao fantastičnu NJO-icu, a on kaže da je razlog tome što je uvijek imala puno zadataka (besposlen pas.... sam si izmisli posao). dobar dio njih nije služio ničemu osim ispunjavanju potrebe za radom, dobivanja pohvale i da glava ne brije gdje ne smije. tako ju je redovito slao da provjeri svinjac, je li auto u garaži, jesu li ruže na mjestu, da traži skrivenu cipelu...

[Smartie]

SAO ste u najmanju ruku opisali Kao nekakvog monstruma kojeg se treba bojati. Predivni divovi izuzetno blage naravi, no isto tako Su cuvari I dosta ostri. Ranom I adekvatnom socijalizacijom te pazljivim odabirom uzgajivaca mogu se prevenirati mnogi problemi. Sao se cesto koriste I Kao terapijski psi upravo zbog svoje mirnoce (ne spadaju u aktivnije tipove pasa). Kao I ostali pastirci Sao ne podnose grubost I imaju slonovsko pamcenje (zamjeris li im se, pamte). O tome da ne mogu biti dobri ljubimci ne bih. Naravno da mogu.

[pikuli]

i ti pretjeruješ.
pasmina je oštra, što nije monstruozno ili loše, mora biti takva da bi služila namjeni za koju se stoljećima drži. u zapadnom svijetu još nema masovnog uzgoja pa im karakter nije prilagođen običnom čuvaru dvorišta ili ljubimcu, nije "upropašten" kao kod nekih pasmina koje bi trebale čuvati pa pročitaš u novinama da je npr. čovjeku ukraden iz auta. sa sao-m se to neće desiti.

[ja u kutu]

Ko je reko da su monstruozni? Divna je, pre pre divna pasmina; ali nije za njonavce niti ju njonjavci trebaju imati niti se treba očekivati da je SAO flafasti medek koji će na sve i svakoga treptati okicama i mahati repekom; jer onda to nije srednjoazijski ovčar ili mu nekaj u genetskom kodu nije kak treba biti. I lijepo je da još uvijek ima pasmina poput ove, onakvih kakve i jesu.